Duša moja čaroban je kraj
140
(Formira se stroj u kojemu svatko uz pokret izgovara stihove – DUŠA MOJA ČAROBAN JE KRAJ. Iz stroja formiranje: kazivači poezije, stablo, gitara pod stablom – instrumental; mladići zovu Ljerku imenom)
Prva muška osoba:
Ljerko, srce moje, ti si lutka mala,
Pa ne slutiš smisla žalosnih soneta,
Ženska osoba:
Kesteni pred kućom duhu tvom su meta,
Još je deset karnevala do tvog bala.
Druga muška osoba:
Ti se čudiš, dušo. Smijat si se stala
Ovoj ludoj priči. Tvoja duša sveta
Još ne sniva kako zbore zrela ljeta.
Gledaš me ko grle. Misliš—to je šala.
Prva muška osoba:
Al će doći veče kad ćeš, ko Elvira,
Don Huana sita i lažnih kavalira,
Sjetiti se sjetno nježne ove strofe.
Prva muška osoba:
Ljerko, srce moje, ti si lutka mala,
Pa ne slutiš smisla žalosnih soneta,
Ženska osoba:
Kesteni pred kućom duhu tvom su meta,
Još je deset karnevala do tvog bala.
Druga muška osoba:
Ti se čudiš, dušo. Smijat si se stala
Ovoj ludoj priči. Tvoja duša sveta
Još ne sniva kako zbore zrela ljeta.
Gledaš me ko grle. Misliš—to je šala.
Prva muška osoba:
Al će doći veče kad ćeš, ko Elvira,
Don Huana sita i lažnih kavalira,
Sjetiti se sjetno nježne ove strofe.
Druga muška osoba
Moje će ti ime šapnut moja muza,
A u modrom oku jecati će suza
Ko za mrtvim clownom iza katastrofe.
(Svi se priključuju stablu i izgovaraju najprije DUŠA MOJA ČAROBAN JE KRAJ, a onda prijelaz na HARUM FARUM LARUM HEDERVARUM/RELIQUIAE RELQUIARUM; potom svi izgovaraju po jedan stih u hodu)
O, ta uska varoš, o, ti uski ljudi,
O, taj puk, što dnevno veći slijepac biva,
O, te šuplje glave, o, te šuplje grudi,
Pa ta svakidašnja glupa perspektiva!
Čemu iskren razum, koji zdravo sudi,
Čemu polet duše i srce, koje sniva,
Čemu žar, slobodu i pravdu kada žudi?
Usred kukavicâ čemu krepost diva?
Među narodima mi Hrvati sada
Jesmo zadnji, robovi bez vlasti,
Osuđeni pasti i propasti bez časti...
Moje će ti ime šapnut moja muza,
A u modrom oku jecati će suza
Ko za mrtvim clownom iza katastrofe.
(Svi se priključuju stablu i izgovaraju najprije DUŠA MOJA ČAROBAN JE KRAJ, a onda prijelaz na HARUM FARUM LARUM HEDERVARUM/RELIQUIAE RELQUIARUM; potom svi izgovaraju po jedan stih u hodu)
O, ta uska varoš, o, ti uski ljudi,
O, taj puk, što dnevno veći slijepac biva,
O, te šuplje glave, o, te šuplje grudi,
Pa ta svakidašnja glupa perspektiva!
Čemu iskren razum, koji zdravo sudi,
Čemu polet duše i srce, koje sniva,
Čemu žar, slobodu i pravdu kada žudi?
Usred kukavicâ čemu krepost diva?
Među narodima mi Hrvati sada
Jesmo zadnji, robovi bez vlasti,
Osuđeni pasti i propasti bez časti...
Recital Matoševih stihova / odabrala i scenski opisala Marijana Ćorluka, prof.
(zadnji stih izgovara jedna osoba, a potom svatko za sebe izgovara iste stihove; dio i ide do proscenija, a kada se formiraju, nakon kraće stanke izgovaraju HARUM FARUM LARUM HEDERVARUM/RELIQUIAE RELQUIARUM – povlačenje i formiranje nove slike; na klupi; s osobom koju su razapeli)
SVI:
Na vješalima. Suha kao prut.
Na uzničkome zidu. Zidu srama.
Pod njome crna zločinačka jama,
Ubistva mjesto, tamno kao blud.
Ja vidjeh negdje ladanjski taj skut,
Jer takvo lice ima moja mama,
A slične oči neka krasna dama:
Na lijepo mjesto zaveo me put!
I mjesto nje u kobnu rupu skočih
I krvavim si njenim znojem smočih
Moj drski obraz kao suzama.
Jer Hrvatsku mi moju objesiše,
Ko lopova, dok njeno ime briše,
Za volju ne znam kome, žbir u uzama!
SVI:
Na vješalima. Suha kao prut.
Na uzničkome zidu. Zidu srama.
Pod njome crna zločinačka jama,
Ubistva mjesto, tamno kao blud.
Ja vidjeh negdje ladanjski taj skut,
Jer takvo lice ima moja mama,
A slične oči neka krasna dama:
Na lijepo mjesto zaveo me put!
I mjesto nje u kobnu rupu skočih
I krvavim si njenim znojem smočih
Moj drski obraz kao suzama.
Jer Hrvatsku mi moju objesiše,
Ko lopova, dok njeno ime briše,
Za volju ne znam kome, žbir u uzama!
(Svi prilaze naprijed, kada završe s izgovaranjem zajedničkih stihova,
ostaje dvoje):
Duša moja čaroban je kraj…
HARUM FARUM LARUM HEDERVARUM/RELIQUIAE RELQUIARUM
Sve baš, sve je mrtvo: oči, dah i ruke,
Sve, što očajanjem htjedoh da oživim
Dvije osobe: …O, sve, sve sam ja, sve je puno mene i mojih teških kaosa. Ja sam živa laž, i moja sestra Priroda je luda obmana, strahovita jeka vlastitog mog grla. Planeti, životinje, bilje, metali, o, mi se znamo. Ja sam vaša, vi ste moja bol. Vi mrzite mene, ja mrzim vas. O, kako je mučno bježati od sebe!
O, kako je mučno čovjeku bježati od čovjeka!
Jer tražim Njega, i nema ga.
Jer tražim dušu, i nema je.
Jer tražim zakon, i nema ga.
Jer tražim pravdu, i nema je.
Jer tražim istinu, i nema je.
Jer bježim od ljudi i hvatam čovjeka.
ostaje dvoje):
Duša moja čaroban je kraj…
HARUM FARUM LARUM HEDERVARUM/RELIQUIAE RELQUIARUM
Sve baš, sve je mrtvo: oči, dah i ruke,
Sve, što očajanjem htjedoh da oživim
Dvije osobe: …O, sve, sve sam ja, sve je puno mene i mojih teških kaosa. Ja sam živa laž, i moja sestra Priroda je luda obmana, strahovita jeka vlastitog mog grla. Planeti, životinje, bilje, metali, o, mi se znamo. Ja sam vaša, vi ste moja bol. Vi mrzite mene, ja mrzim vas. O, kako je mučno bježati od sebe!
O, kako je mučno čovjeku bježati od čovjeka!
Jer tražim Njega, i nema ga.
Jer tražim dušu, i nema je.
Jer tražim zakon, i nema ga.
Jer tražim pravdu, i nema je.
Jer tražim istinu, i nema je.
Jer bježim od ljudi i hvatam čovjeka.
141
Scenski recital za Antuna Gustava Matoša
Jer idem iz mraka, tapkam u mraku
i umirem u mraku.
Mračna staza mraka u mrakove.
SVI: BUDI VIHOR, BURA, TRUBA, BUNA/ I ORLUJ S GROMOVIMA, SLIČNA ZVONU! (legnu na pod, pale se baterije u mraku; rukama rade sjene, flauta/gitara)
JEDNA OSOBA (izgovara uz glazbenu pratnju i sjene):
Ja volim tužnu sjenu, uspavano svjetlo: svjetlo što sniva o noći. Ja volim
sjenu, vječnu moju posestrimu i pratilicu što spava kraj mene i hoda kraj mene, tamna moja slika i karikatura.
Da, ja volim sjenu, žutu, sivu, crnu, žalosnu i kao smrt tihu sjenu.
Sve, sve je sjena. Svijet je sjena. I sunce je sjena mističnog sunca. I život
je sjena tajnovitog života..
i umirem u mraku.
Mračna staza mraka u mrakove.
SVI: BUDI VIHOR, BURA, TRUBA, BUNA/ I ORLUJ S GROMOVIMA, SLIČNA ZVONU! (legnu na pod, pale se baterije u mraku; rukama rade sjene, flauta/gitara)
JEDNA OSOBA (izgovara uz glazbenu pratnju i sjene):
Ja volim tužnu sjenu, uspavano svjetlo: svjetlo što sniva o noći. Ja volim
sjenu, vječnu moju posestrimu i pratilicu što spava kraj mene i hoda kraj mene, tamna moja slika i karikatura.
Da, ja volim sjenu, žutu, sivu, crnu, žalosnu i kao smrt tihu sjenu.
Sve, sve je sjena. Svijet je sjena. I sunce je sjena mističnog sunca. I život
je sjena tajnovitog života..
Kad ne bijah, bijah sjena. Kada me ne bude, bit ću sjena. Ja sam sjena od onoga što bijah, i od onoga što ću biti, sjena između danas i sutra, sjena između dvije sjenaste vječnosti. Misao je sjena. Svijet je sjena. Sve, sve je sjena.
(Pred kraj iskaza svi sjednu, započinje glazbeni ulomak Trubač sa Seine, dvije djevojke plešu; a po završetku slijede završni stihovi koje govore dok se kreću prema prosceniju):
Svatko za sebe 2 puta:
O Hrvatska, o moja domovino,
Ti moja bajko, ti moja davnino!
Svi (impresivno i snažno):
Ja skoro prosjak duh slobode širim
Pa i nem'o na svom grobu svijeću
Ja neću, neću, neću da se smirim.
Ko svježi vjetar u sparinu pirim,
A kada umor svlada duše lijene,
Na otpor trubim ja trubač sa Seine!
(Pred kraj iskaza svi sjednu, započinje glazbeni ulomak Trubač sa Seine, dvije djevojke plešu; a po završetku slijede završni stihovi koje govore dok se kreću prema prosceniju):
Svatko za sebe 2 puta:
O Hrvatska, o moja domovino,
Ti moja bajko, ti moja davnino!
Svi (impresivno i snažno):
Ja skoro prosjak duh slobode širim
Pa i nem'o na svom grobu svijeću
Ja neću, neću, neću da se smirim.
Ko svježi vjetar u sparinu pirim,
A kada umor svlada duše lijene,
Na otpor trubim ja trubač sa Seine!
142
Katolička škola s pravom javnosti, Požega
143
Loading...
Loading...
Loading...
Industrijsko-obrtnička škola SisakLoading...
Loading...
Voditeljica: Sanja Tomazinić Krotin, prof.Loading...
Loading...
Matoš u SiskuLoading...
4Loading...
Loading...
Nakon čitanja pripovijetke Cvijet s raskršća, učenici su obilježili Matošev rođendan na satu, ali i uz Kožarićeva Matoša na šetnici u gradu Sisku.2. c instalateri grijanja i klime i vodoinstalateri
Matoš: Ivano Maglić
2. b automehatroničari i autolimari
Matoš: Luka Židak
dizajn plakata i fotografije: učenici i voditeljica
Loading...
Loading...
Učenici uz Kožarićeva Matoša na sisačkoj šetnici obilježavaju 150. obljetnicu rođenja velikoga pjesnika, novelista, kritičara, glazbenika i novinara.Loading...
Loading...
Loading...
Loading...
145146
Ulogu Matoša preuzeo učenik Ivano Maglić, 2. c
147
Ulogu Matoša preuzeo učenik
Luka Židak, 2. b
Luka Židak, 2. b
148
Matoš u Sisku
149
Radijska emisija za Antuna Gustava Matoša
Voditeljice:
Ivana Đaković, prof.
Irena Lacković, prof.
Učenice 7. razreda OŠ Nikole Hribara iz Velike Gorice Jana Lacković, Lorena Pisačić i Lena Vujević uz pomoć profesorica Ivane Đaković i Irene Lacković pripremile su emisiju Duša moja čaroban je kraj posvećenu A. G. Matošu čiju 150. obljetnicu rođenja obilježavamo ove godine i sudjelovale u emisiji Zvonjalica na City radiju koju uređuje i vode osnovnoškolci s područja Velike Gorice i okolnih općina.