CRVENKAPICA 2, 2020.

ILUSTRIRAO:
VIGOR ĆIKOVIĆ

BILA JEDNOM JEDNA DJEVOJČICA. DOBRA I UMILJATA, DRAGA SVIMA, A SVOJOJ BAKI NAJDRAŽA. BAKA JOJ OD CRVENOG BARŠUNA KAPICU NAPRAVILA, A DIJETE JU JE OD RADOSTI STALNO NOSILO PA SU JE PROZVALI CRVENKAPICOM.

CRVENKAPICA JE SA MAJKOM ŽIVJELA U KUĆICI PORED VELIKE ŠUME. A NA DRUGOM KRAJU ŠUME, U MALOJ USAMLJENOJ KUĆI, STANOVALA JE BAKA.
JEDNOG JUTRA MAJKA REČE CRVENKAPICI:

– BAKA SE RAZBOLJELA. SAMA JE I LEŽI. ODNESI JOJ KOŠARICU SA HRANOM I POPRIČAJ MALO SA NJOM. BUDI DOBRA, NE ŠETAJ PO ŠUMI I DOĐI DO VEČERE.

– NE BRINI, MAJČICE! BIT ĆU DOBRA I SVE ĆU NAPRAVITI KAKO SI MI KAZALA! – NASMIJA SE CRVENKAPICA, UZE KOŠARU S JELOM I KRENE U ŠUMU.

I CRVENKAPICA, ZABORAVLJAJUĆI NA OBEĆANJE KOJE JE DALA MAJCI, ODSKAKUTA SA STAZE U ŠUMU I POČNE BRATI CVIJEĆE.

KAKO BI KOJI CVIJET UBRALA, UČINILO BI JOJ SE DA JE ONAJ DRUGI JOŠ LJEPŠI. POTRČALA BI ZA NJIM I TAKO ZALAZILA SVE DUBLJE I DUBLJE U ŠUMU.

ILUSTRIRAO:
MARIN MARČINKO

ODJEDNOM, PRED CRVENKAPICU STUPI VUK. DJEVOJČICA NIJE ZNALA DA JE TO ZLA, OPASNA ZVIJER, PA MU BEZ IMALO STRAHA ODVRATI POZDRAV.

– KUDA IDEŠ TAKO RANO? – UMILJATO JE UPITA VUK.
– IDEM BAKI! – ODGOVORI CRVENKAPICA.
– ŠTA TO NOSIŠ U KOŠARICI? – RASPITIVAO SE VUK.

NE SUMNJAJUĆI NIŠTA, CRVENKAPICA ISPRIČA DA JE BAKA BOLESNA I DA JOJ NOSI VOĆE DA SE OKRIJEPI I OJAČA.

– GDJE STANUJE TVOJA BAKA?
– NA KRAJU ŠUME, ISPOD TRI
HRASTA, NIJE JU TEŠKO NAĆI
– MIRNO JE PRIPOVIJEDALO DIJETE.

ILUSTRIRALA:
DEA JUŠIĆ

VUK SE DADE U TRK I PREČICOM POŽURI BAKINOJ KUĆI. KAD STIŽE TAMO, ON PROVIRI KROZ PROZOR, PA KAD VIDJE DA JE STARICA SAMA, ZAKUCA NA VRATA.

– KO JE? – JAVI SE BAKA S POSTELJE.
– JA SAM, CRVENKAPICA! – UTANJI VUK GLAS. – NOSIM TI, BAKICE, MALO VOĆA. OTVORI MI!

– PRITISNI SAMO KVAKU! VRATA NISU ZAKLJUČANA! – ODGOVORI BAKA.
KAD VUK TO ČU, NAGLO OTVORI VRATA, A UPLAŠENA STARICA, VIDJEVŠI VUKA SKOČI I SAKRIJE SE U ORMAR!

VUK OBUČE NJEZINU SPAVAĆICU, STAVI NA GLAVU NJEZINU KAPU I NAOČALE, LEGNE U KREVET I POVUČE POKRIVAČ SVE DO NJUŠKE KAKO GA CRVENKAPICA NE BI ODMAH PREPOZNALA. I STADE ČEKATI.

ILUSTRIRALA:
LAURA MITROVIĆ BLAŽEVIĆ

KAD NAPOKON IZBI PRED BAKINU KUĆICU, ZAČUDI SE OTVORENIM VRATIMA.
– BAKO, BAKICE! – ZVALA JE CRVENKAPICA, ALI JOJ NIKO NE ODGOVORI.
– DOBRO JUTRO! – REČE DIJETE, PREĐE PREKO PRAGA I PRIĐE KREVETU.

PRED NJOM JE LEŽALA NJENA BAKA SA KAPICOM NAVUČENOM DUBOKO NA LICE I
NJEN IZGLED UPLAŠI DJEVOJČICU.
– JAO, BAKICE! – UZVIKNU CRVENKAPICA – ZAŠTO IMAŠ TAKO VELIKE UŠI?
– DA TE BOLJE ČUJEM!
– A ZAŠTO IMAŠ TAKO VELIKE OČI?
– DA TE BOLJE VIDIM!

– A ZAŠTO IMAŠ TAKO DUGAČKE RUKE?
– DA TE LAKŠE ZGRABIM!

– A ZAŠTO SU TI, BAKICE, TAKO VELIKI ZUBI?– DA TE
LAKŠE POJEDEM! – UZVIKNU VUK I ISKOČI IZ POSTELJE
NE BI LI PROGUTAO MALU CRVENKAPICU.

CRVENKAPICA JE VRISNULA IZ SVEG GLASA!

ILUSTRIRAO:
RAFAEL KODAN

SREĆOM, ŠUMOM JE PROLAZIO DRVOSJEČA. ČIM JE ČUO VRISAK DOJURIO JE DO BAKINE KUĆE.

VIDJEVŠI VUKA NASRNUO JE NA NJEGA, ALI VUKA NIJE TREBALO PREVIŠE TJERATI. ČIM JE VIDIO DRVOSJEČINU SJEKIRU POBJEGAO JE NAJBRŽE ŠTO GA NOGE NOSE.

BAKA JE POJELA NEŠTO VOĆA PA SE BRZO OPORAVILA. A CRVENKAPICA JE RAZMIŠLJALA:
"DOK SAM ŽIVA, NEĆU VIŠE SKRETATI S PUTA I SAMA IĆI PO ŠUMI."

ILUSTRIRALA:
KIARA KUNIŠEK

ISPRIČALA SE BAKI, ALI BAKA SE NIJE LJUTILA NA SVOJU UNUČICU. ZNALA JE DA NJEZINA CRVENKAPICA SADA ZNA I ŠTO JE VUK, I ŠTO JE ŠUMA I ŠTO JE PUT KOJIM TREBA IĆI.