SLIKAJMO RIJEČI

radovi učenika OŠ Fausta Vrančića Šibenik

Loading...

Grigor Vitez, PTIČJA PJEVANKA

Jutros pala knjiga s krova,
Prosula se iz nje slova,
Došle ptice velike i male
I slova se nazobale.

I sad sriču svakog dana
Razna slova progutana.
Naglas viču, te ćurliču
I cvrkuću i ćuviču
I žvrgolje i živkaju
I ćućere i civkaju,
Pište, žvrlje i ciliču,
Kriješte, cvrče i ćivriču.

Kriče, grču i grliču
I pijuču i cijuču,
Žuborkaju, ćućorkaju,
Pirikaju, cirikaju,
Piskutaju, cvijukaju,
Cvrljugaju, švrljugaju,
Ćirlikaju, grljukaju,
Fićukaju i biglišu
I pjevaju i uzdišu...

Svaki dan ih sunce pita,
Iz knjige im zlatne čita,
Te od zore uče, sriču
Dva-tri slova da ćurliču.

Loading...

PETAR JURLEKA, 5. razred

Loading...

BARTOL ŠIŠAK, 5. razred

Loading...

Vladimir Vidrić, PEJZAŽ

U travi se žute cvjetovi
I zuje zlaćane pčele,
Za sjenatim onim stablima
Krupni se oblaci bijele.

I nebo se plavi visoko
Kud nečujno laste plove; —
Pod brijegom iz crvenih krovova
Podnevno zvono zove.

A dalje iza tih krovova
Zlatno se polje stere,
Valovito, mirno i spokojno —
I s huma se k humu vere...

Loading...

JAKOV PAIĆ, 5.razred

Grigor Vitez,
DJEČAK U TRAVI

Što snatri dječak iz trave
I modrih sjena sivih iva
Gleda avion, gleda plave
Poljane neba ponad njiva?


Kako bi htio letjet i on!
Čežnja proklije iz dubina.
Tako je lijepo biti smion,
Krilat kružit sred modrina.


Kako bi nebom da zajezdi,
da zemlju gleda sa visina
I bude negdje blizu zvijezda.


Avion ode put daljina,
Ko trun u modru dalj uraste.
Nebom, ko čežnje, kruže laste.

ROKO BAČELIĆ-MEDIĆ, 6.razred

Stjepan Jakševac,
ZLATNA PTICA SUNCA

Zlatna ptica sunca
čudesnog jednog dana
zakuca na prozor
zakuca na srce

i otvori se
prozor
i otvori se
srce

tog čudesnog dana

a u njemu
u tom trenu
djevojčica
uspavana

zbunjena se prenu

i zuj se začu
pri davnom tkaču
na zlatnom
vretenu.

JAKOV BURIĆ, 6. razred

ANTEA GAMBIROŽA, 7. razred

Josip Pupačić, MORE

I gledam more gdje se k meni penje
i slušam more dobro jutro veli
i ono sluša mene i ja mu šapćem
o dobro jutro more kažem tiho
pa opet tiše ponovim mu pozdrav
a more sluša pa se smije
pa šuti pa se smije pa se penje
i gledam more i gledam more zlato
i gledam more gdje se k meni penje
i dobro jutro kažem more zlato
i dobro jutro more more kaže
i zagrli me more oko vrata
i more i ja i ja s morem zlatom
sjedimo skupa na žalu vrh brijega
i smijemo se i smijemo se moru

LARA KARADŽOLE, 7. razred

Gustav Krklec, VAL

Sa bijelom pjenom na vratu,
koja vijori u buri,
sličan mladome hatu
kada se propne, pojuri,
dolazi iz pučine
gordi, gizdavi val,
noseći pozdrav daljine
za obalu i žal.
Evo ga! Tu je, tu je,
jureći iz daleka,
već mu se topot čuje,
već ga obala čeka.
I kako ponosno stigne
do cilja kojemu krene,
prezrevši napor i strah,
još jednom se propne, digne,
i razbije o stijene
sitni vodeni prah.

KARMEN ROCA, 7. razred

Dobriša Cesarić, SLAP

Teče i teče, teče jedan slap;
Što u njem znači moja mala kap?

Gle, jedna duga u vodi se stvara,
I sja i dršće u hiljadu šara.

Taj san u slapu da bi mogo sjati,
I moja kaplja pomaže ga tkati.

KARMEN ROCA, 7. razred