Zbirka priča i dojmova iz projekta školskih knjižničara šk. god. 2021./2022.

Pišem priču, čitam priču

Učenici 4. c razreda Učiteljica: Dolores Grgurić Knjižničarka: Jadranka Jelinić Blagec

Odakle inspiracija za priču? (Vigo)

Mogu li biti kralj s Renatom / tobom? (Jakov)

Misc texture 2

KNJIŽARA TETE LILITH u 4. a razredu OŠ Vugrovec-Kašina

Parchment

Clouds pattern

Vila ima moć prepoznavanja laži. Njene ruke tresu se kada netko laže. Nalazi se na bijelom oblaku. Haljina joj je ljubičasta poput cvijeta lavande. Miriše na lavandu. Njene su riječi kao svježe jagode iz vrta. U svoj panj stavlja masažer za ruke. Njene riječi putuju kao valovi mora. Svojim prepoznavanjem laži pretvorila je svaku laž morskog psa u istinu.

Vila ima hrabru, tajanstvenu moć. Vila svojim rukama stvara. Nalazi se u vilinskom dvorcu. Ima plavu haljinu poput mora. Miriše na cvijet. Njene su riječi kao mirišljav cvijet. Vila je stavila u svoj dnevnik svoja dobra djela. Viline riječi teku poput rijeke. Pretvorila je žabu u princa.

PIŠEM PRIČU, ČITAM PRIČU: projekt CILJEVI: - poticanje učenika na književno stvaralaštvo (pisanje priča) - promocija učeničkog književnog stvaralaštva - poticanje čitanja - poticanje učenika na izražavanje svojih zapažanja, misli i osjećaja - razvitak kritičkog mišljenja - promocija rada stručnog suradnika knjižničara i školske knjižnice - poticanje suradnje među školskim knjižničarima TRAJANJE: listopad 2021. - lipanj 2022.

Misc texture 1

Čitali smo Hrabrog papagaja i smišljali svoj kraj priče.

Priču „Knjižara tete Lilith“ poslušali su učenici 4. a razreda OŠ Vugrovec-Kašina, MŠ Kašina. Nakon čitanja, razgovarali su o knjigama koje vole čitati, o bajkama, dječjim romanima, ali i kriminalističkim, horor-pričama i trilerima. Analiza radnje i likova potaknula ih je da zajedno sastave nastavak priče.

Na pozadinu svojih radova učenici su napisali koje bi oni stvarne ili izmišljene planete voljeli posjetiti.

Nevolje u šumi patuljaka - promijenjeni završetak Patuljak Srećko otišao je do čarobnog cvijeta. Ubrao ga je, ali nije smio. To je najčarobniji cvijet u Patuljkogradu. Trčao je prema Zloćku da ga poprska čarolijom iz cvijeta. Kad ga je Srećko poprskao čarolijom Zloćko je postao dobar i šuma je postala šarena. Srećko i Zloćko su zajedno postali novi kraljevi.

Nevolje u šumi patuljaka - promijenjeni završetak Kad je Srećko poslušao mudraca Dalibora nije se usudio doći pred brata Zloćka. Srećko je bio neoprezan i nije znao govoriti ispravno jer je bio jako mali, pa je to zvučalo ovako: „Davivov što da batu kaže?“ (Dalibor što da bratu kažem). Tada je učio i naučio i bratu rekao: „Ti si moj omiljeni brat!“. Zloćku je falilo malo ljubavi! Dobio ju je i svi su patuljci vrijedno nastavili uživati i kralj je ozdravio!

SIJEČANJ Priču je napisala Lorina Katulić, OŠ GORNJE VRAPČE, ZAGREB

Watercolor texture 1

ZORA MARA SIKORA: Princeza Renata u koricama knjiga Jednom davno, a to davno bješe prije ravno 44 godine, rodila se princeza. Da, princeza, ali ne s tijarom na glavi i ružičastom haljinom koja je toliko stegnuta u struku da se u njoj ne može niti hodati. Ma kakvi! To je bila princeza koja se odijevala u svim mogućim bojama – a na glavi još nije bilo krune. Još ne. Ali… jednoga dana ju je pronašla. Otvorila je vrata koja vode u svijet mašte! A ta vrata svi možemo otvoriti – jako je jednostavno! Dakle, Renata je, nestašna i mlada, na koricama knjige nacrtala kvaku. Odjednom, kvaka se zaista stvorila na koricama – prava kvaka, kao na ulaznim vratima! Priča ne bi bila zanimljiva da Renata nije pritisnula kvaku. Pa ju je stoga i pritisnula. I – fijuuuuuuu… Uletjela je u knjigu. Ondje je sve bilo baš nekako šareno i – nestvarno! Renata se osvrnula oko sebe. I ugledala: zečeve, svih mogućih boja! „Haaaaa! Došla je!“ šaputali su. „Pozovite ih! Pozovite ih!“ Nije znala na koga su pritom mislili, ali je nije bilo niti briga. Otkrila je novi svijet! Nestvaran. Neobičan. Svijet knjiga! Svijet unutar svijeta! I tada je postala princeza…

šuma se počela mračiti. „Sve je u redu, budite mirni, uskoro će prestati.“ – govorio je vladar Srećko. No, nije upalilo. Šuma je postala tako mračna da u njoj nisi mogao vidjeti ni prst pred nosom. Odjednom, izađe neki patuljak iz najdubljeg mraka. Svi su ga prepoznali. To je bio Zloćko. Jako se promijenio. Srećku je bilo žao. To je ipak bio njegov brat. Šuma je odjednom postala mračna i uopće nije sličila na šumu. Svi su se patuljci sakrili. Mislili su da je došao kraj. Ali, onda je Srećko otišao. A znate kome? Jedinom patuljku koji se nije bojao – mudracu Daliboru. Živio je u deblu bukve. Znam, zbilja čudno. On je tamo sagradio sebi dom. Dalibor je bio najsretniji i najmudriji patuljak u šumi, iako su neki mislili da je samo šašavi starac. Imao je bradu dugu do poda. Kad je Srećko došao, ugledao ga je kako meditira. &nbsp;„Oprostite“ – rekao je Srećko -&nbsp;„Jeste li vi Dalibor?“ . „Dalibor, tko je Dalibor?“ – upitao je starac. - „Ah, da, ja sam Dalibor. Što trebaš?“ „Moj brat Zloćko zamračio je cijelu šumu.“ – objašnjavao je Srećko&nbsp;- „… i trebam vas da mi pomognete pretvoriti ga u dobrog patuljka.“ „U tom slučaju ne treba ti nikakvo oružje.“ – poučavao ga je Dalibor. - „Dovoljan je samo zagrljaj.“ „Zagrljaj?“ – upitao je Srećko s čuđenjem. „Mračno srce lako se da otopiti.“ – poučavao ga je Dalibor.

RECEPT ZA KEKSE 100 g smeđeg šećera 170 g maslaca sobne temperature 1 jaje 1 žličica arome vanilije 260 g glatkog brašna prstohvat soli 1/2&nbsp;žličice cimeta 60 g mljevenih oraha naribana korica 1 veće naranče Dekoracije 50 g čokolade za kuhanje sjeckani orasi ili lješnjaci Priprema Maslac i šećer pjenasto izmiksajte. Dodajte aromu vanilije i jaje pa kratko još izmiksajte smjesu. Dodajte i sve ostale sastojke pa nastavite tijesto miksati spiralnim nastavcima. Na kraju tijesto malo premijesite rukama, zamotajte ga u prozirnu foliju i ostavite barem dva sata u hladnjaku. Rashlađeno tijesto tanko razvaljajte na lagano pobrašnjenoj površini pa kalupima izrezujte željene oblike. Oblike tijesta slažite na veliki lim za pečenje kojeg ste prekrili masnim papirom. Keksiće pecite 7-10 minuta na temperaturi 170 stupnjeva Celzijusa. Pečeni keksi na dodir će biti još malo mekani, ali hlađenjem će očvrsnuti. Ohlađene kekse prošarajte otopljenom čokoladom te posipajte s malo sjeckanih oraha ili lješnjaka.

Priču "Miris sličan vaniliji" pročitala je učenicima 2.a knjižničarka. Razgovarali su o tome što nas potiče na odabir knjiga, jesu li to samo vizualni poticaji (izgled naslovnice i naslov) ili i neki drugi (preporuka, želja da priču čujemo još jednom). Čitanje knjiga je doživljaj za sva osjetila: dodir, sluh, vid pa čak i osjetilo mirisa. Miris može biti stvaran (nove i stare knjige mirišu različito, mame nas ili odbijaju, potiču maštu), ali i zamišljen. Na što vam „miriše“ knjiga čiji je naslov Domaća zadaća? Nama miriše na matematiku, nešto kiselo, ima „težak“ miris. Ali zato „Charlie i tvornica čokolade“ miriše na čokoladu! "Snježna kraljica" miriše na zimu, snijeg i ruže. Znate li zašto? "Crvenkapica" miriše na kolače i šumu, pa čak i na vuka! Tako smo nakon slušanja priče i sami napisali priče na temu Priča s mirisom. U našim se pričama osjećao miris jagoda, cvijeća, borovnica, čokolade, sladoleda od vanilije… Na kraju smo se počastili – čokoladom! Neki prije pisanja priče, neki za vrijeme, a oni čelične odlučnosti tek – na kraju priče!

Inspirirani pričom Miris sličan vaniliji učenici 3. c OŠ "Stjepan Radić", Božjakovina zamislili su, opisali i ilustrirali Enciklopediju zamišljenih svjetova.

OŽUJAK Priče su napisale Eva Todorovac i Irma Novosad, OŠ JABUKOVAC-ZAGREB

Učenici 2. c razreda Učiteljica: Marijana Jurić Knjižničarka: Jadranka Jelinić Blagec

KARLO CVRTAK: Velika pobjeda malene vile Bila je zima. Pahuljice su potiho lepršale nebom, a hladan prosinački vjetar puhao je na sve strane. Grane drveća nevoljko su se ljuljale, a ledenice su ih ukrašavale poput tek kupljenih bisernih naušnica. U podnožju planine okupane bjelinom mirno se prostiralo selo koje je spavalo spokojan i tih san. Iznad sela, na gori uzdizao se stari i bajkoviti dvorac kraljice Izabele. Osim kraljice Izabele u dvorcu je živjela jedna vila. Naizgled obična, zapravo je bila posebna. Zvala se Gea. Bila je izvanredno lijepa. Kosa joj je bila jarko crvena poput plamena, oči zelene poput tek niknule zelene trave, puti bijele poput snijega te usana i obraza rumenih poput tek ubranih ljetnih trešanja, haljina joj istkana od zlatnih niti. Mogla je razgovarati s biljkama i životinjama. Živjela je sama jer je bila protjerana iz vilinskoga sela i proglašena nesposobnom upravljati svojim vještinama. Od tog trenutka Gea nije mogla ni s kim dijeliti ljubav i sreću koju je nosila u sebi. Jedini način kako bi se vratila u vilinsko selo bilo je da učini neko dobro djelo. Tražeći svakoga dana nekoga kome bi mogla pomoći, Gea je polako počela gubiti nadu. Jednoga običnog zimskog dana, Gea je zamišljeno šetala oko dvorca

Paper texture

Komentar na priču, Natalie Vanjurek, 3. d, OŠ Brestje U priči Velika pobjeda male vile bilo mi je smiješno kad je mala vila pretvorila velikog zmaja u malog miša i kad su se mali zmajići rugali velikom zmaju zato što mu je glava bila crvena. Nije mi se svidjelo kad je veliki zmaj grizao male zmajiće. Najdraži lik mi je mala vila zato što je jako lijepo opisana. Ova mi je priča jako lijepa jer je poučna i može nas naučiti mnogo toga. Komentar na priču, Ana Cukor, 3. d, OŠ Brestje Ova priča mi se svidjela zato što ima uzbudljivu radnju i lijepe opise i u početku je jako uzbudljiva. Prvi dio me se najviše dojmio jer me potaknuo na razmišljanje što će poslije biti i kako će završiti. U priči mi se svidjela vila Gea zato što je hrabra, dobra, lijepa, mudra i najviše od svega mi se svidjelo kako je spasila mamu zmajicu i zmajiće. U priču bih dodala još likova zato što, ako je vila pobijedila zmaja mogla je spasiti i druge, zeca da ga ne pojede lisica, mogla je spasiti i macu s ceste… Uz više likova priča bi bila duža i još više dojmljiva.

&nbsp;&nbsp;Prstima sam polako prešla preko stranice, razmišljajući čemu bi ta knjiga mogla služiti. Ali čim sam&nbsp;dotaknula sliku, počela je zlatno&nbsp;svijetliti i uvlačiti me unutra.&nbsp;Prestrašeno sam se ogledala po knjižnici, ali nitko nije ni primijetio što se događa. Postajalo mi je sve teže i teže disati, a&nbsp;onda me knjiga jednostavno uvukla u sebe.&nbsp; Nekoliko sekundi sve je bilo mračno, a tada sam počela padati. Ubrzo sam tresnula na leđa. Začudo, nisu me boljela. Podigla sam onu čudnu knjigu s poda i osvrnula se oko sebe.&nbsp;Bila sam na litici iznad mora punoj borova koji su umjesto iglica imali latice cvijeća… Pa nije moguće!!! Nalazim se u onoj slici! Sanjam li???&nbsp; Mislila sam da ništa od ovoga nije stvarno, ali ipak sam jasno osjećala miris sličan mirisu vanilije, kao onaj iz knjige, i čvrsto osjećala tlo pod nogama.&nbsp; Ako ovo nisu neke čudne halucinacije, nalazim se na stvarnome mjestu, a na to mjesto odvela me knjiga koju držim u ruci. Krenula sam odlučno prelistavati stranice. &nbsp;Sa svakom novom stranicom dolazila je nova slika, novi miris i novi opis, a ja sam sve čitala s jednakim zanimanjem, putujući u nove svjetove. Odjednom sam čula neku buku. Nekoliko&nbsp;Lotuxa&nbsp;(pretpostavila sam po opisu da su to oni) gledalo me u nevjerici i šaputalo nešto na jeziku koji nisam razumjela. U trenu jedan je izvadio nešto što mi je izgledalo kao oružje. Brzo sam protrljala

Knjižara tete Lilith Komentari, 3. d, OŠ Brestje Učiteljica: Irena Kolar

Radial blue

"Knjižara tete Lilith" u 4.c OŠ braće Radić, Zagreb Učiteljica: Diana Pavin

Velika pobjeda malene vile

Učiteljica: Ljiljana Frigan Perko Knjižničarka: Jadranka Jelinić Blagec

Komentar na priču, Marko Kovačević, 3. d, OŠ Brestje Priča mi se svidjela zato što je poučna i vesela. U priči mi se nije svidjelo što je veliki zmaj bio bezobrazan i zločest. Najdraži lik mi je vila Gea, zato što je pristojna, dobra i pomaže. U ovoj su mi se priči svidjeli opisi jer su detaljni i lijepi. U priči bih možda promijenio mamu zmaja u tatu zmaja je bi tata bolje obranio zmajiće. Promijenio bih i kraj da&nbsp;vila nije došla natrag u svoje selo nego da je živjela s mamom zmajicom i zmajićima. &nbsp;&nbsp; &nbsp; Komentar na priču, Ruta Leko, 3. d, OŠ Brestje U priči mi se najviše svidjelo kad je vila Gea smanjila zmaja u malog plašljivog miša. Zato što je zmaj dobio lekciju da ne smije biti bezobrazan i ljutit na slabije od sebe. Najviše mi se svidjela Gea zato što je dobra i jer je pomogla zmajici i njezinim zmajićima. U priči ne bih ništa promijenila jer je priča odlična i ima puno lijepih opisa i stvarno je predivna.

Učenici 2. c razreda vrlo su pažljivo poslušali priču Hrabri papagaj, a nakon čitanja priču su ilustrirali.

Vila ima tajanstvenu moć stvaranja. Ona zamahuje rukama. Vila je na zlatnom polju. Ima ljubičastu haljinu kao cvijet ljubičice. Miriše kao livada i cvijeće. Njene su riječi poput bombona. Vila stavlja čarobni prah u drvenu kutijicu ispod ormara. Viline riječi su kao da roda žubori i klokoće. Vila je pretvorila brokulu u sladoled.

Moja vila ima moć prirode. Razmiče vodu za prijelaz, zaustavlja odron, otpuhuje lišće i pomladi staru biljku. Živi u hrastovoj krošnji u blizini jezera. Njena haljina je plava kao voda. Miriše na tulipane i jagode. Njene riječi su kao cvjetna livada. Na skrovito mjesto stavlja uspomene i darove. Brzu rijeku pretvara u slabu, tornado u vjetrić, a uginulo drvo u živo.

Watercolor texture 2

Vila ima moć da može mijenjati vrijeme. Ona može rukama mijenjati vrijeme. Nalazi se na sunčanom nebu. Njena je haljina kao gromovito nebo. Miriše na proljetnice i najmirišljaviji parfem. Njene riječi su kao mekani snijeg. Vila stavlja u svoj oblak bisere. Viline riječi mijenjaju vrijeme. Moja vila pretvorila je tužni oblak u sretni oblak.

Moja vila Dalina ima moć čitanja tuđih misli. Nalazi se u smeđoj duplji drveta. Haljina joj je poput bijelog snijega. Miriši na zelenu travu i kišu. Njene su riječi kao hladan snijeg. Na skrovito mjesto stavlja tuđe, pročitane misli. Viline riječi teku kroz rijeku istine. Ona je pretvorila smeće u drveće.

Komentar na priču, Petar Pajić, 3. d, OŠ Brestje U priči mi se najviše svidjelo kad je vila strašnog velikog zmaja pretvorila u malog miša. Nije mi se svidjelo kad je veliki zmaj grickao male zmajiće. Svidjeli su mi se i mali zmajići jer su bili smiješni kad su se rugali velikom zmaju. Opisi su mi bili jako lijepi. Ni kraj ne bi promijenio jer mi se jako svidio. &nbsp; Komentar na priču, Zvonimir&nbsp;Rimac, 3. d, OŠ Brestje Ova priča mi se jako svidjela. U priči mi se svidjelo kad su se zmajići rugali velikom zmaju&nbsp;zato što mu se lice zacrvenilo od ljutnje i svidjelo mi se kad je vila Gea pretvorila velikog zmaja u malenog miša. U priči mi se nije svidjelo kad je veliki zmaj grickao male zmajiće. Najdraži lik mi je mama zmajica zato što je bila hrabra i pametna i što je branila svoje zmajiće. U priči ne bih ništa promijenio jer mi je priča bila super.

Ja mislim o priči da je zanimljiva jer je mačak na kraju progovorio i jer su govorili da je to nova knjižara, a kada je Maja ušla pod je škripao i knjige su bile prašnjave. Ivano Kljajić

Mislim da je priča zabavna, ali i malo dosadna na početku. Katarina Hojski

Priča mi se jako svidjela jer je napeta i neobična, a također mi se svidjela jer je puna mašte. Gabriel Kljajić

Priču Knjižara tete Lilith poslušali su učenici 4. c razreda. Nakon čitanja razgovarali su o knjižarama, koliko često ih posjećuju i koje knjige kupuju. U razgovoru smo se dotaknuli i mačaka koje su stalni stanovnici pojedinih knjižara i svojim prisutstvom uveseljavaju kupce. Jedna takva je i knjižara Bookara u Zagrebu koja je dom čak nekolicini mačaka!

Ana M., 3. d, OŠ Brestje &nbsp; Ova priča mi se sviđa jer je zanimljiva i maštovita. Sviđa mi se kraj, likovi i kako su podijelili šumu. Najdraži mi je lik Srećko&nbsp;jer ima dobro srce. Najsmješniji mi je lik Dalibor, jer ne zna svoje ime i jer je jako pametan. Ništa ne bih dodala jer je priča jako lijepa. &nbsp; --------------------------------------------------------------------------------- Matija, 3. d, OŠ Brestje &nbsp; Svidjelo mi se kada je Srećko zagrlio Zloćka i svidjela mi se rečenica: Zagrljaj omekšava i najtvrđe srce. Bilo mi je smiješno kada Dalibor nije znao kako se zove. Nije mi se svidjelo kada se Zloćko pretvorio u crnog patuljka i kada je zamračio šumu.

"Super da je Renata postala učiteljica!"

"Da li svaka knjiga ima kvaku?"

Blue polka dot border

PRINCEZA RENATA U KORICAMA KNJIGA 2. b OŠ VUGROVEC-KAŠINA

Ivano i Karlo uz pomoć Dore i Katarine i 4. a

LISTOPAD Priču je napisala Zora Mara Sikora, OŠ VUGROVEC-KAŠINA

Ali čekala sam da se nađemo nasamo, pa da je tek onda upitam…&nbsp;Kada je taj trenutak stigao, ispalila sam: „Profesorice, što to nosite na glavi?“ „Krunu mašte“, odgovori mi princeza. I zatim posegne u svoj ormar – i odande izvadi knjigu s kvakom! „Profesorice, to nije knjiga, to su… Vrata?!“ izletjelo mi je. „Točno! Otvori ih.“ I jesam. Ušla sam u neopisivo lijep svijet. Ruku pod ruku s princezom Renatom, šetala sam Svijetom. „Ti i ja smo dvoje ljudi koji nikad neće odrasti. Imamo jedinstvenu moć: Maštu. I zato možemo vidjeti „krunu“ i „vrata“. To će moći i ostala djeca – kad opet počnu čitati. Ovaj svijet može nestati. Ali neće – ja vjerujem u tebe.“ „I ja vjerujem u Vas!“ Renata se nasmiješi. I ja sam se nasmiješila. I sad nemojte reći da lažem: Renata stvarno postoji! I baš je ta Renata poželjela da JA napišem ove retke – i da ih VI pročitate. Zora Mara Sikora učenica je 7. razreda OŠ Vugrovec-Kašina, PŠ Vugrovec. Bavi se aikidom i voli pisati.

učenici 3. a razreda knjižničarka Zlatka Belošević

- Dobar dan - pozdravila sam. - Oh, dobar dan, dobar dan - rekla je s puno entuzijazma. Odložila je knjigu i prišla mi. - Mogu li ti ikako pomoći? - nježno me potapšala po leđima. - Ne hvala, samo gledam - odvratila sam. - U redu, samo me pozovi ako trebaš pomoć - vratila se iza pulta i pomazila crnog mačka kojeg sam tek sad primijetila kako leži na pultu. Krenula sam hodati prolazima između polica. Pod je škripio pod mojim nogama. Na vrhovima polica pisao je žanr knjiga. Prošla sam poeziju i klasike i napokon stigla do mojeg najdražeg. Horora, trilera i krimića. Bili su tu Stephen King, R. L. Stine, Jo Nesbo i drugi poznati pisci. S police sam dohvatila novi roman Stephena Kinga “Institut”. Mogla bih uzeti tu knjigu, svi kažu da je dobra. Nastavila sam dalje s knjigom u ruci. Došla sam do kraja polica i primijetila stepenice. Počela sam se penjati. Slobodnom rukom primila sam se za drveni rukohvat i polako napredovala do vrha. Dvije galerije s policama bila su jedna nasuprot drugoj. Ovdje je bila fantazija i romantika. Mrzim romantiku, uvijek previše drame. Šetala sam tako dalje kroz redove knjiga, ali ni jedna nije privukla moju pozornost. Spustila sam se stepenicama u prizemlje i pozvonila po pozlaćenom zvoncu na pultu. Otvorila su se vrata sobe za osoblje i odmah je cijela knjižara zamirisala po toplom biskvitu i čaju od metvice.

Blue geometrical pattern

KNJIŽARA TETE LILITH u 2. a, 3. b i 4. a OŠ Jabukovac-Zagreb

Priča je poslužila kao inspiracija za likovna djela koja su pastelama oslikali u paru. Slikali su šume kojima vladaju braća patuljci Srećko i Zloćko.

knjižničarke: Ivana Kosko i Ivana Budimčić

OŠ braće Radić, Zagreb 3. a

Uiteljica PB: Knjižničarka: Ružica Rebrović-Habek

Magični Hiderlot Planet ima svjetloljubičasto nebo. Na drveću rastu čokoladni euri. Iz vulkana eruptiraju slatkiši. Jeleni umjesto rogova imaju lizalice. Iz slapova teče sok od jabuke. Cvijeće je u obliku srca. Kuće su im od keksa i šlaga. Sade slatkiše umjesto povrća. Automobile pune sokom od naranče. Stanovnici: Vilenjaci i vile Stanovnici Magičnog Hiderlota imaju dva oka i nose odjeću iz 1999. godine. Njihovo najdraže jelo je pizza. Mogu živjeti 2022 godine. Visoki su tri metra. Rode se visoki pet metara i tijekom razvoja se smanjuju. Slabi su i nose svemirske maske. Ćelavi su i vrlo marljivi. Pričaju engleskim jezikom. Najdraže životinje su im psi. Vole gledati Jamesa Bonda.

„Oni“ koje su zečevi pozvali bili su likovi iz knjiga: Snjeguljica, Pepeljuga, Aladin, Mačak u čizmama, Pinokio… Ma svi likovi ikad izmišljeni i stavljeni u knjige između korica. Aladin i Gospodar lopova nosili su jastučić na kojemu se sjala – kruna. Zlatna, s rubinima, safirima, smaragdima, dijamantima i ametistima. Svi redom naklonili su se pritom Renati. Aladin i Gospodar lopova položiše joj krunu na glavu. „Ti si, Renato, postala vrataricom između svjetova i kraljicom Svijeta mašte!“ reče Alisa iz Zemlje čudesa.„Vladaj između svjetova i spasi nas od zaborava. Djeca više ne čitaju – pa mi možemo nestati! Molimo te, Renato, spasi nas!“ zavapiše Romeo i Julija uglas. „Obećavam da hoću! A sad odlazim u svoj svijet da vas spasim. Jer ne želim da nestanete. Dajem vam časnu maštolovsku riječ!“ „Hvala ti, velika hvala!“ zagrajaše likovi sa sviju strana. Renata je lako pronašla vrata i vratila se u svijet stvarnosti – koji joj se sada činio poprilično dosadnim. I tako je Renata postala princeza. Krunu još nitko nije primijetio, jer nitko za to nije imao dovoljno mašte. A godine su prolazile, prolazile i prolazile… Renata je u međuvremenu našla i svoj poziv: postala je učiteljica! Čim smo se upoznale, primijetila sam krunu na njezinoj glavi.

LORINA KATULIĆ: Nevolje u Šumi patuljaka Jeste li ikad vidjeli patuljke? To su vam mali čovječuljci s kapicama koji u slobodno vrijeme beru cvijeće, plešu po livadama … Niste? E, pa u ovoj priči ćete ih upoznati. Bila jednom borova šuma u kojoj je živio narod patuljaka. Svi su bili u toj šumi sretni. Njom je vladao obožavani kralj. Imao je dva sina: Srećka i Zloćka. No, jedne godine kralj se teško razbolio. Odlučio je svoje kraljevstvo ostaviti svom sinu Srećku jer onaj Zloćko bijaše brzoplet i šeprtljav. Zato se kralj bojao kako bi Zloćko vodio kraljevstvo. To je Zloćku slomilo srce pa se pretvorio u mračnog patuljka. Oči su mu postale tamne kao ugljen, a kosa crna. Otišao je i nije se više vratio. Jedne godine održavao se u šumi patuljaka „Festival proljeća“. To je tjedan u kojem se patuljci pripremaju za početak proljeća i druže se uz čaj i kolače. Te je godine bilo jako zanimljivo. Ptice su veselo pjevale i svi su patuljci bili veseli. Smijali su se i pjevali. Neki su čak plesali patuljačko kolo. To vam je naime ples u kojem patuljci plešu ukrug držeći se za ruke. Zadnji dan Festivala vladar Srećko održao je velik govor. No, odjednom

Učenici 3. a su nakon razgovora o priči radili origami patuljke.

Za domaću zadaću trebali su napisati recept za Festival proljeća, a neki su se ozbiljno uhvatili posla i pekli slastice!

učiteljica Vlatka Makarun knjižničarka Ani Grbin Janović

Pencils border

"Princeza Renata u koricama knjiga"

u drugom razredu Osnovne škole Gornje Vrapče

Dječji planet Na tom planetu su igrališta za sve sportove, parkovi, lopte, škole i knjižnice. Na planetu ima i vrtića, fakulteta, bicikala i rijeka, uzvisina i mora. Planet ima jako puno vode i jako je šaren. Stanovnici: Vanzemaljska djeca Stanovnici planeta izgledaju i hodaju poput ljudi. Njihova tijela imaju tri oka, dvije noge i 4 ruke.&nbsp;Djeca na planetu žive lijepo i pametno. Ponašaju se kao braća jedni prema drugima. Njihovi domovi izgledaju kako god oni zamisle. Kada stanovnici ovog planeta napune 20 godina oni moraju otići živjeti na planet odraslih. Najdraža hrana im je sendvič.&nbsp;

Princeza Renata u koricama knjiga

Učenici 1. a razreda Učiteljica: Tamara Bačinić Knjižničarka: Lucija Fičko

Priča mi se jako svidjela! Zato što je jako maštovita i najbolji dio mi je bio kad su se spominjali uski prolazi i kad su škripali podovi. Ova priča nadmašila je sve priče! BRAVO! Lucija Vučko

Meni se priča svidjela je je najprije bilo sve obično. Zatim, kao neki horor, prolazi kroz hodnik, škripa parketa, prašnjave knjige, crni mačak, mačak govori… Jakov Magašić

Ja mislim da je priča bila jako zanimljiva zato što je bila sve napetija i napetija. I bilo je kao da sam ušla u neki horor. Dora Šanje

Ja mislim da je priča zanimljiva, ali pomalo strašna! Priča mi se svidjela jer su Zoe i Dea u priči pomno opisale detalje tako da možemo bolje zamisliti pjesničke slike. Iva Gorup

Učenike produženog boravka, 1. b razreda, posjetila je knjižničarka i pročitala im je priču Nevolje u šumi patuljaka. Učenici su sa zadovoljstvom slušali priču, postavili su brojna pitanja, a najviše od svega oduševili su se činjenicom da je ovu maštovitu priču napisala učenica.

Lorina, pitanja za tebe: 1. Što je bilo s kraljem? 2. Kako se Zloćko zvao kada je postao dobar?

Priča s mirisom vanilije Jedna djevojčica je voljela sladoled s vanilijom. Otišla je iz škole i došla kući. Djevojčica je bila jako tužna zato što nije dobila sladoled s vanilijom pa je otišla u knjižnicu. Pronašla je tajnu sobu i vidjela je&nbsp;knjigu i otvorila ju je. Stvorila se na zemlji sladoleda s okusom vanilije. Djevojčica je mislila da sanja ali uzela je sladoled i polizala ga. Osjetila je okus vanilije i skočila tako jako da se vratila u knjižnicu. (Josip K.)

Priča s mirisom ruže Jedan dječak vidio je knjigu s ružom. Otvorio je 1. stranu i stavio je ruku i zažmirio je. Vidio je ruže i svakakvo cvijeće. Teta knjižničarka ga je pitala što radi? On se odlučio za ovu knjigu. Doma ju je pročitao 100 puta. Vratio je knjigu iako nije bilo vrijeme. Sreo je curicu koja je isto htjela istu tu knjigu. Ona isto voli cvijeće. Dječak i djevojčica su zajedno proučavali cvijeće i zavoljeli su prirodu i samo su im se redale 5. (Tia R.)

Treći izazov: Utrkuješ se protiv mog podanika u skupljanju zlatnih jabuka. Ako pobijediš, dobivaš treći broj. Ako izgubiš, šifra se mijenja. Igra počinje sad! Imate 10 minuta. 5…. 4…. 3…. 2…. 1…. gotovo! Prebrojimo jabuke. Pobijedila je Renata. Treći broj je 2. Zadnji izazov: Imate 10 minuta da izađete iz labirinta. Ako izgubiš sve se mijenja. 3… 4… sad! (8 minuta kasnije) Svaka čast! Uspjeli ste! Zadnji broj je 0. Broj je 9720. 9….7….2….0…. Too! Uspjeli smo, sretno živimo do kraja života.

Ana, 3. d, OŠ Brestje Priča mi se svidjela, ali bih dodala više uzbudljivih događaja da bude zanimljivije. U priči mi se svidjelo što je mačak govorio, a nije mi se svidjelo što ima premalo likova i mašte. Dodala bih naprimjer da možda knjige lete ili da je pročitala horor roman i da smo saznali radnju ili da je Lilith vještica, ili da je kupila više knjiga… Sviđa mi se i kako je opisana knjižnica i to što je Lilith jako dobra. &nbsp; &nbsp; Leon, 3. d, OŠ Brestje Meni se svidjelo kad je mačak progovorio. Priča mi nije bila uzbudljiva zato što ima samo jedan dio s maštom. Ja bih dodao da knjige mogu pričati i da imaju ruke i noge i da djevojčica postane najbolja prijateljica knjigama. Nije mi se svidjelo kad je mačak bio neljubazan i volio bih da je rekao jedva čekam da dođe opet.

Osnovna škola braće Radić Miris sličan vaniliji

Učiteljica produženog boravka: Sanja Kučić Knjižničarka: Ružica Rebrović-Habek

Nevolje u šumi patuljaka - promijenjeni završetak Zloćko je bio toliko ljut da je začarao cijelu šumu. Srećko nije želio da mu brat bude toliko ljut i uništi cijelu šumu pa je sve pitao kako da odčara brata. Netko mu je rekao da Zloćko mora pojesti čarobnu jabuku i dao mu je čarobnu jabuku. Srećko je brzo otišao do brata da ga nagovori da pojede jabuku i uspio je! Zloćko je tada postao sretan što će mu brat biti kralj i pojavila se duga.

"Cijelo vrijeme sam držala otvorna usta od oduševljenja!" "Najviše mi se svidjelo to što je Renata ušla u knjigu."

Miris sličan vaniliji Ušla sam u portal koji me odveo u zemlju u kojoj je sunce bilo toliko blizu da je noć trajala samo sat vremena. Tamo su živjeli zmajevi i ljudi koji su bili visoki (mali) 2 centimetra i živjeli su u malom dvorcu na vrhu brijega. Unutar brijega živio je dječak s mamom zmajem i njezinim malim zmajičem. Dječak mi je rekao da se ne moram bojati zmajeva jer su zapravo miroljubivi i druželjubivi. Na stablu su rasli razni prehrambeni proizvodi, a niz brijeg se slijevala rijeka koja može imati bilo kakav okus, koji god zaželiš. Melita, 4. b

Srećko je zahvalio Daliboru i otišao. Putem do kuće razmišljao je o mudračevim riječima. Na pola puta susreo je Zloćka. Iz očiju su mu sijevale munje. Počeli su se boriti. Borba je trajala dosta dugo, a Srećko je čak pao na tlo! „Kad bi mi se bar približio!“ – mislio je Srećko. Zatim je bitka postala sve žešća. Srećko je vodio. I dogodio se taj trenutak! Zloćko se približio, a Srećko ga je zagrlio. Odjednom, Zloćkovo srce se omekšalo! Ispričao se Srećku. „Bio sam sebičan!“ – rekao je. Tada je šuma postala zelena i sve je bilo kao prije. Patuljci su oprostili Zloćku, a ptice su počele pjevati. Srećko i Zloćko otišli su u šetnju šumom i odlučili da svatko od njih vlada jednom polovicom šume, a ostali su uživali u lijepom danu. Na kraju, na nebu se pojavila i duga! Lorina Katulić, peti razred Osnovna škola Gornje Vrapče, Zagreb Lorina se u slobodno vrijeme voli igrati vani s prijateljima i prijateljicama, a navečer se zatvori u sobu i u miru čita neku zabavnu knjigu. Voli knjige Davida Walliamsa.

Čovjek iz kolibe činio mu se poznatim. Nakon nekoliko trenutaka shvatio je. To je bio njegov sin kojeg je davno istjerao iz palače. Sin mu je rekao da kada ga je istjerao, da je lutao po selu, po šumama i po livadama, sve dok nije našao pogodno mjesto gdje je izgradio kolibu. Bili su to teški trenutci, ali on nikada nije odustao. Kralj je tek tada shvatio da je stavio novac i bogatstvo ispred svoje obitelji. Ispričavao se i tražio je da mu sin oprosti. Rekao mu je da će se promijeniti i shvatio je da pohlepa i sebičnost nikome ne donose dobro. Na kraju su zajedno otišli do kraljeve palače i umjesto da skuplja novac, kralj je svojim zlatom poboljšao život ljudi u svome kraju. Cijeli život se zahvaljivao sinu i učio je na svojim pogreškama. Eva Todorovac i Irma Novosad učenice su 7. a razreda OŠ Jabukovac-Zagreb.

Kad sam izašla iz knjižare, krenula sam doma. U busu sam počela čitati horor. U knjizi sam vidjela čudne stvari. Radilo se o djevojčici godina kao ja, koja je također išla u knjižaru. Bus je stao na mojoj stanici. Izašla sam iz busa. Kada sam došla do svoje kuće, vidjela sam pismo ispred vrata. Otvorila sam ga i u njemu je pisalo: Za Maju, od Lilith. Počela sam čitati, a u njemu je pisalo da me Lilith moli da sutradan dođem do knjižare. Sjetila sam se da sutra imam dodatni engleski, ali sam bila znatiželjna pa sam odlučila da odem. Sutradan nakon nastave otišla sam u knjižaru. Ondje sam na stolu vidjela mačka koji me pogledao u oči i rekao: „Onaj horor napisala je Lilith i rekla mi je da ti kažem da se pobrineš za knjižaru. Pogledala sam ga u čudu i rekla: „U redu, valjda“. Marta Drkulec, 4. a

Kad je Maja izašla iz knjižare, čula je tetu Lilith i mačka Jespera kako razgovaraju. Bilo joj je čudno što mačak govori. Brzo je otrčala kući, zaključala vrata stana i ispričala mami što se desilo. Mama ju je pogledala i nasmijala se. Maja je zaspala na koži&nbsp;sanjala o vješticama. Probudila se i razmislila o svemu. Pomislila je da je teta Lilith vještica. Lara Prgomet, 4. a

kako bi barem malo zaboravila na svoju tugu i osamljenost. Najednom se zaustavila, a pred njom su stajali velika zmajica i maleni zmajići. Majka zmajica izgledala je nekako tromo i umorno, ali ipak je bila ponosna na svoje zmajiće koji su učili rigati vatru i letjeti. Iz daljine im se počeo približavati veliki crno-narančasti zmaj koji je za tri glave bio veći od zmajice, njegova krila bila su široka, a glas kao u nekog čudovišta. Izgledao je razjareno. „Prestanite!“, začuo se njegov dubok i hrapav glas. „Već nekoliko dana neprestano rigate vatru na mojoj livadi! Bježite više, vi dosadna zabadala!!!“ „Slušaj ti jedan stari i nepristojni zmaju! Ja sam majka ovih zmajića! Mi smo prvi ovdje doletjeli! Nigdje ne piše da je ovo tvoj teritorij!“, odbrusila je zmajica obgrlivši svoje zmajiće. „E pa kako ste doletjeli, tako ćete i odletjeti!“, prodorno će on. Maleni zmajići počeli su mu se smijati i rugati jer mu se na licu crnom poput ugljena, prikazala crvena boja ljutnje. „Prestanite vi glupa i razmažena stvorenja!!!“, opet je on prodorno uzviknuo te počeo gristi malene zmajiće. Oni su jecali, plakali i zapomagali, a zmajica je rukama i nogama udarala zmaja upozoravajući ga da prestane. Gea se više nije mogla suzdržati te je uzviknula: “PRESTANI, STANI!!!!!!“

Što bi radila kad bi bila princeza? (Marie)

Zašto je priča baš o princezi? (Monika)

Je li bilo teško napisati priču? (Toma)

Zamolio bi ju da me pretvori u mrava. (Tin)

Kojeg je datuma napisana priča, koja je bila motivacija? (Sara)

Možeš li napisati priču o meni? (Monika)

Vila ima moć prenositi osjećaje na ljude i vrijeme. Može rušiti zidine gradova, a da ih ne dotakne. Nalazi se staklenom dvorcu od prozirnih dragulja. Njena haljina je boje crne kao mrak. Miriše na tamnu čokoladu i vaniliju. Njene su riječi kao vruće koprive. U svoj stakleni dvorac stavlja dragulje crvene poput krvi. Viline riječi odzvanjaju i ulaze u uši ljudi te im tiho šapuću. Pretvorila je katran u rijeku koja žubori tiše od tišine.

Vila ima moć dobrote. Ruke koristi za pomaganje nekom u nevolji. Vila je u prirodi u velikoj šumi. Ima haljinu plave boje poput rijeke. Miriše na vaniliju i jagodu. Njene su riječi kao pahuljice od vanilije. Stavila je u cvijet svoje naušnice. Njene riječi žubore i teku. Vila je pretvorila zlog čovjeka u dobrog.

Šogljikus Slatkikus Ovaj planet je šaren i velik. Pun je brežuljaka&nbsp;i kuća. Sve je šareno jer je planet od slatkiša. Planet je u obliku lizalice. Tamo krafne rastu na drveću, a kuće su od papira i boje za hranu. Povrće su gumeni hamburgeri. Trava je od žvakaće gume. Bicikli i automobili su od kiselica. Bilježnice i papiri su im rižini kolačići, a olovke su od mađarica. Oblaci su od šećerne vune. Stanovnici:&nbsp;Šogljikus narodus Stanovnici imaju oblik gumenih lubenica, a lavovi su od gumenih bombona. Šogljikus narodus su šareni kao i njihov planet. Veliki su jer jedu puno slatkiša. Žive u obiteljima od tri člana. Oni ne stare. Njihova tijela sastoje se od šećera i gume. Kreću se tako što skakuću. Cipele su im od slatkiša, a odjeću rade od sljezovih kolačića.

Priču smo slušali u knjižnici.

OŠ JABUKOVAC-ZAGREB Princeza Renata u koricama knjiga: pitanja i komentari učenika 3. a učiteljica Sonja Vučić

Robot-svijet Robot-svijet je u obliku kocke. U njihovom je svijetu puno zelene vode. Ima i puno brda različitih oblika. Nebo je na planetu šareno, a oblaci crni i u obliku trokuta. Sunce je u obliku piramide. Životinje na planetu jako su neobične i imaju puno dijelova tijela. Neke životinje imaju samo jedan zub. Stanovnici : Roboti Stanovnici Robot-svijeta su žarke boje i imaju deset različitih dijelova tijela. Roboti znaju letjeti i vole plesati. Stanovnici Robot svijeta žive čudno. Roboti&nbsp;imaju neobičnu tehnologiju i jako se brinu o prirodi. Oni mogu posjećivati druge planete.

Učiteljica: Iva Petrinić Knjižničarka: Lucija Fičko

Hrabri papagaj Papagaj i orao zajedno su ugasili vatru svojim krilima. Bilo je još malo vatre i papagaj i orao krenuli su je ugasiti, no vjetar je zapuhao i orao je pao u vatru i uginuo. Papagaj je ugasio ostatak vatre, ali je bio jako tužan što orla više nema. Sve su mu životinje zahvalile i proglasile ga kraljem. Stavili su nakit na njega i ukrasile ga. Od tada, papagaj je bio još dugo, dugo kralj, te dobio djecu i živio sretan! Bela

Hrabri papagaj Kad je orao došao i pomogao je papagaju pošpricati vodu na vatru. Kada je vatra prestala goriti orao i papagaj su otišli vidjeti životinje u šumi. Tada su se orao i papagaj pretvorili u zlatne lijepe ptice i svi su im se klanjali i napravili im zlatna gnjezda. Noel

U tom je trenutku iz daljine doletio veliki orao. Vikao je papagaju da odleti i spasi se, ali srce malog papagaja bilo je puno ljubavi i odanosti prema prijateljima da se nije osvrtao na savjet orla. Nastavio je letjeti do rijeke i gasiti požar. Nožice su ga pekle, a vatra mu je skoro zapalila lijepo plavo perje. Orao začuđen papagajevim postupcima počeo je plakati, a svojim je srebrnim suzama ugasio požar. Mali papagaj nije mogao vjerovati. Sve su životinje bile na sigurnom i zahvaljivale mu se. Papagaj se sretno digao do oblaka, a oblak ga odjednom povuče. Svi su bili zabrinuti. Kada se nakon nekog vremena zrak pročistio, životinje su visoko na nebu vidjele papagaja. Više nije imao plavo perje, već je bilo šareno poput duginih boja. To je bila velika čast, a maleni je papagaj sjajio od sreće. Eva Todorovac i Irma Novosad učenice su 7. a razreda OŠ Jabukovac-Zagreb.

ŠTO SE DALJE DOGODILO? Vrata se nisu dokraja zatvorila i čula sam mačka kako loše govori o meni, iza mojih leđa. Rekao je: - Jesi li vidjela koju je knjigu uzela? Ta mi se knjiga uopće ne sviđa. Osjećala sam se tužno. Čak sam se i htjela rasplakati kad sam čula što je govorio, ali Lilith me oduševila kad mu je odgovorila: - Zašto tako loše misliš o svakome? Zar ne znaš da svatko ima pravo na svoje mišljenje o knjizi. Ušla sam i rekla: - Mačak jedan, možda znaš govoriti, ali ne znaš misliti srcem. Kako se možeš tako razgovarati? Mačak je razmislio i shvatio da nije trebao tako govoriti nekome iza leđa. Lagano je spustio glavu, ispričao se i rekao: - Želiš da ti pokažem knjige koje ja volim čitati? Luka, Lucija Đ., Gabrijel, Fran, Anamaria, Leona, Lucija P., Leon, Karmen, Petar, Deni, Lukas, Luna, Ivica

SADRŽAJ LISTOPAD Zora Mara Sikora: Princeza Renata u koricama knjiga STUDENI Zoe i Dea Himble: Knjižara tete Lilith PROSINAC Marta Gojević: Miris sličan vaniliji SIJEČANJ Lorina Katulić: Nevolje u Šumi patuljaka VELJAČA Karlo Cvrtak: Velika pobjeda malene vile OŽUJAK Eva Todorovac i Irma Novosad: Hrabri papagaj ili Eva Todorovac i Irma Novosad: Kralj i sin

Velika pobjeda malene vile Komentari, 3. d, OŠ Brestje učiteljica: Irena Kolar

Elena, Dora, Gabrijela, Sofi, i Melita iz 4. b OŠ Jabukovac-Zagreb

Kada je Renata sa učenicom opet ušla u knjigu, začudila se kako je sve drugačije. Vidjele su: Basa, Notaldre, Matu, Ralfa, Popoa, Bumamaru i Crnog mačka. Svi su ih pozdravili. Bilo im je jako drago što su napokon vidjeli kraljicu. Pozvali su ih na čajanku i lijepo su se družili. Zatim su ušli u dvorac! Bas i Ralf su otišli sa strane i uzeli novu krunu kako su se dogovorili sa Renatom. Notaldre su Renatu i djevojčicu proveli po cijelom dvorcu. Za to vrijeme su Bas i Rolf stavili krunu na tron. Bubamara, Crni mačak i Popo su pozvali ostale stare likove, a Notaldre su ih odvele do svečane sobe. Svi su se skupili i tada je Mato djevojčici dodijelio krunu. Zajedno su sjeli za stol i pojeli svečanu tortu. Renata i djevojčica su se sretno vratile u svoj svijet.

stranicu ne obraćajući pažnju na koji planet idem. Zasvijetlilo je zlatno svjetlo, knjiga me krenula uvlačiti i samo tako, otišla sam s&nbsp;Alotuxa…&nbsp; &nbsp;&nbsp;Sljedećih sat vremena provela sam istražujući razne svjetove, ali znala sam da ne mogu dugo istraživati jer me moji očekuju kod kuće.&nbsp;Zato sam sjela na rub stijene na planetu&nbsp;Kansonu&nbsp;(tamo nema živih bića i nitko me nije mogao ometati) i potražila Zemlju. Kad sam je našla, umorno sam protrljala sliku knjižnice…i pafff!&nbsp;Za koji trenutak opet sam se našla na podu, ovaj put pripremljena, ne proizvodeći gotovo nikakav zvuk. Opet nisam privukla ničiju pozornost. Otresla sam ono malo prašine sa sebe i odšetala do knjižničarke pokušavajući izgledati obično, kao da se nisam upravo vratila s drugog planeta.&nbsp; &nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;„Dobar dan,&nbsp;htjela&nbsp;bih posuditi ovu knjigu“, rekla sam i pažljivo&nbsp;ju odložila&nbsp;na stol. Knjižničarka je pročitala&nbsp;naslov, namignula mi kao da zna o kakvoj se knjizi tu radi i označila ju jednim od onih pečata za datum povratka.&nbsp; Kasnije, kod kuće, provjerila sam kada moram vratiti knjigu, ali umjesto datuma, pisalo je samo:&nbsp;Knjiga je tvoja. Uživaj u putovanjima. Nasmiješila sam se i ponovno&nbsp;otvorila knjigu, tražeći na koje bih mjesto mogla ovaj put otputovati. Marta Gojević učenica je 6. razreda OŠ Brestje.

ZAMIŠLJENI SVJETOVI UČENIKA OŠ JABUKOVAC-ZAGREB

STUDENI Priču su napisale Zoe i Dea Himble, OŠ BRAĆE RADIĆ, BOTINEC

Nevolje u Šumi patuljaka &nbsp; Komentari 3. d - OŠ Brestje Učiteljica:&nbsp;Irena Kolar

Nevolje u  šumi patuljaka u 1. a i 2. b razredu

1. a i 2. b razred Osnovne škole Gornje Vrapče

UKLJUČENE ŠKOLE I VODITELJICE: OŠ Vugrovec-Kašina Katarina Jukić, stručna suradnica knjižničarka (autorica projekta) OŠ braće Radić, Botinec Ružica Rebrović Habek, stručna suradnica knjižničarka OŠ Brestje, Sesvete Ankica Blažinović Kljajo, stručna suradnica knjižničarka Ana Starčević, stručna suradnica knjižničarka OŠ Gornje Vrapče, Zagreb Ani Grbin Janović, stručna suradnica knjižničarka OŠ Jabukovac-Zagreb Zlatka Belošević, stručna suradnica knjižničarka OŠ Luka, Sesvete Lucija Fičko, stručna suradnica knjižničarka Jadranka Jelinić Blagec, stručna suradnica knjižničarka OŠ "Stjepan Radić", Božjakovina Ivana Budimčić, stručna suradnica knjižničarka Ivana Kosko, stručna suradnica knjižničarka

EVA TODOROVAC I IRMA NOVOSAD: Hrabri papagaj U šumi je već dugo trajala jaka suša. Životinje koje su u njoj živjele bile su žedne i gladne. Sve je to gledao jedan sasvim malen plavi papagaj. Strašno je htio pomoći šumskim prijateljima, ali je znao da ne može dozvati kišu. Jednog vrućeg jutra, suša je izazvala veliki požar koji je zahvatio gotovo cijelu šumu u samo par minuta. Vatra je došla do gnijezda malenog papagaja, a ovaj je u strahu brzo odletio. Iz zraka je promatrao goreću šumu i htio je spasiti životinje i život u šumi. Odjednom se sjetio. Povikao je svima da krenu prema rijeci, ali ga neki nisu čuli, a većina ih je bila zarobljena u vatri. Papagaj je sam odletio do rijeke i zaronio u vodu, namočivši krila. Brzo se vratio do šume i zamahnuo krilima, a kapljice vode su padale u vatru. Tako je napravio nekoliko puta, a onda je shvatio kako to neće moći napraviti sam.

OŠ braće Radić Razred 1.b Učiteljica PB: Iva Sivrić Knjižničarka: Ružica Rebrović-Habek

Učenici 2. b razreda su nakon slušanja priče Nevolje u šumi patuljaka u parovima napisali svoj izmjenjeni kraj.

Nevolje u šumi patuljaka - promijenjeni završetak Srećko je otišao kod Dalibora, a Dalibora nije bilo. Otišao je sam u šumu. Na kraju šume pronašao je čarobno drvo sa čarobnim trešnjama. Ubrao je trešnje. Odnio ih je Zloćku. Zloćko ih je pojeo ali je tvrdio da bi samo on trebao biti kralj. Srećko se nije slagao s tim. Odlučili su da će patuljci glasati. Došlo je vrijeme za glasanje. Na glasanju se pojavio Dalibor i rekao je Srećku i Zloću da bi oboje trebali biti kraljevi. Kralj Srećko je vladao jednom, a kralj Zloćko drugom polovicom. Na kraju su oboje vladali sretno i pošteno!

Luka, Marin, Lucijan, Filip i Mikhail iz 4. b OŠ Jabukovac-Zagreb

Iznenada otvore se vrata. Odlučile su ući unutra. Vrata su se zaključala. Odjednom, čuli su čudan glas koji je rekao: - Želite li izaći morate riješiti četiri zadatka. Za svaki riješen zadatak, dobit ćete po jedan broj lozinke koji vas vodi ka izlazu. Pa krenimo! Prvi zadatak: Morate pogoditi koliko sam star. - Hmmmm… Penzić si! - Točno! Prvi broj je 9. Drugi zadatak: S lukom i strijelom moraš pogoditi metu koja se miče. Imaš 10 minuta da pogodiš metu pet puta. Ako ne uspiješ, šifra mijenja redoslijed. - 5…. 4…. 3…. 2… - Tooo! Pogodak. Bravo! Drugi broj je 7.

Ilustrirali i tehnikom kamishibai prepričali učenici 2. a OŠ "Stjepan Radić", Božjakovina

Nikolina, 3. d, OŠ Brestje &nbsp; Meni se priča jako svidjela. Dodala bih da je kralj dao da i Zloćko bude kralj. Smiješno mi je bilo kad je Dalibor pitao tko je Dalibor i rekao ja sam Dalibor. Najljepše mi je bilo kad je Srećko zagrlio Zloćka. &nbsp; --------------------------------------------------------------------------------- Anastazija, 3. d, OŠ Brestje &nbsp; Ova mi se priča svidjela zbog toga što je patuljak Srećko uspio smekšati srce svoga brata Zloćka tako što ga je zagrlio i to mi se jako svidjelo. Braća se uvijek trebaju slagati. Nije mi se svidjelo što je Zloćko bio sebičan i cijelu šumu pretvorio u mrak. U ovoj priči ne bih mijenjala ništa jer je priča poučna, uči nas dobroti i poniznosti i&nbsp;ljubavi prema svom bližnjem.

EVA TODOROVAC I IRMA NOVOSAD: Kralj i sin U velikoj raskošnoj, ali i staroj palači, živio je kralj sa svojim sinom i slugama. Kralj je bio jako škrt pa je svojem sinu sve uskraćivao. Novac je trošio samo na sebe, a o drugima nije razmišljao. Kraljeva sebičnost je s mjesecima rasla, a kada mu se sin napokon suprotstavio, kralj ga je istjerao iz palače. Jedne hladne noći, kralj je mirno utonuo u san. Usred noći probudila ga je snažna buka. Sljedećeg što se sjeća je bilo to da se probudio usred ničega s povezom na očima, smrzavajući se od hladnoće. Počeo je lutati ne bi li našao mjesto za prespavati. Nakon dužeg vremena naišao je na malu kolibu. Ugledao je bijeli dim kako se diže iz dimnjaka. Ohrabren, pokucao je na vrata. Ali odjednom zastane posramljen, sjetivši se kako bi sam otjerao svakoga tko bi pokucao na njegova vrata tražeći pomoć. Upravo se spremao otići, kad začuje da ga netko doziva. Osjetivši olakšanje kralj zatraži&nbsp;prenoćište.

PROSINAC Priču je napisala Marta Gojević, OŠ BRESTJE

Najviše mi se svidjelo kad se zmaj crvenio od ljutnje.

ZAŠTO NAM SE SVIĐA PRIČA: Sviđa mi se kraj kada je išla provjeriti kad treba vratiti knjigu!(Ana) Kada je listala stranice i putovala po planetima! (Josip) Kada je ušla na prvi planet i iznenadila se. (Mia) Kada ju je knjiga uvukla! (Luka) Sviđa mi se što je miris stvaran. Možda je netko jeo kolač pa se miris uvukao u knjigu. (Antea)

Svi su začuđeno podignuli pogled. „Samo nam je još i ova trebala...“, promrmlja zmaj sebi u bradu. „Ti jedan bezobrazni zmaju! Nije lijepo mučiti slabije od sebe! Ako zlostavljaš slabije od sebe i sam si slab. Zato ću te kazniti, a kada shvatiš i istinski se pokaješ, preobrazit ću te u tvoj prvobitni lik.“, reče Gea te zamahom svoj čarobnog štapića velikog i snažnog zmaja pretvori u malenog, sivog i plašljivog miša. „Hvala ti puno! Spasila si nam živote!“, reče zmajica, „Prava si junakinja!“ „Nije to ništa posebno. Samo ovim svojim djelom želim pokazati da se loše lošim vraća te da svi snažniji trebaju štititi slabije kako bi svakoga dana ovaj svijet činili boljim mjestom za život!“, objasnila je Gea. Nakon toga, Gea se s njima sprijateljila i podružila, a zmajići su letjeli svuda uokolo i svima pripovijedali o dobroj vili koja ih je sve spasila. Nekoliko mjeseci kasnije vratila se u vilinsko selo. Tugu je zamijenila sreća i ponos, a suze osmijeh i veselje. Svojim djelima pokazala je kako dobro na kraju uvijek pobijedi te je time postala najpoznatija vila u svom kraju. Karlo Cvrtak pohađa 7. b razred Osnovne škole Luka Sesvete.

Sutradan Maja se vratila jer joj se knjiga jako svidjela. Kada je ušla tamo, nikoga nije bilo pa je pozvonila na zvonce. Lilith se spuštala stepenicama i rekla: „Opet si došla. Baš mi je drago.“&nbsp;Maja je krenula do police s hororima i ispred nje se stvorio onaj crni mačak. Samo je sjeo ispred nje. Pokušala ga je zaobići, ali ju je ogrebao. Htjela je otići po Lilith i tada je mačak nestao. Otrčala je do Lilith i rekla joj što se dogodilo, a ona se samo nasmijala i rekla da je to nemoguće. „Sigurno je samo brzo otišao, a ti ga nisi vidjela.“ Dala joj je biskvit da se smiri i čim&nbsp;je zagrizla, ogrebotina na ruci je nestala. Toliko se prepala da je vrisnula i brzo izletjela van. Sutradan je došla razjasniti stvari, ali tamo nije bilo knjižare – samo neka kuća. Pozvonila je i otvorila joj je neka žena. „Oprostite, što se dogodilo s knjižarom?“- „Kakvom knjižarom?“ –„Pa jučer je ovdje bila knjižara.“ – „Žao mi je! Varate se, ja ovdje živim već 20 godina.“ Hana Marković, 4. a

Lilith je izjurila iz sobe, iza nje isti onaj mačak koji je ležao na pultu. Mačak je s lakoćom skočio na pult i prišao mi, pogladila sam ga po glavi. Teta Lilith je znatiželjno pogledala hororac u mojoj ruci. - To ćeš uzeti? - upitala je. Kimnula sam i odložila knjigu na pult. Uzela ju je i skenirala. - Biskvit? - upitala je i pružila mi tanjur. - Ne, hvala - odmahnula sam rukom. Slegnula je ramenima i sama uzela jedan. - To će biti 69 kn - rekla je kad je progutala zalogaj. Izvadila sam 70 kn iz novčanika i pružila joj. Obrisala je mrvice s obraza svojim rukavom i uzela novčanice. Vratila mi je 1 kn i dala mi knjigu u platnenoj vrećici. - Hvala i dođi nam opet - rekla je i osmjehnula se. Uzvratila sam joj osmijeh i izašla iz knjižare. - Napokon je otišla - rekao je Jesper. Lilith je pomazila crnog mačka. - Izgledala je kao draga djevojka. Mačak je frknuo nosom. - Tebi svi izgledaju kao da su dragi i onda se uvijek razočaraš - Jesper je skočio s pulta. - Nadam se da će doći opet - uzdahnula je Lilith gledajući prema vratima knjižare. Zoe i Dea Himble učenice su 8. a razreda OŠ braće Radić, Botinec.

MARTA GOJEVIĆ: Miris sličan vaniliji Miris kiše ispunio mi je nosnice dok sam se spuštala niza stepenice iako je prestalo pljuštati prije gotovo tri sata. Žurno sam koračala blatnim puteljkom koji je vodio iz mog dvorišta do ceste&nbsp;i krenula dobro poznatim putem. Prošlo je otprilike pet minuta dok nisam stigla do knjižnice. Pozdravila sam knjižničarku i dala se u potragu za knjigama koje ću danas posuditi.&nbsp;Dok sam zurila u police, jedna mi je knjiga posebno privukla pozornost.&nbsp;Bila je velika i debela, sjajnih kožnatih korica i imala je kićeni zlatni naslov:&nbsp;Priručnik za putovanje kroz&nbsp;galaksije.&nbsp;Otvorila sam korice i&nbsp;prvo što sam osjetila bio je&nbsp;miris koji nikada prije nisam osjetila, a najbliže s čime bih&nbsp;ga mogla usporediti je-miris&nbsp;vanilije. Tek sam tada ugledala ilustraciju, prikazivala je veliku liticu iznad mora s velikim borovima koji su umjesto iglica imali latice cvijeća. Ispod slike je pisalo:&nbsp;&nbsp; ALOTUX&nbsp; Na planetu ima kisika!!&nbsp; Glavni jezik:&nbsp;Altijski&nbsp; Najinteligentnija bića:&nbsp;Lotuxi&nbsp;– izgledaju kao plavi stojeći tigrovi s četiri oka.

Učenici 1. a razreda priču su slušali u svojoj učionici.

NAPISALI SMO I SVOJE PRIČE O MIRISIMA

Priča s mirisom limuna Jednog dana išla sam u dućan. U dućanu vidjela sam mljac, mljac čokoladu. Ali...mama je rekla da kupim limune. Kada sam uzimala limun osjetila sam predivan miris. Ne bi ste&nbsp;vjerovali isti sam taj miris osjetila u svojoj novoj knjizi. Ta knjiga bila je priča o limunima i bila je sva žuta. Drugog dana dobila sam knjigu u smeđoj boji a ona je mirisala po čokoladi. Iskreno, skoro sam pojela tu knjigu koliko je mirisala po čokoladi.&nbsp;(Bruna T.)

Priča s mirisom jagode Jednom kada sam s mamom bila u vrtu mama je nabrala puno toga, a ja sam samo jagode. Unijela sam jagode u kuću. Stariji brat mi je rekao: „Ti pojedi jednu i ja ću pojesti jednu.“ Kas sam ju stavila pred lice zamislila sam si kao da sam u šumi koja je puna jagoda. Imala je travu od jagoda i na drveću su rasle jagode. U toj šumi bile su životinje i jele su samo jagode. Na jednom drveti bio je jedan plavi gumb. Pritisnula sam ga i vratila sam se kući. U to vrijeme prijatelji su mi došli i lijepo smo se igrali. (Dora V.)

OŠ braće Radić, ZAGREB Učenici 1.a

Odabrali smo radove: Petre, Patrika, Paole, Leona, Mie, Katarine, Helene i Juraja

Učiteljica: Ana Katušić Knjižničarka: Ružica Rebrović-Habek

ZOE I DEA HIMBLE: Knjižara tete Lilith Školsko je zvono zazvonilo označavajući kraj školskog dana. Na brzinu sam oprala kistove i spremila sliku na platnu u kabinet profesorice likovnog. Torbu sam stavila preko ramena i s prijateljima izašla iz škole. - Ideš u šoping centar s nama Maja? - pitala je moja prijateljica Sandra. - Ne, hvala. Htjela bih otići u onu novu knjižaru u Tkalčićevoj - odgovorila sam. - U redu. Vidimo se onda sutra - rekla je Sandra. Mahnula sam i krenula do tramvajske stanice. Tramvajem sam se vozila desetak minuta. Sišla sam na Trgu bana Josipa Jelačića i počela se uspinjati. Hodala sam sve dok nisam ugledala izlog pun knjiga. Izgleda lijepo, pomislila sam i ušla. Knjižara je bila velika i staromodna. Uski hodnik vodio je do pulta od hrastovog drveta. S lijeve i desne strane protezale su se hrastove police pune prašnjavih knjiga. Iza pulta stajala je žena s kosom bijelom kao snijeg smotanom u raščupanu punđu. Nosila je tamno plavu haljinu s mnogo ukrasa te je na prsima imala zalijepljen papirić na kojem je pisalo Lilith. Njezino ime, pretpostavljala sam. U rukama je držala knjigu.

Zvonimir, 3. d, OŠ Brestje U priči mi se svidjelo kad je djevojčica Maja rekla da ne voli romantiku jer u njoj&nbsp;ima previše drame, ja tako mislim. Svidjelo mi se i kako je teta Lilith Maju ponudila biskvitom. Ne sviđa mi se što je knjižara staromodna i što podovi škripe i što je odabrala horor, a ja ne volim horor. Priča mi je zapravo dobra i to je to od mene. &nbsp; &nbsp; &nbsp; Lana, 3. d, OŠ Brestje Meni se svidjelo kad je mačak počeo pričati. Dodala bih u priču da je u knjižari pored Maje bio i jedan dečko i onda bi se oni sudarili i Maji bi pala knjiga, oboje bi se sagnuli po knjigu i onda bi se Maja zaljubila u njega. Promijenila bih na kraju mačkove grube riječi prema Maji i mačak bi joj rekao da je slatka, da jedva čeka da je opet vidi. U priči mi je bilo najzanimljivije što je Maja posudila horor knjigu.

Učiteljica: Marija Mišurac Knjižničarka: Jadranka Jelinić Blagec

Forix Forix je plavi, crni i sivi. Na njemu ima puno vulkana i vode. Životinje su kao izvanzemaljci samo što su ljubičasti. Biljke su neobične i imaju trule kruške na vrhu. Stanovnici: Epikovci Stanovnici su jako miroljubivi i vole se kupati u vodi. Oni koriste dijelove središnje jedinice kako bi izgradili kuću. Oni se kreću tako što skaču i lete. Jako se lijepo odnose jedni prema drugima. Svojim izgledom podsjećaju na astronaute i načinjeni su od papira.

Učenici 2. c razreda priču su slušali u čitaonici školske knjižnice.

Svoje su dojmove izrazili likovnim radovima.

Nakon čitanja priče učenici 2. a razreda priču su maštovito ilustrirali i napisali što im se u priči najviše svidjelo.

Kad je mama zamjica zaštitila male zmajiće.

Vila je fora zato što je spasila zmajiće.

Meni se priča jako svidjela. Mogla sam dočarati miris i okus. Ja volim napete knjige, a romantiku ne mogu zamisliti. Knjižnica gdje je radila teta Lilih bila je starinska i mirisala po biskvitu, To me podsjetilo, da kad baka dođe ,ona i mama uvijek peku torte i kolače. Onda cijela kuća miriši po biskvitu i čokoladi.( Ana Bilić)

Priča mi je jako dobra. Ja sam to doživjela kao neku staru knjižnicu iz hororaca. Ta priča me potakla da više čitam priče. Knjiga koju bih htjela pročitati je neka horor knjiga. Volim knjige, koje koje kad čitam, vidim ih kao da je sve iz prošlosti. (Ana Budeš)

U priči me se dojmilo to što je mačak Jasper bio smiješan. Dok sam slušao priču osjećao sam se opušteno i sve sam zaboravio, što mi je jako, jako važno.(Josip)

Svidjelo mi se sve u priči. Nije mi se svidjelo što je djevojčica voljela horor knjige, a najviše mi se svidjelo što je knjižara mirisala na biskvit i čaj. (Šimun)

Priča je bila zanimljiva zato što je djevojčica umjesto šopinga odabrala knjižaru i zato što je u njoj bilo puno zanimljivih stvari, puno stepenica, staromodnih stvari. Djevojčica Maja je kupila horor knjigu zato što je čula da nije loša. (Vedran)

PIŠEM PRIČU, ČITAM PRIČU: zbirka priča i dojmova projekt školskih knjižničara, šk. god. 2021./2022.

VELJAČA Priču je napisao Karlo Cvrtak, OŠ LUKA SESVETE

Name

Safari may block some audio or video from playing automatically and ‘read to me’ will skip these. You can configure this in Safari’s preferences.