Book Creator

Breza, Slavko Kolar

by Renata Čeč

Pages 2 and 3 of 28

Comic Panel 1
Loading...
Sva nagađanja, puna životne mudrosti, i sva dobrohotna navijanja da bi se Janica ipak mogla izvući živa, a možda i zdrava, iz postelje na kojoj je ležala nekih četiri-pet nedjelja, presjekao je stari Mika Labudan, šef kuće broj 27 na Labudan-brdu, u selu Bikovcu, svojom dostojanstvenom, odlučnom izjavom: 
— Bude mrijela, to je gotova stvar! 
— I meni se vidi — provukla je kroz svoj dugački nos njegova prilično čađava i stara supruga Kata — nema joj spasa! Ej, sirota boga, škoda ju je, i tak je još mlada... 
Samo Janica — čula, ne čula — ležala je bez riječi, tek je poneki put umorno otvorila oči, prepune velike žalosti. Čitava se stvar razvijala prilično brzo. Dva mjeseca prije toga rodila je Janica dijete. Nije 
na žalost bio dečko, već curica. Curica malešna kao žemička, a glasna kao jare. Odležala Janica par dana u krevetu, desetak dana muvala se po kući, a onda je potjeraše na pašu. — Kaj bi se tu po hiži potezala kakti kakva frajla! — rekla je stara Labudanka. 
Nije Janici bilo baš najslađe, ali tko da vječno ratuje s babom! Što se mora — kažu ljudi — nije ni teško. Uostalom, sve bi dobro bilo da se dragi Bog umilostivio pa da je dao lijepo i toplo vrijeme, ali eto udariše jesenske kiše, hladne i beskrajne, pa badava i ona stara golema ambrela, badava novi opanci, Janica se vraćala sva mokra, prozebla, prokisla do kosti, a plava kao šljiva.
Comic Panel 2
Loading...
 
Mada nije bila od neke gospodske pasmine, Janica je ipak bila nekud odviše tanka i fina, pa joj od tih šetnja na pašu stali sve jače cvokotati oni lijepi, sitni zubići, stala se ježiti koža, oblijevati je čas vrućina čas ledena hladnoća, pa sve tako dok joj se jednog ranog jutra kad je ustala, ne okrenu soba oko nje i ona pade. 
Dolazile babe, pa sve složno rekoše: — Prehladila joj se krv! — (Osim toga moglo je biti i što drugo: da je nagazila, da su je urekli itd., ali prehlada krvi bijaše glavna bolest.) 
Metali joj svakakve obloge, mazali je svinjskom i pasjom mašću, davali joj piti sve od kravljeg mlijeka do konjske mokraće, puštali joj krv, prelijevali uroke — sve kako je koja baba ili iskusniji čovjek preporučio — ali bez uspjeha. Dolazila je i baba Roža Ježovitka iz Grđijanke, pa i slavni Rok Ćuk; »govorili« su i »pregovarali«, kako god su najbolje znali i umjeli, ali Janici nije bilo suđeno da ozdravi! Umrlo joj u to vrijeme i dijete. Vidjelo siroče da za nj nema života i da je samo na nepriliku. Mati ga nije mogla više dojiti, kravsko mlijeko nije mu nikako prijalo. Došli užasni grčevi i mala se curica preselila na drugi svijet prije negoli je pravo ovaj i zagledala. Uostalom, pravo je učinila! Svi su joj to odobrili, jer šta će tu bez matere!?
Comic Panel 1
Comic Panel 2
Loading...
Janici međutim sve gore. Oslabila toliko, te već ni glave nije mogla podići, ni žlice u ruci držati. Sve vrućine, strahovite vrućine, pa boli u utrobi, pred očima sve mutno, sve drugačije. Počela je buncati i »fantazirati«, o nekakvim anđelima, o cvijeću, o muzici, o tamburašima, pa opet o svom mužu Marku.
Tepa ona njemu kao malom djetetu, pa onda spominje njegove oči sokolove, njegov gizdavi brk i perjanicu za šeširom. Nasmijali se koji put domari makar je stvar bila žalosna, jer je sve to bilo očiti znak da joj se mlada duša sprema na vječni put. 
Mudri i oprezni, kako su bili, vijećali su Labudani još tri dana, a onda zaključiše jednoglasno da bi trebalo otići po velečasnoga i po doktora. 
Za doktora već kako-tako, jer kad ni Roža ni Rok nisu pomogli, šta bi onaj zelembać doktorski znao! Nego, tek toliko da se ne bi reklo te su to propustili, pa da im ne zamjeri koji od gospode — a s gospodom se Labudani dobro paze — recimo gosp. bilježnik, učitelj, a naročito gosp. nadšumar koji bi im znao reći da su »zalupanci i zamazanci« i da su »sto godina iza drugog svijeta«.