100XSRETNO

Kovari &nbsp; Duboko dole, skrozi šohta, pod zemljo se kalivajo, blatneh obrazi, crno zloto kopojo i na ćarinu dneva ga digevajo. &nbsp; Ruki so kako železo, trde, sa cela nin kapa pot, a na glove, blešći, kovarski ferol i po crneh stenah hita šenjol. &nbsp; Teški vort oni imajo, ali želja za kruhon hi drži, saki don, samo jedon pensijer hi mori, da stora šturma i valej stoji. &nbsp; Teo Buždon, 5.r.

Moj pradjed rudar Moj pradjed u rudniku počeo je raditi 1960. u Potpićnu. Najprije je počeo raditi kao&nbsp;kopač. U jamu su se spuštali liftom(šohtom),a do mjesta kopanja vozio ih je vlakić. Iskopani ugljen krcali su u vagone I tako ga izvlačili van. Bilo je jako teško, prostori su bili niski pa je bilo teško raditi. Smjene su trajale po 7 sati, a radilo se I noću. Rudari nikada nisu bili sami u smjenama radi opasnosti. Kao najteži trenutak pradjed navodi 1965. godinu kada je bila poplava u rudniku I jedva su uspjeli izaći živi. Nakon toga 6 mjeseci su radili u Labinu dok se nisu mogli vratiti. Tijekom rada rudnik ga je slao u veće škole pa je u Varaždinu završio za rudarskog tehničara nadzornika. Promijenio je nekoliko radnih mjesta od kopača, brigadira, vođe smjene, nadzornika pa do poslovođe. Pradjed kaže da je bilo jako teško, ali kaže da je bilo puno lijepih trenutaka&nbsp;I uvijek&nbsp;se rado sjeća rudnika i često priča o tome s mojim djedom koji je isto bio rudar. Nažalost, bilo je I teških trenutaka u kojima su neki kolege bili teško ozlijeđeni a čak I smrtno stradali. Unatoč tome rekao je da bi opet bio rudar&nbsp;bez obzira na sve. To je posao koji je radio s&nbsp;ljubavlju&nbsp;sve do 1980. godine kad je otišao u mirovinu. Za kraj par zanimljivih stvari koje mi je rekao. 1.Rudnici imaju podzemne hodnike kojima možemo izaći iz Labina u Rabac, Rašu, Vinež ili Plomin Luku. 2.Rudnik je zapošljavao 5-6 tisuća radnika. 3.Kopalo se jako duboko, u Potpićnu 110m,Tupljaku 360m,a Labin ima čak 16 katova po 100 metara odnosno 1600 metara u dubinu. Jako volim slušati priče iz rudnika. Znam da je to težak posao I zato se ponosim što sam unuk I praunuk rudara. &nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;Adrian Mujezinović, 6.a

Kova &nbsp; Kad son bila mića, mat mi je govorila, koko je moj nono bi provi i da je sako jutro na delo rano hodi va ono crno škuljo. Va te crne škulje težak dinar je dobi, s ken je svojo velo famejo hroni. Teška vremena su onda bila, saki don je crn od dela priša doma, trudan i lacan. Si so mi vajka govorili da je provi bi. Neson ga poznala ma ja znon da je vajka za svojo deco škrbi. &nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;Romina Brenković, 7.a

Naši rudari 100 x sretno Radili su spretno Marljivi kao mravi Naši dragi rudari. &nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;Simon Kos, 6.a

Život rudara Umorni rudari Cijele dane rade i kopaju ugljen. Na kraju dugog dana Vraćaju se kući Prljavi i gladni U zagrljaj sretne obitelji. SRETNO! &nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;Zara Staniša, 6.a

Rudnik je crn i mračan A u njemu rudar jadan. Teško radi, bori se i muči I sretan je ako stigne kući. U pobunu su rudari&nbsp;išli Da bi bolji život imali. Rudnik je sad miran i tih Ali je ponos nas svih. &nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;Rafael Rajković, 6.a

&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;Početkom ožujka obilježavamo Labinsku republiku. Bila je to borba rudara za radnička prava. Svi znamo koliko je posao rudara težak i zahtjevan. Oduvijek me zanimalo kako je to bilo raditi pod zemljom sve te silne sate. Kako bih si to što bolje dočarala odlučila sam svoja pitanja podijeliti s djedom koji mi je ispričao kakav je bio život jednog rudara. Za početak reci mi nešto o sebi?&nbsp;&nbsp;&nbsp; Rođen sam 1939.&nbsp;u malom mjestu Miričina (BIH), završio sam osnovnu te srednju rudarsku školu. Kako si saznao za Labin i koje si godine došao ovdje? Iz Istre su u okolicu Tuzle dolazili po radne snage te sam tako saznao za Labin, a ovdje došao 1962.. Živio sam u hotelu za samce koji je bio namijenjen rudarima. Koji je bio tvoj zadatak u rudniku? Bio sam vođa grupe, mi smo imali zadatak da radimo hodnike (postavljanje tračnica, struje) kroz koje su kasnije prolazili drugi rudari i kopali ugljen. Opiši mi jedan prosječan radni dan. Obično sam ustajao&nbsp;oko 6, na posao odlazio u 7, a kući se vraćao jako umoran oko 17 ili 18 h. Radno vrijeme je trajalo oko 8 sati, no ja sam znao ostati prekovremeno. U kakvim si uvjetima radio? U odnosu na druge radio sam u čišćim uvjetima no opasnijim. Oni koji su kopali ugljen mogli su ga iskašljati, ali ja sam radio s kamenom. Kamena prašina bi se zalijepila za grlo pa smo jedno vrijeme na dan dobivali litru mlijeka kako bismo ju očistili. Jesi li ikad prisustvovao jednoj nesreći? Jednom kada su rudari ostali zatrpani, moja grupa i ja&nbsp;išli smo ih vaditi van, a mene je jednom mašina pritisnula uza zid i tu sam slomio kost. Kako je izgledala rudarska oprema? Nosili smo maske, šljem, kišne kabanice, a na nogama smo imali čizme. Kabanice smo morali nositi zato što je u tunelima uvijek bila voda. Svaki put kada si odlazio u rudnik ti si riskirao svoj život.&nbsp;Unatoč tome, jesi li bio zadovoljan plaćom? Jesam, ne bih je promijenio, bio sam dosta dobro plaćen. Jesu li rudare smatrali manje obrazovanima? Koliko ja znam nisu, mogao je netko biti doktor, ali nije uspio naći posao pa je došao raditi u rudnik. Koliko su vam trajali godišnji odmori? Godišnji smo imali pravo uzeti jednom godišnje i to na mjesec dana. Koliko si ukupno godina radio u rudniku i s koliko si otišao u mirovinu? U rudniku sam radio 22 godine, a u mirovinu sam otišao dosta rano i to s 43 godine, s punim radnim stažem. S obzirom na tvoje cjelokupno rudarsko iskustvo, smatraš li da si se kao mlad možda trebao odlučiti za neku drugu profesiju? Ne smatram. U početku mi je bilo zahtjevno, ali kad se čovjek jednom navikne na svoj posao ništa više nije teško. Viktoria Višković , 8.b.

Rudnik &nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;dug, širok ugljen, kamenje, vagoni &nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;lijep, ponosan &nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;Šoht &nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;Antonio Juretić, 6.a

Veliki šoht spušta&nbsp;crnog rudara U dubok i mračan rudnik Upali svjetiljku i osvijetli tamu u tunelima. Radi za svoju obitelj i bolji život gradi. Koliko god teško bilo On stoji ponosno i uvijek kaže &nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;SRETNO! &nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;Emma Griparić, 6.a

Rudari U mračnim hodnicima oni rade Ugljen i zlato njihove su nade. Pjevajući pjesme olakšaju si muke Tako ih ne bole leđa i ruke. Prljavog lica, srca čista Odjeća crna, čast blista. Umorni su spavali pravednim snima A mi danas pjevamo u čast njima. &nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;Amelie Lalović, 8.b

Grad rudara &nbsp; U gradu rudara Ima puno žara Oni su se mučili Puno nas naučili. &nbsp; Kopali su ugljen Da ne bude izgubljen. Crne su bile te kove Kao noćne more. Radili su&nbsp;po cijele dane Trpjeli&nbsp;žuljeve i rane. &nbsp; Hvala vam kovari Što ste nas darovali. Mora da je bilo teško Darovati nam tako nešto. &nbsp; Našem gradu rudara Uvijek ćete biti ponos i slava. &nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;Annika Marić, Zara Golja, Almin Delić, 8.a

&nbsp;Rudari &nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;Umorni, crni &nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;Kopaju, vuku, pune &nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;Ugljen, tama , vagoni, okno &nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;Nose, ukrcavaju, iskrcavaju &nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;Teške, žuljevite &nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;Ruke. &nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;Daria Lukež, 6.a

Šoht Visok šoht Stoji usred grada Ponosan. Čuva mračne tunele Skrivene kilometrima ispod zemlje, Težak život i sudbine rudara. Čuva sjećanje Na crne i teške dane Da se nikad ne zaboravi! &nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;Leona Benković, 6.a

Kovari &nbsp; Kovari so vredni ljudi bili i saki don va kovo hodili. Tamo so crno zloto kopali i s vagonetami ga vonka peljali. &nbsp; Od karbona so blatni bili a kad su se oprali veseli so bili. Ali ni vajka lepo bilo jer čuda se je životi va kove zgubilo i fameji u crno zavilo. &nbsp; Kovari sretno vam bilo! Rajan Šehić, 5.r. &nbsp;

100 x SRETNO!!! E-knjiga literranih i likovnih radova učenika viših razreda OŠ "Ivo Lola Ribar" Labin

100 X SRETNO!!! E-knjiga literarnih i likovnih radova učenika viših razreda OŠ "Ivo Lola Ribar" Labin

Va zelene robe Preko naše griži Torno se kovar Dimiju kamini. Škornji još ni zu Samo kad je priša Samo kad je tu! &nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;Entoni Radić, 6.a

Mislim da je velika obveza biti rudar i da je to jako težak posao. Trebali su se ustajati rano , cijeli dan su radili i tako im je život prolazio u tim teškim uvjetima.&nbsp;Takav život je djelovao na njihove zdravlje pa su imali problema sa sluhom, ozljedama, plućima. Njihove obitelji su uvijek brinule hoće li se vratiti kući. Bili su jaki, vrijedni i mi se ponosimo njima. &nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; &nbsp; Petar Mitrović, 6.a

U rudnik idu oni Za obitelj svoju brinu Naši rudari. Ugljen kopaju Kroz mračne tunele hodaju Naši rudari. U rudniku zvukovi čekića Kamenja po tlu Naši rudari. &nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;Dominik Licul. 6.a

Život rudara &nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;Ne postoji rudar koji nije imao težak i mukotrpan život. Svaka obitelj imala je barem jednog rudara. &nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;Ujutro bi se rano ustali, pozdravili ženu i djecu i pomolili se &nbsp;da sve prođe dobro i da ih opet vide. Prije ulaska u rudnik uvijek bi pozdravili svoje prijatelje sa „Sretno!“. Unutra su bili satima, pogrbljeni i jako oprezni jer se uvijek nešto moglo dogoditi. Izašli bi tek navečer, umorni, ali sretni što su vani i što mogu vidjeti svoju obitelj. Kada bi stigli kući, iako svi crni i prljavi, zagrlili bi&nbsp;svoje voljene. Dok su oni bili u rudniku, žene su se brinule o djeci i kući. Rudari su imali male plaće pa nisu imali mnogo toga. Imali su težak život, ali su bili ponosni i pošteno radili za svoju obitelj. &nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;Emma Griparić, 6.a

Rudarenje Posao rudarenja dostojan je hvaljenja jer taj rudar stvarno je mudar Misle da je to lako ali nije to baš tako izdržati se mora u tami dok ne svane zora &nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;Lana Batelić, 6.a

Rudnik &nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;Mračan,tmuran &nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;Umara,guši,ne voli &nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;Rad,ugljen,prašina,tama &nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;Vrijedan,neumoran,ponosan &nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;Rudar &nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;Lana Batelić, 6.a

Posveta rudaru Izmoreno tijelo Stazom ponosa hoda Pognutih leđa I očima punih bola. Srca njihova kao zvijezde&nbsp;u noći sjaje rudniku tom crnomu svjetlost daju. Dok tonu u san Crnilo s kože se miče Novi dan, Bijelo jutro sviće. &nbsp;&nbsp;&nbsp;Tonia Gudek, Viktoria Višković, 8.b

Šoht Na pjacale stoji Svoji dnevi broji. Črn, visok i železan Kovarskega ponosa vredan. Kovari je va kovu kaliva Kaliva i digeva. Toliko let na Pjacale stoji I svoji dnevni broji i broji. Zadnji don mu nikad neće prić Jer se kovari va Labine Nikad neće zubit. &nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;Erika Mileta, Patrik Vozila, Leon Prkut, Edib Jagodić, 8.b

Name

Safari may block some audio or video from playing automatically and ‘read to me’ will skip these. You can configure this in Safari’s preferences.