Inter arma silent musae
Razaranja i stradanja, kataklizme prirodne i one uzrokovane mračnom stranom ljudske prirode nisu mimoišla nijednu generaciju. Ruševine nastaju, s vremenom i nestaju, dok umjetnost, bila ona krik ili poj traje i ustraje. Slikari ruinisti u razdoblju romantizma u ruševinama su nalazili poetičnost, hladnu ljepotu jeze u kojoj odzvanja memento mori, a u parkovima dvoraca kraljevi su čak dali graditi simulacije ruševina. Nama danas ta ruinistička estetiziranja djeluju pomalo egzotično, a opet, i u suvremenosti interes umjetnika različitih medija uvijek iznova poseže za takvim temama. Sjetimo se primjerice Anselma Kiefera, Andreja Tarkovskog - lista sljedbenika „estetike ružnog“ od ekspresionizma, dadaizma do umjetnika body arta koji kinje vlastito tijelo bila bi podugačka.
Studentice prve godine Odjela za nastavničke studije u Gospiću Sveučilišta u Zadru realizirale su seriju fotomontaža na izbornom kolegiju Mediji suvremene vizualne umjetnosti. Na pozadinu odabranih fotografija ruševina ukomponirale su fragmente slika starih majstora. Adama i Evu sa slika Cranacha, Michelangela, Masaccia zatečemo u suvremenom kataklizmičkom ambijentu.
Slike golih, nezaštićenih tijela u ogoljelim ambijentima, ljudska tijela slikarskog inkarnata tople boje suprotstavljena su akromatskim sivilima ostataka ljudskih gradnji; žena i čovjek kao biblijsko jedno sami u opustošenom ambijentu gdje se donedavno živjelo; čovjek - homo sacer usred krhotina betona i cigli.
Umjetnost i njena povijest u ovim je radovima na nedvosmislen način suprotstavljena je ne-umjetnosti kakva postoji na vijestima u novinama i na TV. Lijepa umjetnost i ružna stvarnost u srazu daju novu vrijednost koju možda ne bi bilo pretjerano na ovoj on line izložbi vidjeti kao umjetnički izraz? Premda su to djela naših studentica budućih učiteljica, a ne educiranih umjetnica, ovi radovi, pored likovne i estetske vrijednosti postavljaju pitanja svojstvena turbulentnim vremenima kakvo je i ovo naše: tko smo, odakle smo i kuda idemo – aktualna pitanja o conditio humana.
Marijan Richter
Umjetnost i njena povijest u ovim je radovima na nedvosmislen način suprotstavljena je ne-umjetnosti kakva postoji na vijestima u novinama i na TV. Lijepa umjetnost i ružna stvarnost u srazu daju novu vrijednost koju možda ne bi bilo pretjerano na ovoj on line izložbi vidjeti kao umjetnički izraz? Premda su to djela naših studentica budućih učiteljica, a ne educiranih umjetnica, ovi radovi, pored likovne i estetske vrijednosti postavljaju pitanja svojstvena turbulentnim vremenima kakvo je i ovo naše: tko smo, odakle smo i kuda idemo – aktualna pitanja o conditio humana.
Marijan Richter
Izložba radova studentica 1. godine Odjela za nastavničke studije u Gospiću Sveučilišta u Zadru
Loading...
Loading...
