Pišem priču, čitam priču: 1. dio

PIŠEM PRIČU, ČITAM PRIČU: projekt

CILJEVI:
- poticanje učenika na književno stvaralaštvo (pisanje priča)

- promocija učeničkog književnog stvaralaštva

- poticanje čitanja

- poticanje učenika na izražavanje svojih zapažanja, misli i osjećaja

- razvitak kritičkog mišljenja

- promocija rada stručnog suradnika knjižničara i školske knjižnice

- poticanje suradnje među školskim knjižničarima

TRAJANJE:
listopad 2021. - lipanj 2022.

UKLJUČENE ŠKOLE I VODITELJICE:
OŠ Vugrovec-Kašina
Katarina Jukić, stručna suradnica knjižničarka (autorica projekta)

OŠ braće Radić, Botinec
Ružica Rebrović Habek, stručna suradnica knjižničarka

OŠ Brestje, Sesvete
Ankica Blažinović Kljajo, stručna suradnica knjižničarka
Ana Starčević, stručna suradnica knjižničarka

OŠ Gornje Vrapče, Zagreb
Ani Grbin Janović, stručna suradnica knjižničarka

OŠ Jabukovac-Zagreb
Zlatka Belošević, stručna suradnica knjižničarka

OŠ Luka, Sesvete
Lucija Fičko, stručna suradnica knjižničarka
Jadranka Jelinić Blagec, stručna suradnica knjižničarka

OŠ "Stjepan Radić", Božjakovina
Ivana Budimčić, stručna suradnica knjižničarka
Ivana Kosko, stručna suradnica knjižničarka

SADRŽAJ

LISTOPAD
Zora Mara Sikora: Princeza Renata u koricama knjiga

STUDENI
Zoe i Dea Himble: Knjižara tete Lilith

PROSINAC
Marta Gojević: Miris sličan vaniliji

LISTOPAD

Priču je napisala
Zora Mara Sikora,
OŠ VUGROVEC-KAŠINA

ZORA MARA SIKORA:

Princeza Renata u koricama knjiga

Jednom davno, a to davno bješe prije ravno 44 godine, rodila se princeza. Da, princeza, ali ne s tijarom na glavi i ružičastom haljinom koja je toliko stegnuta u struku da se u njoj ne može niti hodati. Ma kakvi! To je bila princeza koja se odijevala u svim mogućim bojama – a na glavi još nije bilo krune. Još ne. Ali… jednoga dana ju je pronašla.

Otvorila je vrata koja vode u svijet mašte! A ta vrata svi možemo otvoriti – jako je jednostavno! Dakle, Renata je, nestašna i mlada, na koricama knjige nacrtala kvaku. Odjednom, kvaka se zaista stvorila na koricama – prava kvaka, kao na ulaznim vratima! Priča ne bi bila zanimljiva da Renata nije pritisnula kvaku. Pa ju je stoga i pritisnula. I – fijuuuuuuu… Uletjela je u knjigu.

Ondje je sve bilo baš nekako šareno i – nestvarno! Renata se osvrnula oko sebe. I ugledala: zečeve, svih mogućih boja!
„Haaaaa! Došla je!“ šaputali su. „Pozovite ih! Pozovite ih!“

Nije znala na koga su pritom mislili, ali je nije bilo niti briga. Otkrila je novi svijet! Nestvaran. Neobičan. Svijet knjiga! Svijet unutar svijeta! I tada je postala princeza…

„Oni“ koje su zečevi pozvali bili su likovi iz knjiga: Snjeguljica, Pepeljuga, Aladin, Mačak u čizmama, Pinokio… Ma svi likovi ikad izmišljeni i stavljeni u knjige između korica. Aladin i Gospodar lopova nosili su jastučić na kojemu se sjala – kruna. Zlatna, s rubinima, safirima, smaragdima, dijamantima i ametistima. Svi redom naklonili su se pritom Renati. Aladin i Gospodar lopova položiše joj krunu na glavu.
„Ti si, Renato, postala vrataricom između svjetova i kraljicom Svijeta mašte!“ reče Alisa iz Zemlje čudesa.
„Vladaj između svjetova i spasi nas od zaborava. Djeca više ne čitaju – pa mi možemo nestati! Molimo te, Renato, spasi nas!“ zavapiše Romeo i Julija uglas.
„Obećavam da hoću! A sad odlazim u svoj svijet da vas spasim. Jer ne želim da nestanete. Dajem vam časnu maštolovsku riječ!“
„Hvala ti, velika hvala!“ zagrajaše likovi sa sviju strana.

Renata je lako pronašla vrata i vratila se u svijet stvarnosti – koji joj se sada činio poprilično dosadnim.

I tako je Renata postala princeza. Krunu još nitko nije primijetio, jer nitko za to nije imao dovoljno mašte. A godine su prolazile, prolazile i prolazile… Renata je u međuvremenu našla i svoj poziv: postala je učiteljica! Čim smo se upoznale, primijetila sam krunu na njezinoj glavi. Ali čekala sam da se nađemo nasamo, pa da je tek onda upitam… Kada je taj trenutak stigao, ispalila sam:
„Profesorice, što to nosite na glavi?“
„Krunu mašte“, odgovori mi princeza. I zatim posegne u svoj ormar – i odande izvadi knjigu s kvakom!
„Profesorice, to nije knjiga, to su… Vrata?!“ izletjelo mi je.
„Točno! Otvori ih.“

I jesam. Ušla sam u neopisivo lijep svijet. Ruku pod ruku s princezom Renatom, šetala sam Svijetom.

„Ti i ja smo dvoje ljudi koji nikad neće odrasti. Imamo jedinstvenu moć: Maštu. I zato možemo vidjeti „krunu“ i „vrata“. To će moći i ostala djeca – kad opet počnu čitati. Ovaj svijet može nestati. Ali neće – ja vjerujem u tebe.“
„I ja vjerujem u Vas!“
Renata se nasmiješi. I ja sam se nasmiješila.

I sad nemojte reći da lažem: Renata stvarno postoji! I baš je ta Renata poželjela da JA napišem ove retke – i da ih VI pročitate.

Zora Mara Sikora učenica je 7. razreda OŠ Vugrovec-Kašina, PŠ Vugrovec. Bavi se aikidom i voli pisati.