Book Creator

PRIMJENA RAZLIČITIH METODA UČENJA

by Patrik Vida, Marijan Benković, Borna Bula, Viktorija Velić

Pages 2 and 3 of 11

MEĐUNARODNI DAN UČITELJA
eTwinning projekt Primjena različitih tehnika učenja
"Svjetski, a naši"
Comic Panel 1
Loading...
Stjepan Ivšić
Loading...
Rođen je u Orahovici 13. kolovoza 1884. godine. Prvi razred gimnazije završio je u Osijeku, a od 1897. do 1904. godine pohađa klasičnu gimnaziju u Požegi. U Zagrebu je studirao hrvatski jezik i klasičnu filologiju na Filozofskom fakultetu, a slavenske jezike u Krakowu, Pragu, Kijevu, Petrogradu i Moskvi. Godine 1913. promoviran je na čast doktora filozofije. Od 1915. radi kao izvanredni, a od 1918. godine kao redoviti profesor za slavensku poredbenu gramatiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Od 1940. do 1943. godine vršio je dužnost rektora Sveučilišta u Zagrebu. Po završetku rata i njega zahvaća komunistički "Lov na vještice" te je 1945. godine osuđen na gubitak građanskih prava i na izgon u Slavonski Stupnik u razdoblju od 10 godina. Pomilovan je godinu dana kasnije, ali je i dalje ostao nepodoban za tadašnji komunistički režim. Umro je iznenada 14. siječnja 1962. godine u Zagrebu.
Znanstveni skup "Stjepan Ivšić i hrvatski jezik" održan je u Orahovici od 29. travnja do 1. svibnja 1994. u organizaciji Ogranka matice hrvatske Orahovica i Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, a 5. rujna 1996. objavljen je i Zbornik radova tog znanstvenog skupa pod istim nazivom.
Loading...
Slika 1.1
Loading...
Loading...
Slika 1.2
Loading...
Loading...
IVŠIĆ, Stjepan

Loading...
Rodna kuća Stjepana Ivšića
Loading...
Akademik Viktor Žmegač
Loading...
Rođen je 21. ožujka 1929. u Slatini, gdje je završio osnovnu školu. Gimnaziju je pohađao u Virovitici i Osijeku. Studij germanistike i kroatistike (jugoslavistike) završio je na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (1954. godine), a germanistiku i muzikologiju studirao je u Göttingenu (1952/53. i 1955/56). Doktorat znanosti stekao je 1959, a od 1971. pa sve do umirovljenja 1999. redoviti je profesor njemačke književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Od 1985. do 2005. glavni je urednik časopisa „Umjetnost riječi“. Član je savjeta inozemnih časopisa „Germanistik“ i „Text und Kontext“. Dobitnik je brojnih hrvatskih i inozemnih nagrada. Odlikovan je Velikim križem za zasluge Savezne Republike Njemačke 1988.
Loading...
Loading...
Loading...
Slika 1.3
Loading...
Slika 1.4
Loading...
Akademik Viktor Žmegač
Loading...
"Pokreti Gradova"
MILKO KELEMEN
Slika 1.5
Rođen je u Podravskoj Slatini 30. ožujka 1924. godine. Pučku školu završio je u Slatini, a gimnaziju u Virovitici. Na Muzičkoj akademiji u Zagrebu diplomirao je studij glasovira i kompozicije. Usavršavao se na Konzervatoriju u Parizu, na ljetnim tečajevima Accademie Chigiane u Sieni, na tečajevima za Novu glazbu u Darmstadtu, na državnoj visokoj glazbenoj školi u Freiburgu te u Siemensovu Elektronskom studiju u Munchenu.
Za svoj bogati skladateljski opus (oko 130 djela) i pedagoški rad nagrađen je brojnim nagradama i priznanjima među kojima su najznačajnija Europska nagrada za kulturu 2007. godine, 
Dobitnik je nagrade Vladimir Nazor za životno djelo ( 1984.)
Hrvatski predsjednik Franjo Tuđman odlikuje ga 1995. godine Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića za osobite zasluge u kulturi. Nagrađen je ordenima Mađarske i Argentine. Od 1999. godine počasni je građanin Grada Slatine.
Član je HAZU. Od 2018. godine Osnovna glazbena škola nosi njegovo ime.
Milko Kelemen je utemeljitelj, organizator i prvi predsjednik Muzičkog biennala Zagreb (1961.) i počasni predsjednik od 1981. godine. Od 1995. godine Kelemenu u čast u Slatini se svake godine održava Međunarodni glazbeni festival Dani Milka kelemena na kojemu su u proteklih dvadeset godina u glazbenim i glazbeno-scenskim programima nastupilo stotinjak ansambla i isto toliko solista iz Hrvatske, sedamnaest europskih zemalja te iz Indije, Izraela, Kine, Armenije, Japana, SAD-a i Australije.
Dani Milka Kelemena u Slatini značajno su doprinijeli deprovincijalizaciji kulturnog života i urbanoj afirmaciji Slatine, Virovitičko-podravske i šire regije. 
Comic Panel 1
Slika 1.6
Mirko Jirsak
Hrvatski književnik i prevoditelj (Podravska Slatina, 5. XI. 1909 – Zagreb, 1. IV. 1999). Studirao u Pragu i Zagrebu, gdje je 1936. diplomirao pedagogiju i filozofiju. Radio je kao srednjoškolski profesor u Osijeku, Srijemskim Karlovcima i Petrinji, kao ravnatelj Učiteljske škole u Osijeku, urednik kulturne rubrike u Vjesniku te kao profesionalni književnik. Pokrenuo je i uređivao časopise Život i škola i Slavonija danas. Prevodio s češkoga jezika. Njegovo je pjesništvo uglavnom prilično anakrono, pejsažno-intimističko i zavičajno. Zbirka Most (1962) zaokret je prema zgusnutijoj izražajnosti koja vrhunac dostiže u zbirci Sadra i pijesak (1981). Roman Karneval cvrčaka (1974) freska je slavonskoga građanstva uoči II. svjetskog rata. Ljudi i njihov život preneseni su u irealnost i fikciju (grad Marianis), a sav je roman satkan od metafora, pritajene parodije i vizije života kao groteske. U osječkome HNK-u taj je roman, u dramatizaciji D. Kekanovića, uprizoren kao veliki scenski spektakl (1976).
PETAR PRERADOVIĆ
Slika 1.7
Hrvatski pjesnik (Grabrovnica kraj Pitomače, 19. III. 1818 – Fahrafeld, Austrija, 18. VIII. 1872). Otac mu je bio austrijski podčasnik pa ga je majka, nakon očeve smrti (1828), poslala 1830. u Vojničku akademiju u Bečko Novo Mjesto, koju je završio 1838. Kao časnik službovao je u Milanu, Zadru, Zagrebu, Cremoni, Beču i drugim mjestima Habsburške Monarhije, a sudjelovao je u gotovo svim tadašnjim ratnim pohodima austrijske vojske. Karijeru je završio u činu generala, a početkom 1850-ih bio je pobočnik bana J. Jelačića. Pjesme je počeo pisati na njemačkom jeziku, za vrijeme školovanja (Požar u Novom Mjestu – Der Brand von Neustadt, 1834). S preporodnim idejama upoznao ga je I. Kukuljević Sakcinski 1840., a za boravka u Veneciji 1843. napisao je svoju prvu hrvatsku pjesmu (Poslanica Špiri Dimitroviću). Nakon premještaja u Zadar priključio se krugu oko A. Kuzmanića i 1844. u prvom broju Zore dalmatinske objavio budnicu Zora puca. Dobar prijam prvih pjesama učvrstio ga je u odluci da postane hrvatskim piscem, premda je bio nezadovoljan svojim znanjem materinskoga jezika.
Kao mladi pjesnik na njemačkom jeziku (Prošlost – Vergangenheit; Sadašnjost – Gegenwart; Budućnost – Zukunft; Portret razbojnika – Das Porträt des Banditen) Preradović se profilirao na predromantičkim i romantičkim uzorima (J. W. Goethe, F. Schiller, G. G. Byron). Njemačka poezija ispunjena je motivima čežnje i idealima »srca«, a okušao se i u baladnoj formi s egzotičnom tematikom (Djevojka uskokinja – Das Uskoken-Mädchen). Iz ranoga razdoblja potječe i jedan dio Preradovićeva ljubavnoga kanconijera Pjesme Lini (Lina-Lieder), dovršen oko 1850.
PrevNext