Zbirka priča i dojmova iz projekta školskih knjižničara šk. god. 2021./2022.: 1. dio: listopad - prosinac

Pišem priču, čitam priču: 1. dio

Učenici 4. c razreda Učiteljica: Dolores Grgurić Knjižničarka: Jadranka Jelinić Blagec

Odakle inspiracija za priču? (Vigo)

Mogu li biti kralj s Renatom / tobom? (Jakov)

Misc texture 2

KNJIŽARA TETE LILITH u 4. a razredu OŠ Vugrovec-Kašina knjižničarka Katarina Jukić

Parchment

PIŠEM PRIČU, ČITAM PRIČU: projekt CILJEVI: - poticanje učenika na književno stvaralaštvo (pisanje priča) - promocija učeničkog književnog stvaralaštva - poticanje čitanja - poticanje učenika na izražavanje svojih zapažanja, misli i osjećaja - razvitak kritičkog mišljenja - promocija rada stručnog suradnika knjižničara i školske knjižnice - poticanje suradnje među školskim knjižničarima TRAJANJE: listopad 2021. - lipanj 2022.

Priču „Knjižara tete Lilith“ poslušali su učenici 4. a razreda OŠ Vugrovec-Kašina, MŠ Kašina. Nakon čitanja, razgovarali su o knjigama koje vole čitati, o bajkama, dječjim romanima, ali i kriminalističkim, horor-pričama i trilerima. Analiza radnje i likova potaknula ih je da zajedno sastave nastavak priče.

Na pozadinu svojih radova učenici su napisali koje bi oni stvarne ili izmišljene planete voljeli posjetiti.

ZORA MARA SIKORA: Princeza Renata u koricama knjiga Jednom davno, a to davno bješe prije ravno 44 godine, rodila se princeza. Da, princeza, ali ne s tijarom na glavi i ružičastom haljinom koja je toliko stegnuta u struku da se u njoj ne može niti hodati. Ma kakvi! To je bila princeza koja se odijevala u svim mogućim bojama – a na glavi još nije bilo krune. Još ne. Ali… jednoga dana ju je pronašla. Otvorila je vrata koja vode u svijet mašte! A ta vrata svi možemo otvoriti – jako je jednostavno! Dakle, Renata je, nestašna i mlada, na koricama knjige nacrtala kvaku. Odjednom, kvaka se zaista stvorila na koricama – prava kvaka, kao na ulaznim vratima! Priča ne bi bila zanimljiva da Renata nije pritisnula kvaku. Pa ju je stoga i pritisnula. I – fijuuuuuuu… Uletjela je u knjigu. Ondje je sve bilo baš nekako šareno i – nestvarno! Renata se osvrnula oko sebe. I ugledala: zečeve, svih mogućih boja! „Haaaaa! Došla je!“ šaputali su. „Pozovite ih! Pozovite ih!“

Priču "Miris sličan vaniliji" pročitala je učenicima 2.a knjižničarka. Razgovarali su o tome što nas potiče na odabir knjiga, jesu li to samo vizualni poticaji (izgled naslovnice i naslov) ili i neki drugi (preporuka, želja da priču čujemo još jednom). Čitanje knjiga je doživljaj za sva osjetila: dodir, sluh, vid pa čak i osjetilo mirisa. Miris može biti stvaran (nove i stare knjige mirišu različito, mame nas ili odbijaju, potiču maštu), ali i zamišljen. Na što vam „miriše“ knjiga čiji je naslov Domaća zadaća? Nama miriše na matematiku, nešto kiselo, ima „težak“ miris. Ali zato „Charlie i tvornica čokolade“ miriše na čokoladu! "Snježna kraljica" miriše na zimu, snijeg i ruže. Znate li zašto? "Crvenkapica" miriše na kolače i šumu, pa čak i na vuka! Tako smo nakon slušanja priče i sami napisali priče na temu Priča s mirisom. U našim se pričama osjećao miris jagoda, cvijeća, borovnica, čokolade, sladoleda od vanilije… Na kraju smo se počastili – čokoladom! Neki prije pisanja priče, neki za vrijeme, a oni čelične odlučnosti tek – na kraju priče!

Inspirirani pričom Miris sličan vaniliji učenici 3. c OŠ "Stjepan Radić", Božjakovina zamislili su, opisali i ilustrirali Enciklopediju zamišljenih svjetova.

Učenici 2. c razreda Učiteljica: Marijana Jurić Knjižničarka: Jadranka Jelinić Blagec

&nbsp;&nbsp;Prstima sam polako prešla preko stranice, razmišljajući čemu bi ta knjiga mogla služiti. Ali čim sam&nbsp;dotaknula sliku, počela je zlatno&nbsp;svijetliti i uvlačiti me unutra.&nbsp;Prestrašeno sam se ogledala po knjižnici, ali nitko nije ni primijetio što se događa. Postajalo mi je sve teže i teže disati, a&nbsp;onda me knjiga jednostavno uvukla u sebe.&nbsp; Nekoliko sekundi sve je bilo mračno, a tada sam počela padati. Ubrzo sam tresnula na leđa. Začudo, nisu me boljela. Podigla sam onu čudnu knjigu s poda i osvrnula se oko sebe.&nbsp;Bila sam na litici iznad mora punoj borova koji su umjesto iglica imali latice cvijeća… Pa nije moguće!!! Nalazim se u onoj slici! Sanjam li???&nbsp; Mislila sam da ništa od ovoga nije stvarno, ali ipak sam jasno osjećala miris sličan mirisu vanilije, kao onaj iz knjige, i čvrsto osjećala tlo pod nogama.&nbsp; Ako ovo nisu neke čudne halucinacije, nalazim se na stvarnome mjestu, a na to mjesto odvela me knjiga koju držim u ruci. Krenula sam odlučno prelistavati stranice. &nbsp;Sa svakom novom stranicom dolazila je nova slika, novi miris i novi opis, a ja sam sve čitala s jednakim zanimanjem, putujući u nove svjetove. Odjednom sam čula neku buku. Nekoliko&nbsp;Lotuxa&nbsp;(pretpostavila sam po opisu da su to oni) gledalo me u nevjerici i šaputalo nešto na jeziku koji nisam razumjela. U trenu jedan je izvadio nešto što mi je izgledalo kao oružje. Brzo sam protrljala

Paper texture

Knjižara tete Lilith Komentari, 3. d, OŠ Brestje Učiteljica: Irena Kolar

Radial blue

"Knjižara tete Lilith" u 4.c OŠ braće Radić, Zagreb Učiteljica: Diana Pavin

Ja mislim o priči da je zanimljiva jer je mačak na kraju progovorio i jer su govorili da je to nova knjižara, a kada je Maja ušla pod je škripao i knjige su bile prašnjave. Ivano Kljajić

Mislim da je priča zabavna, ali i malo dosadna na početku. Katarina Hojski

Priča mi se jako svidjela jer je napeta i neobična, a također mi se svidjela jer je puna mašte. Gabriel Kljajić

Priču Knjižara tete Lilith poslušali su učenici 4. c razreda. Nakon čitanja razgovarali su o knjižarama, koliko često ih posjećuju i koje knjige kupuju. U razgovoru smo se dotaknuli i mačaka koje su stalni stanovnici pojedinih knjižara i svojim prisutstvom uveseljavaju kupce. Jedna takva je i knjižara Bookara u Zagrebu koja je dom čak nekolicini mačaka!

"Super da je Renata postala učiteljica!"

"Da li svaka knjiga ima kvaku?"

Blue polka dot border

PRINCEZA RENATA U KORICAMA KNJIGA 2. b OŠ VUGROVEC-KAŠINA knjižničarka Katarina Jukić

Ivano i Karlo uz pomoć Dore i Katarine i 4. a

LISTOPAD Priču je napisala Zora Mara Sikora, OŠ VUGROVEC-KAŠINA

„Ti i ja smo dvoje ljudi koji nikad neće odrasti. Imamo jedinstvenu moć: Maštu. I zato možemo vidjeti „krunu“ i „vrata“. To će moći i ostala djeca – kad opet počnu čitati. Ovaj svijet može nestati. Ali neće – ja vjerujem u tebe.“ „I ja vjerujem u Vas!“ Renata se nasmiješi. I ja sam se nasmiješila. I sad nemojte reći da lažem: Renata stvarno postoji! I baš je ta Renata poželjela da JA napišem ove retke – i da ih VI pročitate. Zora Mara Sikora učenica je 7. razreda OŠ Vugrovec-Kašina, PŠ Vugrovec. Bavi se aikidom i voli pisati.

- Dobar dan - pozdravila sam. - Oh, dobar dan, dobar dan - rekla je s puno entuzijazma. Odložila je knjigu i prišla mi. - Mogu li ti ikako pomoći? - nježno me potapšala po leđima. - Ne hvala, samo gledam - odvratila sam. - U redu, samo me pozovi ako trebaš pomoć - vratila se iza pulta i pomazila crnog mačka kojeg sam tek sad primijetila kako leži na pultu. Krenula sam hodati prolazima između polica. Pod je škripio pod mojim nogama. Na vrhovima polica pisao je žanr knjiga. Prošla sam poeziju i klasike i napokon stigla do mojeg najdražeg. Horora, trilera i krimića. Bili su tu Stephen King, R. L. Stine, Jo Nesbo i drugi poznati pisci. S police sam dohvatila novi roman Stephena Kinga “Institut”. Mogla bih uzeti tu knjigu, svi kažu da je dobra. Nastavila sam dalje s knjigom u ruci. Došla sam do kraja polica i primijetila stepenice. Počela sam se penjati. Slobodnom rukom primila sam se za drveni rukohvat i polako napredovala do vrha. Dvije galerije s policama bila su jedna nasuprot drugoj. Ovdje je bila fantazija i romantika. Mrzim romantiku, uvijek previše drame. Šetala sam tako dalje kroz redove knjiga, ali ni jedna nije privukla moju pozornost. Spustila sam se stepenicama u prizemlje i pozvonila po pozlaćenom zvoncu na pultu. Otvorila su se vrata sobe za osoblje i odmah je cijela knjižara zamirisala po toplom biskvitu i čaju od metvice.

Blue geometrical pattern

KNJIŽARA TETE LILITH u 2. a, 3. b i 4. a OŠ Jabukovac-Zagreb knjižničarka Zlatka Belošević

Magični Hiderlot Planet ima svjetloljubičasto nebo. Na drveću rastu čokoladni euri. Iz vulkana eruptiraju slatkiši. Jeleni umjesto rogova imaju lizalice. Iz slapova teče sok od jabuke. Cvijeće je u obliku srca. Kuće su im od keksa i šlaga. Sade slatkiše umjesto povrća. Automobile pune sokom od naranče. Stanovnici: Vilenjaci i vile Stanovnici Magičnog Hiderlota imaju dva oka i nose odjeću iz 1999. godine. Njihovo najdraže jelo je pizza. Mogu živjeti 2022 godine. Visoki su tri metra. Rode se visoki pet metara i tijekom razvoja se smanjuju. Slabi su i nose svemirske maske. Ćelavi su i vrlo marljivi. Pričaju engleskim jezikom. Najdraže životinje su im psi. Vole gledati Jamesa Bonda.

Renata je lako pronašla vrata i vratila se u svijet stvarnosti – koji joj se sada činio poprilično dosadnim. I tako je Renata postala princeza. Krunu još nitko nije primijetio, jer nitko za to nije imao dovoljno mašte. A godine su prolazile, prolazile i prolazile… Renata je u međuvremenu našla i svoj poziv: postala je učiteljica! Čim smo se upoznale, primijetila sam krunu na njezinoj glavi. Ali čekala sam da se nađemo nasamo, pa da je tek onda upitam…&nbsp;Kada je taj trenutak stigao, ispalila sam: „Profesorice, što to nosite na glavi?“ „Krunu mašte“, odgovori mi princeza. I zatim posegne u svoj ormar – i odande izvadi knjigu s kvakom! „Profesorice, to nije knjiga, to su… Vrata?!“ izletjelo mi je. „Točno! Otvori ih.“ I jesam. Ušla sam u neopisivo lijep svijet. Ruku pod ruku s princezom Renatom, šetala sam Svijetom.

knjižničarke: Ivana Kosko i Ivana Budimčić

učiteljica Vlatka Makarun knjižničarka Ani Grbin Janović

Pencils border

"Princeza Renata u koricama knjiga"

u drugom razredu Osnovne škole Gornje Vrapče

Dječji planet Na tom planetu su igrališta za sve sportove, parkovi, lopte, škole i knjižnice. Na planetu ima i vrtića, fakulteta, bicikala i rijeka, uzvisina i mora. Planet ima jako puno vode i jako je šaren. Stanovnici: Vanzemaljska djeca Stanovnici planeta izgledaju i hodaju poput ljudi. Njihova tijela imaju tri oka, dvije noge i 4 ruke.&nbsp;Djeca na planetu žive lijepo i pametno. Ponašaju se kao braća jedni prema drugima. Njihovi domovi izgledaju kako god oni zamisle. Kada stanovnici ovog planeta napune 20 godina oni moraju otići živjeti na planet odraslih. Najdraža hrana im je sendvič.&nbsp;

Princeza Renata u koricama knjiga

Učenici 1. a razreda Učiteljica: Tamara Bačinić Knjižničarka: Lucija Fičko

Priča mi se jako svidjela! Zato što je jako maštovita i najbolji dio mi je bio kad su se spominjali uski prolazi i kad su škripali podovi. Ova priča nadmašila je sve priče! BRAVO! Lucija Vučko

Meni se priča svidjela je je najprije bilo sve obično. Zatim, kao neki horor, prolazi kroz hodnik, škripa parketa, prašnjave knjige, crni mačak, mačak govori… Jakov Magašić

Ja mislim da je priča bila jako zanimljiva zato što je bila sve napetija i napetija. I bilo je kao da sam ušla u neki horor. Dora Šanje

Ja mislim da je priča zanimljiva, ali pomalo strašna! Priča mi se svidjela jer su Zoe i Dea u priči pomno opisale detalje tako da možemo bolje zamisliti pjesničke slike. Iva Gorup

Watercolor texture 2

Priča s mirisom vanilije Jedna djevojčica je voljela sladoled s vanilijom. Otišla je iz škole i došla kući. Djevojčica je bila jako tužna zato što nije dobila sladoled s vanilijom pa je otišla u knjižnicu. Pronašla je tajnu sobu i vidjela je&nbsp;knjigu i otvorila ju je. Stvorila se na zemlji sladoleda s okusom vanilije. Djevojčica je mislila da sanja ali uzela je sladoled i polizala ga. Osjetila je okus vanilije i skočila tako jako da se vratila u knjižnicu. (Josip K.)

Priča s mirisom ruže Jedan dječak vidio je knjigu s ružom. Otvorio je 1. stranu i stavio je ruku i zažmirio je. Vidio je ruže i svakakvo cvijeće. Teta knjižničarka ga je pitala što radi? On se odlučio za ovu knjigu. Doma ju je pročitao 100 puta. Vratio je knjigu iako nije bilo vrijeme. Sreo je curicu koja je isto htjela istu tu knjigu. Ona isto voli cvijeće. Dječak i djevojčica su zajedno proučavali cvijeće i zavoljeli su prirodu i samo su im se redale 5. (Tia R.)

Treći izazov: Utrkuješ se protiv mog podanika u skupljanju zlatnih jabuka. Ako pobijediš, dobivaš treći broj. Ako izgubiš, šifra se mijenja. Igra počinje sad! Imate 10 minuta. 5…. 4…. 3…. 2…. 1…. gotovo! Prebrojimo jabuke. Pobijedila je Renata. Treći broj je 2. Zadnji izazov: Imate 10 minuta da izađete iz labirinta. Ako izgubiš sve se mijenja. 3… 4… sad! (8 minuta kasnije) Svaka čast! Uspjeli ste! Zadnji broj je 0. Broj je 9720. 9….7….2….0…. Too! Uspjeli smo, sretno živimo do kraja života.

Ana, 3. d, OŠ Brestje Priča mi se svidjela, ali bih dodala više uzbudljivih događaja da bude zanimljivije. U priči mi se svidjelo što je mačak govorio, a nije mi se svidjelo što ima premalo likova i mašte. Dodala bih naprimjer da možda knjige lete ili da je pročitala horor roman i da smo saznali radnju ili da je Lilith vještica, ili da je kupila više knjiga… Sviđa mi se i kako je opisana knjižnica i to što je Lilith jako dobra. &nbsp; &nbsp; Leon, 3. d, OŠ Brestje Meni se svidjelo kad je mačak progovorio. Priča mi nije bila uzbudljiva zato što ima samo jedan dio s maštom. Ja bih dodao da knjige mogu pričati i da imaju ruke i noge i da djevojčica postane najbolja prijateljica knjigama. Nije mi se svidjelo kad je mačak bio neljubazan i volio bih da je rekao jedva čekam da dođe opet.

Osnovna škola braće Radić Miris sličan vaniliji

Učiteljica produženog boravka: Sanja Kučić Knjižničarka: Ružica Rebrović-Habek

"Cijelo vrijeme sam držala otvorna usta od oduševljenja!" "Najviše mi se svidjelo to što je Renata ušla u knjigu."

Kad sam izašla iz knjižare, krenula sam doma. U busu sam počela čitati horor. U knjizi sam vidjela čudne stvari. Radilo se o djevojčici godina kao ja, koja je također išla u knjižaru. Bus je stao na mojoj stanici. Izašla sam iz busa. Kada sam došla do svoje kuće, vidjela sam pismo ispred vrata. Otvorila sam ga i u njemu je pisalo: Za Maju, od Lilith. Počela sam čitati, a u njemu je pisalo da me Lilith moli da sutradan dođem do knjižare. Sjetila sam se da sutra imam dodatni engleski, ali sam bila znatiželjna pa sam odlučila da odem. Sutradan nakon nastave otišla sam u knjižaru. Ondje sam na stolu vidjela mačka koji me pogledao u oči i rekao: „Onaj horor napisala je Lilith i rekla mi je da ti kažem da se pobrineš za knjižaru. Pogledala sam ga u čudu i rekla: „U redu, valjda“. Marta Drkulec, 4. a

Kad je Maja izašla iz knjižare, čula je tetu Lilith i mačka Jespera kako razgovaraju. Bilo joj je čudno što mačak govori. Brzo je otrčala kući, zaključala vrata stana i ispričala mami što se desilo. Mama ju je pogledala i nasmijala se. Maja je zaspala na koži&nbsp;sanjala o vješticama. Probudila se i razmislila o svemu. Pomislila je da je teta Lilith vještica. Lara Prgomet, 4. a

Što bi radila kad bi bila princeza? (Marie)

Zašto je priča baš o princezi? (Monika)

Je li bilo teško napisati priču? (Toma)

Zamolio bi ju da me pretvori u mrava. (Tin)

Kojeg je datuma napisana priča, koja je bila motivacija? (Sara)

Možeš li napisati priču o meni? (Monika)

Šogljikus Slatkikus Ovaj planet je šaren i velik. Pun je brežuljaka&nbsp;i kuća. Sve je šareno jer je planet od slatkiša. Planet je u obliku lizalice. Tamo krafne rastu na drveću, a kuće su od papira i boje za hranu. Povrće su gumeni hamburgeri. Trava je od žvakaće gume. Bicikli i automobili su od kiselica. Bilježnice i papiri su im rižini kolačići, a olovke su od mađarica. Oblaci su od šećerne vune. Stanovnici:&nbsp;Šogljikus narodus Stanovnici imaju oblik gumenih lubenica, a lavovi su od gumenih bombona. Šogljikus narodus su šareni kao i njihov planet. Veliki su jer jedu puno slatkiša. Žive u obiteljima od tri člana. Oni ne stare. Njihova tijela sastoje se od šećera i gume. Kreću se tako što skakuću. Cipele su im od slatkiša, a odjeću rade od sljezovih kolačića.

Priču smo slušali u knjižnici.

OŠ JABUKOVAC-ZAGREB Princeza Renata u koricama knjiga: pitanja i komentari učenika 3. a učiteljica Sonja Vučić knjižničarka Zlatka Belošević

Robot-svijet Robot-svijet je u obliku kocke. U njihovom je svijetu puno zelene vode. Ima i puno brda različitih oblika. Nebo je na planetu šareno, a oblaci crni i u obliku trokuta. Sunce je u obliku piramide. Životinje na planetu jako su neobične i imaju puno dijelova tijela. Neke životinje imaju samo jedan zub. Stanovnici : Roboti Stanovnici Robot-svijeta su žarke boje i imaju deset različitih dijelova tijela. Roboti znaju letjeti i vole plesati. Stanovnici Robot svijeta žive čudno. Roboti&nbsp;imaju neobičnu tehnologiju i jako se brinu o prirodi. Oni mogu posjećivati druge planete.

ŠTO SE DALJE DOGODILO? Vrata se nisu dokraja zatvorila i čula sam mačka kako loše govori o meni, iza mojih leđa. Rekao je: - Jesi li vidjela koju je knjigu uzela? Ta mi se knjiga uopće ne sviđa. Osjećala sam se tužno. Čak sam se i htjela rasplakati kad sam čula što je govorio, ali Lilith me oduševila kad mu je odgovorila: - Zašto tako loše misliš o svakome? Zar ne znaš da svatko ima pravo na svoje mišljenje o knjizi. Ušla sam i rekla: - Mačak jedan, možda znaš govoriti, ali ne znaš misliti srcem. Kako se možeš tako razgovarati? Mačak je razmislio i shvatio da nije trebao tako govoriti nekome iza leđa. Lagano je spustio glavu, ispričao se i rekao: - Želiš da ti pokažem knjige koje ja volim čitati? Luka, Lucija Đ., Gabrijel, Fran, Anamaria, Leona, Lucija P., Leon, Karmen, Petar, Deni, Lukas, Luna, Ivica

SADRŽAJ LISTOPAD Zora Mara Sikora: Princeza Renata u koricama knjiga STUDENI Zoe i Dea Himble: Knjižara tete Lilith PROSINAC Marta Gojević: Miris sličan vaniliji

Elena, Dora, Gabrijela, Sofi, i Melita iz 4. b OŠ Jabukovac-Zagreb

Kada je Renata sa učenicom opet ušla u knjigu, začudila se kako je sve drugačije. Vidjele su: Basa, Notaldre, Matu, Ralfa, Popoa, Bumamaru i Crnog mačka. Svi su ih pozdravili. Bilo im je jako drago što su napokon vidjeli kraljicu. Pozvali su ih na čajanku i lijepo su se družili. Zatim su ušli u dvorac! Bas i Ralf su otišli sa strane i uzeli novu krunu kako su se dogovorili sa Renatom. Notaldre su Renatu i djevojčicu proveli po cijelom dvorcu. Za to vrijeme su Bas i Rolf stavili krunu na tron. Bubamara, Crni mačak i Popo su pozvali ostale stare likove, a Notaldre su ih odvele do svečane sobe. Svi su se skupili i tada je Mato djevojčici dodijelio krunu. Zajedno su sjeli za stol i pojeli svečanu tortu. Renata i djevojčica su se sretno vratile u svoj svijet.

stranicu ne obraćajući pažnju na koji planet idem. Zasvijetlilo je zlatno svjetlo, knjiga me krenula uvlačiti i samo tako, otišla sam s&nbsp;Alotuxa…&nbsp; &nbsp;&nbsp;Sljedećih sat vremena provela sam istražujući razne svjetove, ali znala sam da ne mogu dugo istraživati jer me moji očekuju kod kuće.&nbsp;Zato sam sjela na rub stijene na planetu&nbsp;Kansonu&nbsp;(tamo nema živih bića i nitko me nije mogao ometati) i potražila Zemlju. Kad sam je našla, umorno sam protrljala sliku knjižnice…i pafff!&nbsp;Za koji trenutak opet sam se našla na podu, ovaj put pripremljena, ne proizvodeći gotovo nikakav zvuk. Opet nisam privukla ničiju pozornost. Otresla sam ono malo prašine sa sebe i odšetala do knjižničarke pokušavajući izgledati obično, kao da se nisam upravo vratila s drugog planeta.&nbsp; &nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;„Dobar dan,&nbsp;htjela&nbsp;bih posuditi ovu knjigu“, rekla sam i pažljivo&nbsp;ju odložila&nbsp;na stol. Knjižničarka je pročitala&nbsp;naslov, namignula mi kao da zna o kakvoj se knjizi tu radi i označila ju jednim od onih pečata za datum povratka.&nbsp; Kasnije, kod kuće, provjerila sam kada moram vratiti knjigu, ali umjesto datuma, pisalo je samo:&nbsp;Knjiga je tvoja. Uživaj u putovanjima. Nasmiješila sam se i ponovno&nbsp;otvorila knjigu, tražeći na koje bih mjesto mogla ovaj put otputovati. Marta Gojević učenica je 6. razreda OŠ Brestje.

ZAMIŠLJENI SVJETOVI UČENIKA OŠ JABUKOVAC-ZAGREB

STUDENI Priču su napisale Zoe i Dea Himble, OŠ BRAĆE RADIĆ, BOTINEC

UKLJUČENE ŠKOLE I VODITELJICE: OŠ Vugrovec-Kašina Katarina Jukić, stručna suradnica knjižničarka (autorica projekta) OŠ braće Radić, Botinec Ružica Rebrović Habek, stručna suradnica knjižničarka OŠ Brestje, Sesvete Ankica Blažinović Kljajo, stručna suradnica knjižničarka Ana Starčević, stručna suradnica knjižničarka OŠ Gornje Vrapče, Zagreb Ani Grbin Janović, stručna suradnica knjižničarka OŠ Jabukovac-Zagreb Zlatka Belošević, stručna suradnica knjižničarka OŠ Luka, Sesvete Lucija Fičko, stručna suradnica knjižničarka Jadranka Jelinić Blagec, stručna suradnica knjižničarka OŠ "Stjepan Radić", Božjakovina Ivana Budimčić, stručna suradnica knjižničarka Ivana Kosko, stručna suradnica knjižničarka

Luka, Marin, Lucijan, Filip i Mikhail iz 4. b OŠ Jabukovac-Zagreb

Iznenada otvore se vrata. Odlučile su ući unutra. Vrata su se zaključala. Odjednom, čuli su čudan glas koji je rekao: - Želite li izaći morate riješiti četiri zadatka. Za svaki riješen zadatak, dobit ćete po jedan broj lozinke koji vas vodi ka izlazu. Pa krenimo! Prvi zadatak: Morate pogoditi koliko sam star. - Hmmmm… Penzić si! - Točno! Prvi broj je 9. Drugi zadatak: S lukom i strijelom moraš pogoditi metu koja se miče. Imaš 10 minuta da pogodiš metu pet puta. Ako ne uspiješ, šifra mijenja redoslijed. - 5…. 4…. 3…. 2… - Tooo! Pogodak. Bravo! Drugi broj je 7.

Miris sličan vaniliji Ušla sam u portal koji me odveo u zemlju u kojoj je sunce bilo toliko blizu da je noć trajala samo sat vremena. Tamo su živjeli zmajevi i ljudi koji su bili visoki (mali) 2 centimetra i živjeli su u malom dvorcu na vrhu brijega. Unutar brijega živio je dječak s mamom zmajem i njezinim malim zmajičem. Dječak mi je rekao da se ne moram bojati zmajeva jer su zapravo miroljubivi i druželjubivi. Na stablu su rasli razni prehrambeni proizvodi, a niz brijeg se slijevala rijeka koja može imati bilo kakav okus, koji god zaželiš. Melita, 4. b

PROSINAC Priču je napisala Marta Gojević, OŠ BRESTJE

ZAŠTO NAM SE SVIĐA PRIČA: Sviđa mi se kraj kada je išla provjeriti kad treba vratiti knjigu!(Ana) Kada je listala stranice i putovala po planetima! (Josip) Kada je ušla na prvi planet i iznenadila se. (Mia) Kada ju je knjiga uvukla! (Luka) Sviđa mi se što je miris stvaran. Možda je netko jeo kolač pa se miris uvukao u knjigu. (Antea)

Sutradan Maja se vratila jer joj se knjiga jako svidjela. Kada je ušla tamo, nikoga nije bilo pa je pozvonila na zvonce. Lilith se spuštala stepenicama i rekla: „Opet si došla. Baš mi je drago.“&nbsp;Maja je krenula do police s hororima i ispred nje se stvorio onaj crni mačak. Samo je sjeo ispred nje. Pokušala ga je zaobići, ali ju je ogrebao. Htjela je otići po Lilith i tada je mačak nestao. Otrčala je do Lilith i rekla joj što se dogodilo, a ona se samo nasmijala i rekla da je to nemoguće. „Sigurno je samo brzo otišao, a ti ga nisi vidjela.“ Dala joj je biskvit da se smiri i čim&nbsp;je zagrizla, ogrebotina na ruci je nestala. Toliko se prepala da je vrisnula i brzo izletjela van. Sutradan je došla razjasniti stvari, ali tamo nije bilo knjižare – samo neka kuća. Pozvonila je i otvorila joj je neka žena. „Oprostite, što se dogodilo s knjižarom?“- „Kakvom knjižarom?“ –„Pa jučer je ovdje bila knjižara.“ – „Žao mi je! Varate se, ja ovdje živim već 20 godina.“ Hana Marković, 4. a

Lilith je izjurila iz sobe, iza nje isti onaj mačak koji je ležao na pultu. Mačak je s lakoćom skočio na pult i prišao mi, pogladila sam ga po glavi. Teta Lilith je znatiželjno pogledala hororac u mojoj ruci. - To ćeš uzeti? - upitala je. Kimnula sam i odložila knjigu na pult. Uzela ju je i skenirala. - Biskvit? - upitala je i pružila mi tanjur. - Ne, hvala - odmahnula sam rukom. Slegnula je ramenima i sama uzela jedan. - To će biti 69 kn - rekla je kad je progutala zalogaj. Izvadila sam 70 kn iz novčanika i pružila joj. Obrisala je mrvice s obraza svojim rukavom i uzela novčanice. Vratila mi je 1 kn i dala mi knjigu u platnenoj vrećici. - Hvala i dođi nam opet - rekla je i osmjehnula se. Uzvratila sam joj osmijeh i izašla iz knjižare. - Napokon je otišla - rekao je Jesper. Lilith je pomazila crnog mačka. - Izgledala je kao draga djevojka. Mačak je frknuo nosom. - Tebi svi izgledaju kao da su dragi i onda se uvijek razočaraš - Jesper je skočio s pulta. - Nadam se da će doći opet - uzdahnula je Lilith gledajući prema vratima knjižare. Zoe i Dea Himble učenice su 8. a razreda OŠ braće Radić, Botinec.

MARTA GOJEVIĆ: Miris sličan vaniliji Miris kiše ispunio mi je nosnice dok sam se spuštala niza stepenice iako je prestalo pljuštati prije gotovo tri sata. Žurno sam koračala blatnim puteljkom koji je vodio iz mog dvorišta do ceste&nbsp;i krenula dobro poznatim putem. Prošlo je otprilike pet minuta dok nisam stigla do knjižnice. Pozdravila sam knjižničarku i dala se u potragu za knjigama koje ću danas posuditi.&nbsp;Dok sam zurila u police, jedna mi je knjiga posebno privukla pozornost.&nbsp;Bila je velika i debela, sjajnih kožnatih korica i imala je kićeni zlatni naslov:&nbsp;Priručnik za putovanje kroz&nbsp;galaksije.&nbsp;Otvorila sam korice i&nbsp;prvo što sam osjetila bio je&nbsp;miris koji nikada prije nisam osjetila, a najbliže s čime bih&nbsp;ga mogla usporediti je-miris&nbsp;vanilije. Tek sam tada ugledala ilustraciju, prikazivala je veliku liticu iznad mora s velikim borovima koji su umjesto iglica imali latice cvijeća. Ispod slike je pisalo:&nbsp;&nbsp; ALOTUX&nbsp; Na planetu ima kisika!!&nbsp; Glavni jezik:&nbsp;Altijski&nbsp; Najinteligentnija bića:&nbsp;Lotuxi&nbsp;– izgledaju kao plavi stojeći tigrovi s četiri oka.

Učenici 1. a razreda priču su slušali u svojoj učionici.

NAPISALI SMO I SVOJE PRIČE O MIRISIMA

Priča s mirisom limuna Jednog dana išla sam u dućan. U dućanu vidjela sam mljac, mljac čokoladu. Ali...mama je rekla da kupim limune. Kada sam uzimala limun osjetila sam predivan miris. Ne bi ste&nbsp;vjerovali isti sam taj miris osjetila u svojoj novoj knjizi. Ta knjiga bila je priča o limunima i bila je sva žuta. Drugog dana dobila sam knjigu u smeđoj boji a ona je mirisala po čokoladi. Iskreno, skoro sam pojela tu knjigu koliko je mirisala po čokoladi.&nbsp;(Bruna T.)

Priča s mirisom jagode Jednom kada sam s mamom bila u vrtu mama je nabrala puno toga, a ja sam samo jagode. Unijela sam jagode u kuću. Stariji brat mi je rekao: „Ti pojedi jednu i ja ću pojesti jednu.“ Kas sam ju stavila pred lice zamislila sam si kao da sam u šumi koja je puna jagoda. Imala je travu od jagoda i na drveću su rasle jagode. U toj šumi bile su životinje i jele su samo jagode. Na jednom drveti bio je jedan plavi gumb. Pritisnula sam ga i vratila sam se kući. U to vrijeme prijatelji su mi došli i lijepo smo se igrali. (Dora V.)

OŠ braće Radić, ZAGREB Učenici 1.a

Odabrali smo radove: Petre, Patrika, Paole, Leona, Mie, Katarine, Helene i Juraja

Učiteljica: Ana Katušić Knjižničarka: Ružica Rebrović-Habek

ZOE I DEA HIMBLE: Knjižara tete Lilith Školsko je zvono zazvonilo označavajući kraj školskog dana. Na brzinu sam oprala kistove i spremila sliku na platnu u kabinet profesorice likovnog. Torbu sam stavila preko ramena i s prijateljima izašla iz škole. - Ideš u šoping centar s nama Maja? - pitala je moja prijateljica Sandra. - Ne, hvala. Htjela bih otići u onu novu knjižaru u Tkalčićevoj - odgovorila sam. - U redu. Vidimo se onda sutra - rekla je Sandra. Mahnula sam i krenula do tramvajske stanice. Tramvajem sam se vozila desetak minuta. Sišla sam na Trgu bana Josipa Jelačića i počela se uspinjati. Hodala sam sve dok nisam ugledala izlog pun knjiga. Izgleda lijepo, pomislila sam i ušla. Knjižara je bila velika i staromodna. Uski hodnik vodio je do pulta od hrastovog drveta. S lijeve i desne strane protezale su se hrastove police pune prašnjavih knjiga. Iza pulta stajala je žena s kosom bijelom kao snijeg smotanom u raščupanu punđu. Nosila je tamno plavu haljinu s mnogo ukrasa te je na prsima imala zalijepljen papirić na kojem je pisalo Lilith. Njezino ime, pretpostavljala sam. U rukama je držala knjigu.

Zvonimir, 3. d, OŠ Brestje U priči mi se svidjelo kad je djevojčica Maja rekla da ne voli romantiku jer u njoj&nbsp;ima previše drame, ja tako mislim. Svidjelo mi se i kako je teta Lilith Maju ponudila biskvitom. Ne sviđa mi se što je knjižara staromodna i što podovi škripe i što je odabrala horor, a ja ne volim horor. Priča mi je zapravo dobra i to je to od mene. &nbsp; &nbsp; &nbsp; Lana, 3. d, OŠ Brestje Meni se svidjelo kad je mačak počeo pričati. Dodala bih u priču da je u knjižari pored Maje bio i jedan dečko i onda bi se oni sudarili i Maji bi pala knjiga, oboje bi se sagnuli po knjigu i onda bi se Maja zaljubila u njega. Promijenila bih na kraju mačkove grube riječi prema Maji i mačak bi joj rekao da je slatka, da jedva čeka da je opet vidi. U priči mi je bilo najzanimljivije što je Maja posudila horor knjigu.

Forix Forix je plavi, crni i sivi. Na njemu ima puno vulkana i vode. Životinje su kao izvanzemaljci samo što su ljubičasti. Biljke su neobične i imaju trule kruške na vrhu. Stanovnici: Epikovci Stanovnici su jako miroljubivi i vole se kupati u vodi. Oni koriste dijelove središnje jedinice kako bi izgradili kuću. Oni se kreću tako što skaču i lete. Jako se lijepo odnose jedni prema drugima. Svojim izgledom podsjećaju na astronaute i načinjeni su od papira.

Učenici 2. c razreda priču su slušali u čitaonici školske knjižnice.

Svoje su dojmove izrazili likovnim radovima.

Meni se priča jako svidjela. Mogla sam dočarati miris i okus. Ja volim napete knjige, a romantiku ne mogu zamisliti. Knjižnica gdje je radila teta Lilih bila je starinska i mirisala po biskvitu, To me podsjetilo, da kad baka dođe ,ona i mama uvijek peku torte i kolače. Onda cijela kuća miriši po biskvitu i čokoladi.( Ana Bilić)

Priča mi je jako dobra. Ja sam to doživjela kao neku staru knjižnicu iz hororaca. Ta priča me potakla da više čitam priče. Knjiga koju bih htjela pročitati je neka horor knjiga. Volim knjige, koje koje kad čitam, vidim ih kao da je sve iz prošlosti. (Ana Budeš)

U priči me se dojmilo to što je mačak Jasper bio smiješan. Dok sam slušao priču osjećao sam se opušteno i sve sam zaboravio, što mi je jako, jako važno.(Josip)

Svidjelo mi se sve u priči. Nije mi se svidjelo što je djevojčica voljela horor knjige, a najviše mi se svidjelo što je knjižara mirisala na biskvit i čaj. (Šimun)

Priča je bila zanimljiva zato što je djevojčica umjesto šopinga odabrala knjižaru i zato što je u njoj bilo puno zanimljivih stvari, puno stepenica, staromodnih stvari. Djevojčica Maja je kupila horor knjigu zato što je čula da nije loša. (Vedran)

PIŠEM PRIČU, ČITAM PRIČU: zbirka priča i dojmova 1. dio: listopad 2021. - prosinac 2021. projekt školskih knjižničara, šk. god. 2021./2022.

Nije znala na koga su pritom mislili, ali je nije bilo niti briga. Otkrila je novi svijet! Nestvaran. Neobičan. Svijet knjiga! Svijet unutar svijeta! I tada je postala princeza… „Oni“ koje su zečevi pozvali bili su likovi iz knjiga: Snjeguljica, Pepeljuga, Aladin, Mačak u čizmama, Pinokio… Ma svi likovi ikad izmišljeni i stavljeni u knjige između korica. Aladin i Gospodar lopova nosili su jastučić na kojemu se sjala – kruna. Zlatna, s rubinima, safirima, smaragdima, dijamantima i ametistima. Svi redom naklonili su se pritom Renati. Aladin i Gospodar lopova položiše joj krunu na glavu. „Ti si, Renato, postala vrataricom između svjetova i kraljicom Svijeta mašte!“ reče Alisa iz Zemlje čudesa. „Vladaj između svjetova i spasi nas od zaborava. Djeca više ne čitaju – pa mi možemo nestati! Molimo te, Renato, spasi nas!“ zavapiše Romeo i Julija uglas. „Obećavam da hoću! A sad odlazim u svoj svijet da vas spasim. Jer ne želim da nestanete. Dajem vam časnu maštolovsku riječ!“ „Hvala ti, velika hvala!“ zagrajaše likovi sa sviju strana.

Name

Safari may block some audio or video from playing automatically and ‘read to me’ will skip these. You can configure this in Safari’s preferences.