Loading...
Nika Tomić:Novi san
Loading...
Hodajući po cesti punoj lokvi od kiše koja je nedavno pala, Marija je mogla vidjeti svoju refleksiju u jednoj od njih. Miris svježe kiše probudio je svježinu u njoj, a pogledom u lokvu, gledajući iza sebe, mogla je vidjeti predivno žuto i narančasto lišće kako lagano pada.Dolaskom jeseni, Marija se teško mogla pomiriti s činjenicom da više neće moći klizati. Mrzila je jesen koja ju je podsjećala na ono što je najviše voljela, ali tragično izgubila. Jedan krivo uvježbani korak Mariju je doveo do toga da izgubi mogućnost da radi ono što najviše voli, da kliže.
Marija je bila klizačica koja je ove zime trebala ići na olimpijske igre. No, zbog iznenadne ozljede na zadnjem natjecanju, morala je zaboraviti odlazak na ovogodišnje igre. Sjedeći na terasi i ispijajući kavu, zadnje zrake sunca koje su obasjavale Marijino lice, probudile su nešto u njoj. Odlučila je podići pogled i krenuti ka klizalištu. Znala je da svoje znanje i iskustvo ne želi baciti u vodu, da tonu i nestanu na dnu.
Ulaskom u dvoranu i gledajući klizaljke sa strane, Mariji su se vratila stara sjećanja. Sama je uložila puno muke i rada te ju je sama pomisao na to da se možda više nikad neće vratiti na klizaljke silno boljela. Iz misli je probudi djevojčica u svom pokušaju da napravi okret u zraku s kojim je imala poteškoća. Laganim hodom se približavala klizalištu, gledajući djevojčicu, fascinirana. Djevojčica je primijetila Mariju te se okrenula prema njoj i nasmiješila. Marija je uzvratila osmjeh, pogledala djevojčicu u oči i upitala: „Trebaš li možda pomoć s tim okretom?“
Kada je vidjela olakšanje na licu djevojčice, Marija je shvatila da pomoć koju može pružiti djevojčicama na putu ka ostvarenju njihova sna može pomoći i njoj da pronađe novu sebe, novi san.
Loading...
Marina Mikulić: Samo opuštenoLoading...
Marija, Ana i Ela natjecateljice su Utrke 2020. uz, naravno, još natjecateljica. No, upravo su one osvojile prva tri mjesta. Marija je od samog početka bila glavni favorit jer je i prošle godine pobijedila na istom natjecanju. Ana se sasvim spontano prijavila na natjecanje, dok je Ela mijenjala svoju sestru koja je tjedan dana prije natjecanja slomila nogu. Evo kako je priprema izgledala...Ana je mjesec dana uoči Utrke naporno vježbala i trenirala svaki dan. Bez obzira ne uloženi trud, nije imala velika očekivanja niti se brinula o rezultatu. Prošlogodišnja pobjednica Marija također je kontinuirano vježbala i pripremala se, no, za razliku od neopterećene Ane, Marija je osjećala veliki pritisak društva jer su svi očekivali da će ona pobijediti. Fizički je zaista bila i spremna i talentirana, ali to breme u glavi ju je neprestano kočilo. Ela, koja je vježbala samo tjedan dana prije Utrke, nije bila favorit ni za prvih deset (od ukupno dvadeset natjecateljica), samo što je ona vjerovala u sebe znajući svoje sposobnosti.
Stigao je i taj dugoočekivani dan Utrke. Sunce je obasjalo teren na kojemu je bilo spremno dvadeset natjecateljica. Na tribinama je bilo stotinjak ljudi, svi su navijali za svoje favorite i nestrpljivo čekali početak. “Priprema, pozor, sad!” začulo se na terenu i Utrka je počela. Otrčati ta dva kilometra naizgled je lako, ali zapravo je vrlo složeno. Svi su imali drukčije tehnike i načine: prvi kilometar sporo – drugi brzo, prvi brzo – drugi sporije ili cijelo vrijeme umjereno... Malo pomalo, minutu po minutu, vrijeme je prolazilo, pozicije natjecateljica su se izmjenjivale.
Nakon osam minuta prva tri mjesta bila su očita: Marija, Ana i Ela, koje su bile u velikoj prednosti u usporedbi s ostalima. Pitanje je samo bilo koja će od njih triju odnijeti pobjedu. Razlika između njih nije bila veća od metar-dva. Publika, kojoj je favorit bila Marija, navijački je uzvikivala njeno ime. Svega dvadesetak metara pred ciljem ona je izgubila kontrolu i iznenada usporila tempo. Očekivanja su ju zaustavila i nije uspjela pobijediti konkurenciju. Sada su u centru pažnje bile Ana i Ela. Tih nekoliko sekundi teklo je kao nekoliko sati.
I pobijedi Ela, ona koja je to najmanje očekivala, ona koja to nije očekivala uopće. Dotrčala je i Marija i osvojila treće mjesto. Bila je tužna jer nije ispunila očekivanja drugih, ali raspoloženje su joj popravile nasmijane Ana i Ela kojima nije bio najvažniji rezultat, one koje nisu imale velika očekivanja i one koje su bile spremne, fizički i psihički, one koje su bile opuštene.
