OŠ Eugena Kumičića, Slatina
Izvannastavna aktivnost biosigurnost i biozaštita
studeni 2021.
Loading...
OŠ Eugena Kumičića, SlatinaLoading...
Biosigurnost i biozaštitaLoading...
Izradili učenici:Lana Čordaš, Šimun Gorenac
Leona Pohiba, Lucija Šokac, Filip Žurga
Mentor: Marija Majer
Loading...
Sadržaj:1. Biosigurnost i biozaštita
2. Područja biosigurnosti i biozaštite
3. Infektivne bolesti
4. Međunarodni simbol biološke opasnosti
5. Nastale i ponovo nastale bolesti
6. Značajne zoonoze u Hrvatskoj
7. Pandemija u 20. stoljeću
8. Virusi
9. Virusne bolesti
10. Koronavirusi
11. Uvjeti nastanka i širenja zaraznih bolesti
12. Testovi za otkrivanje infekcije virusom bolesti COVID-19
13. Uvjeti za rad s biološkim materijalom u biosigurnosnim laboratorijama (BSL)
14. Opis zaštitne opreme za rad s opasnim uzročnicima
15. Zaključak i izvori
Biosigurnost se definira kao skup mjera koje će nas zaštititi od opasnih mikroorganizama, bilo u svakodnevnom životu, ili ako s njima dolazimo u doticaj na radnom mjestu
.
Biozaštita je usmjerena na smanjenje mogućnosti da se neki mikroorganizam namjerno koristi kao biološko oružje.
Područja biosigurnosti i biozaštite:
1.Ekologija (grč. oikos, dom, kuća; logos, riječ, govor) je znanost koja izučava međuovisnost živih bića i njihovog prirodnog okoliša te je grana biologije, ujedinjuje niz znanstvenih disciplina i njihovih metoda.
2. Biomedicina obuhvaća sve znanosti povezane s ljudskim zdravljem ili medicinom. Ovdje se primjenjuju biokemija, bioanaliza, kemija, anatomija, embriologija, genetika, histologija itd.
3. Kemija je prirodna znanost koja proučava svojstva tvari, njihov sastav, ali i njihovu unutarnju strukturu, kao i izmjenu energije do koje dolazi prilikom fizikalnih i kemijskih promjena tvari.
4. Veterina (kasnolat. [ars] veterinaria, prema veterinarius: koji se odnosi na tovarne životinje) je grana medicine koja se bavi proučavanjem uzroka, postanka, obilježja, te suzbijanjem i liječenjem bolesti domaćih životinja, kao i bolesti koje su zajedničke životinjama i ljudima (zoonoze). Bavi se i suzbijanjem i liječenjem bolesti divljači, životinja zooloških vrtova i rezervata, rijetkih životinja, riba i pčela.
1.Ekologija (grč. oikos, dom, kuća; logos, riječ, govor) je znanost koja izučava međuovisnost živih bića i njihovog prirodnog okoliša te je grana biologije, ujedinjuje niz znanstvenih disciplina i njihovih metoda.
2. Biomedicina obuhvaća sve znanosti povezane s ljudskim zdravljem ili medicinom. Ovdje se primjenjuju biokemija, bioanaliza, kemija, anatomija, embriologija, genetika, histologija itd.
3. Kemija je prirodna znanost koja proučava svojstva tvari, njihov sastav, ali i njihovu unutarnju strukturu, kao i izmjenu energije do koje dolazi prilikom fizikalnih i kemijskih promjena tvari.
4. Veterina (kasnolat. [ars] veterinaria, prema veterinarius: koji se odnosi na tovarne životinje) je grana medicine koja se bavi proučavanjem uzroka, postanka, obilježja, te suzbijanjem i liječenjem bolesti domaćih životinja, kao i bolesti koje su zajedničke životinjama i ljudima (zoonoze). Bavi se i suzbijanjem i liječenjem bolesti divljači, životinja zooloških vrtova i rezervata, rijetkih životinja, riba i pčela.
Infektivne bolesti
Infektivne bolesti su skupina bolesti čiji su uzročnici određeni biološki patogeni agensi. Sama infektivna bolest je karakterizirana određenim simptomima i fizikalnim znakovima bolesti koji su rezultat infekcije te prisutnosti i rasta patogenih bioloških agensa u pojedinačnom organizmu kao domaćin.
U pojedinim slučajevima simptomi nisu prisutni, pa je bolest asimptomatska u određenom stadiju ili tijekom cijele bolesti. Navedeni infektivni patogeni mogu biti određeni virusi, bakterije, gljive, praživotinje, višestanični paraziti.
Infektivne bolesti su skupina bolesti čiji su uzročnici određeni biološki patogeni agensi. Sama infektivna bolest je karakterizirana određenim simptomima i fizikalnim znakovima bolesti koji su rezultat infekcije te prisutnosti i rasta patogenih bioloških agensa u pojedinačnom organizmu kao domaćin.
U pojedinim slučajevima simptomi nisu prisutni, pa je bolest asimptomatska u određenom stadiju ili tijekom cijele bolesti. Navedeni infektivni patogeni mogu biti određeni virusi, bakterije, gljive, praživotinje, višestanični paraziti.
Međunarodni simbol biološke opasnosti
Simbol biološke opasnosti (Slika 5.) treba biti postavljen
na sva mjesta gdje se pojavljuje bilo kakav biološki mikroorganizam poput dijelovi u klinikama, bolnicama, laboratorijama, otpad, transportnim kutijama itd.
Simbol biološke opasnosti (Slika 5.) treba biti postavljen
na sva mjesta gdje se pojavljuje bilo kakav biološki mikroorganizam poput dijelovi u klinikama, bolnicama, laboratorijama, otpad, transportnim kutijama itd.
Slika 1. Virusi
Slika 2. Bakterije
Slika 3. Gljive
Slika 4. Praživotinje
Međunarodni simbol biološke opasnosti
Simbol biološke opasnosti (Slika 5.) treba biti postavljen
na sva mjesta gdje se pojavljuje bilo kakav biološki mikroorganizam poput dijelovi u klinikama, bolnicama, laboratorijama, otpad, transportnim kutijama itd.
Simbol biološke opasnosti (Slika 5.) treba biti postavljen
na sva mjesta gdje se pojavljuje bilo kakav biološki mikroorganizam poput dijelovi u klinikama, bolnicama, laboratorijama, otpad, transportnim kutijama itd.
Slika 5. Piktogram za biološke opasnosti
Slika 6. Spremnik s oznakom biološke opasnosti
Nastale i ponovo nastale zarazne bolesti
Nastale i ponovno nastale zarazne bolesti (EID) samo su najživotopisniji dokaz da se sve zarazne bolesti neprestano razvijaju u međusobnoj interakciji između patogena, njihovih domaćina i drugih čimbenika okoliša koji utječu na oboje.
Emergentne zarazne bolesti su bolesti koje
se po prvi put pojavljuju u populaciji,
a re-emergentne bolesti su bolesti koje se nakon određenog razdoblja ponovno pojavljuju na određenim prostorima na kojim su u pravilu prethodno bile iskorijenjene.
Emergentne bolesti zovemo još i nastale bolesti, a one re-emergentne zovemo ponovno nastale.
U pravilu, ove bolesti su uzrokovane visoko patogenim opasnim mikroorganizmima (virusima, bakterijama i dr.), obično rezistentnim odnosno otpornim na lijekove,
a većinom su i na listi mikroorganizama koji se mogu koristiti u bioterorističke svrhe.
Više od 70% emergentnih i re-emergentnih bolesti su zoonoze i zarazne bolesti koje se prenose vektorima.
Nastale i ponovno nastale zarazne bolesti (EID) samo su najživotopisniji dokaz da se sve zarazne bolesti neprestano razvijaju u međusobnoj interakciji između patogena, njihovih domaćina i drugih čimbenika okoliša koji utječu na oboje.
Emergentne zarazne bolesti su bolesti koje
se po prvi put pojavljuju u populaciji,
a re-emergentne bolesti su bolesti koje se nakon određenog razdoblja ponovno pojavljuju na određenim prostorima na kojim su u pravilu prethodno bile iskorijenjene.
Emergentne bolesti zovemo još i nastale bolesti, a one re-emergentne zovemo ponovno nastale.
U pravilu, ove bolesti su uzrokovane visoko patogenim opasnim mikroorganizmima (virusima, bakterijama i dr.), obično rezistentnim odnosno otpornim na lijekove,
a većinom su i na listi mikroorganizama koji se mogu koristiti u bioterorističke svrhe.
Više od 70% emergentnih i re-emergentnih bolesti su zoonoze i zarazne bolesti koje se prenose vektorima.
Vektori su prijenosnici bolesti koji sami ne obolijevaju, ali bolest prenose na ljude ili druge životinje. To su najčešće hematofagni insekti tj. oni koji se hrane krvlju poput komaraca, krpelja, buha, papatača i dr. Zoonoze su bolesti koje se prenose na ljude s domaćih ili divljih životinja.
Emergentne bolesti su usko povezane sa socio-ekonomskim, ekološkim i faktorima okoliša i imaju značajan učinak na javno zdravstvo i globalnu ekonomiju. Različiti čimbenici mogu utjecati na pojavu i razvoj emergentnih bolesti:
1. demografske promjene (migracije, porast broja stanovnika),
2. klimatske promjene (globalno zatopljenje, spuštanje granice snijega i leda),
3. turizam i međunarodna putovanja,
4. prilagođavanje mikroorganizama na nove uvjete,
5. neadekvatna primjena javno-zdravstvenih mjera pri prirodnim katastrofama, ratovima i sl.
Dodatni čimbenici mogu osobito utjecati na pojavu zoonoza i bolesti koje se prenose vektorima: porast i gustoća humane i životinjske populacije, klimatske promjene, kretanje ljudi i životinja, promjene u navikama i ponašanju i dr.
Emergentne bolesti su usko povezane sa socio-ekonomskim, ekološkim i faktorima okoliša i imaju značajan učinak na javno zdravstvo i globalnu ekonomiju. Različiti čimbenici mogu utjecati na pojavu i razvoj emergentnih bolesti:
1. demografske promjene (migracije, porast broja stanovnika),
2. klimatske promjene (globalno zatopljenje, spuštanje granice snijega i leda),
3. turizam i međunarodna putovanja,
4. prilagođavanje mikroorganizama na nove uvjete,
5. neadekvatna primjena javno-zdravstvenih mjera pri prirodnim katastrofama, ratovima i sl.
Dodatni čimbenici mogu osobito utjecati na pojavu zoonoza i bolesti koje se prenose vektorima: porast i gustoća humane i životinjske populacije, klimatske promjene, kretanje ljudi i životinja, promjene u navikama i ponašanju i dr.