KAMIŠIBAJ
u 3. b

Loading...

U ponedjeljak, 20. 3. u goste nam je došla plesna pedagoginja, kreatorica glazbeno scenske predstave "Očko Čitaćirko", Neda Marović Turković. S Očkom smo se dobro upoznali i zavoljeli ga kao i njegovu lutkaricu, "mamu" Nedu.

No, ovaj put nije došao Očko.
Umjesto simpatičnog lutka imali smo priliku upoznati japansko kamišibaj kazalište.

Loading...

Loading...

Kamišibaj je umjetnički oblik pripovijedanja priča uz slike na maloj pozornici.
Pripovjedač, koji se naziva kamišibajkar, stoji uz malenu drvenu pozornicu i priča priču izmjenjujući slike u butaju. Butaj je mala pozornica na kojoj se izvodi kamišibaj.

Loading...

Nekada je kamišibajkar dolazio biciklom. Drvena pozornica bila je pričvršćena na prtljažnik. Predstava se najavljivala udarcima drvenih štapića.
Tako je kamišibajkar djeci oglašavao svoj dolazak. Djeca bi se skupila i predstava je mogla početi.

Na vrhuncu svoje primjene, početkom 20. st. u Tokiju je bilo tri tisuće kamišibaja. Popularnost se smanjila pojavom televizije koju su Japanci u početku zvali električni kamišibaj.
Danas je kamišibaj vrlo zanimljiv kao jedno od sredstava i metoda u nastavi.

Pripovjedačica nam je ispričala četiri zanimljive priče koje su pratile predivne ilustracije "stričeka" Zlatka, koji nam je već poznat kao kreator lutka Očka.
Imali smo prilike čuti kako zvuči i ukulele čijim je zvukovima praćena izmjena slika i stvorena prigodna atmosfera za svaku od priča.

Na kraju su učenici mogli postavljati pitanja o pričama i kamišibaju.
Iz dvije male ladice izvirio je i mali Očko i kutija s bombonima kojima smo se na kraju zasladili.