95 godina škole

Sadržaj

10. Festival Djeca pjevaju - Lana Skupnjak, Maša Foder i Nika Kučiš

11. 4. a - Dani

12. Pjevaj, sviraj, pleši

12.1 Obladi oblada - Tena Glavica, Klara Samoborec,
Luka Stančin, Fran Težak

12.2 Jerusalema - Učenici od 1. do 4. razreda

14. 5. a i 5. b - Ne rugaj se

15. Radijska emisija "p.s. Pokreni solidarnost"

16. Radionice povodom Dana škole

17. Vokalna skupina učiteljica OŠ Šemovec

18. 3D virtualna izložba likovnih radova

18. Priredbu pripremali

Riječ ravnateljice!

Hvala ti, školo, za naše najljepše dane!

Dragi učenici, poštovani roditelji, djelatnici sadašnji i bivši, svi prijatelji i suradnici, danas obilježavamo godišnjicu naše škole, slavimo 95 godina njezinog postojanja!
Povijest naše škole započela je prije 95 godina kada tadašnje Ministarstvo prosvjete donosi odluku o osnutku Državne osnovne škole u Šemovcu. Do tada škola u Šemovcu nije postojala, već samo u Bartolovcu od početka 19. stoljeća koju su u tom vremenu većinom pohađala djeca iz Bartolovca. Osnutkom Državne osnovne škole 1926. godine Školska općina Šemovec obuhvaćala je sela Šemovec i Zamlaku. Prve učiteljice u školi bile su Ivka Lisak i Augusta Wiedening iz Karlovca. Nastava se odvijala poludnevno u prostoriji bivše Upravne općine Bartolovec u Šemovcu. Od školske godine 1927./1928. nastava se odvijala u dvije smjene, naizmjenično 1. i 3. razred te 2. i 4. razred. Broj učenika u školi poznat je tek školske godine 1930./1931. kada je bilo upisano 162 učenika u četiri razreda. Zbog manjka prostora nastava se odvijala i u kuhinji učiteljskog stana.

Nova školska zgrada dovršena je 1930. godine te se nastava mogla dalje odvijati u jednoj smjeni u kombiniranim razrednim odjelima - 1. i 2. razred te 3. i 4. razred. Tako se nastava odvijala sve do početka 2. svjetskog rata, a nastavna godina je završavala na Vidovdan, 28. lipnja . U 2. svjetskom ratu, točnije u travnju 1944. godine, zbog bitaka koje su se tu odvijale, selo je dosta stradalo, a time i škola. Uništeno je krovište, stakla, školska arhiva, knjižnica, Spomenica te glavni imenik. Škola je u kratkom vremenu nakon toga bila obnovljena zaslugom prosvjetnog pročelnika Tomislava Šagija. U ljetnim mjesecima 1945. godine preuređen je Vatrogasni dom u Zamlaki za privremenu školu u koju su krenula djeca iz Zamlake. Kako je Zamlaka bila dio Školskog centra Šemovec, stanovništvo tih naselja dogovorilo se da se polovica školskog namještaja i nastavnih pomagala prebaci iz škole u Šemovcu u Zamlaku, pri čemu je škola u Šemovcu ostala zakinuta. Škola sljedećih godina širi svoje sadržaje i djelatnost pa je tako organiziran analfabetski tečaj za opismenjavanje stanovništva, razne priredbe i zabave, a sve kako bi se od prihoda opremila škola i kupile knjige za knjižnicu.

Od školske godine 1952./1953. povećan je broj učenika jer je zatvorena škola u Zamlaki zbog neodgovarajućih uvjeta rada, a djeca su natrag upućena u školu u Šemovcu. Te se godine otvara i 5. razred, kao razred predmetne nastave, a školske godine 1955./1956. prema zaključku Savjeta za prosvjetu i kulturu grada Varaždina Šemovec je uzet kao centar za otvaranje osmogodišnje škole. Tada je trebalo dograditi školu, a uz velike napore tadašnjeg ravnatelja Ivana Trupkovića radovi su započeli u listopadu 1958. godine. Na sjeveru stare zgrade dogradile su se dvije učionice te škola dobiva novi oblik. Škola u Bartolovcu postaje područno odjeljenje škole u Šemovcu, a škola dobiva naziv Osnovna škola Šemovec. Škola Bartolovec bila je Područna škola OŠ Šemovec sve do 1977. godine kada sva djeca prelaze u Šemovec. Prema tome od 1977. godine školsko područje OŠ Šemovec obuhvaća 5 naselja: Bartolovec, Žabnik, Štefanec, Šemovec i Zamlaku. Ravnateljstvo od tada pa do 1984. godine preuzima tadašnji učitelj Dragutin Dukarić.
Škola se neprekidno suočava s problemom nedostatka prostora pa je 1986. započela dogradnja zapadnog dijela kako bi se prestala

koristiti stara zgrada izgrađena još u 18. stoljeću, a koja nikako nije zadovoljavala higijenske i zdravstvene uvjete. Zalaganjem tadašnjeg ravnatelja Vladimira Hranića izgrađeno je ukupno 382 m2 novog prostora, a 1988. ukida se učenje ruskog jezika i uvodi njemački jezik. 1991. godine ravnateljstvo preuzima tadašnji, a sada umirovljeni učitelj Glazbene kulture Vilim Benčić koji na toj dužnosti ostaje do 1996. godine. Nakon njega rukovodstvo škole preuzima učiteljica razredne nastave Branka Kremenić i školu vodi punih 18 godina. Škola današnji izgled dobiva 2007. godine dogradnjom južnog dijela od 450m2 i od te godine omogućen je rad u jednoj smjeni.
Stalnim povećanjem broja učenika dolaskom na mjesto ravnateljice 2014. godine suočavam se s nedostatkom prostora te brzom intervencijom, a u suradnji s Varaždinskom županijom i Općinom Trnovec Bartolovečki, rekonstruiramo tadašnju najveću učionicu u dvije manje. Tu su sada smješteni manji razredni odjeli. To su prostori koji u potpunosti ne zadovoljavaju pedagoški standard s obzirom na broj učenika, iako su dobro opremljeni laptopima, projektorima, internetom i svime što zahtjeva suvremena nastava.

Ovim putem apeliram na daljnju pomoć i potporu Varaždinske županije i naše Općine kako bi se riješio prostorni problem i dogradnjom zapadnog krila dobile specijalizirane učionice te se time još više osuvremenila nastava.
Vidljivo je iz svega da je našoj školi kroz povijest pa sve do danas nedostajalo prostora i dodatnih kvadrata, ali ono što joj nikada nije nedostajalo jesu kvalitetni učitelji i djelatnici te vrijedni učenici kojih sada ima 195 smještenih u 15 razrednih odjela. U školi je trenutno 33 nastavnog te 11 nenastavnog osoblja.
Zahvaljujući kompetenciji i vrijednom radu naših učitelja, marljivi učenici naše škole postaju državni prvaci, osvajaju visoka mjesta na državnim i županijskim natjecanjima u znanju i sposobnostima. Učenici koji pohađaju ili su pohađali ovu školu nemaju problema u daljnjem školovanju te nerijetko postaju visoko školovani i kvalitetni stručnjaci u raznim područjima i zanatima. Ono što jednu školu čini velikom, značajnom i prepoznatljivom nisu njeni kvadrati, ni silna tehnika, već uvijek i oduvijek čine ju ljudi - njeni djelatnici, učitelji i učenici. Toga u Osnovnoj školi Šemovec nikada nije nedostajalo.

Stoga oni, kao i svi učitelji, u društvu zaslužuju bolji položaj i nadamo se da će se u budućnosti više cijeniti njihov rad.
Ovim putem želim zahvaliti na suradnji i dosadašnjoj pomoći Ministarstvu znanosti i obrazovanja, našem osnivaču Varaždinskoj županiji, kao i Općini Trnovec Bartolovečki. Bez njihove pomoći ne bismo mogli ostvariti brojne aktivnosti i projekte. Veliko hvala na suradnji župnoj zajednici, svim društvima, klubovima, udrugama i poduzetnicima na području Općine s kojima škola ima dobru suradnju, koji uvijek rado i nesebično pomažu i uključeni su u aktivnost naše škole. Hvala na konstruktivnoj suradnji Školskom odboru, Vijeću roditelja, kao i svim roditeljima te dobrim ljudima koji podupiru i prate rad naše škole. Zahvaljujem i svim djelatnicima, bivšim i sadašnjim, koji su svojim radom doprinijeli razvoju škole.
Na samom kraju citirat ću naše učenike: ,, Hvala ti, školo, za najljepše razdoblje života, naša prva slova i brojke, naše pjesme, naše djetinjstvo, naše najljepše dane! Hvala ti za sve one koji su pohađali ovu školu u njenih 95 godina postojanja!“
Ravnateljica
Marina Hižak