Dinko Šimunović, ALKA DUŠE

Sanja Miloloža, Marko Jašek,
Sanja Bosak, Perica Oreč,
Slavica Krmpotić Kovač

Dinko Šimunović,
ALKA DUŠE
Uredila Sanja Miloloža
Edicija OBLJETNICE
KNJIGA DVANAESTA

URL https://bit.ly/AD_DŠ_150

Za izdavača: Branimir Romac, DPHJ
Glavna urednica:
Sanja Miloloža
Recenzentica:
Silvana Bampa-Listeš, prof. savjetnik
Skladatelj:
Marko Jašek, prof. savjetnik
Fotografije i multimedija:
Sanja Bosak, prof. izvrstan savjetnik,
arhiva DPHJ-a, Silvana Bampa-Listeš
Likovno i grafičko oblikovanje,
mrežna prilagodba, lektura i korektura:
Sanja Miloloža, prof. izvrstan savjetnik

ISBN – 978-953-8452-20-8

Slika Gospe Sinjske bez nakita

DPHJ, Zagreb, 1. rujna 2023.

UZ 150. OBLJETNICU ROĐENJA DINKA ŠIMUNOVIĆA

Sanja Miloloža, Marko Jašek, Sanja Bosak, Perica Oreč, Slavica Krmpotić Kovač

ALKA DUŠE

Dinko Šimunović

Uredila: Sanja Miloloža, prof., izvrstan savjetnik

Zagreb, rujna 2023.

Sadržaj

Sanja Miloloža, Alka duše Dinka Šimunovića klik
Hrvatska enciklopedija online, Šimunović, Dinko klik

I. DINKO ŠIMUNOVIĆ, ALKAR klik

Prvo poglavlje I.
Drugo poglavlje II.
Treće poglavlje III.
Četvrto poglavlje IV.
Peto poglavlje V.
Šesto poglavlje VI.
Sedmo poglavlje VII.

II. DINKO ŠIMUNOVIĆ U OSNOVNOJ ŠKOLI klik

Sanja Miloloža, Sinjska alka u udžbeniku klik
Slavica Krmpotić Kovač, Alkar u OŠ Stanovi klik / Dokumentarni film klik
Sanja Bosak, Šimunović u OŠ Malešnica klik

6
10

14
17
27
35
44
55
63
75

80

82
94
112
114

Perica Oreč, Šimunović u OŠ Josipa Račića, Zagreb klik

III. DINKO ŠIMUNOVIĆ NA MREŽI klik

AUDIOKNJIGE
Iva Visković-Križan et al., Audioknjiga ALKAR klik
Lydia C. Smith, Audioknjiga MRKODOL klik
Lydia C. Smith, Audioknjiga ZVIJEZDE klik

E-LEKTIRA
dr. sc. Diana Zalar, Dinko Šimunović u e-lektiri klik

IV. DINKO ŠIMUNOVIĆ KAO NADAHNUĆE klik

Marko Jašek i Sanja Miloloža, Alka duše klik

DODATAK
Tihomir Rajčić, Gospa Sinjska europsko je nasljeđe Hrvata i Hrvatske klik

180

190

192
193
194
195

196

200

202

204

Sanja Miloloža, prof., glavna urednica portala DPHJ-a

Alka duše
Dinka Šimunovića

Društvo profesora hrvatskoga jezika ove je godine ušlo u nekoliko, slobodno možemo reći, ambicioznijih izdavačkih projekata, ne zapuštajući pritom jedan od onih koji zaboravu nastoji oteti važne hrvatske književnike, pjesnike i pisce, i to u ediciji Obljetnice. Pred vama je dvanaesta knjiga toga mrežnoga niza, a knjige smo dosad posvetili Zrinskom i Frankopanu, Josipu Pupačiću, Marku Maruliću, i to u dva navrata zbog Godine Marka Marulića, Viktoru Vidi, Augustu Šenoi, Vesni Parun, Nikoli Milićeviću, Mariji Jurić Zagorki, Antunu Gustavu Matošu, Ivanu Goranu Kovačiću. Dinko Šimunović treća je osoba koja je ove godine osobito u fokusu zbog okrugle 150. obljetnice rođenja. Razmišljajući o ovome tekstu, a znajući da će moji suautori i prilozi čitatelju ponuditi tekstove o drugim aspektima vezanim uz Šimunovića, i to osobito Šimunovića u školi, odlučila sam vam spomenuti iskustvo koje je specifično i relativno se

malen broj ljudi (u odnosu na ukupan broj profesora hrvatskoga jezika u Republici Hrvatskoj) u njemu okušava, a to je stvaranje udžbenika. Kakve veze Šimunović ima s udžbeničkom literaturom, i u kojoj je mjeri on školski pisac na čijem se tekstu može učiti jezik, gramatička struktura? Ovaj predgovorni prostor premalen je za temu koja može biti doktorska disertacija, ali mogu s vama podijeliti način kako sam promišljala nastavne sate sa Šimunovićem, a na temelju rada na udžbenicima u seriji Vlatka Bišćan, Vesna Dresto, Sanja Miloloža, Govori hrvatski, Alfa, Zagreb, 2014. urednice dr. sc. Nade Babić. Nastavnu lekciju o složenim rečenicama protkanu Sinjskom alkom možete vidjeti u drugome dijelu ove knjige, uz napomenu da su sve udžbeničke serije na kojima sam radila u različitim timovima imale svrhu, osim obrazovnoga dijela, dati i onu odgojnu komponentu, odgojiti u ljubavi prema bližnjem i svojoj domovini, otključati jedan svijet u djetetu koji bi mogao ostati zaključan ako mu ne pristupimo s mnogo ljubavi i duše. Međutim, u timu Govori

hrvatski ponudili smo učeniku i njegovu učitelju, ali i roditelju cijeli niz kratkih predložaka koji su usmjeravali pozornost na hrvatsku kulturnu baštinu i tradiciju, pa među ostalim ističući i koliko je važna alkarska tradicija za hrvatski kulturni identitet, koliko je važna i Gospa Sinjska, a s tim i blagoslovno napredovanje osobe u umu i duši. A upravo duše radi ova knjiga Šimunoviću posvećena, a koja će vam ponuditi i Šimunovićeve izvorne tekstove, ali i one drugotne, zrcalne i upotrijebljene u nastavnim situacijama i projektima, mora biti rezultat zajedničkoga rada, zato joj pristupamo i dijakronijski i sinkronijski i integracijski i korelacijski (glazba, likovna umjetnost, medijska kultura, film, digitalne tehnologije, enigmatika...). Neizmjerno je važno sačuvati tradiciju i pisca te hrvatske tradicije od zaborava. Ta, gledajte, Dinka Šimunovića portretirao je Ivan Meštrović!

Meštrovićev portret Dinka Šimunovića (Fotografija:
Roberta F., Wikipedia)

Sama ta činjenica da je veliki hrvatski kiparski umjetnik odabrao portretirati jednog hrvatskog književnika, svojega suvremenika, i da je odabrao Šimunovića, meni se čini značajnom. Drugi je razlog taj što je Dinko Šimunović bio profesor-književnik, a gdje je bolje mjesto za čuvanje sjećanja na profesora-književnika od edicija Društva profesora hrvatskoga jezika, od kojih mnogi jesu ili će tek postati književnicima?

Kao da je sav taj duhovni potencijal s naslojenim cetinskim, dalmatinskim motivima nevidljivim ali snažnim srebrnim nitima provučenim kroz alke duše privezao, povezao i istkao u filingranske pojedinosti i nijanse emocija koje zahvaćaju intimu njegovih junakinja i njegova zavičaja.

Rekoh ne jednom, pravu budućnost možemo imati samo ako s kritičkom zahvalnošću poštujemo svoju prošlost. Kao što spomenuh i u tekstu o Goranovoj obljetnici (Ivan Goran Kovačić, Oganj u jami, ruže na nebu, DPHJ, Zagreb, 2023.), univerzalije koje čine most za susretanja različitih duševnih struktura bitno su utkane u svaku umjetnost, a osobito se dotiču onih u kojima nema riječi.
Dinko Šimunović svoju je umjetnost, znamo, tkao riječima, ali doticao je te univerzalne slojeve bića, toliko prijemčljive za glazbu, primjerice, ili vizualne umjetnosti, i to bića koja su u svoje emotivne i socijalne, intimne i javne interakcije ulazile iznjedrene iz svojega kronotopa, sa svojim ograničenjima njime uvjetovanima, i od tih je slojeva i interakcija Šimunović oblikovao svoje likove, i možda neću pogriješiti ustvrdim li da nam ti njegovi likovi bijahu to zanimljiviji i draži što više odudarahu od onoga što ih okruživaše.

To da su ti likovi u fokusu ponajprije bili ženski, i počesto nesretni, ili dovedeni u bezizlazne situacije, svjedoči o Šimunovićevu poznavanju i ženske duše i patrijarhalne sredine Dalmatinske zagore svojega vremena. Kao da je sav taj duhovni potencijal s naslojenim cetinskim, dalmatinskim motivima nevidljivim ali snažnim srebrnim nitima provučenim kroz alke duše privezao, povezao i istkao u filingranske pojedinosti i nijanse emocija koje zahvaćaju intimu njegovih junakinja i njegova zavičaja. A jezik, duša i zavičaj povezuju sve troje ovogodišnjih slavljenika: Zagorku, Matoša i Šimunovića (tim redom zbog datuma rođenja: Zagorka 2. ožujka, Matoš 13. lipnja, Šimunović 1. rujna te davne 1873.).