Jedne lijepe ljetne noći spustile se vile s oblaka, kako bi se poigrale i zabavile jašući na konjima.

Kosjenka je bila mala vila koja se te noći prvi put spustila s oblaka. Zajahala je najbržeg vranca. Dok su jurili, Kosjenka se svemu divila, a najviše joj se dopalo mjesto pokraj šume gdje su bila dva zlatna polja, dva sela i rijeka. Ubrzo su došli do ruševina Legen grada.

Loading...

Kosjenka je sišla s konja. Vidjela je kako pod zidom spava golem čovjek, veći negoli najveći hrast u najvećoj šumi. To je bio Regoč koji je u Legen gradu živio tisuću godina brojeći kamenje. Približila mu se i vidjela kako je njegovo uho veliko.

Loading...

Kada su se upoznali, Kosjenka ga je nagovorila da pođe s njom na putovanje pod zemljom. Tamo su pronašli blago. Regoč se odmarao dok je Kosjenka istraživala. Pomaknula je neki štap te se sve urušilo i razdvojilo ih. Kosjenka je zamalo umrla, ali ju je Regoč spasio. 

Kosjenka i Regoč nastavili su putovanje. Došli su do zlatnog polja. Izašli su na površinu. Sva su se djeca prepala osim malog Ljilje. Kosjenka se sprijateljila s čobanima i čobanicama i dijelila im bisere. Ljiljo, najpametniji dječak, jedini se nije igrao jer je bio zabrinut. Ispričao je Regoču da su njihova sela u ratu te da su starješine rekle da će pustiti vodu Zlovodu da potopi drugo selo. Ljiljo je znao da će poplava potopiti oba sela. Regoč je spriječio poplavu. 

Djeca su bila tužna jer su svi odrasli stradali u potopu te ih nije imao tko naučiti kako se obrađuje zemlja. Onda su ugledali šukunbaku i šukundjeda kako proviruju s tavanskog prozora. Regoč se prestrašio i kroz rupu odjurio u Legen grad. Nastavio je brojati kamenje.