Grigor Vitez, PTIČJA PJEVANKA

Jutros pala knjiga s krova,
Prosula se iz nje slova,
Došle ptice velike i male
I slova se nazobale.

I sad sriču svakog dana
Razna slova progutana.
Naglas viču, te ćurliču
I cvrkuću i ćuviču
I žvrgolje i živkaju
I ćućere i civkaju,
Pište, žvrlje i ciliču,
Kriješte, cvrče i ćivriču.

Kriče, grču i grliču
I pijuču i cijuču,
Žuborkaju, ćućorkaju,
Pirikaju, cirikaju,
Piskutaju, cvijukaju,
Cvrljugaju, švrljugaju,
Ćirlikaju, grljukaju,
Fićukaju i biglišu
I pjevaju i uzdišu...

Svaki dan ih sunce pita,
Iz knjige im zlatne čita,
Te od zore uče, sriču
Dva-tri slova da ćurliču.

PETAR JURLEKA, 5. razred

BARTOL ŠIŠAK, 5. razred

Vladimir Vidrić, PEJZAŽ

U travi se žute cvjetovi
I zuje zlaćane pčele,
Za sjenatim onim stablima
Krupni se oblaci bijele.

I nebo se plavi visoko
Kud nečujno laste plove; —
Pod brijegom iz crvenih krovova
Podnevno zvono zove.

A dalje iza tih krovova
Zlatno se polje stere,
Valovito, mirno i spokojno —
I s huma se k humu vere...

JAKOV PAIĆ, 5.razred

Grigor Vitez,
DJEČAK U TRAVI

Što snatri dječak iz trave
I modrih sjena sivih iva
Gleda avion, gleda plave
Poljane neba ponad njiva?


Kako bi htio letjet i on!
Čežnja proklije iz dubina.
Tako je lijepo biti smion,
Krilat kružit sred modrina.


Kako bi nebom da zajezdi,
da zemlju gleda sa visina
I bude negdje blizu zvijezda.


Avion ode put daljina,
Ko trun u modru dalj uraste.
Nebom, ko čežnje, kruže laste.

ROKO BAČELIĆ-MEDIĆ, 6.razred

Stjepan Jakševac,
ZLATNA PTICA SUNCA

Zlatna ptica sunca
čudesnog jednog dana
zakuca na prozor
zakuca na srce

i otvori se
prozor
i otvori se
srce

tog čudesnog dana

a u njemu
u tom trenu
djevojčica
uspavana

zbunjena se prenu

i zuj se začu
pri davnom tkaču
na zlatnom
vretenu.

JAKOV BURIĆ, 6. razred

Loading...

ANTEA GAMBIROŽA, 7. razred

Loading...

Josip Pupačić, MORE

I gledam more gdje se k meni penje
i slušam more dobro jutro veli
i ono sluša mene i ja mu šapćem
o dobro jutro more kažem tiho
pa opet tiše ponovim mu pozdrav
a more sluša pa se smije
pa šuti pa se smije pa se penje
i gledam more i gledam more zlato
i gledam more gdje se k meni penje
i dobro jutro kažem more zlato
i dobro jutro more more kaže
i zagrli me more oko vrata
i more i ja i ja s morem zlatom
sjedimo skupa na žalu vrh brijega
i smijemo se i smijemo se moru

Loading...

LARA KARADŽOLE, 7. razred

Loading...

Gustav Krklec, VAL

Sa bijelom pjenom na vratu,
koja vijori u buri,
sličan mladome hatu
kada se propne, pojuri,
dolazi iz pučine
gordi, gizdavi val,
noseći pozdrav daljine
za obalu i žal.
Evo ga! Tu je, tu je,
jureći iz daleka,
već mu se topot čuje,
već ga obala čeka.
I kako ponosno stigne
do cilja kojemu krene,
prezrevši napor i strah,
još jednom se propne, digne,
i razbije o stijene
sitni vodeni prah.

Loading...

KARMEN ROCA, 7. razred

Dobriša Cesarić, SLAP

Teče i teče, teče jedan slap;
Što u njem znači moja mala kap?

Gle, jedna duga u vodi se stvara,
I sja i dršće u hiljadu šara.

Taj san u slapu da bi mogo sjati,
I moja kaplja pomaže ga tkati.

KARMEN ROCA, 7. razred

Antun Branko Šimić,
OPOMENA

Čovječe pazi
da ne ideš malen
ispod zvijezda!

Pusti
da cijelog tebe prođe
blaga svjetlost zvijezda!

Da ni za čim ne žališ
kad se budeš zadnjim pogledima
rastajao od zvijezda!

Na svom koncu
mjesto u prah
prijeđi sav u zvijezde.

ANTEA GAMBIROŽA, 7. razred

Dobriša Cesarić,
VOĆKA POSLIJE KIŠE

Gle malu voćku poslije kiše:
Puna je kapi pa ih njiše.
I bliješti suncem obasjana,
Čudesna raskoš njenih grana.

Al nek se sunce malko skrije,
Nestane sve te čarolije.
Ona je opet kao prvo,
Obično, jadno, malo drvo.

ANTEA GAMBIROŽA, 7. razred

JAKOV BURIĆ, 6. razred

Vladimir Nazor, HRVATSKI JEZIK

U tebi sam vijek svoj proživio,
Drevni i lijepi jeziče Hrvata;
Rođen na morskom pragu tvojih vrata,
Polako sam te, uz trud, osvojio.

Povede ti me i gdje nisam bio.
Na vrhu gore i na kraju gata,
U kolibici, u kući od zlata
Svuda je meni glas tvoj žuborio.

Htio sam biti glazbalo na kome
Zvuče ko žice, mirišu ko cvijeće
Rojevi riječi u govoru tvome.

Pa, uzdignut nad zipkom i nad grobom,
Da u tebi dišem i da živim s tobom,
I onda, kad me više biti neće.

LARA KARADŽOLE, 7. razred