Marija Jurić Zagorka, 150 godina

"Povijest ne pišu ideje
nego ljudi"

Zagorka

Osnovna škola Bartola Kašića

Zagreb, ožujak 2023.

Marija Jurić Zagorka
2. ožujka 1873. - 2. ožujka 2023.

Rođena je na plemićkom imanju grofa Erdödija u Negovcu nedaleko Vrbovca, a na krštenju je dobila ime Marianna.
S obitelji seli u dvorac Golubovec gdje provodi djetinjstvo, uglavnom nesretno zbog nesuglasica u obitelji. U najdražoj uspomeni su joj ostali dadilja Marta i stari Tenšek koji je znao lijepo pripovijedati i Zagorka ih je prikazala u svome romanu "Kamen na cesti".
Uz privatno školovanje Zagorka se školuje u školi Sestara milosrdnica gdje kradom izdaje svoje prve novine.

Sa 17 godina osniva učenički list Zagorsko proljeće pod pseudonimom M. Jurica Zagorski.
Udaje se sa 17 godina za Mađara, šefa željezničke postaje u Zaboku i tako napušta svoju obitelj. Uskoro odlaze u mađarski gradić Szombathely. U nesretnom braku Zagorka potajice piše i uskoro se rastaje. Jedino dobro što je ponijela iz braka je što je usavršila njemački i mađarski jezik.

Samostan sestara milosrdnica u Frankopanskoj ulici

Zagorka - novinarka

1896. godine u zagrebačkim dnevnim novinama "Obzor" objavljuje članak "Egy Percz" (Jedan časak) gdje se kritički osvrće na uporabu mađarskog jezika u Hrvatskoj koji je domaćem stanovništvu posve nerazumljiv.

"Predamnom se odigrao grdni prizor. Mađarski kondukteri na slavonskoj željeznici izvikivali su samo u mađarskom, a katkada i u njemačkom jeziku ime stanice i broj minuta koliko će vlak stajati. Seljaci i radnici nisu poznavali ovih jezika pa su ulazili i izlazili u krive vlakove, čime su gubili vrijeme i plaćali globu, a kondukteri su ih nazivali marvom i nemilice tukli javno pred svima.
Revolt mojeg osjećaja prisili me da to opišem u članku koji je izišao u OBZORU 31. X. 1896."

"Naša gospoda mađaroni na vladi natječu se, kako će što više ugoditi i na ruku biti potomcima Arpada, a naši Hrvati se prepiru koliko je tko počinio samoljubnih i
koristoljubnih djela i kome će pripasti vodstvo stranke! A narod? Taj trpi i trpjet će."

Nakon ovoga članka na preporuku biskupa J.J. Strossmayera Zagorka ulazi u redakciju "Obzora" i započinje uspon u njezinoj novinarskoj karijeri.

Zagorka se na hrvatskoj političkoj sceni javlja u trenutku kada su njome vladali isključivo muškarci. Kultura, umjetnost, trgovina i politika bili su predviđeni samo za muškarce. Stoga je značenje naše prve novinarke još veće jer se morala izboriti za svoje mjesto jer je u "muškom svijetu" bila neprihvaćena i omalovažavana.

Osim novinskih članaka piše crtice, humoristične skice, autobiografske zapise i feljtone. Pod pseudonimom Zagorka surađuje u "Vijencu" i "Sarajevskoj nadi". U svojim tekstovima se bori protiv društvene diskriminacije, protiv mađarizacije i germanizacije i zalaže se za ženska prava (pravo na obrazovanje, na profesiju, imovinu i na žensko pravo glasa).