Ivan Goran Kovačić, OGANJ U JAMI, RUŽE NA NEBU

Ivan Goran Kovačić
OGANJ U JAMI, RUŽE NA NEBU
Uredila Sanja Miloloža
KNJIGA JEDANAESTA

URL https://bit.ly/OUJRNN_IGK_110

Za izdavača: Branimir Romac, DPHJ
Glavna urednica: Sanja Miloloža
Recenzentica: Silvana Bampa-Listeš, prof.
Stručne suradnice:
Elena Kovačić, prof. savjetnik, Melita Horvatek Forjan, prof. izvrstan savjetnik, Ina Randić Đorđević, prof. savjetnik
Skladatelj: Marko Jašek, prof. savjetnik
Fotografije i multimedija:
arhiva DPHJ-a, NMZH Arion,
Silvana Bampa-Listeš, Ina Randić Đorđević
Portreti: Ana Maria Maravić, akad. kipar

Likovno i grafičko oblikovanje, mrežna prilagodba, lektura i korektura:
Sanja Miloloža, prof. izvrstan savjetnik

ISBN – 978-953-8452-10-9

Oči su moje majke bogata riznica srebra
tuzi poklonjena.

DPHJ, Zagreb, kolovoza 2023.

Sadržaj

Sanja Miloloža, Goranove univerzalije
Hrvatska enciklopedija online,
Kovačić, Ivan Goran
Ivan Goran Kovačić, Oči Stjepana Radića

I. OGANJ U JAMI, RUŽE NA NEBU klik
Ivan Goran Kovačić, Jama (poema)
Ivan Goran Kovačić, Ognji i rože (izbor)
Mali pot
Sonce i seljak
Konji i nebo
Petr Breški Harmonikaš
Valcer
Pripovetka o Jelenu
Puntar grabancijaš
Prijatelj smrti
Gospocka roka
Petrica Kerempuh

6

8
15

18

31
32
33
34
35
36
38
39
40
41

Prve i posljednje pjesme i drugi stihovi (izbor)
Srebrna pjesma
Zvono
Dimnjaci tvornički / divovi crveni
Moj grob
Jasan dan
Pilat
Samome sebi
Samotno drvo
Bjeline
Slutnje
Bdjenje
I. G. K. VEES S. A. E.
I. G. K. Mračno doba
S. A. E., Samotni blues
I. G. K., Ulomak iz Jame
S. A. E., Smrt
Dobriši Cesariću
Pro patria mori

43
44
45
46
47
48
49
50
51
52
53

54
55
56
57
58
59

12

14
16
28
44
50
52
62

Iz Goranove korespondencije (izbor)
Blaženo srce
U rodnom kraju
Bezbrigujem
Kako sam silan
Sumnje stvaratelja
Lektira...
Čitam, čitam, čitam
O radu na knjizi Dani gnjeva
O svojim književnim planovima
O Božjem bubnju
Pismo uredniku
Pogled na umjetničku funkciju jezika
Sutra mislim...

II. VAŽNO JE ZVATI SE GORAN klik

Elena Kovačić, E-twinning projekt u Varaždinskoj županiji posvećen Ivanu Goranu Kovačiću Važno je zvati se Goran

61
62
63
64
65
66
68
70
72
74
75
76
76

80

III. GORANOVI ODJECI klik

Goranovo proljeće klik
Goranova društva i mediji o Goranu klik
Goranove škole popis
Ana Maria Maravić, Goran u slici klik
Melita Horvatek Forjan, Goran sa Zagorkom klik
Ina Randić Đorđević, Kostrena s Goranom klik

IV. GORAN KAO NADAHNUĆE klik
Uredničke pjesme posvetnice

Sanja Miloloža, Ventus svira
Sanja Miloloža, Za srnama koje trčahu
Sanja Miloloža, Jok
Sanja Miloloža, Bogudrag
Marko Jašek i Sanja Miloloža, Vidarica

90
92
94
96
98
110

120
121
122
123
124

Sanja Miloloža, prof., glavna urednica portala DPHJ-a

Goranove univerzalije

Da se nije zgodila zanimljiva okolnost pa se dvostruka obljetnica jedne od najsnažnijih pjesničkih pojava hrvatske književnosti Ivana Gorana Kovačića nije poklopila sa 150. obljetnicom rođenja Marije Jurić Zagorke, Antuna Gustava Matoša i Dinka Šimunovića, možda ova knjiga ne bi sadržavala toliko izvornih tekstova Ivana Gorana Kovačića nego bi, kao i u dosadašnjim izdanjima ovoga niza, naglasak bio na stvaralaštvu nadahnutome autorovim tekstovima. Ne želim sada reći da toga u ovome izdanju neće biti, ali budući da mi je fokus bio usmjeren na Matoša i Zagorku jer je 150. obljetnica ipak značajnija od 110., neću moći priložiti radove svojih učenika kad ih, s obzirom na provođenje državnoga projekta Matoševim tragom kreacije, Kroacije, nije bilo.

Ipak, u hrvatskim se školama dvostruka obljetnica, a ovdje govorimo i o rođenju (110. obljetnica) i o smrti (80. obljetnica), sigurno dostojno obilježila, osobito u Varaždinskoj županiji u kojoj je proveden e-twinning projekt Važno je zvati se Goran, čiji nam prikaz donosi stručna suradnica Elena Kovačić, prof. savjetnik. Dodali smo i projekt proveden u OŠ Marije Jurić Zagorke u Zagrebu koji donosi zanimljive uratke u skladu s novom tehnologijom i društvenim mrežama, a s OŠ Kostrena zavirit ćemo malo i u Goranovu rodnu kuću. Ipak, naglasak će ovdje biti na izvornim tekstovima, i to na Jami (za koju vjerojatno malo tko danas zna da je za francusko izdanje iz 1948. ilustrator svjetska zvijezda Pablo Picasso), a zatim dodajemo nekoliko zavičajnih kekavskih pjesama iz zbirke Ognji i rože, liriku štokavskoga standarda i korespondenciju. Izvorni tekstovi prijepisi su iz izdanja Ognjevi i ruže (NZMH, Arion, Zgb, 1975).

U trećemu dijelu knjige donosimo informacije o Goranovu proljeću, različitim društvima koje nose Goranovo ime, popis osnovnih škola s Goranovim imenom, zatim portrete akademske kiparice Ane Marije Maravić i spomenute materijale iz OŠ Marije Jurić Zagorke i OŠ Kostrena, a u četvrtome pjesme posvetnice. Pjesmu Vidarica, koja je napisana za glazbu, skladao je glazbenik koji vjerno prati moja nastojanja u očuvanju sjećanja i vrijednosti hrvatske kulturne baštine Marko Jašek.
Nekoliko prethodnih rečenica uvoda u ovo izdanje završit ću obrazloženjem naslova ovog predgovora. Jama je vrhunsko proutratno djelo. Vrhunsko. I ideološka obojenost koja mu se pripisuje ne može biti razlogom da se takvo djelo prešućuje. Isto kao što se nisu smjela, u vrijeme "moje" Jugoslavije, prešućivati vrhunska djela hrvatskih kršćanskih pjesnika i emigranata i autora koji su pronosili hrvatstvo, a bila su prešućivana.
Vrhunski književnici barataju univerzalijama, a one su, jasno je, nadnacionalne, nadideološke, nadkontekstualne, nadvremene. Istinski vjerujem da su one umjetnost sama koje interpretiraju vječitu borbu dobra i zla koja je upisana u dušu svakog ljudskog bića bez obzira na to gdje se ono geografski, historijski i geneaološki formiralo.

Od četničkoga metka stradali Goran i njegova Jama (za koju se smatra da tematizira ustaške zločine) za vrijeme nehrvatske SR Hrvatske bijahu čašćeni, slavljeni i hvaljeni, što je bilo u "duhu vremena" zbog pjesnikove partizanske prošlosti, a od 1990. odnos se hrvatske javnosti prema tom tekstu mijenja. Da, povijesni, osobni razlozi, sve u skladu s duhom vremena, ali bez uporišta u objektivnoj procjeni umjetničke proturatne riječi. Sad, jesu li mojoj prirodi možda bliže Goranove kekavske pjesme i izraženo čovjekoljublje u ranim pričama? Jesu. Bi li mi bilo draže da u Jami ne govori o partizanima, o kojima je poznato da su činili strašne zločine (čemu mogu bolno posvjedočiti i primjeri iz moje vlastite obitelji), kao o osloboditeljima junacima? Iskreno, bi. Je li za moju dušu strašna mogućnost da je uistinu riječ o Hrvatima koji su nad nedužnima činili strašne zločine? Iskreno, jest. No trebamo li stoga prešućivati Jamu? Niti trebamo niti smijemo. Jer tama je uvijek tama, a svjetlo uvijek svjetlo, kao što je zlo uvijek zlo, a dobro uvijek dobro. Bez licemjerja, bez laži. Samo istina. A istina je da je Hrvat Ivan Goran Kovačić bio vrhunski umjetnik. I ovom mu knjigom želimo odati poštovanje za snažan umjetnički izraz – i kad nježno i toplo govori o svojemu kekavskom lukovdolskom zavičaju – i kad njegov lirski subjekt gnječi vlastite oči prije nego što ga krvnici živa gurnu među lešine u jamu, tko god da ti krvnici bili.

Ivan Goran Kovačić u Hrvatskoj enciklopediji

enciklopedijska natuknica

Jedina mu je za života samostalno objavljena knjiga zbirka novela Dani gnjeva (1936, tiskana bez novele Probuđeni djedovi zbog u njoj istaknutoga hrvatstva), u kojoj je uspjelim spojem lirskoga realizma i društvenog angažmana, značajkom dijela hrvatske proze 1930-ih, prikazao težak život i tragične sudbine tzv. malih ljudi svojega rodnog kraja te zaoštrene odnose unutar seoske zajednice razjedinjene i oslabljene političkim i gospodarskim nepravdama. Dojmljivi, često potresni opisi individualne i kolektivne borbe za opstanak u moralno nagrđenoj društvenoj stvarnosti prožeti su pronicljivim zapažanjima o dubokoj ambivalentnosti ljudske naravi, ali i dosljednim pozivom na ustrajanje u čovječnosti i pobuni protiv svakog oblika društvene nepravde i nejednakosti. Tamne slike seoskoga života i društvenih odnosa suprotstavljene su lirskim idiličnim slikama u kojima prevladavaju osjećaji arkadijske srođenosti čovjeka i prirode.

Kovačić, Ivan Goran, hrvatski pjesnik, pripovjedač, esejist i prevoditelj (Lukovdol, 21. III. 1913 – okolica Foče, Bosna i Hercegovina, ? 12. VII. 1943). Jedan od najistaknutijih hrvatskih književnika u razdoblju prije i tijekom II. svjetskoga rata, autor znamenite proturatne poeme Jame.

Život
Rano je djetinjstvo proveo u rodnome mjestu, gimnaziju je pohađao u Karlovcu i Zagrebu, gdje je živio od 1926. U Zagrebu je potom studirao slavistiku na Filozofskome fakultetu, ali je studij 1935. prekinuo kako bi se posvetio novinarskom i književnomu radu. Te je godine dodao ime Goran kao znak pripadnosti zavičaju. Bio je suradnik i urednik u Hrvatskome dnevniku (1936–40), zatim u Novostima (1939–41). Neko je vrijeme djelovao kao pristaša Hrvatske seljačke stranke; kažnjen je zbog nedopuštena političkoga govora seljacima u Lukovdolu na rođendan Stjepana Radića. Nakon uspostave Nezavisne Države Hrvatske bio je imenovan upraviteljem pošte u Foči, ali je posredovanjem Mate Ujevića ostao kao suradnik u zagrebačkome Hrvatskome izdavalačkome bibliografskome zavodu. Potkraj 1942. s prijateljem Vladimirom Nazorom otišao je u partizane; ubili su ga četnici, nakon što se bolestan sklonio u istočnobosansko selo Vrbnicu kraj Foče.

Književna djelatnost
U književnosti je debitirao sa svega 16 godina, 1929. crticom Ševina tužaljka u časopisu Omladina, a izborom dotad objavljenih pjesama sudjelovao je 1932., s Josipom Hitrecom i Vladimirom Jurčićem, u skupnoj pjesničkoj zbirci Lirika 1932. Pisao je na štokavskom i kajkavskome idiomu te je jedan od najistaknutijih obnovitelja hrvatskoga leksičkoga fonda.

Jedina mu je za života samostalno objavljena knjiga zbirka novela Dani gnjeva (1936, tiskana bez novele Probuđeni djedovi zbog u njoj istaknutoga hrvatstva), u kojoj je uspjelim spojem lirskoga realizma i društvenog angažmana, značajkom dijela hrvatske proze 1930-ih, prikazao težak život i tragične sudbine tzv. malih ljudi svojega rodnog kraja te zaoštrene odnose unutar seoske zajednice razjedinjene i oslabljene političkim i gospodarskim nepravdama. Dojmljivi, često potresni opisi individualne i kolektivne borbe za opstanak u moralno nagrđenoj društvenoj stvarnosti prožeti su pronicljivim zapažanjima o dubokoj ambivalentnosti ljudske naravi, ali i dosljednim pozivom na ustrajanje u čovječnosti i pobuni protiv svakog

oblika društvene nepravde i nejednakosti. Tamne slike seoskoga života i društvenih odnosa suprotstavljene su lirskim idiličnim slikama u kojima prevladavaju osjećaji arkadijske srođenosti čovjeka i prirode (Mrak na svijetlim stazama, Sedam zvonara Majke Marije, Smrt u čizmama i dr.).

Kontrast svjetla i tame, ljepote i mučne svakodnevice glavno je obilježje Kovačićeve poetike, prisutno i u naslovu pjesničke zbirke Ognji i rože (u dvama rukopisima priređena 1942., objavljena posmrtno 1945), svojevrsnome poetskom nastavku pripovjednoga ciklusa o goranskom zavičaju. Zbirka sadržava 36 pjesama podijeljenih u jedanaest ciklusa, s uvodnom pjesmom (Rodni kraj) i završnom prozom (O jeziku, kraju i ljudima), napisana na gorskokotarskoj kajkavštini (tzv. kekavštini); jedna je od najznačajnijih zbirki hrvatske dijalektalne poezije.

Svijet djetinjstva, zavičaja i seoskoga života opjevan je arhetipskim simbolima i osebujnim pjesničkim slikama koje odišu vitalističkim zanosom, neposrednošću dojmova te naglašavanjem univerzalnih čovjekovih predodžbi o svijetu što ga okružuje (D’žd, sonce i stari mlinar, Beli most, Vesela cerkva). Zbirka se odlikuje vještom uporabom raznorodnih stihovnih oblika, uspjelom ritmičkom organizacijom pjesme, zvukovnom usklađenošću, jasnoćom i komunikativnošću.

Motive narušena sklada čovjeka i prirode, mračna naličja zbilje i predosjećaja vlastite smrti te spremnosti na žrtvu zbog osjećaja moralne odgovornosti prema budućim naraštajima opjevao je u štokavskome pjesničkom opusu, gdje se ističu programatska pjesma Pjesniku, svojevrsni epitaf samomu sebi Moj grob te proturatna Leševi putuju. Pjesme napisane 1943 (Mrzimo vas!, Komunističkoj partiji) propagandno su intonirane, a s Nazorovim stihovima tiskane su u zbirci Hrvatske pjesme partizanke (1943).

Jama
Vrhunac je njegova pjesničkoga opusa proturatna, vizionarska poema Jama, napisana 1943. za pjesnikova boravka na partizanskome teritoriju (zbog Kovačićeve pogibije mjestimice nedorađena), objavljena posmrtno 1944. u Italiji. Tema je poeme ratni zločin: temelji se na iskustvu masovnih smaknuća počinjenih na teritoriju Nezavisne Države Hrvatske u prvim godinama rata. Premda u poemi poprište, žrtve i počinitelji nisu imenovani, smatra se da je riječ o ustaškome zlodjelu. U Jami se zločin opisuje sa stajališta žrtve, zarobljenoga seoskoga čovjeka koji je slučajno preživio pokolj te je zajedno s leševima svojih supatnika bačen u jamu. Iz nje se pod okriljem noći izvlači na ledinu, gdje skriven u travi dočekuje protunapad partizana, kojima nasumce kreće ususret te od njih prima njegu.