Kako su jabuke dobile svoju zvijezdu

Green polka dot pattern

Jednom davno, ispod zemljanog prekrivača, spavala jedna mala sjemenka. Spavala je cijelu zimu dok u proljeće nije zasjalo sunce. Mala se sjemenka probudila, zijevala je i protezala svoje nožice sve dublje u zemlju, a svoje ruke visoko u zrak. A onda, zadnjim svojim protezanjem, mala sjemenka podigne glavu i pogleda svijet oko sebe. Nakon tih dugih zimskih mjeseci provedenih u zemljanoj postelji, mali izdanak pomisli kako nikad nije vidio nešto takvo lijepo poput trave i cvijeća te širom otvorenih očiju počne gledati svijet oko sebe.

U svakoj zvijezdi su sjemenke, u svakoj sjemenci je san da će i ona jednog dana narasti u novo stablo jabuke.&nbsp;

Malo stablo jabuke bilo je toliko ponosno na svoju djecu, pomislilo je da ne može biti sretnije. Odjednom, pored nje pojavi se vila s krunom od zvijezda. "Došla sam ti ispuniti želju," – reče, "i donijeti ti zvijezdu s neba." "Zvijezda mi više nije potrebna. Sretna sam s mojom djecom jabukama." – reče stablo jabuke. "Dobro onda," – reče vila, "dat ću zvijezde tvojoj djeci, ali sakrit ću ih duboko u njih gdje ih mogu pronaći samo djeca ljudi." Tako je i učinila. Točno tu pronaći ćete zvijezdu koja vas čeka: unutar svake jabuke, gdje čuva male sjemenke, koje ćete ponovo zasaditi u zemlju.

Nakon mnogih posjeta oluje, jednog jutra malo se stablo probudilo i shvatilo da su mu grane prekrivene ružičastim cvjetovima. "Kako je predivno!" – usklikne ono i dan za danom se brinulo za njih.&nbsp;

Cijeli dan tako je slušao glazbu ptica i povjetarca. Promatrao je oblake kako plove modrim nebom, da bi potom vidio kako nebo postaje zlatno dok se sunce spremalo na počinak.

Mali izdanak puno se trudio da postane visok i snažan te nakon nekog vremena pretvori se u mlado stablo. Stigla je oluja sa svojim vjetrovima i kišom i skoro ga sravnila sa zemljom. Ali svaki put se stablo mučilo da se opet uspravi i raslo je sve snažnije i snažnije. Nakon nekog vremena stablo se više nije bojalo jer je znalo da mu oluja pomaže da naraste.

Odjednom, pojavi se vila, noseći na glavi krunu od tih svjetlucavih zvijezda. "Zašto plačeš?" – upita ga vila. "Jer jako želim dotaknuti zvijezde" – odgovori izdanak. "Jednog dana želja će ti se ispuniti." – reče vila. "Ali prvo se moraš puno potruditi. Moraš postati snažan i visok i pun ljubavi." Vila zatim nestane.

Slikovnicu izradili učenici 4. razreda OŠ Hinka Juhna Podgorač: Jakov Amić Marko Ćutek Ida Filković Petra Humplik Andreas Ivančić Jagoda Kovačević Rebecca Krnjaić Domagoj Marinković Josip Milić Marija Prišč Jakov Tomić Zvonimir Vračarić

Učiteljica Suzana Hardi

A zatim, kad je sve opet postalo mračno, izdanak ugleda predivan prizor: na nebu su svjetlucale zvijezde poput dijamanata. Toliko je poželio dotaknuti jednu da se protezao i protezao kako bi dohvatio nebo. Ali zvijezde dotaknuti nije mogao. I zato je počeo plakati.

U ljeto, pojavili su se mali plodovi i sad je malo drvo postalo majka i toliko je bilo zauzeto brigom za svoju djecu jabučice, da je potpuno zaboravilo na želju koju je reklo vili. Stigla je jesen i njena djeca postala su zlatno-zelena, a mala vila došla je i poljubila svaku jabuku koje su nakon toga postale jarko crvene.&nbsp;

Name

Safari may block some audio or video from playing automatically and ‘read to me’ will skip these. You can configure this in Safari’s preferences.