Narodna bajka

Narodne priče i bajke su priče koje su se usmeno prenosile generacijama i što je rezultiralo raznim oblicima priča za djecu kakve danas poznajemo. Obično se koriste za pomoć djeci u razvijanju vještina čitanja, proučavanju drugih kultura, modeliranju pozitivnih karakternih osobina i otkrivanju ljubavi prema pričama.

Odlučili smo jednu narodnu bajku obraditi u školskoj knjižnici koristeći STEM metode.

Željeli smo učenike usmjeriti da slijede osnovna pravila STEM-a:
- otkriti koje je pitanje ili problem (ASK),
-razmotrite jedno ili više rješenja ovog problema (IMAGINE),
- skicirati svoju ideju i označiti je detaljima (PLAN)
-izraditi i testirati njihov prototip i odgovoriti na pitanja o njemu (CREAT)
-prilagoditi ili redizajnirati svoj prototip, ponovno testirati ako je potrebno (IMPROVEMENT)
Koristili smo različite metode, materijale, animacije, računalo..

Oca voli poput soli

Imaše kralj tri kćeri. I jednamput će njima:
- Kako me ti ljubiš? – najstarija pita.
- Ljubim te poput zlata – veli ona.
Srednja rekla:
- Ljubim te kao svoga dragoga.
Naposljetku pita najmlađu:
- Kako ti ljubiš svoga oca?
- Oče, ljubim te kao sol!
I otac i sestre na nju zijevnu:
-Kako se oca može ljubiti poput soli?! Kako se to svomu ocu rugaš?!
I otac je iz kuće potjera.
Hodeć, prošla je šumu i došla na brijeg. Noć ju je tu zatekla, a ne vidi ni živoga stvora. Najedamput, opazi kućicu i u njoj svjećicu. U kući nađe samo staricu.
- Hoćete li me uzeti za sluškinju? – pitala.
- Hoću, jer već ne mogu djelati sama.
I kraljevna je ljeto dana služila. I jednoć starica pošla u grad. Djevojka ju pita kad se vratila:
- Kako je u gradu?
- Ah, u gradu je sve bolno, jer soli nemaju. I sam je kralj, sa svojim kćerama, u postelji na smrt bolan. Bez soli osta sav svijet!

Kraljevna se jako preplašila:
- Jako bih rada pomoći svome ocu i cijelomu gradu.
Stara joj rekla:
- Vidim, brige te taru. Žalosna si za svojim ocem i sestrama. Evo, uzmi soli u rupcu. Dat ću ti još i šibicu i ružicu. Najprije sol da ocu. A onda pođi gu goru. Šibicom šibni po brijegu. Brijeg će ti se otpriti, a onda vrataru daj ružicu. Pustit će te nutar. I dobit ćeš tu soli koliko god hoćeš. Bit će je dosta svemu svijetu!
I kraljevna ode odmah k dvorima. Stražari je ne prepoznaju. Jedva ih umoli riječima:
- Nosim sol za kralja!
I kralj je tek po glasu prepozna:
- To si ti, moja kći najmlađa – jedva prošapta.
- Oče, nosim vam sol!
I otac i sestre soli se nazoblju. Odmah ozdravu. Kralj molio od nje oprost. A ljudi odasvud tekli kad su čuli da kraljevna ima soli u rupcu. Sestre rekle:
- Ne davaj ljudima tu sol, jer će je premanjkati i nama!
Kraljevna je ipak ljudima svu sol razdijelila. I onda pošla u onu goru, šibnula onom šibicom po onome brijegu.
Brijeg se otpre.
Pokaže se na vratima mići vratar. Patuljku ona dade ružicu. I mići vratar je pusti nutar.
U tome brijegu bjehu silni brijezi od soli, koju patuljci skupljahu zlatnim lopaticama.
I dobi soli koliko god je htjela. Sol otpelja u grad. I tako je sav svijet opet dobio svoju sol. I kad je sve solju nazobala, kraljevno se sretno udala. I djece imala kao soli. (Riječka okolica)