Loading...
Loading...
BRAĆA GRIMM: CRVENKAPICA
ILUSTRATORI:
UČENICI 1.C RAZREDA
OŠ "MILAN BROZOVIĆ"
BILA JEDNOM JEDNA DJEVOJČICA. DOBRA I UMILJATA, DRAGA SVIMA, A SVOJOJ BAKI NAJDRAŽA. BAKA JOJ OD CRVENOG BARŠUNA KAPICU NAPRAVILA, A DIJETE JU JE OD RADOSTI STALNO NOSILO PA SU JE PROZVALI CRVENKAPICOM.
CRVENKAPICA JE SA MAJKOM ŽIVJELA U KUĆICI PORED VELIKE ŠUME. A NA DRUGOM KRAJU ŠUME, U MALOJ USAMLJENOJ KUĆI, STANOVALA JE BAKA.
JEDNOG JUTRA MAJKA REČE CRVENKAPICI:
– BAKA SE RAZBOLJELA. SAMA JE I LEŽI. ODNESI JOJ KOŠARICU SA HRANOM I POPRIČAJ MALO SA NJOM. BUDI DOBRA, NE ŠETAJ PO ŠUMI I DOĐI DO VEČERE.
– NE BRINI, MAJČICE! BIT ĆU DOBRA I SVE ĆU NAPRAVITI KAKO SI MI KAZALA! – NASMIJA SE CRVENKAPICA, UZE KOŠARU S JELOM I KRENE U ŠUMU.
CRVENKAPICA JE SA MAJKOM ŽIVJELA U KUĆICI PORED VELIKE ŠUME. A NA DRUGOM KRAJU ŠUME, U MALOJ USAMLJENOJ KUĆI, STANOVALA JE BAKA.
JEDNOG JUTRA MAJKA REČE CRVENKAPICI:
– BAKA SE RAZBOLJELA. SAMA JE I LEŽI. ODNESI JOJ KOŠARICU SA HRANOM I POPRIČAJ MALO SA NJOM. BUDI DOBRA, NE ŠETAJ PO ŠUMI I DOĐI DO VEČERE.
– NE BRINI, MAJČICE! BIT ĆU DOBRA I SVE ĆU NAPRAVITI KAKO SI MI KAZALA! – NASMIJA SE CRVENKAPICA, UZE KOŠARU S JELOM I KRENE U ŠUMU.
U ŠUMI JE BILO SVIJETLO I MIRNO, A DO BAKINE KUĆE DALEKO. CRVENKAPICA PODIŽE GLAVU, POGLEDA OKO SEBE I POMISLI:
"ZAISTA JE LIJEPO. ZNAM DA JE BAKA BOLESNA I SAMA. UBRATI ĆU JOJ KOJI STRUČAK CVIJEĆA. NEKA SE RADUJE, NEKA I NJOJ BUDE MIRISNO I RADOSNO. A JOŠ JE I RANO, PA SE MOGU MALO ZADRŽATI."
"ZAISTA JE LIJEPO. ZNAM DA JE BAKA BOLESNA I SAMA. UBRATI ĆU JOJ KOJI STRUČAK CVIJEĆA. NEKA SE RADUJE, NEKA I NJOJ BUDE MIRISNO I RADOSNO. A JOŠ JE I RANO, PA SE MOGU MALO ZADRŽATI."
I CRVENKAPICA, ZABORAVLJAJUĆI NA OBEĆANJE KOJE JE DALA MAJCI, ODSKAKUTA SA STAZE U ŠUMU I POČNE BRATI CVIJEĆE.
KAKO BI KOJI CVIJET UBRALA, UČINILO BI JOJ SE DA JE ONAJ DRUGI JOŠ LJEPŠI. POTRČALA BI ZA NJIM I TAKO ZALAZILA SVE DUBLJE I DUBLJE U ŠUMU.
KAKO BI KOJI CVIJET UBRALA, UČINILO BI JOJ SE DA JE ONAJ DRUGI JOŠ LJEPŠI. POTRČALA BI ZA NJIM I TAKO ZALAZILA SVE DUBLJE I DUBLJE U ŠUMU.
ODJEDNOM, PRED CRVENKAPICU STUPI VUK. DJEVOJČICA NIJE ZNALA DA JE TO ZLA, OPASNA ZVIJER, PA MU BEZ IMALO STRAHA ODVRATI POZDRAV.
– KUDA IDEŠ TAKO RANO? – UMILJATO JE UPITA VUK.
– IDEM BAKI! – ODGOVORI CRVENKAPICA.
– ŠTA TO NOSIŠ U KOŠARICI? – RASPITIVAO SE VUK.
NE SUMNJAJUĆI NIŠTA, CRVENKAPICA ISPRIČA DA JE BAKA BOLESNA I DA JOJ NOSI VOĆE DA SE OKRIJEPI I OJAČA.
– GDJE STANUJE TVOJA BAKA?
– NA KRAJU ŠUME, ISPOD TRI HRASTA, NIJE JU TEŠKO NAĆI – MIRNO JE PRIPOVIJEDALO DIJETE.
– KUDA IDEŠ TAKO RANO? – UMILJATO JE UPITA VUK.
– IDEM BAKI! – ODGOVORI CRVENKAPICA.
– ŠTA TO NOSIŠ U KOŠARICI? – RASPITIVAO SE VUK.
NE SUMNJAJUĆI NIŠTA, CRVENKAPICA ISPRIČA DA JE BAKA BOLESNA I DA JOJ NOSI VOĆE DA SE OKRIJEPI I OJAČA.
– GDJE STANUJE TVOJA BAKA?
– NA KRAJU ŠUME, ISPOD TRI HRASTA, NIJE JU TEŠKO NAĆI – MIRNO JE PRIPOVIJEDALO DIJETE.
VUK SE DADE U TRK I PREČICOM POŽURI BAKINOJ KUĆI. KAD STIŽE TAMO, ON PROVIRI KROZ PROZOR, PA KAD VIDJE DA JE STARICA SAMA, ZAKUCA NA VRATA.
– KO JE? – JAVI SE BAKA S POSTELJE.
– JA SAM, CRVENKAPICA! – UTANJI VUK GLAS. – NOSIM TI, BAKICE, MALO VOĆA. OTVORI MI!
– PRITISNI SAMO KVAKU! VRATA NISU ZAKLJUČANA! – ODGOVORI BAKA.
KAD VUK TO ČU, NAGLO OTVORI VRATA, A UPLAŠENA STARICA, VIDJEVŠI VUKA SKOČI I SAKRIJE SE U ORMAR!
VUK OBUČE NJEZINU SPAVAĆICU, STAVI NA GLAVU NJEZINU KAPU I NAOČALE, LEGNE U KREVET I POVUČE POKRIVAČ SVE DO NJUŠKE KAKO GA CRVENKAPICA NE BI ODMAH PREPOZNALA. I STADE ČEKATI.
– KO JE? – JAVI SE BAKA S POSTELJE.
– JA SAM, CRVENKAPICA! – UTANJI VUK GLAS. – NOSIM TI, BAKICE, MALO VOĆA. OTVORI MI!
– PRITISNI SAMO KVAKU! VRATA NISU ZAKLJUČANA! – ODGOVORI BAKA.
KAD VUK TO ČU, NAGLO OTVORI VRATA, A UPLAŠENA STARICA, VIDJEVŠI VUKA SKOČI I SAKRIJE SE U ORMAR!
VUK OBUČE NJEZINU SPAVAĆICU, STAVI NA GLAVU NJEZINU KAPU I NAOČALE, LEGNE U KREVET I POVUČE POKRIVAČ SVE DO NJUŠKE KAKO GA CRVENKAPICA NE BI ODMAH PREPOZNALA. I STADE ČEKATI.
KAD NAPOKON IZBI PRED BAKINU KUĆICU, ZAČUDI SE OTVORENIM VRATIMA.
– BAKO, BAKICE! – ZVALA JE CRVENKAPICA, ALI JOJ NIKO NE ODGOVORI.
– DOBRO JUTRO! – REČE DIJETE, PREĐE PREKO PRAGA I PRIĐE KREVETU.
PRED NJOM JE LEŽALA NJENA BAKA SA KAPICOM NAVUČENOM DUBOKO NA LICE I NJEN IZGLED UPLAŠI DJEVOJČICU.
– JAO, BAKICE! – UZVIKNU CRVENKAPICA – ZAŠTO IMAŠ TAKO VELIKE UŠI?
– DA TE BOLJE ČUJEM!
– A ZAŠTO IMAŠ TAKO VELIKE OČI?
– DA TE BOLJE VIDIM!
– BAKO, BAKICE! – ZVALA JE CRVENKAPICA, ALI JOJ NIKO NE ODGOVORI.
– DOBRO JUTRO! – REČE DIJETE, PREĐE PREKO PRAGA I PRIĐE KREVETU.
PRED NJOM JE LEŽALA NJENA BAKA SA KAPICOM NAVUČENOM DUBOKO NA LICE I NJEN IZGLED UPLAŠI DJEVOJČICU.
– JAO, BAKICE! – UZVIKNU CRVENKAPICA – ZAŠTO IMAŠ TAKO VELIKE UŠI?
– DA TE BOLJE ČUJEM!
– A ZAŠTO IMAŠ TAKO VELIKE OČI?
– DA TE BOLJE VIDIM!
– A ZAŠTO IMAŠ TAKO DUGAČKE RUKE?
– DA TE LAKŠE ZGRABIM!
– A ZAŠTO SU TI, BAKICE, TAKO VELIKI ZUBI?– DA TE LAKŠE POJEDEM! – UZVIKNU VUK I ISKOČI IZ POSTELJE NE BI LI PROGUTAO MALU CRVENKAPICU.
CRVENKAPICA JE VRISNULA IZ SVEG GLASA!
– DA TE LAKŠE ZGRABIM!
– A ZAŠTO SU TI, BAKICE, TAKO VELIKI ZUBI?– DA TE LAKŠE POJEDEM! – UZVIKNU VUK I ISKOČI IZ POSTELJE NE BI LI PROGUTAO MALU CRVENKAPICU.
CRVENKAPICA JE VRISNULA IZ SVEG GLASA!
