Ivan Goran Kovačić, Mrak na svijetlim stazama

Prostorija je bila podijeljena na manje dijelove, no njih je zanimao sam dio gdje se nalaze krave. Cijelu noć su tražili koja od njih bi mogla biti Goluba, sve su izgledale gotovo jednake u mraku. Postali su toliko umorni da su zaspali. Sljedećeg jutra, kad su se probudili, u prostoriji&nbsp; koja je još jučer bila krcata životinjama sad su se tamo nalazili samo Franina , Jačica i još pokoja kokoš. Izgubili su sve nade. Jačica je plačući s Franinom krenuo doma. Postao je svjestan da je svoju Golubu izgubio zauvijek. Seljani su čuli o tom tužnom događaju te su se sažalili nad Jačicom. Odlučili su ga iznenaditi za rođendan kako bi ga utješili. &nbsp;&nbsp;&nbsp; &nbsp;I došao je taj dan, Jačičin rođendan. Jačica je navečer izašao kako bi prošetao kada je pred kućicom ugledao mnoštvo seljana s kolačima i tortom. Također su mu poklonili dostojnu kuću za njegov tridesetogodišnji rad te nekoliko krava.&nbsp; &nbsp;Jačica je bio presretan iako je znao da nijedna ne može zamijeniti njegovu Golubu. Nikada neće zaboraviti ovaj trenutak. Fran Hlapčić, 7. b

- Naravno da ne, budaletino, – Franina ga brzo prekine – želim ti vratit kravetinu jer bi ona bubetina na zidu bila od veće koristi od tebe. – ljutito doda. 	Jačica mu ne odgovori nego ga samo zbunjeno gleda. - Želim reći, kad si tužan, nemaš svrhe živjeti. – malo nježnijim glasom objasni mu Franina, pokušavajući sakriti pravi razlog zašto želi spasiti kravu. Jačica opet šuti. Samo je razmišljao kako će opet sresti svoju Golubicu. Nakon malo tišine Jačica pristane. Dogovorili su se da će sutradan otići u selo i naći Golubu. Nisu još točno znali što će učiniti kad je nađu. Franina je htio smisliti plan, no Jačica ga je uvjerio da će sve biti u redu kad nađu Golubu. Našli su je iza grma, blizu male seoske štalice. Tamo se skupljala vojnica. Uzimali su hranu i sve što im je potrebno. „Spasitelji“ su čekali iza grma, na pravi trenutak kad bi ušli u štalicu. Franina se baš hvalio kako bi mogao pobijediti sve te vojnike samo sa svojom sjekirom, kad se čulo selsko zvono. Svi vojnici su potrčali do selskog centra da vide što se događa.

Kako su se približavali staji, govorila mu je kako su ovu kravu nedavno dobili od starih prijatelja te koliko je jadna i mršava bila kada su je prvoga puta vidjeli. No, naravno, Ruža se odmah pobrinula za to. Nekada tužna, stara krava sada je u potpunosti zdrava i daleko sretnija nego prije. Jačica je ugledao kravu, no ne bilo koju kravu, nakon gotovo tri mjeseca, ponovno je vidio svoju Golubu. Čim je Franina stigao do kuće veselo je pozdravio djevojčice te uljudno zaželio dobar dan roditeljima. Razgovor je ponovno započeo. Na kraju su Jasenko i Franina završili razgovarajući o stablima, a Ruža i Jačica o životinjama. Ovakve zajedničke teme su ih zaista povezale.	 Sljedećega dana su Jačica i Franina imali dogovor s Jasenkom i Ružom za ručak u njihovom novom domu. Kada su stigli, svi su se međusobno pozdravili te ušli u kuću. Nakon ručka, Jasenko je Franini pokazao svoj vrt. Zapravo, još nije bio vrt, već samo zemlja i blato koje je čekalo obrađivanje. Ruža je, za to vrijeme, Jačici pokazivala kokoši i piliće te nakon toga i njihovu kravu. Kako su se približavali staji, govorila mu je kako su ovu kravu nedavno dobili od starih prijatelja te koliko je jadna i mršava bila kada su je prvoga puta vidjeli. No, naravno, Ruža se odmah pobrinula za to. Nekada tužna, stara krava sada je u potpunosti zdrava i daleko sretnija nego prije. Jačica je ugledao kravu, no ne bilo koju kravu, nakon gotovo tri mjeseca, ponovno je vidio svoju Golubu. Zara Raos, 8. a

Trčao je bez prestanka dok mu noge nisu otkazale. Pao je na zemlju i napokon je uzeo predah. Teško dišući, &nbsp;pogleda oko sebe. Više nije mogao čuti pucnjavu vojske. Bio je na nekoj visokoj planini, ali nije mogao vidjeti svoju kolibu. Nije znao gdje je, no počela je padati kiša i morao je naći neko skrovište. Vidio je neku malu pećinu i s malo snage što je imao, ušao je u nju i zapalio vatru. Tamo je zaspao. Kad se ujutro probudio, odlučio je da se neće vratiti u selo. Umjesto toga, krenuo je putem, obrnutim od strane sela. Putem je skupljao hranu i drva. Nije znao kamo ide. Lutao je tri dana i počeo je gubiti nadu. No, kako je slijedio pčelu koja putuje natrag u svoj pčelinjak, naišao je na malu kolibicu. Bila je napuštena, pa &nbsp;je odlučio useliti se. 	Nakon mjesec dana boravka u kolibici, preuredio je kolibu, a u dvorištu je imao vlastiti vrt, pčelinjak, posadio je lijepo cvijeće. Iskopao kanal za vodu do svoje kuće No najljepše ukrašeni dio njegovog vrta bio je kameni grob ukrašen cvijećem, na kojem je pisalo: U sjećanje na mojega jedinoga prijatelja Jačicu i njegovu kravicu. Iva Farkaš 7. b

Jačici je život bio poprilično težak, jer nije imao nikoga s kime bi ga dijelio, nije primljen u vojsku zbog svojih nedostataka, u stare su mu dane oduzeli posao čobana koji je tako jako volio, a zatim mu oduzeli i njegovu posljednju ljubav, njegovu Golubicu. Na sreću, sada se sve to završilo, čak je našao i prijatelja s isto tako teškim životom. Možda se to iz ponašanja Franine ne može zaključiti, ali niti njemu nije bilo lako: nije imao oca, a majku nije ni poznavao jer je nedugo nakon poroda preminula. Nije imao mnogo prijatelja, a i rijetko tko ga je volio. Jedino što je zapravo u životu imao bila je njegova snaga i sposobnost za naporan i težak rad - sječu drva, iako ga niti to nije bilo spasilo od ozljede noge zbog pada drveta. 	Jačica i Franina postali su prijatelji, i to dobri, jako dobri. Dijelili su skoro sve, od zaliha hrane pa do drva za ogrjev: Jačica je Franini nosio plodove svoga vrta i polja, a Franina je njemu davao drva za ogrjev. Na Đurđevo, kada je Jačičina kravica Golubica otelila živahno tele, zajedno su slavili. Jačici više Franina nije smetao, a Franina ga više nije vrijeđao. 	&nbsp; Zlatka Bartol Golubić, 8. a

Franina Brdar ima osjećaje! &nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; &nbsp;Jadna moja kravica! Moja Golubica! Zašto im ništa nisam rekao da te spasim! Samo sam klečao, ja sam kriv! Moram te pokušati spasiti! Sljedećeg dana krenut ću u grad prvi puta nakon toliko godina. Znam da će me svi u čuđenju gledati, no ja ću ići ravno prema svojoj dragoj Golubici. &nbsp;&nbsp;&nbsp; Tek je svanulo sunce, a ja sam već bio na pola puta kada sam se sjetio odlične ideje. Tražit ću plaću! Ja se tolikih godina brinem za životinje, a niti novčića nisam dobio. Tako ću moći otkupiti svoju kravicu. Nakon pet minuta hoda ugledao sam krov prve kuće u selu te sam malo zastao. Sjeo sam na panj da se malo odmorim od hodanja. Tek tada sam osjetio pravi strah, strašniji od Franine Brdara. Uvjerio sam samoga sebe da nisam spreman otići među sve te ljude i njihove poglede, pa sam se okrenuo i sav tužan krenuo uzbrdo. Na putu prema svojoj kućici u daljini sam ugledao Franinu. Činilo se kao da trči prema meni i vodi moju dragu Golubicu! Zakasnio sam! Sigurno će je večeras pojesti! Počeo sam plakati ne znajući što da više radim. Tada sam čuo strašne glasne korake kako dolaze prema meni. Netko me potapšao. Znao sam da je to Franina, no nisam znao što želi od mene. Nastavio sam gledati u pod jer nisam želio vidjeti jadnu kravicu. Osjetio sam kako mi netko dahće u uho i ugledao Golubicu! Svoju živu Golubicu!

Kako je nestao mrak &nbsp; 	Za lektiru smo čitali „Mrak na svijetlim stazama“. Ta mi se priča na neki čudan način svidjela, ali je ostavila prazninu koju sam željela popuniti. Razmišljala sam: Što bi bilo da se… 	Jačica se zagledao u Franinu. Nije znao što da kaže. Odnijeli su mu kravicu, njegovu Golubicu. Nije mogao izdržati, sva ta tuga nakupljena u njemu izašla je na površinu. Prasnu Jačica u plač. Suzice mu se slijevale niz obraze, drhtalo mu to sitno tjelešce, jecaji su bili sve glasniji. Ozlijeđena mu noga više nije mogla izdržati te pade on na pod, na koljena, točno pred Franinu. 	 - Jače… Jačice! Zašto su ti odveli tvoju kravu? – upita Franina. Jačica nije imao snage, nije mogao odgovoriti. Bio je preslab, preumoran, slomljen… 	- Jače, mogu ti pomoći da je vratiš, mogu pokušati. Ako želiš. 	Jačica još uvijek šuti. Klečao je na podu, na hladnoj i mokroj zemlji, vani u mraku. Dlanovima je prekrio lice, suzice mu tekle i tekle, kao potočić za vrijeme kišice. 	- Je l' to možda zbog vojnice, ha? Nisi im platio pa ti uzeli kravu? 	Jačica makne dlanove s lica i kimne potvrdno glavom, ustane i zaputi se u kuću šepajući. Franina ga prati pogledom vadeći sjekiru iz cjepala. Kada Jačica uđe u kućicu, Franina pođe u svoju.

Zajedno ćemo vratiti Golubu ,,Da, odveli su mi moju najbolju prijateljicu. Moju jadnu Golubicu. Što ću sad bez nje?“ uzdahne i zaplače Jačica. Franina ga potapša po ramenu i reče: ,,Nemoj plakati, nemoj biti tužan, ja ću biti tvoj prijatelj. Zajedno ćemo ti vratiti Golubu.“ Jačica je bio iznenađen što Franina razgovara s njim jer do sada je Franina koristio samo grube i bezobrazne riječi prema njemu, a sada ga odjednom tješi. Jačica u čudu upita Franinu zašto mu želi pomoći, a Franina mu na to odgovori: ,,Vidiš, ja se ne sjećam svojih roditelja. Od malih nogu sam sam i znam kako se osjećaš. Nikad nisam imao prave prijatelje i djeca bi mi se stalno rugala i zadirkivala me.“ Jačica će na to: ,,Stvarno mi je žao. Nisam znao kroz što prolaziš.“ Franina reče: ,,Nema veze. Što je bilo, bilo je. Sada je važno da vratimo tvoju kravu natrag. A imam i ideju kako ćemo to napraviti.“ Jačica se razveseli: ,,Stvarno, kako?“ Franina odgovori: ,,Mogu te naučiti kako sjeći drva. Tako ćeš ojačati, a moći ćemo i prodavati drva ljudima za ogrjev. Na taj način ćemo zaraditi dovoljno novaca.“ Jačica se složi s Franinom kako je to dobra ideja pa reče: ,,Ako već želiš, možeš mi pomoći oko sadnje cvijeća i povrća u mom vrtu. I to bi moglo pomoći.“

Kako je nestao mrak? stvaralačko prepričavanje prema noveli Mrak na svijetlim stazama Kako se mogla nastaviti i završiti priča o Jačici i Franini? Učenici su poželjeli ispraviti nepravdu... I sami osmislili naslovnice i postere novele.

Prijateljstvo bitnije od novca Dani su prolazili, a Jačica je tugovao za svojom kravicom. Nikako se nije mogao pomiriti s tim gubitkom. Ona mu je bila sve. U životu nije imao ništa vrjednije od nje. Cijeloga života je radio i bio skroman, materijalno mu nije bilo bitno i zato nije uzimao plaću, a sada je baš zbog nedostatka novca ostao bez onog najbitnijeg. Povukao se u sebe i zanemario brigu o vrtu. Jednog dana na povratku iz šume Franina je razmišljao kako već dugo nije vidio Jačicu i odlučio je provjeriti kako je. Kada se približio i malo bolje pogledao vidio je da je Jačičin vrt posušen. Sve biljke su bile pognute kao da su i one žalile za Golubicom. Učinilo mu se da vidi Jačicu u štali pa je pošao do njega. -&nbsp;Dobar dan, Jačice!&nbsp; Zašto ti se vrt posušio? Jačica podigne pogled i ne kaže ništa. Oči su mu postale još žalosnije. Tada je shvatio da ostaje bez još jedne stvari do koje mu je stalo, duboko je odahnuo i rekao: - Znaš Franina, u životu nisam imao ništa, vrijedno sam radio i trudio se biti što bolji. Živio sam za prirodu i životinje, želio sam samo mir, no ljudi me nisu razumjeli. Otkako sam dobio Golubicu, ona mi je bila jedini prijatelj. U njenim pokretima i pogledima sam vidio osjećaje veće nego kod nekih ljudi. Franina ga je gledao i duboko se zamislio. Jačica je napravio malu stanku pa rekao:

Radijska emisija "Važno je zvati se Goran" autor i izvođač glazbe: Karlo Čavlović Hirš novinarke: Neva Magić Jany, Kaja Zavrtnik, Iva Farkaš, Mila Aralica, Vita Bajsić, Zlatka Bartol Golubić montaža: Zlatka Bartol Golubić

Onda se sjetio da bi mogao prodavati drva u selu i tako zaraditi. Sve je više vremena provodio u šumi. Unatoč bolesnoj nozi koja mu je otežavala posao, uspio je posjeći dovoljno drva kako bi mogao prikupiti dosta novca za otkup krave, ali sada je sve bilo na ljudima, hoće li oni kupiti drvo ili ne. 	Krenu on tako u selo s kolima punim drva i na jednom mjestu se zaustavi i počne prodavati. Isprva se bojao da ljudi ne bi od njega kupovali zbog njegove prošlosti, ali izgleda da ga se ljudi baš tako jako i ne sjećaju. Prodao je dosta, bilo je još hladno pa su ljudi kupovali i tražili drva za ogrjev. Zaradio je dosta novca, ali ne dovoljno. 	Ponovno je išao i sljedećeg dana, i dan poslije toga, i tako još nekoliko dana, i nekoliko tjedana… 	S time svime zaradio je dosta novca kako bi se otkupila krava. Kada je stigao kući, pokucao on Jačici na vrata. Čekao je jedno vrijeme dok mu Jačica nije otvorio. 	- Pozdrav, Jače… Jačice. Jačica nije rekao ništa. – Evo, imam nešto za tebe. – kaže Franina i pomakne se u stranu. Iza njega stajala je krava. Bila je to Jačičina Golubica. Jačica ga je gledao u čudu i brzo pojurio ka kravici. Zagrli je oko vrata tako čvrsto kao nikad. Franina ih je gledao i polagano se povukao kući. Jačica je to primijetio i prije nego što je Franina ušao u kuću, Jačica vikne: - Hvala ti mnogo! – i nastavi grliti Golubicu.

Franina počne još brže hodati. Kada su vojnici shvatili da neće pustiti kravu, izvadili su oružje i počnu pucati po njima. Čak i kroz pucnjavu Franina čuje kako ga Jančica prati, ali onda stane. Vođa grupe se brzo okrene. Vidi Jančicu kako stoji na brežuljku. Franina opet želi početi vikati, ali prije nego što je uspio, Jačica ga prekine. &nbsp; - Goluba neće uspjeti. – reče Jačica sa suzama u očima. - A zašto onda ti stojiš? Trči! – zapovjedi mu Franina. - Ako mi opet oduzmu kravicu, slomit će mi se srce. - nježno mu odgovori Jačica. - Vojska će ti slomiti malo više od srca ako se sad ne pokreneš – prijeteći mu opet kaže Franina, no Jačica se još uvijek nije pokrenuo. Samo mu sigurnim nježnim glasom reče: - Moja Golubica je jedina stvar koja mi donosi sreću, a sam si rekao: Koja je poanta življenja, ako nisi sretan? Dok je izgovarao te riječi, metak prođe kroz Jačičina prsa. - Jačeee!!! – poviče Franina prije nego što je vidio da Jačica i Goluba oboje leže na podu, krvavi. Teška srca, Franina se okrene i počne trčati prema šumi. Čuo je samo kako vojnici pucaju na njega, ali se ne okrene.

Sljedećeg jutra rano u zoru Jačicu je probudilo glasno vikanje. Brzo je ustao i pogledao u dvorište. Ugledao je Franinu kako viče: „Brzo, kravetino! Hajde, što si tako spora!“ Kada se Jačica približio Franini, ugledao je Golubu. Brzo je potrčao prema njoj. Bio je presretan. Zahvalio je Franini, ali je bio zbunjen i nije znao kako ju je vratio. Jačica je odveo Golubu u štalu i zaputio se prema Franininoj kući. Franina ga je uljudno pustio u kuću. Razgovarali su neko vrijeme. Kada ga je Jačica upitao kako je uspio vratiti Golubu, rekao je: „Otišao sam k pandurima, pitao sam ih treba li im neka pomoć…&nbsp; Prvo su razmislili, pa je netko dobacio da trebaju nekog da im nasiječe drva. Odmah sam se ponudio i nasjekao im drva. Kada sam završio s poslom, nudili su mi novac, ali sam im rekao da ne želim novac nego da želim kravu. Bili su začuđeni, ali su pristali. I tako sam vratio Golubu natrag.“ Jačica je bio jako zahvalan, ali se osjećao dužnim. Pitao je Franinu što želi zauzvrat. &nbsp;Ovaj je samo rekao: „Htio bih da smo prijatelji. Želim da mi oprostiš za sve one ružne riječi koje sam ti rekao. Hoćeš li mi oprostiti?“Jačica ga je sretno pogledao, pružio mu ruku i rekao: „Sada smo prijatelji.“ Od tog dana Jačica i Franina postali su nerazdvojni prijatelji. Nika Požgaj, 7. c

- Bliži se Đurđevo, a ja razmišljam kako će se Golubica oteliti, i hoće li to preživjeti. Kada je Franina to čuo, nešto se u njemu prelomilo i odlučio mu je pomoći. - Idemo po Golubicu! - zadere se Franina. Jačica ga je zaprepašteno pogledao i upitao kako to misli. Franina mu je rekao da ima nešto ušteđevine, i da će mu posuditi novac, no Jačica je pitao kako će mu vratiti dug. - Ne brini se sad o tome. Kako sam te bolje upoznao, promijenio sam mišljenje. Možda nisi bio sposoban za vojsku, ali imaš veliko srce. Prijateljstvo s tobom mi je bitnije od novaca. Jačica je napokon shvatio da nisu svi ljudi okrutni i loši. Po prvi put je stekao prijatelja. Franina i Jačica zagrlili su se i zajedno otišli po kravicu. Nakon što su je vratili i uspješno otelili, nastavili su živjeti kao dva dobra prijatelja. U znak zahvalnosti Jačica je svakodnevno Franini davao svježe mlijeko i plodove iz svojeg vrta. Noa Hleb, 8. a

U to vrijeme seljani su se sakupili kod starješine i čekali da Franina izađe. Kada se pojavio s kravicom, svi su bili sretni, a on je bio iznenađen što su svi došli. Zajedno s Franinom svi su zajedno krenuli prema Jačici. Putem do Jačice su zapjevali, a kravica Goluba veselo je mukala. Jačica je i dalje sjedio na pragu. Odjednom je čuo kako mu se približava neka galama i preplašio se jer je mislio je da se to starješina vraća s pandurima. Nije ni slutio da to dolaze seljani i Franina s Golubom. Kada je ugledao kravicu kako veselo hoda pored Franine nije mogao zaustaviti suze. Franina mu je objasnio što su seljani za njega napravili, pa je Jačica shvatio da dobrodošao u selo i da ne mora više biti samotnjak.

Zajedno	 Jačica je još dugo gledao u sjekiru zabodenu u panj. Razmišljao je o nepravdi i svojoj kravici. „Donijet ću nam neko piće“, glasno reče Franina. Jačica tek tada prestade gledati u sjekiru. 	Kada je Franina donio piće, zajedno su sjeli u dvorište. Franina stade Jačici prepričavati svoje djetinjstvo, koje nije bilo baš sjajno. „Osjećao sam se usamljeno bez roditelja, nisam imao niti prijatelja“, tužno priča Franina. Jačica shvati da je Franina jedini koji ga može razumjeti jer se u oba slučaja radilo o nepravdi. Jačici je Franina postao drag pa tako oni postadoše prijatelji. I od tada mu je Franina svake večeri pričao o njegovom surovom djetinjstvu. Jačica bi samo zainteresirano i pažljivo slušao njegove priče. Jednog jutra Jačica je odlučio pomoći Franini s drvima. Koliko god je Jačica bio slab i star, odlučio je pomoći prijatelju. I tako bi skoro svaki dan dva prijatelja odlazila u šumu po drva, kestenje i šumsko voće. Kada bi Franina sam išao u šumu, nabrao bi nekoliko gljiva da iznenadi Jačicu. Jačica bi ih s veseljem pripremao. I tako, kao i svake večeri, dva prijatelja su sjedila zajedno. Jačica je čekao da mu Franina ispriča još nešto iz svog djetinjstva, ali Franina je samo šutio i zamišljeno gledao u travu. Jačica je pomislio da Franina više ne želi pričati.

Ruža se bavi govedarstvom, poput Jačice, a blizanke Biljana i Ljiljana uživaju u proučavanju raznih biljaka. Sa sobom su poveli i svoje životinje, koje su bile zabranjene u njihovu starom gradu, što je također jedan od razloga preseljenja. Imali su dvije kokoši, šest pilića i staru kravu. Nakon što su se smjestili u svoju novu kuću, otišli su razgledati susjedstvo te naišli na Jačicu. Sjedio je ispred svoje kuće i gledao u daljinu čekajući Franinu da se vrati iz šume. Prve koje su mu prišle bile su Biljana i Ljiljana. Osmijeh se odmah pojavio na licu od Jačice, ne može se sjetiti kada je zadnji put vidio malu djecu. Jasenko i Ruža stigli su za njima i ubrzo se upustili u razgovor. Tada je stigao Franina, izlazeći iz šume sa sjekirom ispod svojih krupnih, mišićavih ruku. Jačica je vidio da obitelj prestrašeno gleda Franinu. No, nije ih mogao kriviti, i on ga se sam nekada bojao, nije to mogao poreći. Franina je počeo mahati Jačici te je obitelj shvatila da su njih dvojica ustvari prijatelji te da nemaju razloga za straSljedećega dana su Jačica i Franina imali dogovor s Jasenkom i Ružom za ručak u njihovom novom domu. Kada su stigli, svi su se međusobno pozdravili te ušli u kuću. Nakon ručka, Jasenko je Franini pokazao svoj vrt. Zapravo, još nije bio vrt, već samo zemlja i blato koje je čekalo obrađivanje. Ruža je, za to vrijeme, Jačici pokazivala kokoši i piliće te nakon toga i njihovu kravu.

Njihovi dani sada izgledaju ovako: Jačica bi navečer imao nesanicu te bi kasno zaspao. Ako bi uopće zaspao, sanjao bi o danu kada mu je Goluba oduzeta, zbog čega bi se ponovno probudio, obliven znojem ili s teškom glavoboljom. Kada bi napokon ustao, Franina bi dotada već bio u njegovoj kući, pripremajući nešto za jelo. Iako nikada ne bi o tome govorio, na Franini se vidjelo da istinski brine o Jačici. Kada bi Jačica stigao u kuhinju, Franina bi ga pozdravio: „Dobro jutro, Jače! Kako si spavao?“. Nakon što bi potratili vrijeme na razgovor izašli bi u selo ili čak otišli u šumu gledati životinje kako trče, spavaju ili samo hodaju.

Obojica su legli u krevete razmišljajući o Golubici, svatko na svoj način. Jačica se prisjećao svega dobroga, svih lijepih paša, svih dana provedenih zajedno, njenog velikog trbuščića koji je trebao nestati na Đurđevo, ali sada tome neće svjedočiti. Neće biti uz nju, uz svoju dragu kravicu, uz svoju dragu Golubicu… Franina, koji je uvijek djelovao tako bešćutno i mrgodno, sada je prvi put razmišljao kako nekome pomoći, kako pomoći Jači da vrati svoju kravu. Kada je vidio Jačicu kako pada vani pred njim, nešto se u njemu probudilo. Sjetio se svoje mladosti, kako nikoga nije volio, niti itko njega, sjetio se kako su njegovi vršnjaci pronalazili ljubavi i ženili se kada su bili već malo stariji, a on je uvijek bio tako sam bez ikoga tko bi ga volio. Želio je to promijeniti, ako ne za sebe, bar onda za nekoga drugoga. Gledao je Jačicu onako slomljenoga, očiju punih suza, s ozlijeđenom nogom, kako kleči na travi, sve zbog jadne krave koju mu uzeli zbog obične vojnice. sjetio se kako su njegovi vršnjaci pronalazili ljubavi i ženili se kada su bili već malo stariji, a on je uvijek bio tako sam bez ikoga tko bi ga volio. Želio je to promijeniti, ako ne za sebe, bar onda za nekoga drugoga. Gledao je Jačicu onako slomljenoga, očiju punih suza, s ozlijeđenom nogom, kako kleči na travi, sve zbog jadne krave koju mu uzeli zbog obične vojnice. Franina je odlučio: pomoći je Jačici skupiti dovoljno novca kako bi vratio kravu. 	Drugoga je dana ustao rano te potražio što on sam od novca ima, ali nije našao mnogo.

Ne podnosim nepravdu, i ja sam je doživio &nbsp;Franina se vratio u svoju kućicu, bez ijedne riječi i toga dana više nije izlazio iz kuće. Mrak se spustio nad Jačičinom sudbinom. Nije znao što da radi bez svoje Golube, koju je volio više od ičega na ovome svijetu. … Idućega jutra Jačicu je probudila velike buka. Nije znao što se događa. Brzo je izašao iz kućice i vidio veliku skupinu ljudi, koji su mu bili jako poznati. Svi ti ljudi bili su seljani koje nije htio vidjeti jer je znao da to znači novu nevolju. No seljani nisu bili sami, ispred svih njih stajao je Franina Brdar. ,,Franice“, rekao je Jačica uplašen, ,,što se događa?" ,,Jače…Jačice…ovdje smo da ti pomognemo!“ rekao je Franina odlučno. Jačica je stajao zbunjeno. Gledao je kako Franina govori i ništa mu nije bilo jasno. ,,Zašto bi mi oni pomogli? Kako su uopće saznali za moj problem?“ upitao je Jačica samoga sebe. ,,Jačice, zar ne želiš ništa reći?“ upitao je Franina Jačicu. Jačica nije znao što mu je činiti pa je samo upitao: ,,Ali kako? I zašto? Ovi ljudi su me ismijavali, a sada mi žele pomoći?“ ,,Kako misliš zašto? Ljudine su se ovdje skupile jer ne vole i ne trpe nepravdu, a upravo to se dogodilo!

Više ništa nije ostalo isto Nakon toga dana više ništa nije ostalo isto. Golube više nije bilo. Jačica je ostao sam, razmišljajući kako više nikada neće vidjeti svoju kravicu. O tome što mora ta stara, bespomoćna kravica sada proživljavati. Duboko u mislima, našao se u njihovim starim uspomenama, o trenutcima kada je postojalo samo njih dvoje. Franina se promijenio. Nekada grub, bezosjećajan muškarac po prvoga je puta osjetio suosjećanje prema drugom živom biću. Moglo se vidjeti da ga je ova nepravda koja je snašla Jačicu navela na razmišljanje o načinu kako je dosada živio svoj život. Shvatio je da ne može vječno potiskivati svoju drugu, osjećajnu stranu, znao je da će jednoga dana izaći na površinu. Prošli su sati, dani, tjedni… Jačica je i dalje bio slomljen, no bio je svjestan toga da će jednom morati nastaviti živjeti. No, ovoga puta nije bio sam. Franina je postao druga osoba, gruba vanjština, namrgođenost, svakidašnja loša volja i strogoća u njegovu glasu su nestali. Ponekad bi čak i osmijeh mogao biti viđen na njegovu licu. Seljani, odnosno susjedi Franine i Jačice, koji nisu navikli na ovakvu povezanost između dvojice, bili su, pomalo, prestrašeni. Nisu bili svjesni dosadašnjih događaja te im nisu bili jasni takvi prijateljski odnosi.

Kameni grob 	- Odveli su ti, Jače, kravu, – odveli su ti kravicu! – reče Franina i zamahne sjekirom prema nebu u znak pobune protiv nepravde. Jačica je bio shrvan. Tugovao je za svojom kravicom. Kao da je izgubio volju za život. Nije imao volje ni jesti, ni piti. Želio je po cijele dane ležati u postelji. To bi i učinio, da nije bilo Franine. On ga je svako jutro tjerao iz kuće. Želio je oraspoložiti Jačicu, ali nije znao kako. Nije znao kako biti darežljiv ili drag. Ako otjeram lijenčinu van sa sobom u šumetinu, onda će zaboravit na kravetinu. – mislio je. No svaku večer kad bi se par vratio, Jačica je izgledao još žalosnije. 	Tako, nakon trećeg dana kad su se on i Jačica vratili, Franini je bilo dosta. Više nije mogao gledati kako se starac pretvara iz dobro raspoloženog hodajućeg grma u bezosjećajni uvenuli cvijet. Sinula mu ideja. Idemo po tvoju kravetinu, Jače! – viknuo je Franina otvarajući vrata Jačičine kolibe. - Po moju kravicu? – potiho i prestrašeno upitao je Jačica. - Ali ja sam preslab i prestar da bih išao spasiti svoju Golubu. – tužno je dodao. - Zato idemo skupa! – Franina reče uvjereno. - Zašto bi mi ti pomogao vratiti kravicu? Nedostaje li ti krava?

Tada su Jačica i Franina poskočili i ušli u štalicu, što su najbrže mogli. Kad je Franina zatvorio vrata, Jačica je ugledao Golubu. - Golubo? O to si stvarno ti! Moja kravice! – povikao je Jačica i počeo plakati suze radosti. -'Ššššššš! Glupančino! Čut će te žandari! – strogo ga pokuša stišati Franina, ali Jačica ga nije čuo. Bio je zauzet maženjem i grljenjem Golube. Franina je bio sretan. Čak se i nasmiješio. No to nije trajalo dugo jer je čuo kako se vojnici vraćaju. Brzo je zgrabio Jačicu za ruku, a krava ga je pratila i odvukao ih je kroz stražnja vrata. Iako je Franina ranjenu nogu, imao je više kondicije od krave i Jačice. Tako da je on bio na početku grupe bjegunaca. - Ajde, brzo, Jače! Požuri tu svoju kravetinu! Samo moramo prijeći ovu brdinu i čuvarine nas neće vidjeti! – što tiše govori Franina kako ih vojnici ne bi čuli. No, na njihovu žalost, iz štalice se čulo vikanje: - Hej, kamo je ona krava otišla! Rekao sam ti da ju čuvaš! - Naći ćemo je! Nije da su kravi narasla krila! Tu se samo negdje skriva! – iz štale su se dva nepoznata glasa svađala. - Evo krave! Odvodi ju neki starac! – treći glas čuje se iz daljine. Sad su se svi vojnici okrenuli onomu koji je to povikao i ubrzo su ugledali Franinu, Jačicu i Golubu. Oni se uspaniče i zamrznu na mjestu. Vide kako im se vojnici približavaju i viču da puste kravu.

Nerazdvojni prijatelji&nbsp; Nakon što je&nbsp; Franina podigao sjekiru u zrak&nbsp; u znak nepravde, panduri su ostali u čudu. Franina je mislio da je uspio i da će Jačici vratiti kravicu, ali se prevario. Panduri su prasnuli u smijeh. Jačica je začuđeno i pomalo prestrašeno gledao pandure. Oni su nastavili odvlačiti Golubu prema svojim kolima. Franina je bio jako ljut i uzrujan. Žustro je krenuo prema njima. Izgledao je kao da će ih napasti. Jačica je zaustavio Franinu. Iako je Jačica bio jako tužan jer su mu odvoze kravicu, samo je tužno pogledao Franinu i rekao: „ Znaš da ne bih nikako mogao vratiti i otplatiti vojnicu, koliko god bio tužan, morat ću se pomiriti s time da je odvedu.“ Franina ga je samo tužno pogledao i odvažno rekao: „Vratit ću je, iako mi to bilo zadnje u životu, ovakvu nepravdu ne mogu tolerirati.“ Okrenuo se i žustrim korakom vratio kući. Jačica je plačući otišao u štalu gdje je bila Goluba. Sjeo je u njeno sijeno i&nbsp; pošto je već bilo kasno, zaspao. Sljedećeg jutra Jačica se probudio i sjeo na pred prag i razmišljao o svemu što se dogodilo. Nakon nekog vremena shvatio je da nema Franine. On je svako jutro sjekao drva u šumici pokraj Jačičine kuće. Jačica je otišao provjeriti u šumu da mu se nešto nije dogodilo, ali Franine nije bilo nigdje. Jačica je još nekoliko puta tog dana provjeravao gdje je Franina, ali njega nema. Otišao je spavati.

Rođendan &nbsp;&nbsp;&nbsp; Franina Brdar se prvi put sažalio nad Jačicom kad su mu uzeli Golubu. Potrčao je za Jačicom te ga je ubrzo dostigao jer je bio atletske građe. Jačica se prvo preplašio kada je vidio Franinu kako ga slijedi. Kad je Franina objasnio Jačici da mu samo želi pomoći, bio je presretan. Ubrzo su došli do mjesta gdje se čuva vojnica i krenuli u ostvarenje svog plana. &nbsp;&nbsp; Franina je lagano svladao čuvare na ulazu. Ušuljali su se do prostorije na kojoj je pisalo „Domaće životinje“. &nbsp;Kad su otvorili vrata prostorije, &nbsp;nisu mogli vjerovati svojim očima. Ugledali su ogromnu prostoriju prepunu &nbsp;različitih životinja koje su bile oduzete jadnim seljacima poput Jačice.

Radijska emisija: Ivan Goran Kovačić Autori: Luka Vlahović (8. a), Nikola Slunjski (8. a) i Toni Martinez (8. a)

Prvi prijatelj u životu &nbsp;&nbsp;&nbsp; Franina Brdar je cijelu noć tješio Jačicu i obećao mu da će spasiti njegovu kravicu. Koliko god je taj dan bio tužan za Jačicu, s druge strane je bio presretan zbog Franine brige i razumijevanja. &nbsp;&nbsp;&nbsp;Pred samu zoru, Franina je pozdravio Jačicu i rekao da će sutradan smisliti plan kako spasiti kravicu. Jačica se zahvalio, a onda legao na krevet i odmah zaspao. Franina je krenuo po kravicu. Putem je razmišljao na koji način će vratiti kravicu, ali mu ništa nije padalo na pamet. Došavši do policije već je uveliko svanulo. Ne razmišljajući puno, ušao je glasno vičući: „Ovdje su novci, uzimam kravicu!“&nbsp; Policajac ga je gledao uplašeno i samo je klimao glavom. Franina je još glasnije viknuo: „Potpišite ovaj papir odmah!“ Policajac nije rekao ništa. Drhtavom rukom je potpisao papir i ne znajući što. Na papiru je pisalo kako Jačica više nikada ne mora ništa plaćati. Franina, i sam iznenađen svojim uspjehom, izašao van presretan. Uzeo je povodac i kravicu i zaputio se prijateljevoj kući. Od toga dana, Franina i Jačica su bili nerazdvojni prijatelji sve do Jačičine smrti. Zajedno su obrađivali zemlju, razgovarali do dugo u noć, pomagali si međusobno. Jačica je pomagao Franini oko drva, a Franina je pomagao Jačici oko vrta i čuvanju kravice. Ponekad bi i popili koju previše pa bi se smijali da je sve odzvanjalo. &nbsp;&nbsp;&nbsp;Na Jačičin pogreb je došlo cijelo selo pa i onaj policajac koji se još uvijek bojao Franine. Franina je neutješno plakao jer mu je to bio prvi pravi prijatelj u životu. Moris Dido Plemić, 8. a

Leona Dragičević, 8. b

Drugačiji od ostalih ljudi Nakon što su mu oduzeli kravu, Jačica više nije bio isti. Ništa ga više nije veselilo. Većinu vremena provodio je u kući, ništa ne radeći. Živio je ružan samotnjački život. Također je bio gladan, jer kako od tuge nije ništa radio, svi plodovi su propali. Svakoga dana promatrao je svoga susjeda Franinu. Njemu život nije bio loš. Išao bi na posao, vratio se kući i tako svaki dan. U međuvremenu, također je odlučio izgraditi nekoliko štala za ovce, želio je imati svoju farmu. To je Jačicu podsjetilo na stare dane, kada je bio pastir. Kako se on samo volio brinuti se o životinjama. Nije mu bio problem to raditi ni besplatno. Jednoga jutra, Franina je prije posla razmišljao o Jačici. I o tome kako nikada ne izlazi. Više nije ni bio siguran je li on uopće živ. Odlučio ga je posjetiti. Pokucao je na vrata i čekao. Nakon kratkog vremena, Jačica je otvorio vrata. Unatoč tuzi, bio je sretan što je dobio posjetitelja. Franina je upitao Jačicu kako je. Jačica mu odgovori: „Prijatelju, nisam dobro, loše se osjećam još otkada dok su mi oduzeli kravicu, više nemam za što živjeti.“ Franinu je to pogodilo, ma kako se on činio tvrd i neslomljiv, to ga je uspjelo slomiti. Odgovorio mu je: „Jačice, meni bi trebao pastir, ja ne stignem uz posao odvesti ovce na pašu, pa sam mislio da bi možda ti mogao to raditi, a zauzvrat, ja ću otplatiti tvoj vojnički dug.“ Jačica, sav sretan, odmah pristade. Uzeo je svoj stari poderani šešir, pastirski štap i krenuo.

Napokon je imao za što živjeti. Ovce su se ubrzo naviknule na njega. Nakon dugo vremena, napokon je imao sretan dan. Kada je došao kući, čekalo ga je iznenađenje. Njegova stara kravica, Golubica, čekala ga je privezana za stup. Odmah joj je prišao i zagrlio je. Bio je presretan. Napokon, sve što mu je u životu nedostajalo ,vratilo se. Uz pomoć Franine, uspio je zasaditi pšenicu, paradajz, mrkve i krumpir. Više nije bio ni gladan. Tako je vrijeme&nbsp;prolazilo, a kako je Jačica živio u staroj kući, ona se počela polako rušiti. Jačica se tako uvečer vratio s paše, kada je ugledao svoju kućicu, potpuno srušenu. Bio je zaprepašten. Nije znao što da radi. Odlučio je pričekati Franinu. Kada se Franina vratio s posla, prvo što je ugledao bio je Jačica kako trči prema njemu vičući: „Franino, Franino, urušila mi se kuća.“ Franina mu je mirno odgovorio: „Ne brini se, kod mene si uvijek dobrodošao.“ &nbsp;I tako su Franina i Jačica, dva prijatelja, drugačiji od ostalih ljudi iz sela, pronašli sreću. Nakon posla, sjeli bi, razgovarali, šetali ili radili u vrtu. Napokon su oboje imali sretan život. Filip Habek, 8. b

Franina samo odjednom skoči i poviče: „Jačice, idemo vratiti tvoju kravicu!“ „Oni zli ljudi su ti je uzeli.“ „Mi ćemo je vratiti!“ „Ispravit ćemo nepravdu!“ Jačicu je iznenadila ta ideja. Samo je pogledao u Franinu, a zatim u nebo. Nakon nekoliko minuta šutnje Jačica upita Franinu: „Ali, kako ćemo to učiniti?“ Franina mu se nasmiješi, pruži mu ruku i zadovoljno odgovori: „ZAJEDNO!“ I tako dva nerazdvojna prijatelja krenuše u potragu za kravicom. Sara Vučkovečki, 8. b

I tako su i postali najbolji prijatelji Udarac sjekire o cjepalo označio je početak i njihova drugačijeg odnosa. Počeli su povremeno razgovarati i zajedno raditi na zemlji, provoditi i večernje doba uz otvorenu vatru i pogledu na beskrajno zvjezdano nebo. Jačica se više nije plašio Franine. Svakog jutra Franina bi otišao u šumu i glasno cijepao drva. Tako je ispoljavao svoj bijes koji je uvijek negdje bio u njemu dok je Jačica svoju tugu zakapao u zemljicu koju je obrađivao. Jednog dana Franini je sinula ideja da skupe novac i vrate kravu. Franina se spustio u selo i objavio da cijepa drva i da će Jačica pomoći u vrtu svima koji su im spremni platiti. &nbsp;Nakon deset dana uspjeli su skupiti potreban novac za kravu! Oba ozarena lica i srca puna radosnog očekivanja uputili su se u selo po Golubu. Kad su došli do mjesta gdje su je navodno čuvali, tamo je nije bilo. Jačici suze poteknu. Franina ga je pokušavao smiriti, no nije uspio. Vratili su se kući i Jačica sav izmoren od tuge, suznih očiju legne u krevet i zaspi… dva dana nije izlazio iz kuće i Franina se već zabrinuo je li Jačica dobro. Kucao mu na vrata više puta, no svaki puta samo začuje jecaje. Nakon dva dana pojavi se Jačica na vratima kuće, izgladnjelog tijela i iscrpljenog od duboke žalosti. Franina je shvatio da Jačica ne može živjeti bez Golube i odlučio kupiti Jačici kravu. Našao je čovjeka koji prodaje mlado tele, te ga kupio i zaputio se natrag Jačici. Pokucao mu je na vrata, Jačica otvori vrata i čim je ugledao tele, odmah se razveselio, čak i zagrlio prvo Franinu, pa tele, pa Franinu i opet tele…i zahvaljivao mu se još cijeli dan… I tako su i postali najbolji prijatelji. Mark Bengeri, 8.b

,,Nije on ništa zarađivao. Čuvao vam telce, bikove, kravetine, za što? Nije dobio niti novčića. Zato nam vrati kravu!“ bio je uporan Franina. Nakon dugog razgovora, pregovaranja, nadvikivanja i ponekih grubih riječi, Starješina je popustio. Odvezao je svoja kola natrag u selo, ostavivši kravu Jačici. Seljani su se razišli te su ostali samo Franina, Jačica i Goluba. ,,Vratili su ti, Jače, kravu…vratili su ti kravicu…“ rekao je tiho Franina. Franina i Jačica su na putu kući puno razgovarali, dok je kravica veselo mukala. Od toga dana su sve radili zajedno. Odlazili u šumu, čuvali Golubu, a najvažnije od svega, više nikada nisu bili sami. Nina Zebec, 8. a

Na ovome ne može ostati! &nbsp;	U Franini je sve više rasla ljutnja zbog kravice Golube. Nije mogao zanemariti taj osjećaj, a nije ni mogao gledati tugu Jačice. Odjednom se obratio Jačici: „Na ovome ne može ostati! Ti si Jačice svima pomagao, sad je red na njima!“ Franina je uzeo sjekiru i krenuo prema selu. Jačica je bio pretužan da bi mu postavljao pitanja.&nbsp; 	Dolaskom u selo, Franina je odmah sazvao sastanak, a kad su se ljudi skupili počeo je vikati: „Svatko od vas brine samo za sebe! Jačica je oduvijek brinuo o našim životinjama, a da ništa nije uzimao za uzvrat. Sada je red na nama da mu se odužimo!“ Franina im je objasnio što se dogodilo sa kravicom Golubom i predložio da svatko prema svojoj mogućnosti sudjeluje u sakupljanju novca za vojnicu koju Jačica ne može platiti i da tako vrate Golubu. Iako se ideja nije svima svidjela. to se Franini nitko nije usudio reći. Tako su svi odlučili sudjelovati. Do navečer je Franina skupio dovoljno novaca za ja vojnicu Jačice i krenuo potražiti starješinu. Kada ga je našao, bacio je sav novac na stol i zahtijevao da dovede kravicu Golubu. Starješina je sada bio sam bez pandura i nije mu se svidjelo ljuto lice Franine, te je odmah krenuo da dovede kravicu.

Autor videonajave: Tomislav Cikač (8. a)

Tomislav Cikač - videonajava

Videoprilog: O Ivanu Goranu Kovačiću, Jačici Šafranu i Franini Brdaru Autori: Filip Habek (8. b) i Marko Skender (8. b)

Videoprilog: O Ivanu Goranu Kovačiću, Jačici Šafranu  i Franini Brdaru

„Nisi ti Jačica, ti si Jačina!“ &nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; Stajao je tako Jačica ispred kolibe i gledao sa strahom Franinu. Nije znao šta napraviti, ali vidio je da ga Franina ne gleda ljutito pa mu je rekao: „Odveli su moju Golubu, ne znam&nbsp; kako ću je vratiti. Odakle mi novac da im platim?“ Franina ga gleda i kaže: „Ej, Jačica, moj Jačica. Moraš se izboriti za Golubu. Dobar si čovjek, ali si nekako mekan. Mislim da ćemo ti i ja dobro slagati, samo moraš prestati pokazivati da te strah ljudi.“ &nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; I tako su se Jačica i Franina gledali dulje vrijeme i odlučili da će vratiti Golubu. Dogovorili su se da će raditi u Jačičinom vrtu i proizvode iz vrta prodati i tako doći do novaca za Golubu. Radili su od jutra do mraka. Kopali, okopavali, sijali, sadili…

Plan „ Jače, sve su ti uzeli, uzeli su ti kravicu koju si jako volio. Nije to dobro, nije, moramo nešto učiniti i vratiti kravicu Golubu“, rekao je Franina Brdar. Jačica je bio jako potresen, ali i iznenađen što mu se Franina Brdar obratio i razgovarao s njim. Dugo u noć su razgovarali i smišljali plan kako da vrate kravicu. Otišli su na spavanje, a kad su se probudili, bili su pametniji u izvedbi plana. Franina Brdar napravio je doručak i pozvao Jačicu da zajedno doručkuju i krenu u izvršavanje planova. Plan je bio&nbsp; prodavati pšenicu, grah i krumpir za dobre novce. To nikako neće biti dovoljno da Jačica podmiri dugove, ali je zato Franina Brdar krenuo u pravu akciju i dobro zasukao rukave. Pošto je bio drvosječa, znao je raditi s drvom. Imao je svoju šumu i u njoj je bilo posađeno više od tisuću stabala. Svaki dan porušio je nekoliko stabala i od njih je izrađivao stolove, stolce, ormare i ostali namještaj.

Učinit ćemo sve da vratimo tvoju kravu!“ rekao je Franina odlučno. Iako je Jačica bio skeptičan, prihvatio je njihovu pomoć. Nije znao što će učiniti, ali prvi puta u životu osjećao se kao da nije sam, a to mu je bilo dovoljno. … ,,Franice, zašto si ovo učinio?“ upitao je Jačica tek toliko glasno da ga Franina može čuti. ,,Ne podnosim nepravdu, i ja sam je doživio. Od malih nogu sam živio bez roditelja. Morao sam raditi bez pogovora, a nikada me nitko nije pitao kako sam ili treba li mi pomoć. Ne želim da se to događa i drugima.“ rekao je nježno Franina. Jačica nije znao što da mu odgovori pa je samo šutio i hodao. Prvi put je vidio da Franina zapravo i nije tako loš, već da samo ima štit koji ga štiti od drugih. Ima srce koje nikada neće biti potpuno jer pati za roditeljskom ljubavlju koju nikada nije imao. Na putu do sela vidjeli su kola, a iza njih skrivala se Goluba. Jačica je bio toliko uzbuđen da se bacio oko vrata svojoj kravici. Kravica je zamukala i dala Jačici jedan veliki poljubac. Starješina koji je odveo Golubu sjedio je u kolima i drijemao. Kada je otvorio oči vidio je Franinu kako uzima kravu. ,,Hej! Što to radiš? Ostavi to!“ rekao je oštro Starješina. ,,Vrati nam kravu!“ odgovorio mu je ljutito Franina. ,,Neka Jačica da pare i vaša je. Nije vršio domovinsku dužnost, već je zarađivao govedarenjem, dok su ostali ginuli!“ ljutito je odvratio Starješina.

I tako su Franina i Jačica svaki dan imali sve bolji prijateljski odnos. Kada bi radili, pričali bi o mnogim dobrim i lošim stvarima iz svojih života. Nakon nekoliko tjedana rada bilo je vrijeme da prodaju sve što su uzgojili i posjekli. U tome su uspjeli. Tako je Jačica panduru dao zarađeni novac i dobio svoju kravu natrag. Bio je zahvalan Franini, a Franina je isto tako bio sretan što je nekome mogao pomoći. Dva susjeda nastavila su živjeti sretno do kraja života. Franka Lenčić, 8. b

Franina nikada nije volio zalaziti u selo, a u šumu bi išao samo kada bi bio bijesan, na nekoga ili nešto, te bi išao cijepati stabla. Bio je svjestan utjecaja kojeg je Jačica imao na njega. Kada bi stigli u šumu, Jačica bi sjeo na travu i promatrao prirodu oko njega, zelenilo, bistro nebo i bezbrižne životinje. Franina bi ostao stajati i samo promatrati, no njegov pogled bio je nešto drugačiji od onoga što je Jačica vidio. On bi gledao u koru stabla, travu i blato, mrave i pčele. Nije bio previše zadivljen kokošima ili kravama kao što bi Jačica bio. Ipak, Franina je bio samo drvosječa, a ne govedar poput Jačice, tako da je to shvatljivo. Nakon cjelodnevnog boravka u šumi, Franina bi Jačicu odveo kući. Kada bi se uvjerio da je Jačica dobro, Franina bi se također vratio k svojoj kući. Ponovno bi ostali sami, svatko u svojem domu, gledali bi u isti, stari zid i pokušavali zaspati. Misao koja im je davala nadu u tim kasnim satima, bila je da nisu sami. Sada imaju jedan drugoga, a vrijeme koje provode zajedno im nitko, nikada neće moći oduzeti iz sjećanja. 	I tako je, iz dana u dan, njihovo prijateljstvo sve više jačalo. Franina je postao otvoreniji sa svojim osjećajima, a Jačica se počeo opraštati od pomisli da više nikada neće vidjeti Golubu. Dani su postajali lakši za obojicu, no bili su, nekako, previše normalni. Te subote u susjedstvo se doselila nova obitelj. Vrtlar Jasenko, njegova žena Ruža te njihove dvije kćeri, Biljana i Ljiljana. Prije su živjeli u manjem gradu, no odlučili su se preseliti na selo kako bi se mogli baviti svojim strastima, poput vrtlarstva i govedarstva.

Jačica je prodavao namještaj na sajmu i polako skupljao novac. Franini Brdaru sinula je nova ideja i počeo je izrađivati kuće od drveta. Jačin zadatak je bio tražiti bogate kupce iz okolnih sela koji će kupiti raskošne i vrlo kvalitetne kuće. To se pročulo jako daleko i kupci su samo navalili i pokupovali sve što se kupiti dalo. Posao je počeo rasti, toliko jako da su Franina Brdar i Jačica otvorili vlastiti obrt i zaposlili nekoliko radnika. Vratili su kravicu Golubu i kupili još nekoliko kravica. Platili su vojnicu i sve dugove koji su imali. &nbsp; Na kraju su postali najbolji prijatelji, dobri poslovni partneri, mogo su radili i postali najbogatiji u selu i okolici. Svi su ih s poštovanjem pozdravljali i divili se njihovom poslu. Bili su jako ponosni na sebe. To dokazuje i da je Franinina grubost i oholost prema dobrici Jačici izrasla u suosjećanje i želju da pomogne &nbsp;tužnom i potresenom Jačici.

Nisam mogao vjerovati! Pomazio sam je i počeo plakati od sreće, a kada sam se uozbiljio, ugledao sam kako Franina odlazi prema šumi. Nisam znao kako i zašto mi je vratio kravicu, no bez puno razmišljanja potrčao sam za njim koliko god sam mogao da mu se zahvalim. Kada sam ga napokon dostigao, zagrlio sam ga i zahvaljivao sve dok nisam primjetio da je Franina počeo plakati. Nisam mogao vjerovati da Franina Brdar ima osjećaje. Tada mi je rekao da ga nitko nikad nije zagrlio i da je zato uvijek namrgođen. Od toga dana kada se Franina navečer vrati iz šume zajedno večeramo i pričamo jedno drugom o svom danu.

Došla je jesen, a povrće je dozrelo. Bilo je svega a Jačica i Franina su bili&nbsp; prezadovoljni. Jedno jutro Franina reče: „Idemo prodati što smo uzgojili, ali Jačica moj nećemo prodavati u našem selu, nego u susjednom. Ovi naši meće ništa kupiti od nas jer nas ne vole. Mi smo za njih čudaci.“ &nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; I tako se oni uputiše u susjedno selo. Stanu oni s korpama ispred crkve, misa je završila, a žene kako su izlazile tako se su divile povrću u košarama. Nijedna nije prošla pokraj Jačice i Franine, a da nije nešto kupila. Prodali su oni sve povrće i zaradili više novaca nego što im treba za Golubu. Malo je reći da su bili zadovoljni. Uputiše se Jačica i Franina u svoje selo. Čak je i Jačica hodao uzdignute glave. Kad su stigli u selo uputili su se odmah kod starješine. Starješina ih mrko pogleda i pita: „Što trebate vas dva blesavca?“ „Došli smo po moju Golubu! Evo tu je novac.“, reče Jačica. Starješina nije mogao ništa drugo nego dati Golubu. Kada je Jačica ugledao Golubu, suze su mu od sreće došle na oči. I Goluba je sretno zamukala kad je ugledala Jačicu. &nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; I tako uze Jačica Golubu i s Franinom krenu do svojih koliba. Hodaju polako, zadovoljni i Franina zagrli Jačicu i reče: „Nisi ti Jačica, ti si Jačina!“ Fran Grđan, 8. a