Mokro jutro

Zastala je. Protrljala oči. Nije mogla vjerovati. Ugledala je veliku lokvu. Najveću do sada! Pojurila je prema njoj...&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;<br/>“Mara, ne skači u tu lokvu, past ćeš!” povikao je tata.

Nakratko je zastala. Pogledala je u tatu, zatim u lokvu te ponovo u tatu. Nije mogla odoljeti. Potrčala je prema lokvi. Poskočila je, poskliznula se i upala u nju. Pljus!

Kod kuće ih je dočekala mama. Kada je ugledala Maru mokru, pognute glave u tatinom naručju, odmah je znala što treba. Omotala ju je u dekicu i napravila toplu čokoladu. “Ovaj dan i nije toliko loš”, nasmiješi se Mara.&nbsp;&nbsp;

Na putu do grada veselo je skakala po lokvicama. Tata ju je uspuhano pratio.

Zatvorenih očiju Mara je na svome licu osjetila zrake sunca. Sjaj. Toplo je. Otvorivši oči ugledala je kapljice kiše na prozoru. To je moglo značiti samo jedno. Padala je kiša i vani ima lokvica.

Mara je brzo iskočila iz kreveta i pojurila do kupaonice. Stala je na stolicu kako bi se vidjela u ogledalu i počela češljati svoju gustu kosu. Svidjelo joj se što vidi. Obula je čizmice i kabanicu, zgrabila tatu za ruku i istrčala na ulicu.

Ostala je tako sjediti. Pognula je glavu. Gledala je svoj odraz u lokvi, a pored njega ugledala je i tatin odraz. Uzeo ju je u naručje te su se uputili kući.

Name

Safari may block some audio or video from playing automatically and ‘read to me’ will skip these. You can configure this in Safari’s preferences.