Knjiga gl. urednice S. Miloloža, ilustratorica B. Štiglić i D. Dugošije i filma S. Bosak uz Svjetski dan životinja. Zbornički dio nastao suradnjom s učiteljicama i učenicima OŠ Jure Kaštelana, Zgb.

ŽIVOTINJE, ah, te divne (ugrožene)

Larina interpretacija divljih životinja...

Sanja Bosak, OŠ Malešnica Zagreb

Jer te majka čuva brižno nježno, Jer ti mati daruje toplinu I u ljeto i u doba snježno – Osjećati divno je blizinu Onih bića što te bezuvjetno grle, vole, cijelu dušu daju I mirišu na polje ono cvjetno Što j' dobrotom stvoreno u raju. Ne zna lane ljubav što ju lako Ljudska bića iznose kroz usta Ali koje teško il' nikako U djelima nema. Magla gusta Često ljudsko srce ovije I oči mu duše prekrije Da ne vidi pogledom laneta Što je radost nevina djeteta

I kako jedna ptica voli ptičića Kako jedna mačka voli mačića Kako jedna patka voli pačića A kako li tek baka unučića dok mu priča mudre male basne, dok mu čita bajke čudorasne, I dok nježno dažd na prozor kuca I dok negdje češer s grane puca I dok plače školjka bisernica I dok gori zvijezda jutarnjica I sve dok traje ova pjesmica – novu srcu maštorodilica. A može bit si i ti malo lane Koje uprav upoznaješ svijeta. Dušo, zloća nek te ne obmane, ostaj duša sa srcem djeteta.

(mrklost nas sve uvijek ugnječi) jer je na svjetlost izišao Kad Gospodar je prišao glasom koji sve liječi. Ali, više ni riječi, (nekad je ona prejaka). Tek Cezu sa Zvijezdom on dobi I zavoli ples, čudan hobi Za pastuha slobodnjaka. No pusti veselje na brigu I otvori tu divnu knjigu: Pročitaj Prosenjaka.

Papigasta istina od Kikija do Rikija Oponašati riječ zna što govoriš, što kažem ja. Pusu, pusu, Kikiju, Riki, Riki, dobar dan, Napamet će, huhuhu, reći i Papigistan. A učiš li ko papiga e, to je prava falinga Bolje sive stanice Upregni za stranice svojih udžbenika i živih problema. Papiga dok govori razuma, znaj, nema!

O kakav je to bio tuž kada je gospođa Puž izgubila ruž! O kakav je to bio spor kada je gospođa Nor zapela o bor! O kakav je bio to krah kada je gospođa Plah zavrištala strah!

O kakav je to bio lom kada je gospođa Slon zaboravila svoj ton! O kakav je bio to jed kada je gospođa Med napustila ovaj red! O kakav je bio to muk kada je gospođa Vuk proširila svoj struk!

Daj joj žlicu vode s medom neka siše nektar cvijeća, neka tvoje magle redom opraši snom drveća. Pčelo mala, dušo meda, ovom ljudstvu treba reda. U pčelinjem on bi svijetu bolji čovjek možda bio... Što bi snio? Što bi htio? Možda bi se popravio? Ili?... Ma uživaj ti u letu cvjetnom, mednom kolopletu.

u slobodnome letu. Letjeti bi, pingvin više od ičega na svijetu želio, i, štoviše htio bi krila orlovska, htio bi noge vitka ata, htio bi glas sirena, ah ta luda posla pingvinska ne mogu se riješiti (o pingvinsku bi tajnu lednu mogao se ogriješiti) bez štapića čarobna!

Leda i reda fini sin gospodin je taj pingvin. Sav u crnome fraku U svečanome sav znaku Ko da čeka simfonijski koncert cjelovečernji kojim bi dirigirao, u kojem bi zasvirao i sam Mozart ili Bach. Ali onda, baš na mah, doletje mu misao kako bi prodisao

Ako i ti vjeruješ da papige govore... Razočarat moram te, zabludasti stvore. Životinja si jedina što govorom se služi, sisavčiću dvonožni... a ti me lijepo tuži kome hoćeš, čuješ li, zabludasti stvore! Bože, tko još vjeruje da papige govore!

Tko ne zna što je falinga? Tko ne zna što je mana? Tko ne zna tko je papiga, a što nimfa raspričana? Ptice to su, kažu svi, govoriti što znaju, ali ja znam, znaš i ti da zablude sve traju dok ih razum ne razbije, dok ih um ne otkrije: Što je stvarno, a što nije Što je sada, a što prije...

Sova ušara druga je po veličini vrsta sove na svijetu.

Žive u gorskim i primorskim dijelovima Hrvatske.

Bojom perja odlično se prikriva u staništu.

To malo klupko sreće napustiti mene neće: šetnjice čini mi ona slađima od bombona. Lješnjakasta njuškica, Čupava repomahalica babasta mala lajavica... I kad nas uhvati hunjavica, I kad nas uhvati prehladica, Ne možeš bez posljedica Preskočiti zov ulica Il' nepokošenih livadica.

Najbolje je kad se ljuti Na onaj mali cvijetak žuti Što se u čipku presvukao I onda u zrak poletio (to mu je vjetar naredio) ko niz padobrančića čak Što škakljaše njuškasti predio. Al' što je taj jedan maslačak za vedru pesicu Aryju, preslatku huncutariju? I dobro je sve dok je tračak radosti. I dok trpi ju mačak.

Ah, te divne životinje ugrožene i Franjo Asiški

Četvrtoga dana mjeseca listopada blagdan je svetoga Franje Asiškoga, blagoga svetca koji je silnom ljubavlju ljubio sva živa bića u prirodi te se smatra zaštitnikom svekolikoga života, a posebice životinja. Nije stoga čudno da se blagdan takva svetca poklapa sa Svjetskim danom životinja. Bog zahtijeva da pomažemo životinjama, kad one trebaju našu pomoć. Svako biće (čovjek ili stvorenje) ima isto pravo zaštite. Pitajte zvijeri i one će vas naučiti ljepoti ove zemlje.&nbsp;

Na portalu škole.hr pronašli smo za vas sljedeći obavijesni tekst. Izvornomu članku možete pristupiti <a href="https://www.skole.hr/4-listopada-medunarodni-dan-zastite-zivotinja/">ovdje.</a>

Oči velike ima Pomalo i strašne, Prste ljepljive Ko svaki gekon zna se. Po zidu se vješto penje, Ni po staklu teško mu nije. Svaki komarac i muha Od njega se krije. Zaštićena on je vrsta, Bogatstvo prirode. Tarantula il macaklin, Ne boj ga se, Gušter to je primorski.

O, kakav je to bio tuž kada je gospođa Puž izgubila ruž!

Ljubeći silno život i sve dobro, odlučih osmisliti školski projekt kojim bi se osobito senzibiliziralo učenike na empatiju prema životinjama. To je još teže nego biti empatičan prema čovjeku jer se životinja smatra "nižom vrstom", no mudar će čovjek, dakako, zaključiti da je svaka vrsta s razlogom baš takva kakva jest, i da je u svojoj prirodi lijepa, potrebna i korisna našemu svijetu kako bi se odnosi među živim bićima doveli u finu ravnotežu koju je čovjek svojim djelovanjem odavna narušio. Istina, za neka je bića malo teže naći životno opravdanje, osobito ako su dosadna i krvopije (poput komaraca), ali to je opet naša ljudska perspektiva. A iz perspektive glavne urednice ove knjige i autorice Životinjskih pjesama, dužnost mi je istaknuti osobitu zahvalnost svojim suautoricama: akademskim ilustratoricama Barbari Štiglić i Dorotei Dugošiji koje su se rado odazvale na suradnju u ovom projektu, a također i Patriciji Vengust, bivšoj pedagogici-pripravnici naše škole, koja nam je ustupila svoju sliku puža za vizual pjesme Gospođe. Zahvaljujem i svojim dragim kolegicama Marini Lucin, Mireli Keros, Miji Bilić, Matei Hodak Dujić, Mirjani Štefanec, Ivani Mandić, Ivani Dulikravić, Dori Sučić, Niki Kleković, Zdenki Seme-Pašić, Gordani Senjan i Aleksandri Feldin Banić koje su se odazvale pozivu na projektne aktivnosti, iako je mjesec rujan uvijek vrlo zahtjevan u školi zbog početka nove nastavne godine, no uvjerit će se svaki čitatelj i listatelj ove mrežne knjige da su sa svojim učenicima, produbljujući spoznaje o ekološkoj svijesti u kontekstu klimatskih promjena, što je glavna tema Ekoprojekta OŠ Jure Kaštelana ove školske godine, napravile sjajan posao. I na kraju, s puno iskrene ljubavi zahvaljujem svojoj dragoj kolegici i prijateljici filmskoj montažerki i lektorici Sanji Bosak koja je još jednom pokazala da ni jedan izazov za nju nije pretežak i nedohvatan. Njezin kratkometražni film o našim najdražim životinjama sigurno će vam izmamiti smiješak na lice razlijevajući blagu radost u vaše duše.

Nola Radaković i Vita Doroda, 3. b

Pamti li još itko, djeco, sada reći smije, što je bilo imao kad godine je dvije? Memorija dječja, kažu, dotle ne doseže, ali nama odraslima pamćenje je svježe. I ovo sjećanjce jest o jednom ljetnom danu i kriku sa prvog kata u virskom apartmanu što ga pusti jadno mače imena Boni čiji jauk turistima u ušima još zvoni. Moj je mali plavi junak bio vel'ka faca – dignuv macu za rep s poda: "Mama, vidi, maca!" Čudno baš, i druge mace, iskon-sentimenta, bježe sve od malog Luke. Repljeg argumenta ko da bjehu svjedokinje i sada se kriju... O, dobro je da uspomene pjesma postat smiju!

I, evo, na dočetku ipak bih vam trebala dati kratku napomenu o Životinjskim pjesmama u uvodnome dijelu ove knjige. Četiri su pjesme preuzete iz mojih prethodno objavljenih knjiga: dvije iz Svevidljive Ive (Kad se Omi polomi i Mama, vidi, maca!) i dvije iz zbirke Ne postoji oluja (Pjesmica malena laneta, Neegipatska pjesmica), a ostalih je osam napisano posebno za ovu prigodu. U to ime izražavam iskrenu zahvalnost i bilježim trag ljubavi za sve životinje koje su mi uveseljavale život, od onih koje jesu ili bijahu žive (Kiki, Fa, Jura, Stribor, Boni, Dona, Šuši, Arya, Tin, Nala, Omi) do onih kojima je život udahnula moja kći Iva (Maks, Sivko, Riki, Lusi). Životinje su bića ljubavi prirode, što je sveti Franjo tako dobro razumio. Ne bi li to i čovjek trebao biti?

Faith Cordula, Sveti Franjo Ilustraciju podijelila Silvana Bampa Listeš, prof. (FB)

Sanja Miloloža i novinari Čarobne frule

Novinari Čarobne frule obilježili Svjetski dan zaštite životinja na redovitom novinarskom sastanku uoči 4. listopada 2023.

U kratkoj anketi na novinarskom brifingu novinari su otkrili svoje najdraže životinje. Primijetili smo da neki imaju kućne ljubimce, i da ih jako vole, ali da im nisu najdraže životinje. A evo koje jesu: Fran Blažević– papige, Antonio Dimić – bulldog, Zora Forić – mačke, Domagoj Galić – papige, Mateo Mihael Gudeljević – mačke, Sanja Miloloža – konji, Stela Videk – psi. 

Lara Miloš (6. b) pokazala je da zna i crtati, a ne samo pisati izvrsne članke. Lijevo je panda, desno živahno šareno podmorje...

kad ju iz Afrike u Zagreb doniješe, u Emine ručice štene to staviše, a brižne je Sanjine ruke njegovahu: Nije bilo mjesta basenji strahu! Odrasla Nala sretan je pas i evo je sada tu do nas, Za privrženost trebala bi dobiti značku. Da, katkad nas podsjeća na veću mačku, i to je stoga što nikad ne laje. A dramu svojega tužnog stanja izražava kroz pseće osjećaje kad joj nedostaju Ema i Sanja tako da tugu (emocijo podla!) ne laje, ne laje... nego – jodla! Nalica naša čudan je svat i fali joj gazdarica, a ne Egipat.

A izgubljeni sivi ljudi u izgubljenu, sivu, gradu bezvoćni su, nemoćni su. Na njinu se malu nadu crni vosak sad izlio... A vosak, eh, zna biti mio kad bi pčele okupio, radost mara omedio... Jedna mala gladna pčela nema cvijeća, nema jela... Izgubljeni grade sivi, pusti pčelu neka živi!

Ne zna, ne zna što bi jela mala gladna, gladna pčela u siv grad je zalutala smrada baš se nagutala jadna, jadna pčela mala. A kako bi, o, kako znala da su tamo onkraj preko nekako sve svedaleko livade iz sna, iz snova ljubavi bez krova, krova rijeke pune sitna cvijeća njezina, o, medna sreća.

i da je životinji, kanda, dobro biti ko panda. Važno je imati krila i ako ti ih nije dodijelila priroda koja te stvori. Ljubav snagu ti daje: Sve zatvoreno tad se otvori i oči ti samo sjaje jer iskreno iskri ti duša radosna. Sad čovjek ili životinja nebitno. Zemlja krasotinja oporavljeno diše. I sluša nas. Sluša.

Josipova jezična galerija OŠ Jure Kaštelana Sanja Miloloža Barbara Štiglić Dorotea Dugošija Sanja Bosak Životinje, ah te divne (ugrožene) URL: https://bit.ly/ŽIVO23 Vlastito izdanje glavne urednice, JJG 2023. Glavna urednica: Sanja Miloloža Recenzija: Linda Šimunović-Nakić, prof. mentor Ilustracije: Barbara Štiglić i Dorotea Dugošija Gošća ilustratorica: Patricija Vengust Fotografija slike sv. Franjo Asiški: Silvana Bampa Listeš Fotografije: Miloš Adera (Macaklin), Konj i djevojka (Natali Mišković) Film: Sanja Bosak Radijska emisija: Mirela Keros sa svojim učenicima Učenički radovi: učiteljice razredne nastave (razrednice) i produženoga boravka i učenici Osnovne škole Jure Kaštelana Likovno i grafičko oblikovanje i mrežna prilagodba: Sanja Miloloža Lektura i korektura: Sanja Bosak ISBN 978-953-8462-06-1 Zagreb, 4. listopada 2023. uz Svjetski dan životinja i blagdan svetoga Franje Asiškoga

Zbornički dio Marina Lucin Mirela Keros Mia Bilić Ivana Mandić Mirjana Jozić Dora Sučić Nika Kleković Matea Hodak Dujić Zdenka Seme-Pašić Ivana Dulikravić Gordana Senjan Sanja Miloloža Aleksandra Feldin Banić

VJEVERICA: Draga sovo, što radiš tu? SOVA: Sjedim i mislim. hu, hu. VJEVERICA: Tebi na grani prolazi dani, a tko misliti voli mjesto mu je u školi. SOVA: Pusti me vjeverice baš si mi dosadila, a što bih ja u školi radila? VJEVERICA: Učila brojke, učila slova i tako postala učena sova. SOVA: Sad ne znam ni sama što ću. Ide li se u školu noću? VJEVERICA: Hajde sovo, šalu na stranu. U školu se ide samo po danu. SOVA: E, kad je tako, ništa od toga. Po danu ja ne vidim ni gdje mi je noga.

Micika je mačka novinarke Tonke Tounec, a i crtež je njezin.

Tonka je nacrtala i slona koji se u ovoj knjizi nalazi u pjesmi Gospođe u Životinjskim pjesmama (gospođa Slon).

Dorotea Dugošija, Macaklin, crtež (2023.)

Ah te divne životinje ugrožene, kamo će pobjeći? Pod kamen, u stijene? U ponor? U zatvor? Pogrom je, pomor. Ah vi divne životinje ugrožene, kako zapaliti ognjeve mira, Taj plamen? Da znamen otisne zvuk i da svira

Naša novinarka Lara Stanišić, sada osmašica, u 6. je razredu sudjelovala u našoj knjizi Škola u gostima, priredba u knjizi (Čarolija čitanja), i to svojim vrlo uspjelim crtežom rakuna koji je za tu namjenu odabrala voditeljica likovne grupe Dubravka Đuretek-Šuper. Budući da nam se rakun jako svidio, prilažemo ga ovdje kao dokaz da i novinari znaju crtati, i da vole životinje.

Sanja Miloloža, Životinjske pjesme PAS Arya KONJ Plemić SRNA Pjesmica malena laneta MAČKA Kad se Omi polomi PAS Neegipatska pjesmica MAČKA Mama, vidi maca PČELA Vosak PAPIGA Papigistan PINGVIN Pingvinska posla PUŽ Gospođe ŠIŠMIŠ Okomitiš samo spiš PANDA Krasotinja RAZNO Ah, te divne ugrožene životinje

04 08 10 12 14 16 18 20 22 24 26 28 30 32

Uz pjesmu Prošlo je ljeto Božidara Prosenjaka imali smo zadatak istražiti jednu životinju koja pliva, napisati tekst, pripremiti ilustracije i napraviti plakat o njoj. Svi su učenici pripremili plakat i prezentirali ga na nastavi. Kada sam prezentirao svoj rad, bio sam uzbuđen i uplašen. Nisam znao jesam li dobro napisao ili ne, ali bilo je super i fora. Borna O., 3. c

Majka srna umorna je usnula Malo lane livadi prepustila Da se igra na travici zelenoj I da skače ko pjegavo mače! Malo lane ne zna tajnu potoka Ni kako je progutao sunce. Malo lane ne zna boje otoka Ni san ptica slijećuć na vrhunce. Malo lane vlažnim svojim pogledom I njuškicom svom od prve rosice Istražuje svijet, i sve to redom Kukce, pčele, leptire i osice Pa kako li su zanimljive travke šuškave, i sitno graor cvijeće I kako li su glasne lude čavke I kako li je blistavo drveće Usred kapi proljetnoga dažda: Gore nebo, zemlja mokra dolje I mislit će svako lane vazda Uz majčino tijelo da je bolje

Barbara Štiglić, Panda, pingvin, merkat, konj, netopir Dorotea Dugošija, Macaklini i sove ušare Sanja Bosak, Dan životinja / Naši mali prijatelji Marina Lucin, MACAKLIN u 3. b Mirela Keros, Mia Bilić, SOVA UŠARA u 2. c (RN i PB) Matea Hodak Dujić, KAMELEON u 2. a (PB) Ivana Mandić, PČELA u 2. a Dora Sučić, MORSKA KORNJAČA u 1. a (PB) Mirjana Jozić, SREDOZEMNA MEDVJEDICA u 2. b Nika Kleković, GATALINKA u 2. d (PB) Zdenka Seme-Pašić, RAZNE ŽIVOTINJE u 1. d (PB) Ivana Dulikravić, RAZNE ŽIVOTINJE u 4. a Gordana Senjan, RAZNE ŽIVOTINJE u 3. c Sanja Miloloža, NOVINARSKE ŽIVOTINJE (Čarobna frula) Aleksandra Feldin Banić, MAČAK u 3. a (INFORMATIKA) Sanja Miloloža, Franjo Asiški i klimatske promjene

34 42 48 54 56 68 78 90 112 122 142 148 154 170 176 188 192

Bješe jednom, kanda, jedan dragi panda što smijo se u snu i znao je kung fu. Naučio je iz crtića još onda, iz vrtića da srcu treba hrabrosti i duši zrnce radosti

Jedne ljetne večeri šetala sam svojim dvorištem. Odjednom malo, čudno biće sa zida mi je palo u ruke. Malo sam se zamislila, pa ga upitala kako se zove i šta radi u ovo doba vani. Sićušnim glasićem je odgovorio: „ Ja sam noćna životinjica. Ljudi su dugo mislili da sam otrovan , zato su me ubijali.“

Pozorno sam slušala njegovu&nbsp; tužnu priču. Meni je bio baš simpatičan. „Nemam te razloga ozlijediti, a imaš i baš lijepe, velike crne oči i simpatične ljepljive nožice.“ Moje su ga riječi razveselile. Obgrlio me nožicama oko prsta i postali smo prijatelji. Družili smo se još puno ljetnih večeri. Ja bih pijuckala sok, a macaklin bi lovio svoju večeru, komarce. Pokazala sam mu svoju sobu, a i on meni svoju rupu u kamenoj kući. Baš nam je bilo lijepo i zabavno! Obećali smo si da će on svaku večer jesti komarce u mojoj sobi, a ja ću njega štititi od ozljeda i naučiti druge ljude da je macaklin korisna i zaštićena životinja.

U sklopu Školskog ekoprojekta Klimatske promjene i potprojekta Životinje, ah, te divne (ugrožene) kojim u Osnovnoj školi Jure Kaštelana školske godine 2023./2024. obilježavamo Svjetski dan zaštite životinja učenici 4. a i njihova učiteljica Ivana Dulikravić upozorili su na potrebu zaštite sljedećih ugroženih vrsta: <ul><li>dabar</li><li>sredozemna medvjedica</li><li>bjeloglavi sup</li><li>smeđi medvjed</li><li>dupin</li><li>periska</li><li>ris</li><li>kuna</li><li>vuk</li><li>šišmiš</li><li>mala sova ušara</li></ul>

Gušterica macaklin je noćna životinja. Voli šetati po zidovima i jesti pauke, muhe i komarce. Macaklin ima četiri nogice koje su ljepljive pa se s lakoćom penje. Može mijenjati boju kože ovisno o podlozi. Ima točkice po tijelu i repu.

problem bješe trokatni, balkonski i visok... Da ste samo vid'li moj trenutačni šok Kad se Omi polomi, Kad se Omi polomi! Zoc, molim te, brzo, ne daj da se slomi! Otkud sada, pitate se, moji strah i panika? To su snažni osjećaji jednog mačjeg vlasnika! O, prihvat mace u svoj dom ima minusa mnogo i kad bih ovako, ele, objektivno i strogo, trebala reći zašto život s macom nije kupnja mačka u vreći, ove bi bile to riječi: I neće se mazit, vjeruj, kad ti hoćeš, dobro znaj... Al' kad prede pa zavede reda u tvoj običaj da se malo opustiš... kakva to je promjena! U tvom srcu za njega neće biti zamjena. Da te, dragi čitatelju, i najveća pošast zgromi, u beznađe ti ne toni – ima bića kao Omi.

Sanja Miloloža Barbara Štiglić Dorotea Dugošija Sanja Bosak

Josipova jezična galerija Osnovna škola Jure Kaštelana Međunarodna ekoškola

Osnovna škola Jure Kaštelana Zbornički dio EKOPROJEKTA Međunarodne ekoškole

Josipova jezična galerija

Josipova jezična galerija

Zbornički dio Marina Lucin, Mirela Keros, Mia Bilić, Ivana Mandić, Matea Hodak Dujić, Dora Sučić, Nika Kleković, Mirjana Jozić, Zdenka Seme-Pašić, Ivana Dulikravić, Gordana Senjan, Sanja Miloloža, Aleksandra Feldin Banić

Sanja Miloloža Dorotea Dugošija Barbara Štiglić Sanja Bosak

Latinski naziv za ovu vrstu životinja guštera je Tarentola mauritanica. U primorskim krajevima ovu noćnu životinju zovu tarantola ili tarantula. Macaklin je prozirne boje, koja se, kao kod kameleona, lako stapa s okolinom. To ga čini dobrim lovcem. Ima ljepljive nožice pa se lako može penjati čak i po staklu.

Postoje dvije vrste macaklina, zidni macaklin i kućni macaklin. Zidni macaklin je duži od kućnog. Na glavi dominiraju velike oči s izduženim zjenicama prilagođenim mraku. Njegovo tijelo obloženo je krljuštima koje koži daju bradavičasti izgled. Ljudi često misle da je opasan, otrovan i agresivan. S obzirom na to da je stavljen na popis ugroženih i zaštićenih vrsta u Hrvatskoj, njihovo je uništavanje strogo kažnjivo zakonom. S druge strane, ako vam se jako svidi i poželite držati macaklina kao kućnog ljubimca, to je također nedopušteno i kažnjivo.

Izvor: https://zastita-prirode.hr/zasticena-priroda/vrste-i-stanista/hrvatski-macaklin/

Ima tako nemir-dana kad u stan ti uđe on, njeg'vo veličanstvo klinac. Novi član ti mijenja dom. Al' i micek. Tvoj ljubimac. Koji radi sve po svom. Jednog takvog doma imam i baš ću ti reć' o tom. Ma nezgodno živo biće: cvili, jede, piški, kaka, tvrda glava, to je strašno, prosipatelj mačjih dlaka, pa se katkad usisačem izboriti jako teško kad on nađe tvrdoglavo svoje mjesto strateško, i draža mu tvoja hrana od tih mačjih kuglica... i draži mu drven štok od propisanih grebalica... Pa kad počneš skrbiti i za njega strepiti, mogo bi te od strahote bome i šlag strefiti... Jednom tako Omi se za ogradu prihvatio i zelenim svakog vrapca pogledom uhvatio:

pjesmu za vas iz grudi Zemlje pjesmu za vas, melodiju vode, pjesmu za vas, u suho, u memlje, pjesmu za bića i preporode. Ah vi divne životinje ugrožene, neki čudni ljudi, neke lude žene, neka vrate srce. A razum će i sam doći do njega. Dosta je bijega! Ljudi neka vam staništa vrate, zelene šume i sunovrate, cvrkute, izvore, mirise, česme iz grudi Zemlje istinske pjesme.

Što iš, iš, iš, prirodniš, neka živiš, šišmišiš, pozdraviš ti dam od milja udobniš da ti je špilja pa da samo zamisliš da si snažniš kao Batman i da vidiš ko Supermen, da si ljepšiš ko Keanu Reeves... Ma ljepotiš ak želiš licu ne propustiš Veternicu... tvoj je, znaj, ekipiš tamo: o šišmišima bar to znamo!

Najdraža je životinja voditeljice Čarobne frule konj, a na ovoj je fotografiji ta životinja u društvu s njezinom najdražom Ivom, dugogodišnjom suradnicom Čarobne frule i autoricom Kaštelanovih portreta i pohvalnica na našem Zidu ponosa. Fotografiju je snimila umjetnica, fotografkinja Natali Mišković.

Osim konja i psa, visoko je na mjestu voljenih profesoričinih životinja i mačka, i to jedna specifična: Omi. Pjesmu o Omiju možete pročitati u prvom dijelu naše knjige, a ovdje možete vidjeti kako je profesorica nacrtala Omija dok je još bio mačja beba.

Okomitiš samo spiš (...) Što iš, iš, iš, prirodniš, neka živiš, šišmišiš, pozdraviš ti dam od milja, udobniš da ti je špilja pa da samo zamisliš da si snažniš kao Batman i da vidiš ko Supermen, da ljepšiš si ko Keanu Reeves... Ma ljepotiš ak želiš licu, ne propustiš Veternicu... tvoj je, znaj, ekipiš tamo: o šišmišima bar to znamo! Sanja Miloloža

Kad je ljeto vruće, fešta, piruje se pir, zabavne su sasvim kuće s lokacije Vir. Do otoka toga vodi jedan zgodan most: vjerujte, i pjesnikinja bješe ondje gost. U blizini još je stari palindromski grad, al' u ovoj pjesmi za njeg nema mjesta sad. Nego ovu pjesmu ljetnu, jeste li to znali, posvećujemo macama, o, dragi moji mali, i našem junaku plavom (od godinica dviju) od kojeg se na Viru ljeti baš sve mace kriju. Tek, na znanje, da vam bude jasna ta macotinja: mi smo, ali stvarno jesmo, ljubitelji životinja.

Međunarodni dan zaštite životinja, obilježava se svake godine 4. listopada. Prvi je puta obilježen 4. listopada 1931. godine na konvenciji ekologa u Firenci, kako bi se upozorilo na ugroženost životinjskih vrsta, a tijekom godina je prerastao u događaj posvećen brizi za sve životinje. To je dan posvećen pravima životinja i njihovu blagostanju, s posebnim naglaskom na odnosu čovjeka prema ostalim životinjama i važnosti svih životinja za život na Zemlji. Udruge za zaštitu životinja globalno obilježavaju taj dan kako bi povećale svijest o problemima životinja te potaknule ljude na razmišljanje o tome kako se odnose prema životinjama. Prilika je to i za ukazati na nužnost očuvanja životinja u prirodi. Ugroženost vrsta procjenjuje se prema kriterijima Međunarodne unije za očuvanje prirode te im se daje pripadajuća kategorija ugroženosti. Najistaknutije vrste koje se nalaze pred izumiranjem su morske kornjače, gorile, pande, slonovi, kitovi i tigrovi. Prema podacima svjetskih organizacija, svaki dan izumre od 50 do 150 vrsta, za što je krivac ponajprije čovjek. Središnja ideja ovog dana postalo je isticanje važnosti ostalih životinjskih vrsta s kojima čovjek dijeli planet, onih životinja koje su sve češće žrtve čovjekove sebičnosti, sadizma i nasilja. S obzirom na sve, obrazovanjem i javnim aktivnostima boraca za zaštitu životinja nastoji se stvoriti nova kultura poštovanja i senzibilnosti, koju gaji sve više ljudi u skladu sa svojim mogućnostima, čime bi ovaj svijet postao pravedniji za sve koji u njemu žive.

Dan životinja, <a href="https://drive.google.com/file/d/1h7gH6QF21F4VNzl-g24_SUnJi-O53of-/view?usp=drive_web">film</a>

A kad luda pingvinska duša nikoga više ne sluša I gleda da krunu od leda nosi u krilima sprijeda... O kako ćeš, tako ti osla, O, luda pingvinska posla, takvim krilima letjeti? Ludosti ludo je željeti Elegantan ne možeš biti iako nosiš taj frak. Radije uđi u more, jer plivaš super, baš mrak!

Gospodine plemeniti, bi li to sad moglo biti, da vam tu, unatoč vonju, ispričam priču o konju? Divlji je konj jednom bio, grivom se gustom ponosio, Slobodu je svuda tražio I baš, eto, kad se osnažio završi on u rudniku Gdje najradije bi plakao... Kakav je to bio pakao Jednom zvjezdaniku! Konjski ste plemić, dakako, razumijete se, svakako, što galop je, kas i trk... I ne mora biti mrk

Barbara Štiglić, Merkat i leptirić (2023.)

Zar si mališ plahi miš, zar si mališ strašljiv id, netopir siš, ma šišmišiš i nemaš baš dobar vid. Kako ideš, kako spiš, vladaš li svojom nacijom Kako letiš, iš, iš, iš, zar eholokacijom za točniš orijentacijom? Znam da ne znaš više niš, okomitiš samo spiš sisavčiš što letiliš

Jeste li znali, jeste li znali? A možda netko temu i pogodi... Bit će to pjesma o našoj Nali: afričko štene u Kongu se rodi. Stručno ga zovu pas basenji (na kraju zvuči kao Angie), a ovo se daje već na sva zvona: pretci joj pratili faraona! Pa i moje to oči neka vide, basenji na zidu piramide! No naša je Nala njuškica mala, i kako bi ona Egipat znala

Aleksandra Feldin Banić i 3. a (Informatika)

Name

Safari may block some audio or video from playing automatically and ‘read to me’ will skip these. You can configure this in Safari’s preferences.