LiDraNo 2021.

LiDraNo 2021.
Međuopćinska smotra
Područje Novi Marof

Izložba radova

Bisag, 12. 2. 2021.

Loading...

Literarni radovi

Loading...

1. Elena Šturbek, 7. r., OŠ Visoko
2. Lana Duh, 7. r., OŠ Bisag
3. Marija Kranjec, 6. r., OŠ Ljubešćica
4. Mirna Horvatić, 6. r., OŠ Ljubešćica
5. Magdalena Horg, 8. r., OŠ Ljubešćica
6. Vedran Mamić, 5. r., OŠ Novi Marof
7. Paola Andrašek, 6. r., OŠ Breznički Hum
8. Ivano Horvatin, 7. r., OŠ Novi Marof
9. Iva Plišo, 5. r., OŠ Antuna i Ivana Kukuljevića, Varaždinske Toplice
10. Ana Đuras, 6. r., OŠ Antuna i Ivana Kukuljevića, Varaždinske Toplice
11. Sara Horvatić, 8. r., OŠ Ljubešćica
12. Emilio Balaško, 6. r., OŠ Breznički Hum
13. Marija Trakoštanec, 6. r., OŠ Ljubešćica
14. Mia Jurša, 4. r., OŠ Antuna i Ivana Kukuljevića, Varaždinske Toplice

Loading...

Sudionici:

Loading...

1. Elena Šturbek, 7. r., OŠ Visoko
2. Lana Duh, 7. r., OŠ Bisag
3. Marija Kranjec, 6. r., OŠ Ljubešćica
4. Mirna Horvatić, 6. r., OŠ Ljubešćica
5. Magdalena Horg, 8. r., OŠ Ljubešćica
6. Vedran Mamić, 5. r., OŠ Novi Marof
7. Paola Andrašek, 6. r., OŠ Breznički Hum
8. Ivano Horvatin, 7. r., OŠ Novi Marof
9. Iva Plišo, 5. r., OŠ Antuna i Ivana Kukuljevića, Varaždinske Toplice
10. Ana Đuras, 6. r., OŠ Antuna i Ivana Kukuljevića, Varaždinske Toplice
11. Sara Horvatić, 8. r., OŠ Ljubešćica
12. Emilio Balaško, 6. r., OŠ Breznički Hum
13. Marija Trakoštanec, 6. r., OŠ Ljubešćica
14. Mia Jurša, 4. r., OŠ Antuna i Ivana Kukuljevića, Varaždinske Toplice

Blago
(igrokaz za ginjol lutke)

Likovi:
Flika, Munja, Favora i Bela - konji
Lana - djevojčica
Mjesto radnje: livada i srušeni grad
Vrijeme radnje: sadašnjost
***
(Konji radosno poskakuju livadom.)
FLIKA (radosno): Danas je lijep dan. Dolazi Lana! Ona me uvijek obraduje.
MUNJA (radosno): Raduješ se njezinim jabukama?
FLIKA (radosno): Da, radujem se! Baš su ukusne.
MUNJA (važno): Slažem se.
FLIKA (oduševljeno): Dok čekamo Lanu možemo prošetati do starog hrasta na kraju livade…
MUNJA (pomalo tužno): Ne znam baš... Pozovi Favoru i Belu da pođu s tobom.
FLIKA (radosno i glasno): Bela! Favora! Bela! Favora! Idemo u šetnju! Dođite!
(Dolaze Bela i Favora.)
BELA I FAVORA (radosno): Idemo s tobom!
MUNJA (pomalo zabrinuto): Brzo se vratite. Nemojte otići predaleko.
FAVORA (blago): Ne brini. Sve će biti u redu. Brzo ćemo se vratiti!
MUNJA (zabrinuto): Znam, ali…
BELA (znatiželjno): Što je bilo? Tebe nešto muči?
MUNJA (tužno i zabrinuto): Ne znam… Imam neki čudan osjećaj…

FLIKA (uzbuđeno): Ništa mi nije jasno! Što se događa?
MUNJA (zabrinuto): Lana je već trebala stići. Ona nikad ne kasni! Možda joj se nešto…
FLIKA (važno): Ne brini. Lana je dobro. Ona uvijek dođe. Nikada nas ne bi iznevjerila! Sigurna sam u to! Nemoj se brinuti, sve je dobro!
(Odjednom se začuje buka i trešnja.)
MUNJA (prestrašeno): Što se događa? Zašto se sve trese?
FLIKA (zbunjeno): Ne znam, ovo se još ni jednom nije dogodilo našoj livadi…
FAVORA (prestrašeno): Ovdje nismo sigurne… Bježimo u šumu!
BELA (uzbuđeno): Idemo! Idemo! Brzo! Ne možemo ovdje ostati!
MUNJA (zabrinuto): Ne možemo otići bez Lane!
FLIKA (važno): U pravu si! Ne možemo otići bez Lane! Ona je naša prijateljica!
FAVORA I BELA(uzbuđeno): Mi odlazimo! Bojimo se!
(Favora i Bela žurno odlaze. Flika kreće za njima. )
FLIKA(iznenađeno): Heeej! Kamo ćete? Ostanite s nama! Bela! Favora!
(Flika dolazi do Munje.)
FLIKA (prestrašeno): I što ćemo sad?
MUNJA (hrabro): Idemo tražiti Lanu!
FLIKA (iznenađeno): Gdje ćemo je tražiti?
MUNJA (hrabro): U gradu. Tražit ćemo je tako dugo dok ne vidimo da je dobro i dok se ne uvjerimo da je na sigurnom!
FLIKA (važno): U pravu si! Prijatelji se ne ostavljaju tako lako!

MUNJA (važno): Dođi! Moramo požuriti!
(Flika i Munja dolaze do grada stradalog u potresu.)
FLIKA (tužno): Ovo ne izgleda dobro!
MUNJA (tužno): Flika, mislim da se dogodilo nešto jako loše!
FLIKA (kroz plač): Želiš reći da više nikada nećemo vidjeti Lanu?!
MUNJA (hrabro): Ššššš… Čuješ? Netko dolazi.
FLIKA (pomalo prestrašeno): Mislim da čujem…
(Dolaze Bela i Favora.)
MUNJA (iznenađeno): Vi?
BELA (blago): Nismo vas željele uznemiriti.
FAVORA (blago): Bile smo prestrašene, i strah nas je natjerao da bježimo…
BELA (blago): Nismo dobro postupile. Prijatelj se nikada ne ostavlja…
FAVORA (blago): Našle ste Lanu?
FLIKA (kroz plač): Nismo…
MUNJA (hrabro): Nije vrijeme za plač! U nevolji treba biti jak! Mi smo jake, zar ne!?
BELA (hrabro): Jesmo!
FLIKA (blago): Tražimo dalje.
FAVORA (hrabro): Naći ćemo je!
(Konji lagano šeću. Flika spazi djevojčicu koja im prilazi ususret.)
FLIKA (radosno): Lana!
BELA (radosno): Tu si!
FAVORA (radosno): Mislili smo da te više nikada nećemo vidjeti!
MUNJA (kroz plač): Prijateljice… Prijateljice moja…

LANA (blago): Ne plači… Dobro sam… Izgubila sam kuću, knjige, igračke… Ostala mi je tek ova košara s jabukama… (Lana pokazuje na košaru s jabukama u kutu scene.) Upravo sam krenula k vama. Znam da ih volite…
MUNJA (kroz plač): Ti u ovoj tuzi i boli misliš na nas? Zašto?
LANA (blago): Jer vi ste blago koje nikada neću napustiti!
(Munja prilazi Lani. Zagrle se. Flika, Bela i Favora ih promatraju i odobravaju Lanine riječi kimanjem glave.)

KRAJ

Izgubljena u vremenu

Zasljepljujuća svjetlost trgnula me iz sna. Pogledala sam oko sebe. Sve je bilo bijelo i sterilno čisto. Bol mi je prostrujala glavom. Rukama sam htjela pritisnuti čelo kako bih umanjila bol i tada sam shvatila da mi je cijela glava omotana zavojima. Ozlijeđena sam. U taj čas u sobu je ušla medicinska sestra.
- Konačno ste se probudili! Uplašili smo se za vas! Već pet dana ležite u nesvijesti!
Nastavila je pričati, ali više ju nisam slušala. Kako pet dana?! Jučer sam bila u kinu sa sestrom Hanom. Moje razmišljanje prekinuo je oštar glas one iste sestre koja je objašnjavala da sa mnom želi razgovarati detektiv.
- Detektiv? - začudila sam se.
U sobu je ušao čovjek, predstavio se kao detektiv Šimić i stao me ispitivati o nestalom nakitu iz muzeja. Nisam znala o čemu govori. Detektiv je nastavio:
- Ana, Vi kao glavni kustos sigurno razumijete kolika je šteta počinjena i cilj nam je što prije pronaći nakit i vratiti ga u muzej.
- Ja, glavni kustos? Pa tek sam se zaposlila u muzeju?!
Sad je detektiv bio iznenađen.
- Ovdje piše da u muzeju radite dvije godine.
Gledali smo se u čudu. Tada je u sobu ušao čovjek srednjih godina.
- Ana, ljubavi, konačno si se probudila!

Blijedo ga pogledah. Zašto mi govori ljubavi?! Pa to je ravnatelj muzeja Bartol Ivić. Nastavio je pričati koliko se uplašio kad je čuo da sam ranjena u pljački. Lopovi su ušli u muzej u trenutku zatvaranja, ukrali nakit, ustrijelili zaštitara, a mene ostavili onesviještenu na podu. Ništa mi nije bilo jasno. Nisam se sjećala svog posla, pljačke ni veze s Bartolom. Iscrpljena od tih misli, zaspala sam.
Sljedećeg jutra posjetio me Bartol. Strpljivo mi je objasnio da već godinu dana zajedno živimo i vodimo muzej.
- Godinu dana? Koliko ja znam, upoznali smo se prije nekoliko mjeseci u muzeju – rekla sam.
Bartol mi je tada rekao da u muzeju radim već više od dvije godine. Gledao me zabrinuto i odmah pozvao liječnika. Svi su se uzvrpoljili oko mene, svašta me ispitivali i na kraju ustanovili da se ne sjećam posljednjih dviju godina svoga života. Ležala sam pokušavajući posložiti misli kad se ponovo pojavio detektiv Šimić. Ništa mu nisam mogla reći. Koliko god se trudila, sjećanja nisu dolazila. Nakon nekoliko dana otpuštena sam iz bolnice i odlučila sam živjeti kod sestre Hane. Prekinula sam vezu s Bartolom.
Ni dalje se nisam ničega sjećala, ali kod Hane sam se konačno opustila. S njom sam oduvijek bila bliska. Tih smo dana često šetale i razgovarale o pljački muzeja pokušavajući povezati što se dogodilo. Ponekad nam se pridružio i Hanin novi dečko Grga. Nešto u vezi s njim bilo mi je neobično. Tek sam ga upoznala, ali imala sam neki neugodan osjećaj kad god je on bio u blizini.