CMOK 2020

jutarnja vježba svatko šalje svoju loptu prema suncu Dinko Galik, 6.b

staza do šume tko će prije do rijeke vrapci ili ja Iva Modrić, 6.a

Paper texture

Antique paper texture

ČOKOLADA Pišem o čokoladi zato što bez nje ne mogu. Jako ju volim i moja je omiljena poslastica. Čokolada se dobiva miješanjem kakaove mase s većom ili manjom količinom šećera. Plod drveta kakaovca daje osnovnu sirovinu u proizvodnji čokolade.&nbsp;Kakaovac je neugledna&nbsp;biljka koja raste u tropskim&nbsp;šumama od južnog Meksika do Amazone. Pretpostavlja se da su Olmeci još prije 2.600 godina kuhali čokoladnu smjesu. Sa svojih putovanja po Južnoj Americi Kristofor Kolumbo donio je na Španjolski dvor sjeme kakaovca, ali nije pobudio nikakvo zanimanje. Tek će Španjolski konkvistador Hernan Cortes, kada krene u osvajanje Južne Amerike, probati toplu kakaovu tekućinu koju mu je ponudio astečki vladar Montezuma u golemim zlatnim peharima. Čokoladu kakvu poznajemo danas novijeg je sadržaja, i to zahvaljujući Nizozemcu Couradu J. van Houtenu koji je 1828. godine patentirao hidrauličnu prešu koja je mrvila zrna kakaovca iz kojih je nastao kakao prah. Englezi su 1847. godine otkrili kako taj prah miješati sa šećerom i natopljenim kakao maslacem te je takva nova čokolada postala ubrzo omiljena i bila je to prva čokolada za jelo. Dalje su Švicarci usavršili proizvodnju čokolade i godine 1879. Rudolf Lindt napravio je čokoladu koja se topila u ustima. Čokolada se puno koristi u prehrambenoj industriji. Od nje se rade kolači, razni napitci, sladoled, pudinzi i slično. Moje mišljenje je da je čokolada zdrav proizvod i da kao svaka druga hrana deblja ako se jede u pretjeranim količinama. Bitna je umjerenost. Za mene svijet bez čokolade ne bi bio dobar. Mateo Žitković, 8.a

Likovni rad: Hrvoje Grilec Nežmahen, 6.c

TATA OD ČISTOGA ZLATA Oče moj mili i dragi voljeni i važan, želim ti stihovima reći da mi donosiš sigurnost i sreću, a ja tebi, nažalost, problema punu vreću. Ali razumijevanja i ljubavi za mene ti beskrajno imaš, i riješit ćeš sve mirno bez drame i galame. Puno toga još trebaš me naučiti jer ja sam često smotan, i zbunjen i pomalo lijen i zato mi treba moj tata od formata. I hvala nebu za dar koji se zove „tata od čistoga zlata“.

svijet naglavačke u trenu sanjam sunce oko vrata Iva Božić, 6.a

Parchment

ČEŽNJA Dragi moj oče, &nbsp;odlučio sam, umjesto sastavka, napisat ti pismo. Kada sam rekao mami da bih trebao pisati o ocu, iznedila se i rekla: „Piši! Kaži sve što misliš i osjećaš, i sve to stavi na papir. Bit će ti drago i bit će ti lakše.“&nbsp; Dragi oče, puno toga ti želim reći što mi je u glavi i u srcu. Želim da čuješ moju dušu. Sjećem te se malo, al' te se sjećam kako me držiš na ramenu. Kako mi je fino! Zapravo, čim pomislim na tebe osjetim tvoje toplo rame. Ali&nbsp;naglo si otišao iz mog zagrljaja i beskrajno mi nedostaješ, beeeskraaajnooo... Od tvog odlaska sam ti tih i povučen, malo sam i nespretan i nisam baš zabavan pa se nekima i ne sviđam. Čak su neki put i bezobrazni i grubi prema meni, ne znam ni sam zašto?! Ne možeš baš biti zabavan kad si tužan u duši. Oni to ne razumiju.&nbsp;Izgleda da im netko treba da se prave važni pa su izabrali mene. Jadno od njih. Možda će jednoga dana shvatiti kad narastu, možda? Kao i spisateljica Branka Primorac koja je napisala priču koja mi se jako sviđa „Doživljaj kojeg se sramim“. Prošlog mjeseca smo čitali tu priču na satu hrvatskoga jezika i pažljivo sam je slušao. I njoj je trebalo dugo vremena da shvati kako je ružno iživljavati se na slabijem. Ali je ipak shvatila i ta mi se poruka sviđa. Nemoj se brinuti oko ovoga što sam ti napisao, dobar sam ja đak i nastavnici me vole, ovo drugo ću izdržati. Nasilnici će se sami morati boriti sa svojim ružnim osobinama. Ima nešto jako lijepo što me veseli i u čemu uživam, a to je moja aktivnost u Dječjem kazalištu Dubrava. Nastupao sam u velikoj predstavi „Miris knjige“. Sada spremamo novu predstavu za svibanj i veselim se novoj priči i novoj ulozi. Da si mogao biti u kazalištu na predstavi bio bi jako ponosan na mene.&nbsp;

Moj najdraži proizvod Odabrala sam taj proizvod jer mi se činilo da je jednostavno pričati o biciklu. Često mi je u životu donosio sreću i vjeru u sebe. Kada sam prvi put sjela na bicikl, bojala sam se da ne padnem i svaki put sam pala, no nisam odustajala te sam bila uporna sve dok nisam jednog dana naučila voziti bicikl.&nbsp;Otada sam naučila što je to zapravo bicikl. Vrijeme nastajanja bicikla je u 19. stoljeću. Dosta je teško odrediti mjesto nastanka prvog bicikla jer je to stvar koja je oduvijek inspirirala izumitelje. Mogao se kupiti u Njemačkoj, Francuskoj ali i dan danas u Zagrebu postoje i javni bicikli koji su postavljeni po gradu. S obzirom na druge gradove u Hrvatskoj, Zagreb je taj koji se ponosi s najvećim brojem bicikala. Moj odnos prema biciklu je odličan jer sam sa svojim biciklom prošla toliko toga, i dobro i loše, ali ipak je tu za mene i ponosna sam na to što imam bicikl. Antonija Bogić. 8.a

Cedevita O tom proizvodu volim pisati jer je ukusan i zdrav. Izumio ga je magistar farmacije Martin Stanković. Cedevita je nastala prije 50 godina. Prvi napitak napravljen je 1969. god., a 1970. lansiran je na tržište. Prva Cedevita bila je od naranče. Zanimljivo je da je tada Cedevita bila u staklenim bočicama uz koje su se nalazile mjerice za doziranje. Prodavala se samo u ljekarnama. 1985. god. proizvedena je Cedevita od limuna, a 1990. od grejpa. Cedevita mi se jako sviđa jer je bezalkoholna i osvježavajuća.&nbsp;Može se kupiti i izvan Hrvatske. Anamarija Kletuš, 8.a

Učenici 2.c razreda i učiteljica Morana pripremili su izložbu maketa naše škole i izložili ih u našem novom broju CMOK-a. Uživajte u izložbi!

O LJUBAVI I PRIJATELJSTVU Ljubav zna biti nezgodna ako se zaljubiš u nekoga tko tebe ne primjećuje. Kad sam zaljubljena, sramim se. Ljubav je kad nekog toliko voliš da stalno misliš na tu osobu. Ljubav je kad nekog voliš sa svim njegovim vrlinama i manama. Tvoje je srce kao najljepši dar koji mi popravi svaki dan. Tvoje je srce kao leptir – slobodan, nježan… Tvoje je srce kao oblak. Zaljubljen sam do neba… Kad imaš najboljeg prijatelja, život ti postane bolji. S dobrim prijateljem dobiješ i dobro i loše u životu. On je uvijek tu uz tebe. Prijateljstvo = pomagati jedan drugome Učenici 5.b i 5.c

Moj ukras na terasi Prije dvije godine iz dućana smo donijeli teglu s dva suncokreta. Imali su zelenu debelu stabljiku i velike zelene listove. Teglu smo stavili na terasu. Navečer prije spavanja sam ih otišao pogledati, a cvjetovi su se objesili prema dolje kao da spavaju. Dao sam im vode. Ujutro su oba suncokreta gledala prema suncu. Žute latice su uljepšale terasu, a na smeđem tučku bila je pčela. Kako ih se bojim pobjegao sam u kuću. Ipak mi se više sviđaju suncokreti u igrici Biljke protiv zombija. Do njih ne dolaze pčele. Lovro Matec, 3. b

Watercolor texture 1

Moja&nbsp;mama je niska. Ona ima zelene oči, kratku smeđu kosu i velike usnice. Moja mama je dobra, ali ponekad i ljuta. Volim kada mi kupi igračku. Ne voli kada ju ne slušam. Moja mama voli spavati. Po zanimanju je mesar. Helena Kovačević, 2.a

Moja&nbsp;mama ima smeđu kosu i smeđe oči. Moja mama je sretna kada sam dobar. Volim mami pomagati čistiti stan. Mama ne voli da ju smetam dok radi. Moja mama je ekonomist. Lukas Kantolić, 2.a

Moja mama ima smeđu kosu i smeđe oči. Sretna je kad se igramo i vozimo bicikl. Po zanimanju je pravnica. Ne voli dugo ostajati na poslu. Mama voli kad dobijem petcu. Pomažem joj pospremati i peći kolače. Nikolina Bulum, 2. a

Moja&nbsp;mama ima dugu, plavu kosu i smeđe oči. Voli kuhati i piti kavu. Ne voli kada se sestra i ja svađamo. Sretna je kad dobijem dobre ocjene. Pomažem joj pospremati kuću. Moja mama je najbolja mama. Ante Brzica, 2.a

Moj se život promijenio, jako. Ne idem više u školu. Škola mi je sada u kući. Više volim ići u školu jer je doma teško učiti. Nedostaju mi moji profesori jer oni znaju bolje objasniti. Jako mi fale moji prijatelji i druženje u školi. Život mi se promijenio jer ne mogu ići van. Zatvoreni su parkovi i igrališta. Dani su mi isti i jedva čekam da sve to prođe. Nadam se da ću u osmi razred krenuti u školu i opet vidjeti svoje prijatelje. Najteže mi je bilo kad je Zagreb pogodio potres. Jako sam se uplašio i ne bih volio da se to ponovi. Karlo Žgela, 7. b

Bio sam ljut kad smo prestali ići u školu. Škola na daljinu nije kao prava škola. Trebalo mi je vremena da se naviknem na tablet. Jako mi nedostaju škola, prijatelji i profesorice. Ponekad se čujem s prijateljima. Promijenio sam se. Ponašanje je drugačije, osjetljiv sam i brzo se razljutim. Bit će sve u redu i nadam se da ćemo na jesen svi krenuti u školu. Matej Vilić, 7 b

Moja mama se zove Ankica. Glava joj je okrugla. Tijelo joj je vitko. Ruke i noge su joj nježne. Lice joj je prekrasno. Moja majka voli praviti kolače. Ja volim s njom praviti mafine. Moja majka je: dobra, hrabra, nježna i draga. Ja svoju mamu volim jer je najbolja mama na svijetu.&nbsp; Gabriel Jurišić, 4. c

Moja&nbsp;mama ima smeđu kosu i zelene oči. Moja mama jako voli kada ja čitam. Moja mama jako voli kada joj pomažem po kući. Moja mama radi u bolnici. Dea Natalia Jurčić, 2.a

Moja&nbsp;mama po zanimanju je novinar. Ona ima plave oči i plavu kosu. Ona voli sestru i mene. Ne voli kada smo tužni. Volim mami pomagati kuhati. Mama se voli igrati sa nama i onda je jako sretna. Saša Kalaj, 2.a

Moja mama se zove Ramona. Ima plavu kosu i visoka je.&nbsp; Voli kuhati i plesati. Volim s mamom pisati zadaću. Moja mama je jako dobra. Val Batoš, 4. c

IMAT ĆU NEOBIČNOG KUĆNOG LJUBIMCA

Ja ću imati neobičnog kućnog ljubimca – majmuna! Zvat će se Smješko jer će biti smiješan i zabavan. Stalno ćemo biti skupa i spremni na ludorije. Bit će nam super. Kako ću biti sretan ako dobijem majmuna!!! Ivan Galić, 6.a

Likovni rad: Klaudio-Željko Iveković, 7.b

Moj neobični kućni ljubimac bit će robot. Zvat će se Wally. On će sakupljati smeće po našem planetu. Moći će hodati i letjeti. Hranit će se baterijama koje su ljudi bacili. Wally će biti moj najbolji i najvrjedniji ljubimac. On i ja ćemo očistititi naš bolesni planet Zemlju od smeća. Iva Modrić, 6.a Voljela bih imati vjevericu. Kupit ću joj jednu malu kućicu na drvetu u mojem dvorištu. Dat ću joj ime Tonka. S Tonkom ću se sprijateljiti i naučiti ju nove trikove, na primjer da mi doskakuta do ramena i preskače obruč. Upoznat ću je s drugim životinjama i mojim prijateljicama. Erin Gluhak, 6.a A ja ću imati mačka! Oblačit ću ga u gusara. Ići ćemo na putovanja, igrat se i zabavljati. Edin Dubinović, 6.b Ja ću iz dućana kućnih ljubimaca dobiti iguanu! Dat ću joj ime Garfield. Držat ću ju u terariju u mojoj sobi, a ponekad ću pustiti da malo šeta po sobi. Hranit ću ju voćem i povrćem jer su iguane biljojedi. Čistit ću nastambu i brinuti se za mog Garfielda. Bit će to zanimljivo druženje! Niko Kundih, 6.b

Moje obveze &nbsp;Odrasli i djeca moraju imati obveze. Na taj način ljudi i nešto nauče. &nbsp;Ja isto imam obveze. Moram ići u školu, moram učiti, redovito pisati zadaću, pomagati mami, usisavati, spremati i ići redovito na treninge. Treniram hokej na travi. Ja sam vratar i jako dobro branim. Ta obveza mi je najdraža. Pogotovo mi je draga kada dobivam medalje na osvojenim natjecanjima. &nbsp;&nbsp;Ja volim obveze. Bez njih bi mi bilo dosadno. One su dobre za mene i moje zdravlje. &nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; Magdalena Varga, 5.a

Moje obveze &nbsp;Zašto su obveze važne? Kad ne bi bilo obveza, ljudi ne bi ništa znali. Zamislite da djeca dođu u školu, a učitelji ne jer su zaspali. Tada djeca ne bi ništa naučila. &nbsp;Moje obveze su rano se probuditi, obući se i oprati zube. Poslije toga idem u školu, učim i igram se. Kad dođem kući, slijedi nova obveza, a to je pisanje zadaće. Ponedjeljkom, srijedom i petkom idem na plivanje. Imam i obveze kod kuće: usisavanje, pospremanje stvari iz trgovine. &nbsp;Obveza koju najviše volim je plivanje zato što uživam u vodi i vježbanju. Tada se mogu igrati i opustiti se. Jan Štimec, 5.a

Život mi se u posljednja dva mjeseca promijenio. Zavladala je bolest koja se zove korona virus. Sve što je nekada bilo normalno više nije. Više ne idemo u školu, nego učimo preko računala. Najviše mi je žao što ne mogu ići na nogometne utakmice i treninge. U ova dva mjeseca nikuda nisam išao. Igram s tatom nogomet i vozim bicikl po naselju. S prijateljima se čujem preko video poziva. Ljepše mi je bilo ići u školu, nego ovako učiti. Jedva čekam da sve opet bude kao prije. Petar Veselčić, 7. b

Moj se život promijenio. Došao je novi virus COVID-19 i ne idem više u školu. Učim od doma preko računala. U početku je bilo jako teško, ali sada je lakše. Pomaže mi mama i sestra. I ja pomažem njima. Tata ide na posao. Mislim da je on ponekad mrzovoljan jer se boji virusa na poslu. I ja sam ponekad mrzovoljan jer bih želio ići u grad i u dućane, ali ne smijem. Želio bih ići u školu. Tamo je lakše učiti. Tamo su prijatelji iz razreda. Sada sa s njima samo dopisujem. Ja sam zabrinut jer ne znam kad će nestati taj virus. Brinem se i kad pomislim na potres. Ali mi je drago jer se zabavljam sa svojom obitelji i idem kasno spavati. Mislim da će virus proći i da više neće biti potresa. Onda ćemo se svi vratiti u svoje škole i bit će nam lijepo. Borna Vuksanović, 7. b

Moj život se promijenio otkad je počeo COVID-19 virus. Zbog virusa više ne idem u školu, nego učim od doma. Škola na daljinu mi jako teško pada zato što sam cijeli dan za računalom. Zbog virusa nigdje ne izlazim i ne družim se sa svojim prijateljima. Fali mi trening i plivanje. Sestra i ja smo po cijele dane doma. Nedostaje mi škola, profesori i prijatelji. Teško mi ide nastava na daljinu. Ima puno zadaće. Bit ću sretna kad sve ovo prođe i kad ću opet ići u školu. Lea Jurić, 7. b

ODRASTAO: Što ćeš biti kad odrasteš? JA: Kad odrastem, ja ću biti… &nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;… bit ću odrastao. &nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;A što ste vi bili kad ste bili mali? ODRASTAO: Bio sam… &nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;Kako to misliš što sam bio kad sam bio mali? JA: Što ste vi bili kad ste bili mali? &nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;Jednostavno pitanje! ODRASTAO: Kad sam bio mali, u školi sam bio učenik. &nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;Sad ti meni odgovori. JA: Ako odgovorim na vaše pitanje, mogu li dobiti pet. ODRASTAO: Ne možeš dobiti pet. JA: Ako ne mogu dobiti pet, ne mogu ni odgovoriti na pitanje. ODRASTAO: U redu. JA: Želim biti učitelj. ODRASTAO: Zašto želiš biti učitelj? JA: To je već drugo pitanje. &nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;Zakasnit ću na nastavu pa ćete vi biti krivi. ODRASTAO: Stvarno sam zbunjen. &nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;Jesu li svi klinci takvi?! Karlo Iveković, 7. b

Moj najdraži cvijet Moj najdraži cvijet je kadifa. Kadifa raste u mom vrtu. Cvjetovi mogu biti jednostruki i razne nijanse žute, narančaste i crvenkasto- smeđe boje. Stabljika je razgranata pa ima oblik grma. Listovi su perasti. Raste cijelo ljeto. Od tog cvijeta pčele sakupljaju nektar i pelud. Uzgaja se kao ukrasna biljka u cvjetnjacima i parkovima. Cvijet njegujem tako da ga zalijevam i čistim od korova. Vrlo je korisna i ljekovita biljka. Vito Pavlin, 3. b

Dragi oče, često mislim na tebe. Ti to sigurno znaš i vidiš sve što mi se događa. A možda si i pokraj mene cijelo vrijeme i braniš me i čuvaš, a ja to ne vidim. Htio bih te nešto pitati: zašto mi ne dolaziš u snove? Brat te često sanja, a ja nikada. Trudit ću se da još više mislim na tebe i molim te da mi dođeš u snove i da te prepoznam. Jako bih to želio, ma bio bih presretan! Mama kaže da si ti sigurno moj anđeo čuvar i da si uvijek tu. Vjerujem ja to, ali mi fali da te vidim. Posebno onda kada su blagdani i kada nam fališ u obitelji. Jedino se mogu nadati i vjerovati da ćemo se jednom negdje vidjeti. Nebo zna sve odgovore.&nbsp; I na kraju, dragi oče, čekam te da mi dođeš u san. Čeznem za tim susretom. Tvoj sin koji te puuuno voli Jakov Baričević, 6.a

Literarni natječaj "DJEČJI KRANJČIĆ” Druga nagrada Mentorica: Zrinka Šimunović

Crtačica: Iva Modrić, 6.a         Ideja stripa: Lorena Jurić, 6.d

U svijetu mašte moj dan započinje buđenjem u osam sati kako bih stigao napraviti sve što želim. Za doručak bih pojeo čokoladne pahuljice i popio šalicu kave. Nakon doručka bih otišao u vožnju biciklom. Vozio bih pokraj prekrasne plaže, a kad bih se umorio skočio bih u more. Kada bih došao doma,&nbsp;na stolu bi me već čekao fini ručak. Popodne bih igrao razne videoigre. Navečer bih otišao u kino s prijateljima gdje bismo gledali neki smiješni film. Poslije filma bismo otišli u dućan s petardama, a onda na neko mjesto gdje nema ljudi. Pucali bismo petarde do mile volje. Tamo bi nas čekale naše formule koje bismo vozili do kuće. Onda bih sretan išao na spavanje. Ujutro bih sve to opet ponovio! Da, mašta može svašta! Tomislav Golobić, 7.a

Moj dan iz mašte bio bi jako zanimljiv. Ujutro, kad bi se probudio, samo bi zamislio doručak i on bi se pojavio na stolu. Poslije doručka putovao bih svijetom kao Ironman. Uzeo bih svoje crveno metalno odijelo i odletio bih. Obišao bih daleka mjesta i pomogao kome treba. Za ručak bih opet jeo samo ono što volim. Poslije ručka bih se odmarao na plaži, kupao i sunčao. Ponovno bih obukao svoje odijelo i odletio dalje. Moj plan bi bio da u tom jednom danu mašte obiđem cijeli svijet. To bi mi bilo super! Zemlju bih vidio onako kako je vide ptice! Patric Kundih, 7.a

Dragi mali i veliki čitatelji CMOK-a, iako je ova školska godina neobična i drugačija i mi nismo u školi, nego je škola došla u naše domove, mi smo bili kao i uvijek do sada vrijedni, maštoviti, kreativni, puni ideja... Igrali smo se bojama, riječima, slovima, pjesmama i nastao je još jedan - Cmok.&nbsp; Okrenite list i zavirite u naš svijet.

ODRASTAO: Što ćeš biti kad odrasteš? JA: Kad odrastem, ja ću biti… &nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;… bit ću odrastao. &nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;A što ste vi bili kad ste bili mali? ODRASTAO: Ja sam bio dijete kad sam bio mali. JA: Znam to! Ali što ste bili po zanimanju? ODRASTAO: Nisam imao zanimanje. JA: Kako to mislite da niste imali zanimanje. ODRASTAO: Nisam imao zanimanje jer sam išao u školu. &nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;Zanima te što sam sada po zanimanju. JA: Da! ODRASTAO: Sada sam poštar. Nosim ljudima poštu. JA: Je li taj posao težak? ODRASTAO: Malo je težak. &nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;Najbolje je raditi u proljeće. JA: Možda ću ja biti poštar. ODRASTAO: Nego… je li teško biti mali? JA: Zaboravili ste! &nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;Meni je. Trebam pisati zadaće, učiti… &nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;Nije to tako lako! Željko Iveković, 7. b

ODRASTAO: Što ćeš biti kad odrasteš? JA: Kad odrastem, ja ću biti… &nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;… bit ću odrastao. &nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;A što ste vi bili kad ste bili mali? ODRASTAO: Pa… &nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;Kakvo je to pitanje?! JA: Sjetio sam se! ODRASTAO: Čega si se sjetio? JA: Ja ću biti policajac, ali ne kao vi da idem okolo i ispitujem sedmaše što će biti kad odrastu. ODRASTAO: Dobro si to rekao. JA: Ali to me ljuti. Pitajte me to pitanje kad budem osmi razred. ODRASTAO: Dobro, nemoj se ljutiti. &nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;Svašta sam danas naučio! Victor Bedić, 7. b

Tata od čistoga zlata Moj otac je tata kakvog treba imati. I zato sam sretan i zahvalan Bogu što mi ga je dao. Ja znam da na svijetu ima mnogo dobrih očeva, ali ovaj moj je jedinstven i ne bih ga nikada mijenjao. Znate li zašto je tako dobar? Vjerujem da je to zbog moje bake i djeda. Oni su ga svojim primjerom odgajanja napravili dobrim ocem kakav je danas. Nije kod nas uvijek bajka. Naljuti se i moj otac, rijetko, ali uvijek se sabere i pokušava biti razuman. Evo što ga naljuti: kad trčimo brat, sestra i ja po stanu, kad smo bučni i glasni i kad se ja razvlačim po stanu prije spavanja ( to mi nije jasno zašto mu smeta!?) S ocem imam razgovore svaki dan, njega jako zanima moja škola i to mu sve otvoreno ispričam. Javim mu već iz škole da sam dobio jedinicu, a on mi odgovori da ćemo popričati doma. Naravno da mi kaže da sam to mogao bolje naučiti i da nisam ni trebao dobiti jedinicu. I u pravu je, slažem se. Provodimo puno vremena zajedno. Mlađi brat, tata i ja često vozimo bicikle ili šetamo. Tata i ja zajedno gledamo akcijske filmove, poslije ih komentiramo. Da ne zaboravim, moj tata fino kuha, na primjer ćufte i pire, juhu, faširance ili mesnu štrucu – to zbilja odlično radi.&nbsp;I pomaže mami kad god može. Dok sam o ovome govorio nastavnici iz hrvatskoga jezika jedan učenik mi je rekao: „Jel' stvarno tvoj otac takav!? Blago ti se.“ I stvarno, blago mi se što sam njegov sin. Ima još nešto što treba reći o mojem ocu. On je i moj spasitelj. Evo zašto. Bilo je to prije dvije godine kad sam s ocem išao da nešto obavi pa sam odlučio ostati u autu na parkiralištu što se ubrzo pokazalo pogrešnim. Deset minuta kasnije u retrovizoru auta ugledao sam klauna. U to vrijeme je bio nekakav ludi trend iznenadnih pojava klauna koji su zabavljali sami sebe tuđim strahom. Bilo je tu i loših osoba iza maske i nisi mogao znati koje su namjere takve osobe. Zato sam se tako prestrašio jer sam o ovome čuo na vijestima. Bio sam u strašnom strahu, ali sam odlučio ostati miran da ga ne naljutim. Pokucao je tri puta na prtljažnik auta, a ja sam užasnut i skamenjen plakao. Klaun je primijetio moj očaj i na njegovom licu nastao je osmijeh kojem nisam vjerovao. Čekanje moga oca bila je vječnost. Kad sam ga ugledao, klaun je nestao. Jedino što se čulo bilo je suho lišće u mračnoj noći. Dočekao sam oca kao izbavitelja, kao poslanog s neba. Tješio me i nije mu bilo jasno zašto sam se tako uplašio, a ja sam uvjeren da je kalun imao jako loše namjere i da se tata nije pojavio tko zna što bi bilo sa mnom. Duboko mi se urezao taj strah. Dok sam sve ovo pisao palo mi je na pamet da moj otac zaslužuje pjesmu i zato sam se potrudio i napisao ove stihove za njega.

LIST UREĐUJU: UČENICI OŠ POLIKLINIKE SUVAG, ZAGREB UREDNICE: KAROLINA BOŠNJAK, VALERIJA JAKUŠ MENTOR OBJAVLJENIH LIKOVNIH RADOVA: VALERIJA JAKUŠ MENTORI OBJAVLJENIH TEKSTOVA: ZRINKA ŠIMUNOVIĆ KSENIJA ŠMIT KAROLINA BOŠNJAK LEKTOR: KAROLINA BOŠNJAK STRUČNI SURADNIK U UREĐIVANJU I IZDAVANJU: IVANA BENJEK Nastojeći očuvati izvorni dječji izraz i spontanost, dopustili smo veću jezičnu slobodu u oblikovanju rečenica.

Likovni rad na naslovnici: Borna Topličanec, 6.d Likovni rad na zadnjoj stranici: Lovro Matec, 3.b

Jednog dana sam se osjećao u potpunosti slobodno, kao da u svijetu nema tuge, bijesa i ljutnje. To je bio trenutak na satu matematike kada sam računao s korijenima. U zadnje vrijeme matematika mi je zadavala velike muke. Kad smo počeli s korijenima, meni se činilo da sada cijeli svijet zna da razumijem matematiku.&nbsp;Tada me i profesorica pohvalila. Razmišljao sam čemu u stvari služi matematika. Shvatio sam da matematika prvenstveno služi praktičnom životu. Svi ljudi imaju pravo na slobodu, prvenstveno slobodu u učenju. Luka Ljubić, 8.a

Meni je sloboda jako važna u životu. Kada sam slobodan, mogu planirati sam što ću raditi i kamo ću ići. Volim duge šetnje u prirodi, pogotovo u šumi. Tamo osjećam potpunu slobodu. S roditeljima često idem na putovanja u kojima uživam bez obaveza i stresa. Tu su i druženja s prijateljima i dragim ljudima. Mislim da bi svaka osoba trebala uživati u slobodi kao ptica u svom letu. Patrik Batinić, 8.b

Sloboda u meni budi dobar osjećaj. To je dar u svačijem životu. Ja se osjećam slobodno kada dobijem dobru ocjenu u školi jer tada više ne moram misliti o tom predmetu. U potpunosti se osjećam slobodno kada odem u prirodu, kada slušam kako ptice cvrkuću. Tada sam potpuno mirna. Kada sam mirna, tada sam i slobodna. Svim ljudima bih preporučila da odu tamo gdje se osjećaju slobodno. Osjećaj slobode&nbsp;najveći je uspjeh u životu. Antonija Bogić, 8.a

Pomagao sam prijatelju Pomaganje je vrlo važno i korisno. Pomaganje je baš prijateljska riječ. Jedne večeri moj prijatelj i ja smo se vozili pokraj potoka. Bili smo polumokri i hladni kao led. Bilo je zabavno, ali ne i previše pametno kupati se u potoku koji je prljav i pun žaba. Potok je prolazio kroz šumu i izlazio na ravnicu i baš sam se pitao koliko je dugačak. Kad smo išli doma, Ilija nije mogao dovući bicikl jer mu je pukla guma. Pomogao sam mu. Zajedničkim snagama uspjeli smo završiti našu avanturu. &nbsp;Kada vidiš da netko ima problem, nema veze je li stariji ili mlađi, pokušaj pomoći. Kad se udruže, snage, sve je lakše. Iton Gunjača, 6.c

Pomogao sam prijatelju Prijateljstvo je jako važno jer bez njega teško možemo išta postići. Kad je prijatelj u nevolji, moraš mu pomoći. Jedan dan, kad smo bili u školi učiteljica je zadala mojem prijatelju da napravi prezentaciju. On je pitao može li mu netko pomoći i ja sam se javio. Poslije škole išli smo kod njega i zajedno radili prezentaciju. Bilo je teško, ali smo se potrudili. Imali smo još jedan dan i bili smo blizu cilja. Kad smo predali naš rad, učiteljica je rekla da je to za četvorku, a ja sam uvjeren da je bilo za pet. Nakon toga prijatelj i ja smo se počastili ćevapima. Da mu nisam pomogao, ja bih se dosađivao, a on bi dobio jedinicu. Gal Hojnik. 6.c

Name

Safari may block some audio or video from playing automatically and ‘read to me’ will skip these. You can configure this in Safari’s preferences.