"Blackout" poezija 7. b

Pop art yellow

Djevojka je vrijedila kao cvijet na suncu.

Možda bi sve dočekao oprezno.

Tvoje dijete je u životu sve i voli ga.

Zaplakala je u mukama i izgorjela.

Zagledao se u suze i umuknuo.

Ostavi ga i sve pomiluje tako lako

Odjeknulo zvono vrata. Odahnuli zadihani između valcera i drmeša Poslije živahne predigre tako gromko razgovor s dragim bogom

Uz tu intimnu muziku gospođa prva gradska primalja je pošla najboljim putem.

Ubio bi bol strah i krv

Kupovao je kuću Na tuđu muku

Zlo doduše nema pobožnosti i mudrosti otmjenosti i miroljubivosti. Međutim nevolja može svima svim silama naglas sutradan savjest opsovati.

Samo blagajnik koji je bio zagrijan za tri kuće.

Prekratka nova sreća u srcu daleko, negdje.

Bila je društvo srca.

Ljubav je osjetljiva kao čovjek.

Djevojka uzrujana ostala u zemlju propala. Sama.

Njihov oganj ljubavi bijaše na prvi pogled.

Kakav čovjek. Hvata slova a šuteći razgovara.