Ilustrirala Leona Đurinić, 5. r. OŠ Breznički Hum

Priča o žabici Lonjici

Paper stack border

Lonjica i Kreko začas su doskakutali kući. Silazeći s Krekovih leđa, Lonjica je pokušala sama poskočiti, ali noga ju je još uvijek jako boljela. Morala je nekoliko dana mirovati kod kuće. Kreko ju je svakog dana posjećivao i nasmijavao svojim šalama.&nbsp;&nbsp;

Watercolor texture 3

Napisali: članovi Novinarske grupe OŠ Breznički Hum Ilustrirala: Leona Đurinić

Razigrana žabica provodila je dane skakućući sa svojim prijateljicama žabicama. Jurile su bezbrižno, lijevo - desno, gore - dolje, s lopoča na lopoč, s lokvanja na lokvanj...&nbsp; 

Dok se Lonjica oporavljala kod kuće, Kreko je okupio svoje prijatelje žapce, ali i ostale životinje koje su živjele uz Lonju: ribe, patke, dabrove i čaplje. Svakoga dana čistili su dio po dio Lonje.&nbsp;&nbsp;

Žabici Lonjici život je bio lijep, sve dok se jednog dana nije zaplela u plastičnu bocu coca cole. Silno se uplašila! Kad je pogledala oko sebe, vidjela je gomilu boca i ostaloga smeća koje je plutalo oko nje umjesto lopoča. Od muke nije znala što učiniti!

Žabica Lonjica nikako nije mogla osloboditi nogu iz boce. Svom snagom pokušavala je i pokušavala, ali kad se napokon uspjela osloboditi, njezin stražnji krak bio je slomljen. „Jao, što ću sada!“ gorko je zaplakala. „Kako ću se s ovako slomljenom nogom vratiti kući?“&nbsp;&nbsp;

„Da vidim, Lonjice, nemoj plakati! Možda ti mogu pomoći!“ i ona pokaže Kreku ozlijeđenu nogu. “Nije ništa strašno. Popni se na moja leđa, brzo ćemo stići do tvoje kuće.”&nbsp;&nbsp;

Žabici Lonjici život je bio lijep, sve dok se jednog dana nije zaplela u plastičnu bocu coca cole. Silno se uplašila! Kad je pogledala oko sebe, vidjela je gomilu boca i ostaloga smeća koje je plutalo oko nje umjesto lopoča. Od muke nije znala što učiniti!

Kreko je pohitao javiti Lonjici dobru vijest. Kad je stigao do njezine kuće, vidio je Lonjicu kako preskače vijaču. „Lonjica već vježba, znači da je ozdravila! Hura!“&nbsp;

Bila jednom jedna žabica po imenu Lonjica koja je živjela, naravno, u Lonji. 

Lonjica je jedva čekala nova skakutanja s prijateljima po Lonji. Obećala je mami da će odsad biti pažljivija u igri. „Nadam se da će i ljudi biti pažljiviji prema Lonji!“ pomislila je. Za svaki slučaj, riječne životinjice izradile su i postavile velike natpise:&nbsp;SMEĆU OVDJE NEMA MJESTA, NEKA LONJA BUDE ČISTA!

Ribe su dojavljivale gdje je smeće, dabrovi su iznosili smeće, a Kreko ga je razvrstavao: plastične boce na jednu stranu, metalne konzerve na drugu stranu, papire na treću stranu. Potom su patke i čaplje sve odlagale u spremnike odgovarajuće boje: žute, plave i sive.&nbsp;&nbsp;

Žabac Kreko čuo je kako Lonjica gorko plače. „Što ti se dogodilo, draga Lonjice?“ „Nisam pazila kamo skakućem pa sam upala u bocu! Mislim da sam slomila nogu!“ Lonjica opet glasno zaplače.&nbsp;&nbsp;

TEKST: Novinarska grupa OŠ Breznički Hum ILUSTRACIJE: Leona Đurinić, 5. r. OŠ BREZNIČKI HUM, ožujak 2024.

Nakon nekoliko dana napornog rada riječne životinje sve su očistile. Lonja je opet bila bistra, a rakovi, koji su se u međuvremenu sakrili, zadovoljno su mahali svojim oštrim kliještima.&nbsp;

Name

Safari may block some audio or video from playing automatically and ‘read to me’ will skip these. You can configure this in Safari’s preferences.