Book Creator | Elektroničko nasilje

• slanje anonimnih poruka mržnje
• poticanje grupne mržnje
• širenje nasilnih i uvredljivih komentara o vršnjaku
• kreiranje internetskih stranica (blogova) koje sadrže priče, crteže, slike i šale na račun vršnjaka
• slanje tuđih fotografija te traženje ostalih da ih procjenjuju po određenim karakteristikama
• otkrivanje osobnih informacija o drugima
• „provaljivanje“ u tuđe e-mail adrese
• slanje zlobnih i neugodnih sadržaja drugima
• prijetnje smrću
• seksualno namamljivanje

Što obuhvaća elektroničko nasilje?

• iznenadno prestaju koristiti uređaje (računalo, mobitel i sl.)

• izbjegavaju prijatelje, uobičajene aktivnosti, školu i grupna okupljanja

• imaju nagle promjene raspoloženja - ako se čine agresivnima, depresivnima ili frustriranima za vrijeme ili nakon dopisivanja, chatanja, korištenja društvenih mreža ili igranja igara na internetu

• postaju povučeni i izbjegavaju razgovor o
svojim aktivnostima na kompjuteru
ili mobitelu

• imaju gubitak sna i apetita

• naglo počinju dobivati lošije ocjene.

Koji su znakovi i simptomi elektroničkog nasilja kod djece?

nepovjerenje strah
sram

Unatoč našim naporima poučavanja djece o pravilima ponašanja na internetu, elektroničko nasilje je i dalje prisutno.
Često, ono može biti nastavak zlostavljanja koje se događa u školi, što za dijete može biti emocionalno destruktivno. Međutim, djeca najčešće ne prijavljuju nasilje i govor mržnje na internetu.

Postoji više razloga tome, od kojih su najčešći slijedeći:

• osjećaj srama i manje vrijednosti
• strah od osvete, nepovjerenje
• osjećaj da ih odrasli neće/ne mogu zaštititi
• misle da im nitko ne želi pomoći
• naučeni su da trebaju popuštati i podnositi, a ne tužakati
• vjeruju da je nasilništvo nužan dio odrastanja.

Ako primijetite da je Vaše dijete zlostavljano ili ako je doživilo negativno iskustvo...

Osigurati da se dijete osjeća sigurno i zaštićeno tako da mu pruže bezuvjetnu potporu. Kroz riječi i djela pokazati da oboje želite isto: da nasilje prestane i da djetetov život ne postane još teži. To se može postići na način da se zajedno dogovarate o slijedećim koracima, jer je vrlo važno da uzmete u obzir djetetovo mišljenje o tome što bi se moglo učiniti za poboljšanje situacije.

Naime, žrtve elektroničkog zlostavljanja kao i ostala djeca iz socijalnog kruga zlostavljanog djeteta moraju osjećati sigurnost u to da će odrasli kojima priznaju problem intervenirati racionalno i logično, a ne pogoršati situaciju.

Što prvo možete poduzeti?

Bez osuđivanja!

Naglasiti djetetu da nisu krivi ukoliko su žrtve ovakvog nasilja te da im zbog toga nećete oduzeti računalo ili mobitel (jer je to najčešći razlog zašto djeca ne govore roditeljima o nasilju).

Dopustite djetetu da izrazi osjećaje (sram, tugu, ljutnju, bespomoćnost, odbačenost ili neki drugi neugodni osjećaj).

Nikako nemojte davati savjete poput ˝samo ih ignoriraj˝, ˝vrati im˝, ˝prestani se zamarati", ˝jednostavno isključi Internet˝, ˝da nisi stavio/la takvu sliku online ne bi bilo problema" i sl. jer takvim izjavama pokazujete nerazumijevanje, umanjujete djetetove osjećaje te stavljate dio krivnje na dijete!

Pokušajte s djetetom isplanirati daljnje korake u njegovoj zaštiti, pritom je važno surađivati sa školom, osobito ako je počinitelj nasilja dijete polaznik škole koju pohađa i Vaše dijete.
Kontaktirajte administratora stranice kako bi uklonio neprikladan sadržaj te obavijestite policiju, osobito ako se radi o grupama mržnje, prijetnjama i svim drugim sadržajima koji na bilo koji način ugrožavaju Vaše dijete.

Kontaktirajte školu i prijavite policiji!

Čuvajte poruke i sadržaje!

Nemojte brisati poruke i sadržaje već ih spremajte u datoteke i tiskane primjerke te čuvajte kao potencijalne dokaze koje možete priložiti stručnim suradnicima u školi ili policiji.

Važno je sačuvati poruke i/ili videozapise, kao i podatke o datumu i vremenu sadržaja kako bi policija lakše otkrila počinitelja ako djetetu nije poznat.

Neke oblike nasilja možete prijaviti i na https://redbutton.mup.hr.

Djecu upozorite da ne odgovaraju na nasilne poruke ili sadržaje – pokažite im kako blokirati te ih upozorite da se ne smiju osvećivati, odnosno nasiljem reagirati na nasilje.

Možete se obratiti i na savjetodavne linije Hrabrog telefona 0800 0800 - za roditelje i 116 111 - za djecu

Ne treba zaboraviti da nasilje ne vrši tehnologija, već ljudi. Oduzimanjem mobitela ili kompjutera se ne rješava problem, kao što se zabranom odlaska u školu ne bi riješio problem nasilja na školskom igralištu. Štoviše, pokazalo se da dijete koje je nedovoljno izloženo internetu, zbog nedostatka iskustva postaje još ranjivije.

Djeca mlađa od 13 godina često lažu o svojoj dobi i tako ipak otvaraju profil na servisima kao što su Facebook ili Tik Tok. Kada je u pitanju dijete mlađe školske dobi, preporuča se staviti računalo u dnevnu sobu gdje roditelj može s vremena na vrijeme “baciti pogled” na ekran. No ova strategija nikako nije dovoljna jer nije moguće stalno nadzirati dijete i osim toga, internet nije dostupan samo na kompjuteru nego i na mobitelu, a elektroničko nasilje je moguće vršiti i bez interneta putem sms poruka.

Ukratko, nije moguće imati potpunu kontrolu. Zato je važno osnažiti dijete kako bi se samo znalo zaštiti, prepoznati nasilje i što je izuzetno važno - kako bi osjećalo da o tome s roditeljem može otvoreno razgovarati.