Loading...
Loading...
Ljekovita knjiga
Tema ovogodišnje Noći knjige jest ljekovita moć knjige. Stoga su učenici Kreativnog pisanja VII. gimnazije napisali svoja razmišljanja o ljekovitosti književnosti.
U sljedećih nekoliko stranica pročitajte kako im čitanje pomaže u životu i zašto bi drugima preporučili da posegnu za tim drevnim duševnim lijekom. Na kraju možete pronaći i njihove preporuke ljekovite literature.
U sljedećih nekoliko stranica pročitajte kako im čitanje pomaže u životu i zašto bi drugima preporučili da posegnu za tim drevnim duševnim lijekom. Na kraju možete pronaći i njihove preporuke ljekovite literature.
Knjiga kao lijek
Knjige su oduvijek bile i uvijek će biti izvori raznih ljekovitih svojstava. To su svojstva poput smijeha, duševnog rasta, mira, zabave, maštanja i tisuće drugih koja se kriju u koricama knjiga. Onima koji zavire u taj svijet, otkrit će se svemir za koji nisu ni znali da postoji. Svaka knjiga u sebi nosi jedan svemir pun tajni koje sam čitatelj otkriva. Neke su knjige ponekad neshvatljive, ali kao ključ potrebno je samo vrijeme i životno iskustvo kako bismo bolje razumjeli što nam samo djelo želi reći. Oni koji pišu knjige svojim rukama stvaraju svjetove u koje znatiželjne duše, žudeći za takvim prostranstvima, zaviruju.
Knjige su zaista ljekovite jer su poput uputstava na poleđini kutije kakvog lijeka. U sebi nose težinu znanja i mudrosti iako su dovoljno male da nam stanu u dlan jedne ruke. I baš kao i kada smo bolesni, uzimamo lijek i nadamo se ozdravljenju. Kada nas boli duša ili kada čeznemo za mirisom svježih stranica, u ruke uzimamo knjige i prepuštamo im se. Spremamo se na let, ali ništa ne nosimo sa sobom jer nam ništa ni ne treba, već samo ljubav prema čitanju i otvoreno srce puno znatiželje.
Priče i pjesme slušamo od malih nogu, sve one bajke koje su nam baka, djed, mama ili starija braća i sestre pričali, sve su to blaga koja se čuvaju u raznim koricama i stranicama knjiga. Ima toliko knjiga koje se mogu preporučiti djeci i starijima, ali najljepše je kada netko odabere knjigu koju kada vidi, jednostavno zna da je mora pročitati. Kao da te zove i čeka da ti oda sve svoje tajne ljepote koje toliko ljudi ponekad ne vidi.
Moja najveća preporuka za čitanje jest poezija. Otkad sam se susrela s njom, prati me neprestano i u svemu. Otvorila mi je mnoga vrata i prozore i na tome sam beskrajno zahvalna. Upravo zato želim drugima preporučiti da zavire u svijet poezije i u srca i duše svih tih pjesnika koji su oduvijek htjeli svijet obojiti u boje koji drugi nisu nikada vidjeli. Zaista, u stihovima postoji čarolija koju moraš sam pronaći, a onda kada ju i pronađeš, postaješ čarobnjak.
Oči su ti možda već otvorene, ali ovaj put otvori srce i samo njime gledaj i samo čitaj i čitaj.
I rasti...
Tia
Knjige su oduvijek bile i uvijek će biti izvori raznih ljekovitih svojstava. To su svojstva poput smijeha, duševnog rasta, mira, zabave, maštanja i tisuće drugih koja se kriju u koricama knjiga. Onima koji zavire u taj svijet, otkrit će se svemir za koji nisu ni znali da postoji. Svaka knjiga u sebi nosi jedan svemir pun tajni koje sam čitatelj otkriva. Neke su knjige ponekad neshvatljive, ali kao ključ potrebno je samo vrijeme i životno iskustvo kako bismo bolje razumjeli što nam samo djelo želi reći. Oni koji pišu knjige svojim rukama stvaraju svjetove u koje znatiželjne duše, žudeći za takvim prostranstvima, zaviruju.
Knjige su zaista ljekovite jer su poput uputstava na poleđini kutije kakvog lijeka. U sebi nose težinu znanja i mudrosti iako su dovoljno male da nam stanu u dlan jedne ruke. I baš kao i kada smo bolesni, uzimamo lijek i nadamo se ozdravljenju. Kada nas boli duša ili kada čeznemo za mirisom svježih stranica, u ruke uzimamo knjige i prepuštamo im se. Spremamo se na let, ali ništa ne nosimo sa sobom jer nam ništa ni ne treba, već samo ljubav prema čitanju i otvoreno srce puno znatiželje.
Priče i pjesme slušamo od malih nogu, sve one bajke koje su nam baka, djed, mama ili starija braća i sestre pričali, sve su to blaga koja se čuvaju u raznim koricama i stranicama knjiga. Ima toliko knjiga koje se mogu preporučiti djeci i starijima, ali najljepše je kada netko odabere knjigu koju kada vidi, jednostavno zna da je mora pročitati. Kao da te zove i čeka da ti oda sve svoje tajne ljepote koje toliko ljudi ponekad ne vidi.
Moja najveća preporuka za čitanje jest poezija. Otkad sam se susrela s njom, prati me neprestano i u svemu. Otvorila mi je mnoga vrata i prozore i na tome sam beskrajno zahvalna. Upravo zato želim drugima preporučiti da zavire u svijet poezije i u srca i duše svih tih pjesnika koji su oduvijek htjeli svijet obojiti u boje koji drugi nisu nikada vidjeli. Zaista, u stihovima postoji čarolija koju moraš sam pronaći, a onda kada ju i pronađeš, postaješ čarobnjak.
Oči su ti možda već otvorene, ali ovaj put otvori srce i samo njime gledaj i samo čitaj i čitaj.
I rasti...
Tia
Knjiga kao lijek
Knjige su oduvijek bile i uvijek će biti izvori raznih ljekovitih svojstava. To su svojstva poput smijeha, duševnog rasta, mira, zabave, maštanja i tisuće drugih koja se kriju u koricama knjiga. Onima koji zavire u taj svijet, otkrit će se svemir za koji nisu ni znali da postoji. Svaka knjiga u sebi nosi jedan svemir pun tajni koje sam čitatelj otkriva. Neke su knjige ponekad neshvatljive, ali kao ključ potrebno je samo vrijeme i životno iskustvo kako bismo bolje razumjeli što nam samo djelo želi reći. Oni koji pišu knjige svojim rukama stvaraju svjetove u koje znatiželjne duše, žudeći za takvim prostranstvima, zaviruju.
Knjige su zaista ljekovite jer su poput uputstava na poleđini kutije kakvog lijeka. U sebi nose težinu znanja i mudrosti iako su dovoljno male da nam stanu u dlan jedne ruke. I baš kao i kada smo bolesni, uzimamo lijek i nadamo se ozdravljenju. Kada nas boli duša ili kada čeznemo za mirisom svježih stranica, u ruke uzimamo knjige i prepuštamo im se. Spremamo se na let, ali ništa ne nosimo sa sobom jer nam ništa ni ne treba, već samo ljubav prema čitanju i otvoreno srce puno znatiželje.
Priče i pjesme slušamo od malih nogu, sve one bajke koje su nam baka, djed, mama ili starija braća i sestre pričali, sve su to blaga koja se čuvaju u raznim koricama i stranicama knjiga. Ima toliko knjiga koje se mogu preporučiti djeci i starijima, ali najljepše je kada netko odabere knjigu koju kada vidi, jednostavno zna da je mora pročitati. Kao da te zove i čeka da ti oda sve svoje tajne ljepote koje toliko ljudi ponekad ne vidi.
Moja najveća preporuka za čitanje jest poezija. Otkad sam se susrela s njom, prati me neprestano i u svemu. Otvorila mi je mnoga vrata i prozore i na tome sam beskrajno zahvalna. Upravo zato želim drugima preporučiti da zavire u svijet poezije i u srca i duše svih tih pjesnika koji su oduvijek htjeli svijet obojiti u boje koji drugi nisu nikada vidjeli. Zaista, u stihovima postoji čarolija koju moraš sam pronaći, a onda kada ju i pronađeš, postaješ čarobnjak.
Oči su ti možda već otvorene, ali ovaj put otvori srce i samo njime gledaj i samo čitaj i čitaj.
I rasti...
Tia
Knjige su oduvijek bile i uvijek će biti izvori raznih ljekovitih svojstava. To su svojstva poput smijeha, duševnog rasta, mira, zabave, maštanja i tisuće drugih koja se kriju u koricama knjiga. Onima koji zavire u taj svijet, otkrit će se svemir za koji nisu ni znali da postoji. Svaka knjiga u sebi nosi jedan svemir pun tajni koje sam čitatelj otkriva. Neke su knjige ponekad neshvatljive, ali kao ključ potrebno je samo vrijeme i životno iskustvo kako bismo bolje razumjeli što nam samo djelo želi reći. Oni koji pišu knjige svojim rukama stvaraju svjetove u koje znatiželjne duše, žudeći za takvim prostranstvima, zaviruju.
Knjige su zaista ljekovite jer su poput uputstava na poleđini kutije kakvog lijeka. U sebi nose težinu znanja i mudrosti iako su dovoljno male da nam stanu u dlan jedne ruke. I baš kao i kada smo bolesni, uzimamo lijek i nadamo se ozdravljenju. Kada nas boli duša ili kada čeznemo za mirisom svježih stranica, u ruke uzimamo knjige i prepuštamo im se. Spremamo se na let, ali ništa ne nosimo sa sobom jer nam ništa ni ne treba, već samo ljubav prema čitanju i otvoreno srce puno znatiželje.
Priče i pjesme slušamo od malih nogu, sve one bajke koje su nam baka, djed, mama ili starija braća i sestre pričali, sve su to blaga koja se čuvaju u raznim koricama i stranicama knjiga. Ima toliko knjiga koje se mogu preporučiti djeci i starijima, ali najljepše je kada netko odabere knjigu koju kada vidi, jednostavno zna da je mora pročitati. Kao da te zove i čeka da ti oda sve svoje tajne ljepote koje toliko ljudi ponekad ne vidi.
Moja najveća preporuka za čitanje jest poezija. Otkad sam se susrela s njom, prati me neprestano i u svemu. Otvorila mi je mnoga vrata i prozore i na tome sam beskrajno zahvalna. Upravo zato želim drugima preporučiti da zavire u svijet poezije i u srca i duše svih tih pjesnika koji su oduvijek htjeli svijet obojiti u boje koji drugi nisu nikada vidjeli. Zaista, u stihovima postoji čarolija koju moraš sam pronaći, a onda kada ju i pronađeš, postaješ čarobnjak.
Oči su ti možda već otvorene, ali ovaj put otvori srce i samo njime gledaj i samo čitaj i čitaj.
I rasti...
Tia
Knjige su jedan od najstarijih načina kojim se pojedinac obraćao velikim skupinama ljudi stavljajući svoje stavove i misli na papir. Svaka od tih knjiga vrijedna je, makar samo zato da ju pročitamo kako bi nam prošlo vrijeme. Njihova vrijednost ne leži u tome što nam pomažu prikratiti vrijeme (iako i to ima stanovitu vrijednost), već u tome da svaka od njih ima moć promijeniti nekoga, pomoći mu. Neki će možda pronaći lika s kojim jako suosjećaju ili se poistovjećuju, drugi će u poeziji potražiti spas od usamljenosti, treći će možda čak podijeliti svoje osjećaje s drugima kroz tintu i papir bilo to u stihovima ili prozi.
Bitno je naglasiti da ne postoji jedna knjiga s naslovom Terapija koja bi se mogla preporučiti skupini ljudi. Za svakoga postoji posebna knjiga ili nekoliko njih koje bi mogle djelovati poput svojevrsnog lijeka.
Svakom vremenu ljudske povijesti lako je pripisati određenu knjigu, iako bi vjerojatno postojalo mnogo različitih mišljenja. Svako je vrijeme ljudske povijesti imalo nešto posebno što nam je ostavilo ili oduzelo.
Što se današnjeg vremena tiče, postoji mnogo toga što nam je oduzelo, ali i onoga što nam je dalo, iako je to teže vidjeti. Shodno tome postoji mnogo knjiga koje bi mu pristajale, iako moram priznati da je većina distopijska ili tragična. Današnje vrijeme zove nas da se osvrnemo na vlastitu povijest i pokušamo ne ponoviti iste pogreške, a za to nema boljeg učitelja od knjige.
Kjara
Bitno je naglasiti da ne postoji jedna knjiga s naslovom Terapija koja bi se mogla preporučiti skupini ljudi. Za svakoga postoji posebna knjiga ili nekoliko njih koje bi mogle djelovati poput svojevrsnog lijeka.
Svakom vremenu ljudske povijesti lako je pripisati određenu knjigu, iako bi vjerojatno postojalo mnogo različitih mišljenja. Svako je vrijeme ljudske povijesti imalo nešto posebno što nam je ostavilo ili oduzelo.
Što se današnjeg vremena tiče, postoji mnogo toga što nam je oduzelo, ali i onoga što nam je dalo, iako je to teže vidjeti. Shodno tome postoji mnogo knjiga koje bi mu pristajale, iako moram priznati da je većina distopijska ili tragična. Današnje vrijeme zove nas da se osvrnemo na vlastitu povijest i pokušamo ne ponoviti iste pogreške, a za to nema boljeg učitelja od knjige.
Kjara
Naravno, ljubiteljima čitanja knjige su zasigurno neka vrsta lijeka nakon teškog dana ili u teškom razdoblju, ali služe i kao lijek protiv dosade, nemira i raznih drugih osjećaja.
Ne bi se moglo reći da postoji univerzalna knjiga kao lijek za sve ljude. Svakom pojedincu zasebno mogla bi se prepisati knjiga koja njemu najviše paše, bio to kriminalistički roman, ljubavni roman, zbirka pjesma…
Svaku osobu nešto drugo „liječi“ i usrećuje. Mene osobno najviše liječi poezija. Nju bez puno razmišljanja mogu čitati i opuštati se, a istovremeno
primati u misli riječi koje su ukratko povezane u prekrasnu cjelinu zvanu pjesma.
Rekla bih da svako vrijeme, svako razdoblje ima neko djelo koje postane pamćeno i najpoznatije u trenutnom razdoblju, no to djelo ne mora biti „najbolje“ svakoj osobi. Neki ljudi čim čuju da je nešto procvjetalo i da je većina „poludjela“ za tim, baš bježe od toga i traže nešto što je samo za njih najljepše i najpoznatije.
Dakle, mislim da djelo može vremenski biti najpoznatije i najprepoznatljivije, ali ne i najljekovitije za sve ljude.
Ako bih birala ljekovita djela današnjice, odabrala bih, kao što se već može i pretpostaviti, poeziju. Odabrala bih, ne neku tužnu, ljubavnu zbirku, već nešto inspirativno i lijepo što bi guralo ljude kada su bezvoljni, izgubljeni i potišteni.
Blanka
Ne bi se moglo reći da postoji univerzalna knjiga kao lijek za sve ljude. Svakom pojedincu zasebno mogla bi se prepisati knjiga koja njemu najviše paše, bio to kriminalistički roman, ljubavni roman, zbirka pjesma…
Svaku osobu nešto drugo „liječi“ i usrećuje. Mene osobno najviše liječi poezija. Nju bez puno razmišljanja mogu čitati i opuštati se, a istovremeno
primati u misli riječi koje su ukratko povezane u prekrasnu cjelinu zvanu pjesma.
Rekla bih da svako vrijeme, svako razdoblje ima neko djelo koje postane pamćeno i najpoznatije u trenutnom razdoblju, no to djelo ne mora biti „najbolje“ svakoj osobi. Neki ljudi čim čuju da je nešto procvjetalo i da je većina „poludjela“ za tim, baš bježe od toga i traže nešto što je samo za njih najljepše i najpoznatije.
Dakle, mislim da djelo može vremenski biti najpoznatije i najprepoznatljivije, ali ne i najljekovitije za sve ljude.
Ako bih birala ljekovita djela današnjice, odabrala bih, kao što se već može i pretpostaviti, poeziju. Odabrala bih, ne neku tužnu, ljubavnu zbirku, već nešto inspirativno i lijepo što bi guralo ljude kada su bezvoljni, izgubljeni i potišteni.
Blanka
Knjige stvarno mogu imati ljekovite moći. Pojedincu opuštaju um ili ga potiču na više razmišljanja. Samo redovitim čitanjem knjiga može se poboljšati sposobnost jezičnog izražavanja, poput širenja vokabulara, formiranja rečenica i sl., što olakšava i opušta kod nečeg jednostavnog, kao što je samo razgovaranje s nekim.
Takve „opuštajuće knjige“ treba oprezno izabrati, zato što neće svaka vrsta knjige, npr. horor, svakoga opuštati. Najbolje su knjige koje prikazuju sasvim izmišljen svijet, no postoje i neke koje se odvijaju u stvarnom, a imaju takve sposobnosti. Takve su uglavnom detektivske ili općenito kriminalističke. Opuštanje pomoću knjige u današnjem je vremenu jako povoljno. Dobro je malo skrenuti misli i osvježiti glavu.
Osobno, najviše uživam baš u onim horor knjigama, zato što mi pokazuju da uvijek može gore i da nije sve tako crno kako se čini. Kada zatvorim takvu knjigu, sretan sam i s ovakvim svijetom, u kakvom god kaosu bio.
Viktor
Takve „opuštajuće knjige“ treba oprezno izabrati, zato što neće svaka vrsta knjige, npr. horor, svakoga opuštati. Najbolje su knjige koje prikazuju sasvim izmišljen svijet, no postoje i neke koje se odvijaju u stvarnom, a imaju takve sposobnosti. Takve su uglavnom detektivske ili općenito kriminalističke. Opuštanje pomoću knjige u današnjem je vremenu jako povoljno. Dobro je malo skrenuti misli i osvježiti glavu.
Osobno, najviše uživam baš u onim horor knjigama, zato što mi pokazuju da uvijek može gore i da nije sve tako crno kako se čini. Kada zatvorim takvu knjigu, sretan sam i s ovakvim svijetom, u kakvom god kaosu bio.
Viktor
