Book Creator

Poklanjam ti djelo2

by Elena Kovačić

Pages 2 and 3 of 36

Rounded Rectangle
Poklanjam ti djelo...
stvaralački uratci učenika osmih razreda OŠ Sveti Đurđ
Loading...
Per aspera ad astra
Loading...
,,Per aspera ad astra'' - ,,Preko trnja do zvijezda''. Izreka koja će neke, poput mene, navesti na razmišljanje, a neke na podrugljiv smijeh.
           Čovjek je teoretski živo biće, ali i nešto puno dublje od toga. Biti čovjek nije nimalo lako, a kažu da je najsavršenije biće. Kažu ,,život je kratak'', a najduža je stvar koju činimo. Opet, ovisi od čovjeka do čovjeka kako ga provede. Nažalost, čovjek ne može birati želi li odrasti u bogatoj obitelji ili u siromašnoj. Ne može birati koliko će prijatelja imati i koliko će dugo živjeti. Na nama je da stvorimo osobu kakvom želimo biti. Da se pokažemo svijetu, stvorimo si ciljeve i uvijek budemo puni nade. Da dođemo do ,,zvijezda''. Svaki čovjek zaseban je, drugačiji je. U tome nema ničeg lošeg. Ne postoji pravi odgovor na pitanje što je čovjek upravo iz tog razloga. Kao čovjek, provjereno mogu reći da svaki od nas ima različite ciljeve. Različite težnje i tuge. Usrećuju nas različite stvari. Različite stvari ili možda osobe, daju nam motivaciju da nastavimo dalje. Da nikad ne odustajmo od onoga što si ,,zacrtamo'', već da ponosno držimo glavu gore. Neki ciljaju na vile i automobile, neki pronalasku prijateljstva i ljubavi, neki žele promijeniti svijet. No jedno im je zajedničko – svi ljudi uporno žure. Žure da dođu do svog cilja. Žure da budu sretni. Uvijek teže za nečim višim. Preko trnja do zvijezda. No, problem je, kada se ljudi ne znaju zaustaviti. Što ako su preskočili svoje ,,zvijezde'' jer su se toliko žurili, a nisu shvatili da su opet u trnju? Svi moramo proći muke da pronađemo našu sreću. No, što ako nismo zadovoljni gdje smo stali pa odemo predaleko? Od pojedinca do pojedinca ovisi hoće li svoju žurbu smatrati problemom ili će je zanemariti. Kako god bilo, čovjek i taj jedan dugi život, treba proživjeti punim plućima, zadovoljan sa svim svojim odlukama, treba biti u mogućnosti reći ,,živio sam''.
           Bile one obitelj, slava, novac ili što god, bitno je da taj čovjek gleda na svoj život s osmijehom, pronađe svoje zvijezde i zauvijek cijeni svoje trnje.
Loading...
Loading...
Tara Jakopović
Loading...


Jedne noči zišel sam vun
i pogledal sam v nebo.
Videl sam puno zvezdi
koje kak lompice
sediju jedna polek druge.
I tak sam ih gledal
i zamišljal sam si,
da li ima života tam gori,
tam med zvezdami sjajnih svjetlosnih.

Mort zvezde nesu tak svetleče,
mort je to samo odsjaj sonca,
i mort nesu u obliku malih lompica,
več su to sam grde okrogle lopte.
Nigdor namo znali
jer navek bu saki zamišljal
kok bu on štel,
Ali jednog dena
dok bu nam kraj
si bumo znali kakve su.

Loading...
Gledal sam zvezde
Loading...

I tak sam ih gledal
i videl jednu kak curi,
bila je to padalica sjajna
i svetleča kak suza.
Odmah sam si poželjel želju
i dišel sam spot.
Tak sam u snu senjal o zvezdami.
Loading...
Jakov M.
Zvezde

Noč se več spustila.
Male zvezdice prekrile su nebo.
Bleščiju kak kristali na suncu.
Gledim v njih,
gledim i mislim si kak su lepe.
Dok ih gledim,
kaj da mi nekaj mera v srce vsadi.

I mesec se pojavil.
Ve nebo još lepše zgledi.
Oh, pogleč,
nekaj se na nebu zasvetilo.
To je zvezda padalica!
Lana G.
Ivan J.
Zvezda

Spod nje stojim
i gledim.

Nebrem jo prijeti
niti k sebi zeti.

Zvezda je visoko,
a nebo široko.

Ne žalim za njom
u srcu je mom.

Evo, več ide,
kam je dišla?

Na nebo se skrila
i senje snila.
Sara K.
Zvezdice
Na nebo
stojijo zvezdice.
Stojijo i svetijo.
Svetijo tak lepo
kak kresnice.

Gledim ih
tak so kaj šljokice,
kak močkije svetleče okice.
Sara Kolarek
Per aspera ad astra
    „Per aspera ad astra“ - „Preko trnja do zvijezda“. Izreka koja, s jedne strane, govori malo, a s druge strane, jako puno. Izreka koja će neke navesti na razmišljanje, a neke na smijeh. Izreka koja opisuje cijeli svijet. Izreka koja opisuje čovjeka. Ali, tko je zapravo čovjek?
       Je li čovjek samo živo biće? Ne! Čovjek je nešto puno više od toga. Neizvjesnost. To je čovjek. Neusporediva sila brige. Opojnost zebnje. Ono što svi sada osjećamo. Čovjek nije stvoren za poraze. Čovjek može biti uništen, ali ne i pobijeđen. Čovjek je zapravo sam sebi zagonetka. Otkrio je svašta, unaprijedio je svijet, ali je u sebi ostao neodgonetnut. Što je čovjekova osobnost, što treba učiniti od sebe, zašto tako kratko živi, zašto tolika različitost među ljudima, zašto je nemoćan osloboditi se zla i patnje, zašto ne zna odakle je došao na svijet i kamo ide? Tko je čovjek između rođenja i smrti, tko je čovjek u mnoštvu ljudi, u vlastitoj povijesti, u povijesti čovječanstva? Zašto, zašto, zašto? Ima nešto što znamo. Svaki je čovjek drugačiji. Svaki čovjek ima svoje ciljeve. Svaki čovjek traži svoj put do „zvijezda“. Neki imaju cilj da kupe novi automobil, neki da pronađu ljubav, neki žele promijeniti svijet, ali svi imamo jedan zajednički cilj koji se zove sreća. Svi mi težimo za nečim višim. Preko trnja do zvijezda. Ali, što ako ne uspijemo? Što ako opet završimo u trnju? Što ako smo „preskočili zvijezde“? U životu nailazimo na mnoge prepreke. Ako želimo biti sretni, jednostavno ih moramo proći. Moramo pokazati da smo zaslužili biti sretni, da nismo zanemarivali prepreke i muke koje su nas snašle. Moramo pokazati da smo bili hrabri i da smo se borili.
       Na kraju, kada našem životu dođe kraj i kada sagledamo sve što nas je snašlo, sve kroz što smo prošli, bitno je da na to gledamo s osmijehom i da ponosno možemo reći: Per aspera ad astra.
Laura Bačani
GLEDAL SAM ZVEZDE

Vu noči tamnoj,
visoko na nebo,
obesile se zvezde.

Žote, velke i male
svetiju kaj sonce.

Gledim v nebo
i divim se lepoti.
Kak podaju
tak si želje zamišljam.

I tak sako večer gledim
i joko se veselim.
Ivan B.
PrevNext