Book Creator | Elektroničko nasilje

ELEKTRONIČKO NASILJE ili CYBERBULLYING

- za roditelje

• slanje anonimnih poruka mržnje
• poticanje grupne mržnje
• širenje nasilnih i uvredljivih komentara o vršnjaku
• kreiranje internetskih stranica (blogova) koje sadrže priče, crteže, slike i šale na račun vršnjaka
• slanje tuđih fotografija te traženje ostalih da ih procjenjuju po određenim karakteristikama
• otkrivanje osobnih informacija o drugima
• „provaljivanje“ u tuđe e-mail adrese
• slanje zlobnih i neugodnih sadržaja drugima
• prijetnje smrću
• seksualno namamljivanje

Što obuhvaća elektroničko nasilje?

• iznenadno prestaju koristiti uređaje (računalo, mobitel i sl.)

• izbjegavaju prijatelje, uobičajene aktivnosti, školu i grupna okupljanja

• imaju nagle promjene raspoloženja - ako se čine agresivnima, depresivnima ili frustriranima za vrijeme ili nakon dopisivanja, chatanja, korištenja društvenih mreža ili igranja igara na internetu

• postaju povučeni i izbjegavaju razgovor o
svojim aktivnostima na kompjuteru
ili mobitelu

• imaju gubitak sna i apetita

• naglo počinju dobivati lošije ocjene.

Koji su znakovi i simptomi elektroničkog nasilja kod djece?

nepovjerenje strah
sram

Unatoč našim naporima poučavanja djece o pravilima ponašanja na internetu, elektroničko nasilje je i dalje prisutno.
Često, ono može biti nastavak zlostavljanja koje se događa u školi, što za dijete može biti emocionalno destruktivno. Međutim, djeca najčešće ne prijavljuju nasilje i govor mržnje na internetu.

Postoji više razloga tome, od kojih su najčešći slijedeći:

• osjećaj srama i manje vrijednosti
• strah od osvete, nepovjerenje
• osjećaj da ih odrasli neće/ne mogu zaštititi
• misle da im nitko ne želi pomoći
• naučeni su da trebaju popuštati i podnositi, a ne tužakati
• vjeruju da je nasilništvo nužan dio odrastanja.

Ako primijetite da je Vaše dijete zlostavljano ili ako je doživilo negativno iskustvo...

Osigurati da se dijete osjeća sigurno i zaštićeno tako da mu pruže bezuvjetnu potporu. Kroz riječi i djela pokazati da oboje želite isto: da nasilje prestane i da djetetov život ne postane još teži. To se može postići na način da se zajedno dogovarate o slijedećim koracima, jer je vrlo važno da uzmete u obzir djetetovo mišljenje o tome što bi se moglo učiniti za poboljšanje situacije.

Naime, žrtve elektroničkog zlostavljanja kao i ostala djeca iz socijalnog kruga zlostavljanog djeteta moraju osjećati sigurnost u to da će odrasli kojima priznaju problem intervenirati racionalno i logično, a ne pogoršati situaciju.

Što prvo možete poduzeti?

Bez osuđivanja!

Naglasiti djetetu da nisu krivi ukoliko su žrtve ovakvog nasilja te da im zbog toga nećete oduzeti računalo ili mobitel (jer je to najčešći razlog zašto djeca ne govore roditeljima o nasilju).

Dopustite djetetu da izrazi osjećaje (sram, tugu, ljutnju, bespomoćnost, odbačenost ili neki drugi neugodni osjećaj).

Nikako nemojte davati savjete poput ˝samo ih ignoriraj˝, ˝vrati im˝, ˝prestani se zamarati", ˝jednostavno isključi Internet˝, ˝da nisi stavio/la takvu sliku online ne bi bilo problema" i sl. jer takvim izjavama pokazujete nerazumijevanje, umanjujete djetetove osjećaje te stavljate dio krivnje na dijete!