Loading...
Čuvamo od zaborava - kirvaj u Slavoniji!Loading...
O kirvaju svak' ti se veseli,Učit ćemo što su stari jeli!
Loading...
Školski projekt Učenici popodnevne smjene i nastavnici Mirna Rosandić, Marija Ret, Stjepan Knežević, Dominik Knežević, Ivana Hac
Cilj projekta:
Upoznati i od zaborava sačuvati različite običaje vezane uz slavljenje kirvaja (crkvenog goda, zaštitnika sela i župe).
Projekt je osmišljen kao korelacija hrvatskog jezika, vjeronauka, matematike, tehnologije zanimanja i praktične nastave (pomoćni kuhar i slastičar).
Istražiti stare recepte i jelovnike koji su se taj dan pripremali, upoznati svetce zaštitnike svoga mjesta, obići svoje župne crkve, upoznati nazive i običaje svoga kraja vezane uz događaj crkvenog goda.
Vrhunac ovoga projekta bilo je zajedničko druženje uz bogatu kirvajsku trpezu, koju su prigotovili učenici pod budnim okom svojih mentora i profesora.
Upoznati i od zaborava sačuvati različite običaje vezane uz slavljenje kirvaja (crkvenog goda, zaštitnika sela i župe).
Projekt je osmišljen kao korelacija hrvatskog jezika, vjeronauka, matematike, tehnologije zanimanja i praktične nastave (pomoćni kuhar i slastičar).
Istražiti stare recepte i jelovnike koji su se taj dan pripremali, upoznati svetce zaštitnike svoga mjesta, obići svoje župne crkve, upoznati nazive i običaje svoga kraja vezane uz događaj crkvenog goda.
Vrhunac ovoga projekta bilo je zajedničko druženje uz bogatu kirvajsku trpezu, koju su prigotovili učenici pod budnim okom svojih mentora i profesora.
Hrvatski jezik
HRVATSKI JEZIK:
Učenici su uz pomoć profesora učili o značenju samog naziva, ali i o običajima vezanima uz slavlje crkvenoga goda u Slavoniji nekada i danas.
Ponešto o samom nazivu KIRBAJ/KIRVAJ
Jedna od zanimljivijih proslava u slavonskim selima svakako su kirbaji ili kirvaji. Riječ kirvaj vuče podrijetlo od njemačke riječi Kirchweih, a označava proslavu crvenog zaštitnika mjesta (Kirche= crkva ; weih= posveta). Oba oblika riječi su pravilna , a uporaba se razlikuje od sela do sela. U nekim selima se taj dan naziva i crkveni god ili samo god , a odnosi se na godišnju proslavu spomendana sveca kojem je posvećena mjesna crkva. Nerijetko se događa da više sela u bližoj okolici isti dan slave kirvaj.
Učenici su među svojim vršnjacima proveli kratku anketu i saznali koji je češći naziv u uporabi kod naših učenika.
Učenici su uz pomoć profesora učili o značenju samog naziva, ali i o običajima vezanima uz slavlje crkvenoga goda u Slavoniji nekada i danas.
Ponešto o samom nazivu KIRBAJ/KIRVAJ
Jedna od zanimljivijih proslava u slavonskim selima svakako su kirbaji ili kirvaji. Riječ kirvaj vuče podrijetlo od njemačke riječi Kirchweih, a označava proslavu crvenog zaštitnika mjesta (Kirche= crkva ; weih= posveta). Oba oblika riječi su pravilna , a uporaba se razlikuje od sela do sela. U nekim selima se taj dan naziva i crkveni god ili samo god , a odnosi se na godišnju proslavu spomendana sveca kojem je posvećena mjesna crkva. Nerijetko se događa da više sela u bližoj okolici isti dan slave kirvaj.
Učenici su među svojim vršnjacima proveli kratku anketu i saznali koji je češći naziv u uporabi kod naših učenika.
OBIČAJI
Još donedavno kirbaj je bio naiščekivaniji dan u godini, pogotovo za djecu. Gosti bi na proslavu kirbaja dolazili već ranim jutrom , nerijetko na doručak, a najčešći se jeo svinjski gulaš.
Glavni dio proslave kirbaja bila je sveta misa (uglavnom podnevska ili tzv. velika). Poslije mise ljudi bi razgovarali, tamburaši bi zasvirali kolo, momci bi cure gledali i zadirkivali. Cure bi se obukle u najljepše nošnje, o vratu bi im se sjajili dukati. Slijedio je svečani ručak koji bio obilan (jelo bi se sve po redu: juha , kuhano meso i sos, sarma ili filovana/punjena paprika, obavezno pečenka i tko zna koliko vrsta/formi kolača).
Još donedavno kirbaj je bio naiščekivaniji dan u godini, pogotovo za djecu. Gosti bi na proslavu kirbaja dolazili već ranim jutrom , nerijetko na doručak, a najčešći se jeo svinjski gulaš.
Glavni dio proslave kirbaja bila je sveta misa (uglavnom podnevska ili tzv. velika). Poslije mise ljudi bi razgovarali, tamburaši bi zasvirali kolo, momci bi cure gledali i zadirkivali. Cure bi se obukle u najljepše nošnje, o vratu bi im se sjajili dukati. Slijedio je svečani ručak koji bio obilan (jelo bi se sve po redu: juha , kuhano meso i sos, sarma ili filovana/punjena paprika, obavezno pečenka i tko zna koliko vrsta/formi kolača).
OBIČAJI
Poslije ručka bi mladići vodili cure u šetnju i pod šatre , kupovali bi im licitarska srca i lizala, a djeci igračke. Obavezna je bila i vožnja ringišpilom/vrtuljkom.
Domaćini bi bili ponosni ako im je došlo puno gostiju, a svi su gosti ispraćeni tzv. milošćom, darom u jelu i kolačima.
Poslije ručka bi mladići vodili cure u šetnju i pod šatre , kupovali bi im licitarska srca i lizala, a djeci igračke. Obavezna je bila i vožnja ringišpilom/vrtuljkom.
Domaćini bi bili ponosni ako im je došlo puno gostiju, a svi su gosti ispraćeni tzv. milošćom, darom u jelu i kolačima.