Lojzek 2020./2021.

Nakon razgovora s pobjednicama, porazgovarali smo i s pedagoginjom Ljubicom Subašić Pavelić. Koliko dugo je trajao izbor loga škole i školske zadruge? Ne možemo odrediti točno koliko je to trajalo zato što je komisija s obzirom na epidemiološke uvjete bila odvojena. Morali su se pogledati svi radovi predmetne i razredne nastave i bilo je važno odlučiti koji je zaista najbolji. No, imali smo sreću što smo odabrali iste radove. Zašto su Vam se baš ta dva rada posebno svidjela? Svi kriteriji su bili zadovoljeni. Upotrijebljene su boje po kojima je naša škola prepoznatljiva i korišten je oblik po kojem je škola također prepoznatljiva. Koliko ste radova imali na izbor? Kada zbrojimo predmetnu i razrednu nastavu, oko sto radova sigurno. Jeste li se dvoumili između nekih radova? Da, dvoumili smo se. Sada se ne mogu točno sjetiti kako se zove učenica, ali rad je bio više apstraktniji – igranje sa slovom A i S. Bila je dvojba između tog rada i pobjedničkog rada, ali pobijedio je ovaj drugi rad zato što je većina glasala za njega. Petra Kusulja i Paola Miletić, 8.c

Lojzek, BROJ 4, svibanj 2021.

Lara Budimir i Stipe Mamuzić, 5.d

Školski život Humanitarne akcije

Motiv za pokretanje humanitarnih akcija ljubav je prema drugome. Bitno je da se svakodnevno osvrnemo oko sebe i prepoznamo situaciju u kojoj možemo učiniti nešto dobro za drugoga. Činiti dobro postaje dio našeg života. Akcije su vještine, a temelj svih aktivnosti je ljubav. Na taj način, između ostaloga, gradimo društvo dobrih i suosjećajnih ljudi. Gradimo bolje društvo. Nikad ne propuštamo priliku učiniti nešto dobro za drugoga. Ne trebamo čekati da nas netko pita za pomoć, bilo bi poželjno prepoznati situaciju i ponuditi pomoć. Marija Dropuljić-Jujnović, mr. sc. defektologije i dipl. kateheta

Lota je rekla da svi iščekuju Božić kako bi mogli okititi Stribora. „Nadam se da ćemo moći okititi Stribora kada naraste i da će onda Djed Mraz donijeti poklone za sve učenike ove škole“ Lota Širola, 3.b I za kraj, Franka nam je otkrila da su pokraj bora zakopali i vremensku kapsulu u koju su stavili razredne crteže posvećene upravo glavnom tijelu naše priče, boru Striboru. „Mi smo nacrtali crteže i stavili smo ih u vremensku kapsulu koju smo zakopali pored bora Stribora. Ti crteži će tamo stajati 20 godina, a mi ćemo ih iskopati kada već budemo odrasli ljudi. U kapsule ćemo ponovno nešto staviti i nadati se da će ih naša djeca otvarati.“ Franka Hladnik, 3.b Petra Kusulja, 8.c

Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje Povodom obilježavanja Dana sjećanja na žrtve Vukovara i Škabrnje moj razred je pripremio prigodnu smotru. Razrednica je odabrala nekoliko učenika koji su pročitali tekst posvećen braniteljima koji su se žrtvovali za obranu naše zemlje, a nakon toga smo zapalili lampion. Novonastala situacija koja je pogodila cijeli svijet poremetila je apsolutno sva važna događanja pa čak i ovakve važne državne praznike, ali poštovanjem epidemioloških mjera uspjeli smo ga donekle obilježiti i odati počast svim stradalim žrtvama! Paola Matea Miletić, 8.c

Što je Vukovar?&nbsp; Vukovar me podsjeća na rat i vodotoranj koji se skoro srušio, ali je ipak ostao na mjestu. Lucija Burić, 1.d Mislim da je tužno što su tamo neki poginuli, ali sam sretna da je toranj ostao. Sretna sam što je sada obnovljen, čist i lijep! Katarina Zoretić, 1.d Vukovar me podsjeća na dan sjećanja borbe za Hrvatsku. Ante Kustura, 1.d Kada ne bi bilo Vukovara, ne bi bilo ni Hrvatske. Luka Šebrek, 1.d Vukovar je jako izdržljiv grad. Branio je cijelu Hrvatsku. Maks David Lijazović, 1.d

Volite li svoj posao? Zašto? Svoj posao zaista volim jer sam često u poziciji da mogu pomoći ljudima da uspiju riješiti problem zbog kojeg su došli, ali i zbog toga što smo često u prilici da svojim brzim djelovanjem uspijemo nekoga učiti sigurnim i učiti da se osoba osjeća zaštićeno. Koje su dobre, a koje loše strane Vašeg posla? Dobrom stranom ovog posla smatram njegovu dinamičnost i stalnu komunikaciju s ljudima što ponekad može postati i loša strana jer svi znamo da je rad s ljudima dosta težak. Često dolaze stranke koje se ogorčene i ljute zbog dugotrajnosti različitih birokratskih postupaka te često ljudi svoje nezadovoljstvo istresaju na prvoj liniji u Ministarstvu, tj. već na samom prijemu na kojem radim. Je li Vaš posao stresan? Kako se nosite sa stresom? Zbog loših strana ovoga posla, koje sam navela u prethodnom odgovoru, često sam pod stresom. Postoje trenutci kada se neki zadaci trebaju brzo i efikasno riješiti pa to zna biti stresno. Kako bih se što bolje nosila sa zahtjevima posla, pridonosim dobroj atmosferi na radnom mjestu. Zajedno sa svojim kolegama pokušavam stvoriti ozračje u kojem će bez obzira na situaciju biti ugodno raditi.

„Zajedno sa svojim kolegama pokušavam stvoriti ozračje u kojem će bez obzira na situaciju biti ugodno raditi.“

ŠKOLSKI VREMEPLOV.....4 TEMA BROJA: SNAGA Učenici o snazi.....9 Učitelji o snazi.....11 Snažne žene kroz povijest.....12 Snažne žene u školi.....23 Snažne žene izvan škole.....44 ŠKOLSKI ŽIVOT.....65 Važni datumi.....73 Humanitarne akcije.....91 500. GODIŠNJICA JUDITE MARKA MARULIĆA.....101 LIKOVNO-LITERARNI PODLISTAK.....102

Osvojili ste brojne nagrade, među njima i onu za najbolji neobjavljeni rukopis. Što Vam to znači? Kako ste proslavili taj uspjeh? Velika je stvar kad pobijedite na takvom natječaju jer žiri koji ocjenjuje rukopis ne zna tko ga je napisao pa onda znate da je nagrađeno vaše djelo, a ne ime i prezime koje iza tog djela stoji. Proslavila sam taj uspjeh na prilično neobičan način – uplatila sam sebi boravak na svjetioniku Palagruža i tamo provela dvanaest nezaboravnih dana. I taj svjetionik bio mi je san iz djetinjstva pa sam imala još jedan „dokaz“ da se snovi ostvaruju. Kako ste se osjećali kada ste na polici knjižnice vidjeli svoj prvi roman? Osjećala sam se prilično sramežljivo. Mislila sam da će čitateljima moj roman biti dosadan i htjela sam se sakriti u neku mišju rupu. Istovremeno sam bila jako ponosna što sam ostvarila svoj djetinji san. Nedavno ste postali ravnateljica drame HNK Split. Kako se osjećate u toj ulozi i kako se nosite s njome? Kazalište je moja velika ljubav pa me jako razveselio novi posao. Lijepo je biti dio tog procesa koji počinje idejom za kazališnu predstavu, a završava premijerom pred publikom. Čini mi se da sam se jako dobro snašla, a vrijeme će pokazati koliko na takvom radnom mjestu mogu dati. Veliki je izazov, ali i veliko veselje. Preselili ste se iz Zagreba u selo sa šest stanovnika. Kako izgleda Vaša svakodnevica u seoskoj sredini? Kad se iz kazališta, koje je vrlo dinamično i živahno okruženje puno ljudi, zbivanja i uzbuđenja, vratim u svoj seoski mir, znam da sam na pravom mjestu. Slobodno vrijeme volim provoditi u vrtu i među maslinama. Zimi je lijepo pored peći, a kad je vrijeme toplo, lijepo je biti u prirodi, na zraku, u zelenilu. Mislim da smo u pandemiji svi počeli više cijeniti selo jer tamo nema toliko ograničenja koliko ih imamo u gradovima.

IZNENAĐENJA SU SUPER, A OD SVIH MOGUĆIH IZNENAĐENJA NAJLJEPŠE JE KAD IZNENADIŠ SEBE.

SNAŽNE ŽENE Larisa Lipovac Navojec

PLES JE ODABRAO MENE Plesni centar Tala, jedan od najznačajnijih plesnih centara u regiji, proslavio je 20. rođendan. To je bio povod za razgovor s osnivačicom – Larisom Lipovac Navojec, plesačicom i koreografkinjom.

Larisa Lipovac Navojec,&nbsp;naša najbolja plesačica i koreografkinja s bogatim inozemnim iskustvom, itekako je zadužila hrvatsku plesnu scenu. Prije 20 godina je osnovala Plesni centar Tala, kroz čije dvorane su prošle stotine, a možda i tisuće mladih plesača. 26 profesionalnih produkcija i 13 produkcija s mladima, osnivanje festivala Platforma HR, plesne edukacija za mlade s područja suvremenog plesa i kazališta samo su dio bogatog Talinog ostvarenja.

Razgovarali smo s Lukom Protulipcem, sada gimnazijalcem i bivšim učenikom naše škole koji je tijekom školovanja ostvario velike i nezapamćene uspjehe na školskim, županijskim i državnim natjecanjima iz različitih predmeta. Broj natjecanja po godinama i predmetima je velik pa bismo se i sami izgubili u njima kada bismo ih sve naveli. Obuhvatit ćemo samo državna natjecanja. Bio je na ukupno 14 državnih natjecanja. U školskoj godini 2019. / 2020. posebno se istaknuo 1. mjestom na državnom natjecanju iz geografije pod mentorstvom ponosne profesorice Radmile Čirko. Također, osvojio je 2. mjesto iz matematike, 8. iz biologije, 6. iz kemije, 2. iz informatike i 3. mjesto iz fizike. Usprkos obavezama, izdvojio je malo vremena kako bi odgovorio na naša pitanja. Što reći, osim čestitati Luki i poželjeti puno sreće u daljnjem životu.

„Volio bih se baviti biologijom, a najviše me zanima područje zoologije.“

Ministarstvo znanosti i obrazovanja nagrađivalo je najbolje odgojno-obrazovne djelatnike, a ove godine naša Škola uistinu može biti ponosna jer imamo čak dva nagrađena učitelja. Ponos i osmijeh svim Lojzekima priuštili su Lidija Cvetko, učiteljica razredne nastave i Matija Kuštek, prof. geografije i povijesti. Ovom prilikom im još jednom od srca čestitamo i nadamo se da će ovo ohrabriti ostale Lojzeke u radu i stjecanju izvrsnosti!

„Kao učitelju na početku karijere ova nagrada mi znači jako puno te mi daje motivaciju da i dalje nastavim sa svojim radom. Veseli me da se prepoznaje moj rad te pozivam svoje kolege da se potrude i osvoje nagradu sljedeće godine.“ Matija Kuštek

30. godišnjica Osnovne škole Alojzija Stepinca u Zagrebu.

Himnu izvode učenici Škole Autor snimke dronom: Bruno Sladović, 8.a

Učitelji o snazi...

Nakon intervjua s učenicima, odlučili smo postaviti nekoliko pitanja učiteljicama prvih razreda. Za njih smo smislili malo zahtjevnija pitanja i uopće im nismo dali jednostavan zadatak, a na njih su odlučile odgovoriti samo učiteljice 1.a (Martina Čukić) i 1.e (Sanja Buljeta) razreda.

Što je za vas snaga? Martina Čukić: Snaga je kad radiš i osjećaš se dobro. Sanja Buljeta: Za mene je snaga pozitivna energija.

Je li jača snaga uma ili tijela, zašto? Martina Čukić: Vjerujem da je jača snaga uma jer pomoću nje možemo puno postići. Sanja Buljeta: Snaga uma, sve kreće od nje.

Što Vam daje snagu? Martina Čukić: Snagu mi daje druženje s obitelji i prijateljima. Sanja Buljeta: Obitelj i prijatelji mi daju najveću snagu.

Petra Kusulja, Paola Matea Miletić i Paola Rogan, 8.c

SNAŽNE ŽENE U ŠKOLI Darka Bebić Štimac

„Koronavirus je obilježio moj mandat.”

Usprkos užurbanom tempu rada i mobitelu koji „svijetli, buči, zvoni, pišti, svira”, uhvatili smo ponešto vremena za intervju s uvijek vedrom i nasmijanom ravnateljicom, Darkom Bebić Štimac.

Njezin mandat obilježili su, kako kaže, koronavirus i škola na daljinu, a od obaveza se opušta u igri sa svojim petogodišnjim sinom kojemu želi prenijeti ljubav prema sportu i zdravom životu.

Kako otprilike izgleda jedan prosječan dan ravnateljice?

Ravnateljica se nikad ne odvaja od svog mobitela. On svijetli, buči, zvoni, pišti, svira… i tako do sitnih noćnih sati. Ravnateljica sve mora znati – Kada je netko bolestan? Tko će zamijeniti bolesnog djelatnika? Što se pokvarilo u školi? Tko je pošarao zidove? Što je sutra za ručak? Koje se natjecanje održava? Je li se oglasio alarm?, itd. Količina informacija kojom ravnateljica u svakom trenutku barata je ogromna, tako da je svaki dan neki novi izazov. Budući da imamo dvije školske zgrade, ravnateljica često trčkara iz jedne u drugu, tako da je posao ravnatelja, barem u našoj školi, i fizički zahtjevan. Međutim, ništa vam nije teško kada vidite da ste napravili nešto dobro, a djeca su po tom pitanju vrlo iskrena. To je ono što vam uljepša svaki dan.

Zasadi cvijet za ljepši svijet!

Vrhunac obilježavanja Dana planeta Zemlje početak je uređenja školskog cvjetnjaka. U organizaciji učiteljica Martine i Jasne&nbsp;i učenika&nbsp;1. a razreda, zahvaljujući velikodušnim donacijama, u dvorištu škole krenuli smo s radovima. Učenici su reciklirali i obojili korištene automobilske gume i oblikovali ih u cvijet. U njih su nasuli zemlju, a zatim sadili različite sadnice cvijeća. Pozvali su i ostale&nbsp;učenike razredne nastave škole koji su se rado odazvali. Posađene su i dvije donirane marelice.

Laura Lukač, 3.d

Recept za ukusan školski dan Napravite čvrsti snijeg od puno prijateljstva i malo brige. Dodajte žutu kremu s malo šećera i čokolade. Oblikujte tijesto u obliku knjige. Kada ispečete na vatri uzbuđenje, dodajte još dva-tri iznenađenja: malo čitanja, malo pisanja, puno crtanja, puno brisanja. Premažite kremom od smijeha i buke, uz takvo učenje nikad nema muke! Šime Donkov, 3. b

SNAŽNE ŽENE IZVAN ŠKOLE Marina Vujčić

Intervju s Marinom Vujčić, poznatom hrvatskom spisateljicom, bivšom knjižničarkom i učiteljicom te od nedavno i ravnateljicom drame HNK Split.

Odradili smo intervju s hrvatskom književnicom Marinom Vujčić te porazgovarali o njenoj karijeri, odrastanju, promjenama u njenom životu te njenim brojim književnim djelima. Ono što je zanimljivo reći jest da je upravo ona pokrenula naš školski list „Lojzek“ pa nam je otkrila kako je dobila ideju na to i što ju je motiviralo. Ovaj smo intervju, nažalost, morali obaviti na daljinu zbog epidemioloških mjera, no to nas nije zaustavilo te smo uspjeli dobiti odgovore na pitanja koja su mnoge zanimala.

Dogovorili smo suradnju i druženje kojim će se nastaviti prijateljstvo naših škola.

Koliko ste dugo radili u školi kao profesorica? Što ste predavali? Kao profesorica kemije radila sam 10 godina na pola radnoga vremena u Osnovnoj školi Silvija Strahimira Kranjčevića i pola radnoga vremena u Klasičnoj gimnaziji u Križanićevoj ulici. Kako opisujete svoje radno iskustvo tijekom rada u školi s djecom? Kao profesor trudila sam se biti što razumljivija i pazila sam da svaki pojedinac razumije ono o čemu sam govorila jer Kemija je težak predmet. Traži puno obrazloženja s puno pokusa i vježbi, a kojekakvim pomagalima u nastavi pokušala sam djeci u prostornom obliku dočarati sve te strukturne formule i sve sa čime smo se susretali. Moj pristup je uvijek bio red i disciplina. Učenici su to cijenili i znali su reći da je profesorica stroga, ali pravedna. Profesor tada može učeniku puno dati, ali i tražiti. Poticala sam učenike da nauče, pitaju ako nisu razumjeli, a onda sam tražila da to i znaju i na taj sam način izgradila pozitivan autoritet. Učenici su to prepoznavali. Meni osobno je važan i dar za prenošenje znanja jer tu treba puno truda, rada, poticanja djece na logičko razmišljanje i zaključivanje te ih motivirati s kojekakvim pokusima, modelima i izletima gdje će to nešto što smo naučili moći prepoznati i u prirodi oko nas.

Ana Petric i Paola Radovančević, 5.c

SNAGA ŽENA Romana Jugo i Una Vukosavljević, 5.b Položaj žena kroz povijest

Položaj žena u povijesti jedna je od najzanimljivijih tema povjesničarima današnjice. Položaj žena u prošlosti i danas u&nbsp;mnogo se stvari razlikuje. Povijest su pisali muškarci pa se čini da su najveći dio povijesti i činili muškarci. Žene su, naravno, postojale, ali one nisu bile prisutne u raznim muškim stvarima, odnosno, javnom životu. Bilo je nepojmljivo da jedna žena bilo što drugo radi, osim kuha, pere i čuva djecu. Na sreću, do danas se to ipak promijenilo.

KAKAV JE ŽIVOT ŽENA BIO NA POČETKU? ŠTO JE ŽENA TO JEST MAJKA ZNAČILA U OBITELJI? KAKVU SU ULOGU IMALE? KAKVA SU BILA NJIHOVA PRAVA TE KAKAV IM JE BIO SVAKODNEVNI ŽIVOT?

Kakav je osjećaj dobiti ovu nagradu? Vrlo sam sretna i ponosna na svoj rad koji sam napravila. Što misliš po čemu je tvoj rad drugačiji od ostalih? Nisam vidjela druge radove, ali mislim da osim mog ima još puno dobrih radova. Jesi li imala inspiraciju za svoj rad, ako da, koju? Nisam imala inspiraciju. Razmišljala sam što bi zadruga trebala predstavljati i upotrijebila sam to u svom radu. Kako si reagirala kad si saznala da si pobijedila? Bila sam jako sretna, zato što nisam očekivala pobjedu. Kako ti se svidjelo natjecanje? Bilo je zanimljivo i lijep je osjećaj napraviti tako nešto za svoju školu. Misliš li da će zadruga škole biti upečatljiva zbog tvog loga? Nadam se da hoće, ali vidjet ćemo. Vrijeme će pokazati.

Koji su bili tvoji motivi za sudjelovanje u natjecanjima? Počeo sam se natjecati na natjecanjima jer sam htio naučiti puno toga te steći nova iskustva. To mi je također bila prilika da pokažem svoje znanje i svoje mogućnosti. Nakon što sam ostvario prve uspjehe, ti uspjesi su me dalje motivirali za nove uspjehe. Tko je bio tvoja najveća potpora? Moja najveća potpora je moja obitelj koja me uvijek podržava, no potpora su mi i profesori. Koji ti je predmet najdraži? Najdraži predmet mi je biologija. Volim proučavati živi svijet i učiti nove činjenice o njemu, a posebno o životinjama. Zanimljivi su mi i ostali prirodoslovni predmeti, ali i društveni predmeti. Opiši nam svoje iskustvo na natjecanjima. Smatram da je iskustvo na natjecanjima dobro iskustvo. Kao prvo, naučio sam puno toga te me svaki uspjeh još više motivira da i dalje učim. Također, obišao sam mnogo novih mjesta poput: Vukovara, Podgore, Topuskog..., a stekao sam i nove prijatelje. Što planiraš u budućnosti? Planiram se nastaviti baviti natjecanjima i u srednjoj školi, a predodžbu što ću studirati još nemam. Čime bi se volio baviti u životu? Volio bih se baviti biologijom, a najviše me zanima područje zoologije. Htio bih istraživati i pronalaziti nove spoznaje o našem svijetu. Bruna Kožul, 5.c

Školski život Godina čitanja 2021.

U sklopu&nbsp;Godine čitanja&nbsp;u Hrvatskoj&nbsp;prvih petnaest minuta drugoga sata tišinu je narušavalo samo okretanje stranica u knjizi. Ostavili smo sve i čitali.&nbsp;

12. ožujka su&nbsp;baš svi&nbsp; u Stepincu čitali&nbsp;!

Čitali smo svi!&nbsp;Učenici, učitelji, svi djelatnici Škole.

Bok svima ponovno! Kao što sam rekla, kada ponovno bude natjecanje, očekujte da se čujemo! Danas je 1. travnja. Idem na natjecanje u Italiju, u neki mali gradić. Ovo će biti jako zanimljivo! Obitelj ide sa mnom, naravno! Prvi put ću se voziti avionom! Trebam spakirati stvari za najviše dva dana. Pa krenimo! Sada se vozimo prema aerodromu. Koliko je to veliko? Je li to kuća koja ima barem 100 m2? O MOJ BOŽE! Nisam očekivala toliku zgradu! A brat dobaci: „Da, a što si ti očekivala?“ Ja odgovorim: „Hej, oprosti, ali nemoj mi pametovati, i ti si sigurno tako mislio!“ Brat je samo šutio pa je nakon nekog trenutka počeo nešto mumljati, a ja sam mu se smijala. Prolazili smo kroz nekakva čudna vrata. Ostavljali smo stvari. Iznad neke žene je na vratima zasvijetlilo crveno svjetlo. Okupila se policija. Shvatili su da je nosila naušnice. Sve je bilo u redu. Nakon nekoliko minuta je stigao naš avion. Polijećemo! Došle su stjuardese koje su nosile sendviče! Yummy! Tako su fini! S topljenim sirom i kulenom! Gledam kroz prozor. Odozgor predivno izgleda! Vidim oblake, čiste, bijele, pa vidim i zrake sunca! Spuštamo se. Mislim da smo stigli. Vozimo se taksijem i već je pao mrak. Sutra je natjecanje i moram biti spremna. Sada je devet ujutro. U jedanaest je test. Idemo kupiti pribor. Sad je deset do jedanaest. Uskoro kreće natjecanje. I nakon nekoliko minuta je krenulo. Rješavam i rješavam… Uhh, ovo je puno teže od prošlog, dvostruko ili trostruko. Ali ipak, sad ne mogu odustati. Dobro, završila sam. Ovaj put baš i ne želim tako brzo vidjeti rezultate, ali su ipak stigli. Stigli su za pet dana u sandučiću. Ah, krećem otvarati. Mislim da se nisam baš proslavila. Ok, 3, 2, 1, I OTVARAM, 0! AJME MENI! DAAA! USPJELA SAM! OPET SAM PRVA! Ipak je sve dobro završilo! Sad sam najsretnija na svijetu (a i roditelji)! Nisam to tako očekivala, ali i nisam mislila da će biti tako teško. Ponovno idem dalje! Što će biti kasnije? Peterostruko teže? Paola Radovančević, 5.c

JASMINA KADIJA, PRVA PROFESIONALNA VATROGASKINJA U HRVATSKOJ

Poruka djevojčicama: „Ako nešto želite, ne odustajte od svojih snova. Svatko od nas ima samo jedan život, a on se zbiva sada i tu. Ne sutra i ne jučer. Vjerujte u sebe i težite da budete sretne i nemojte dozvoliti da vam tuđe riječi i djela probude sumnju u vas same.“

S prvom hrvatskom vatrogaskinjom Jasminom Kadijom, razgovarali smo o njezinom trnovitom putu i jakoj želji da postane profesionalna vatrogaskinja. Unatoč tri diplome, jedne sa Studija arhitekture i dvije s Visoke škole za sigurnost, Jasmina je odlučila spašavati živote izlažući sebe opasnosti. Poštujući epidemiološke mjere, nažalost nismo uspjeli porazgovarati s Jasminom uživo, već smo joj poslali pitanja. Vrlo brzo, kao što i inače reagira kad se oglasi alarm, Jasmina Kadija nam je odgovorila.

Godina 2020. ostat će zapisana kao najčudnija, ali i najčudesnija. Donijela nam je koronavirus, nastavu na daljinu, potrese, epidemiološke mjere, no ipak je ispisala i lijepe uspomene. Unatoč odgodi natjecanja, naši su učenici postigli vrhunske rezultate, umjesto božićne priredbe snimili smo zajednički videospot. Škola je dobila svoj slovolik zahvaljujući učenici Vanji Vuksan, osnovana je Zadruga, a mi, Lojzeki, i dalje smo lepršavi, originalni, jednostavni, znatiželjni, energični i kreativni.

Jeste li oduvijek znali da će ples biti Vaš životni poziv ili ? Ne, nisam. Bila sam profesionalna sportašica 14 godina. Nije mi bilo ni na kraj pameti da ću se jednoga dana baviti plesom i kazalištem jer nisam bila djevojčica koja je sanjala da bude balerina. Uvijek kažem da je PLES odabrao mene.&nbsp;Pri upisu u srednju školu na majčin prijedlog upisala sam školu za suvremeni ples Ane Maletić kako bi dodatno trenirala. Tada sam bila na vrhuncu svoje sportske karijere i nedostajalo mi je plesnosti. Ta odluka je promijenila moj život. Vrlo brzo sam otišla na svoju prvu plesnu audiciju za predstavu "Eros i Psiha" u Studio Mare koreografkinje Mare Sesardić. Zbog nje sam zavoljela kazalište. Vodila me kroz predivan umjetnički proces. Prvi izlazak 1993. godine na scenu Istre u Zagrebačkom kazalištu mladih pred punom publikom nikad neću zaboraviti. Nisam to mogla usporediti ni s jednim sportskim natjecanjem. To uzbuđenje, iščekivanje, nepredvidivost, sloboda, ljepota. Istina je, te večeri počeo je moj ovisnički odnos prema plesu i kazalištu, daskama koje život znače! Nakon te prve predstave nisam više puno razmišljala. Ples je postao moj život. Kako biste Vi mladima objasnili što je to suvremeni ples? To je neograničen prostor za stvaranje i kretanje unutar kojeg svatko nađe svoj vlastiti vokabular (jezik). Ne podliježe striktnim pravilima, nego je cilj da kao sredstvo izražavanja potakne ljude koji se njime bave na razvijanje vlastitog identiteta. Odnosno, daje im podlogu da pronađu svoje vlastiti kretanje. Najčešće se koristi u kazališnim predstavama, ali služi i kao terapeutska, psihološka ili pedagoška metoda. Dakle, primjenjivanjem plesa i pokreta te njegovim konzumiranjem svašta možemo otkriti o ljudima, o sebi od kulture do svakodnevnog života. Suvremeni ples pomaže da se bolje osjećamo bilo da ga samo gledamo ili da ga izvodimo. Ples je emotivna umjetnost jer dok plešeš, izražavaš svoje stanje ali bez riječi. Radi se o mediju koji je univerzalan, koji svatko razumije. Plesati ga mogu svi. Nema granica.

„Ples tjera um i tijelo da surađuju.“

Zašto mislite da je za mlade važan ples i pokret ? Prvo, zato što osvještava tijelo. Drugo, jer tjera um i tijelo da surađuju. Treće, ples i pokret razvijaju disciplinu tijela kod djece i mladih koja oplemenjuje njihov život, jer počinju voljeti sebe, osjećati se ugodno u svom tijelu i paziti na njega. A sve je to važno za zdrav život. Osim toga uči ih surađivati, podržavati se, artikulirati svoje misli i želje. Jednostavno je predivno odgajati generacije koje svjesno promišljaju, prihvaćaju sebe i druge, znaju surađivati…sve to omogućuje ples kao medij. Zato znam da se bavim tim divnim poslom koji dotiče i mijenja ljude... na bolje, naravno.

Ove godine naša škola puše 30. svjećicu na torti. Zavrtimo vremeplov i prisjetimo se njezinih početaka…

Tijekom ožujka na uskrsnim radionicama smo izrađivali cvjetove od papira te ih uz slatkiše&nbsp;aranžirali u ukrasne vrećice. Sve naše aktivnosti bile su usmjerene prema OŠ Mate Lovraka u Petrinji. U ovim proljetnim aktivnostima pridružili su nam se i učenici iz grupa mali kreativci i pletilje. Zatim se pojavila i ideja da naši djelatnici poklonima razvesele djelatnike škole u Petrinji. Krajem ožujka dostavili smo poklone u Petrinju. Uz oduševljenje koje je uslijedilo, rečeno nam je da nikad nisu dobili tako lijepu donaciju.

Što za mene znači riječ UČITELJ? Kad čujem riječ učitelj, pomislim na pomoć. Kad čujem riječ učitelj, pomislim na ono kada ti netko želi pomoći baš kao mama. Učitelji i mame su slični. Nama učitelji pomažu i daju sve od sebe da nam bude dobro. Zato čuvajmo, slušajmo i pomažimo našim učiteljima, ne samo zato da nama bude dobro, nego da učitelji vide da je ovaj razred baš za njih.

Učiteljica je važna u životu djeteta zato što djetetu u školi pruža sigurnost i ljubav. Karla Majstrović, 2.c

Učiteljica je važna zato što te lijepo odgoji. Marko Dumančić, 2.c

Posebno sam zahvalna učiteljici zato što me uči pristojnom ponašanju. Kaja Bubalo, 2.c

Mihael Janjić, 6.f

Najzahvalnija sam jer su bile tu kad sam ih trebala i uvijek su me ohrabrivale. Luna Dekanić, 2.c

Posebno sam zahvalna učiteljici što nas uči i što se zabavljamo. Sara Grilec, 2.c

Pokrenuli ste naš školski list „Lojzek“? Što Vas je motiviralo za to? Što biste poručili našim novinarima i svima koji bi to htjeli postati? Sjećam se prvih brojeva „Lojzeka“, bilo je to veliko uzbuđenje. Motivirala me želja da s učenicima radim nešto kreativno, da imamo novine koje neće biti samo informativan i zanimljiv sadržaj za učenike, nego i mjesto u kojem će se na neki način bilježiti povijest škole i ostavljati trag za buduće generacije. Danas je lijepo prelistati te prve brojeve i pronaći tekstove o tome što se tada u školi događalo i kako je škola živjela. Naša škola ove godine slavi 30. rođendan. Koja Vam je najdraža uspomena iz Stepinca? Puno je lijepih uspomena iz Stepinca, teško je nešto izdvojiti. Proslave Dana škole, izleti, maskenbali na kojima smo i mi učitelji cijeli dan u školi provodili maskirani. Jednom smo na proslavi za Dan škole organizirali karaoke na kojima smo i mi učitelji pjevali – to mi je baš draga uspomena. Bilo je i tužnih trenutaka koji su opet na neki način lijepi – recimo kad se moramo oprostiti od osmaša koji nas napuštaju nakon svih tih zajedničkih godina. Bilo je tu i suza, jer nakon što ste kao razrednica bdjeli nad svojim učenicima četiri godine, teško se od njih rastati, a opet ste sretni što ste ih baš vi na neki način ispratili u život. Autorica ste slikovnice Bijeg uz brijeg prema kojoj je u našoj školi izveden igrokaz u kojem su glumili i naši razredni prijatelji Teo, Mara i Evan. Što Vas je potaknulo na stvaranje tog djela? Baš divno da je u školi izveden „Bijeg uz brijeg“. Tu sam slikovnicu napisala kad je moj sin bio maleni dječak. Volio je slikovnice u stihovima, a onih nekoliko koje smo imali već je znao napamet pa sam mu i ja odlučila jednu napisati. Kako ste osjećali vidjevši izvedbu svoga djela? Jeste li tada mogli naslutiti da ćete jednoga dana završiti tu gdje ste sada? Nisam ni u snu očekivala ovakav razvoj događaja. Možda je najveća ljepota života u njegovoj nepredvidivosti. Bilo bi jako loše da sam očekivala uspjeh pa da mi se on nije dogodio. Iznenađenja su izvrsna, a od svih mogućih iznenađenja najljepše je kad iznenadiš sebe.

Humanitarna akcija učenika 1.d razreda OŠ Alojzija Stepinca za pomoći učenicima u Petrinji 1.d za 1.c

Naši novi prijatelji jako su se razveselili poklonima koje smo poslali. Kakvo je raspoloženje bilo u 2. c razredu, možete vidjeti na fotografijama koje su nam poslali, a uskoro će nas razveseliti i njihovo pismo zahvale! Učenici 1. d razreda

Položaj žena u Staroj Grčkoj Nikola Spaćaj, 5.b

U Sparti su žene mogle trenirati i biti vlasnice zemlje, ali nisu imale politička prava. Glavna uloga Spartanki u društvu bilo je rađanje zdrave djece odnosno zdrave muške djece koja su bila nužna za ratovanje.

U Ateni žene nisu imale pravo glasa niti su mogle biti vlasnice zemlje. Bile su smatrane dijelom&nbsp;domaćinstva i bile su podređene muškarcu. Nisu smjele javno pokazati svoje lice.

„Ničega se u životu ne treba bojati. Samo treba to razumjeti." Marie&nbsp;Curie

U Poljskoj je nekoć postojala tajna škola. Zvali su je „leteće sveučilište”. Strane vlasti su u to doba bile vrlo stroge oko toga što se smije, a što ne smije učiti. Djevojkama uopće nije bilo dopušteno studirati. Marie i njezina sestra pohađale su tajnu školu, ali im je već bilo dosta skrivanja. Jednog dana čule su da u Parizu postoji sveučilište koje prima djevojke, Sorbonne, pa su odlučile preseliti se u Francusku. Marie je&nbsp;bila opčinjena metalima i magnetima. Otkrila je da su metali radioaktivni. Ispuštali su snažne zrake i sjajili u mraku. Kako bi analizirala svojstva tih minerala, Marie bi ih palila, topila, filtrirala i po cijele noći ostajala budna promatrajući ih kako sjaje. Zračenje se danas primjenjuje u liječenju brojnih bolesti, ali je ujedno i vrlo opasno. Možete zamisliti koliko je opasno kad nakon tolikih godina Marieine bilježnice i laboratorijski instrumenti još uvijek zrače. Marieino istraživanje toliko je zainteresiralo njena supruga Pierrea da je odlučio ostaviti se svog znanstvenog rada na kristalima i raditi s njom. Zajedno su otkrili dva nova radioaktivna elementa: polonij i radij. Marie Curie dobila je za svoj rad dvije Nobelove nagrade i na svojim je otkrićima mogla zaraditi hrpu novca. Umjesto toga, dopustila je da se njenim istraživačkim radom koriste besplatno.

Žena sela - Daisy Ploughman Daisy Ploughman bila je sluškinja Jean Mchensi. Ona nije imala olakšice. Budila se prije zore da kuha za svoju obitelj, muzla je krave, pravila sir, prala je rublje i brinula se za obiteljski povrtnjak. Najvažniji posao bilo je predenje jer je donosilo novac. Nakon zamornog procesa pranja, raspetljavanja, predenja i tkanja vune, otišla bi na tržnicu i prodala svoju pređu i platno.

Hrvatske vladarice srednjega vijeka Jelena Slavna bila je hrvatska kraljica, žena kralja Mihovila Krešimira i majka Stjepana Držislava. Dala je sagraditi dvije crkve u Solinu, crkvu svete Marije na Gospinu otoku i crkvu svetoga Stjepana u kojoj je sahranjena. Nakon muževe smrti, bila je samostalna vladarica, dok njen sin nije postao punoljetan. Arheolog don Frane Bulić pronašao je na Gospinu otoku temelje nekadašnje bazilike, a u njima sarkofag i nadgrobni natpis (90 ulomaka).

Imate li hobije? I koji su to? Osim čitanja, vrtlarenja i šetanja oko Jaruna, uživam u svojim unucima. Koji je Vaš omiljeni glazbenik? Volim raznovrsnu glazbu. Često slušam Prljavo kazalište, Parni valjak i Hladno pivo. Volim glazbu općenito. Podiže raspoloženje. Uvijek hodam u ritmu onoga što trenutačno svira u mojoj glavi. Koji je Vaš omiljeni sportaš? Ne pratim sport toliko da bih nekoga izdvojila. Divim se sportašima koji upornošću i vježbom postižu vrhunske rezultate. Prezirem precijenjenost pojedinih sportova i sportaša koji ostvaraju neprimjerenu financijsku dobit u odnosu na potplaćenost znanja i obrazovanja općenito. Jesu li se učenici promijenili tijekom Vašeg ravnateljskog i dugogodišnjeg učiteljskog rada? Naravno da su se promijenili. To mogu potvrditi i kao profesorica i kao ravnateljica. Teško je reći je li to nabolje, no u svakom slučaju promjene su očite. Učenici se nekada bili samostalniji i nisu bili toliko opterećeni uspjehom. Nekada je uspjeh dolazio sam od sebe, danas je uspjeh ultimatum od prvog razreda. Za to je kriv sustav upisa u srednju školu koji opterećuje i učenike i roditelje. Kako ste doživjeli virtualnu nastavu? Kako ste se snašli u virtualnim izazovima? Odlično! Ni sama nisam vjerovala da ću to preživjeti, no na kraju je ispalo bolje nego što sam očekivala. Svima je bilo teško. Učenicima, učiteljima i roditeljima, ali smo se svi potrudili i ispalo je više nego dobro. Kako su na Vas utjecali potres i pandemija koronavirusa? Tako da se nadam da ćemo u nekom idućem razgovoru ove teme zaobići u velikom krugu jer više neće biti aktualne. Imate li poruku za učenike u ova izazovna vremena? Poruku za učenike? Sva vremena su izazovna, a izazovi su najčešće poželjni. No, ovo sada nije ni poželjno ni zabavno. Većina učenika se odlično i odgovorno odnosi prema svojim obvezama i strpljivo podnose nametnuta ograničenja ponašanja u školi. Poruka je da sve prolazi pa će i ovo novo normalno postati prošlost. Daniel Pušec, Lota Špoljarec i Petra Borovac, 5.c

Školovali ste se u Hrvatskoj i u inozemstvu (New York, Berlin…). Je li Vas to iskustvo obogatilo ? Školovanje u inozemstvu ne može se usporediti sa školovanjem u Hrvatskoj. Puno su bolji uvjeti, veća je konkurencija, veće prilike, tržište, predavači su poznati svjetski umjetnici i profesionalci, parametri su potpuno drugačiji. Neizmjerno me obogatilo to iskustvo koje mi je vrlo značajno u svakodnevnom umjetničkom radu. Dobila sam intelektualnu, umjetničku i kreativnu "injekciju" koja mi je bila potrebna. Svakome savjetujem da na neko vrijeme, ako ima tu mogućnost, ode u inozemstvo. Za one koji to ne mogu ili nemaju priliku, imamo i studij plesa u Zagrebu pri ADU. Toga u vrijeme, kada sam ja studirala nije bilo, pa je to svakako prilika i za sve plesače u Hrvatskoj.

Posjetili smo četiri prva razreda te smo s njima odradili jedan kratak i zanimljiv intervju. Odgovori na postavljena pitanja bili su raznoliki, a na neki su bili i poprilično slični.

Kada si ti snažna? Ja sam snažna kada treniram. Koje je boje snaga? Snaga je crvene boje. Osjećaš li se snažno kada nešto postigneš? Osjećam se snažno. Franka Burul

Kako postajemo snažni? Redovitim vježbanjem. Što tebi daje snagu? Gledanje televizije. Tko sve može biti snažan? Svi mogu biti snažni. Laura Fišer

Što ti daje snagu? Nogomet. Jesu li svi ljudi snažni? Jesu. Kako postajemo snažni? Moramo vježbati i zdravo se hraniti. Petar Pekas

Što je snaga? Snaga je nogomet. Koje boje je snaga? Snaga je plave boje. Kada si ti najsnažniji? Ja mislim da sam ja najsnažniji kada trčim. Vito Zadnik

Što je snaga? Snaga je kad su ljudi snažni. Jesu li samo heroji snažni? Nisu. Kako postajemo snažni? Moramo jesti puno voća i povrća. Fran Grozdić

Dan sigurnijeg interneta

KAKAV JE ŽIVOT ŽENA BIO NA POČETKU? Razlika između žena i muškaraca uočljiva je već u doba praljudi. Žene su skupljale bobice, biljke i čuvale djecu dok su muškarci išli u lov i obavljali važnije poslove.

ŠTO JE ŽENA, TJ. MAJKA ZNAČILA U OBITELJI? (STARI ISTOK) Žene su u obitelji imale vrlo važnu ulogu. Iako su imale manje prava od muškaraca, poštovale su ih i imale su određeni ugled. Nakon smrti muža, žena je postajala vlasnicom djece te ih je mogla prodati. Žene su mogle voditi i vlastiti posao. O važnoj ulozi žena svjedoči i činjenica da je najviša svećenica mogla biti samo žena.&nbsp;Sumerski dječaci išli su u škole koje su vodili svećenici.&nbsp;Ondje su učili čitati i pisati. Samo su tako mogli dobiti bolji posao. Djevojčice nisu išle u školu. Ako su željele steći neko znanje, morale su učiti od roditelja.

Je li ti bilo lijepo izrađivati kućicu? Da! Koje si boje koristio? Koristili smo crvenu za krov. Što ptice jedu? Mi smo im ostavili pšenicu, stoga mislim da se time hrane. Imaš li ljubimca? Imam. Bi li tako nešto opet napravio? Da, bi. Roko Tomašković, 1.f

Razgovor i provedeno vrijeme s učenicima bilo je i više nego zanimljivo. Nadamo se da će opet izraditi nešto dobro i korisno za prirodu i okoliš. Učiteljica razrednog odjela Kristijana Ferderbar Bućan dočekala nas jej ako lijepo i objasnila kako se sve to odvijalo i događalo. Također, naglasila je kako svaki dan poučava djecu da trebaju zalijevati biljke i cjelokupno voditi računa o reciklaži, životinjama itd. Petra Kusulja i Paola Matea Miletić, 8.c

SNAŽNE ŽENE Ana Kljajo-Nikolić

Ana Kljajo-Nikolić školska je psihologinja koja, između ostaloga, pronalazi vremena i za pisanje. 2009. izdala je zbirku pjesama koja je ujedno i njezin prvijenac. Uživa u radu s učenicima u školi i mogućnosti da nekome pomogne. Ističe da se povjerenje treba zaslužiti, a želja da ga opravda njezina je snaga. Ne treba ništa dodati, osim da uživate u zanimljivim i inspirativnim odgovorima!

„Nije dovoljno samo slušati, nego i čuti.“

Kako ste izabrali svoje zanimanje? Kao učenica sedmog razreda imala sam iskustvo razgovora s psihologinjom, koje je odredilo moj daljnji životni put. Ona je bila osoba koja posreduje između dva svijeta – dječjeg svijeta i svijeta odraslih, netko tko me mogao (i želio) čuti, razumjeti, a i pomoći meni da razumijem i prihvatim samu sebe. Već sam tada znala da želim biti ONA kad odrastem, da želim vraćati osmijehe na lice i biti pričuvna snaga u teškim trenucima vaših života. Višestruko joj „Hvala“ upućujem zbog pomoći tijekom mog odrastanja, kao i zbog toga što me nadahnula i, u konačnici, usmjerila prema vama. Tko Vam je pomogao kroz školovanje? Ako pitate TKO, misleći na osobu ili osobe, biram navesti svoju majku koja mi je bila podrška u svakom smislu te riječi. Međutim, dodala bih da je u mom slučaju bitnije ŠTO mi je pomoglo, a to je ono isto čime učenike i kroz radionice i kroz naše individualne razgovore nastojim „nahraniti“, a to je samopouzdanje. Vjerovala sam da mogu, ma koliko puta naišla na prepreku. Prepreke su odlične, vjerujte mi. One nas dovode u stanje da se zaustavimo, promislimo kako dalje, iskušamo vlastitu kreativnost… Uz prepreke rastemo. Negdje sam nekada pročitala kako je siromašan život koji se nije uhvatio za barem jedan trn. Kad odrastete u odrasle ljude želim vam da volite svoje životno trnje, kao što ćete voljeti i pupoljke, odnosno plodove svoga života. Oni vas čine jedinstvenim cvjetovima ovoga vrta, zvanoga ŽIVOT.

Dan planeta Zemlje Prije pola stoljeća smo mi,&nbsp; Sretno živjeli, bezbrižno po suncu trčali, I na kiši plesali... To je bilo tad... A što sad?! Ozon je probušen, zatrpavaju nam zrak kisele kiše, Do kad će to trajati više? Udružimo se i spasimo Zemlju Počistimo iz voda i s kopna smeće, Umjesto zgrada, nek' raste drveće. Neka se sjaje potoci i rijeke,&nbsp; Neka u miru rastu smreke. Ozon ne možemo začepiti, Ali uništavanje možemo spriječiti. Kisele kiše će stat, Kad im plastiku prestanemo sipat za vrat. Umjesto plastike koristimo platno, Stanje će se poboljšati znatno.&nbsp; Umjesto auta bicikl vozi, Da ne zagadiš zrak, Sad Zemlji pomozi, Da nestane mrak. Ti pomozi Zemlji jer je ona spas, Bez nje ne bi bilo ni nas. Iskra Burul, 4. b Mentorica: Vlatka Vuković

Školski list učenika OŠ Alojzija Stepinca u Zagrebu

Bili ste ravnateljica Osnovne škole Alojzija Stepinca dva puta. Prvi put 1991., a drugi put 2014. godine. Što Vas je navelo da opet postanete ravnateljica? 1991. godine sam postala najmlađa ravnateljica u mladoj, novoj i dugoočekivanoj hrvatskoj državi. Odabrala sam ime školi i mada to nije bio moj prvi izbor, nije ispalo loše. 1994. godine sam se ponovo vratila u razred, a drugi puta postajem ravnateljica 2014. godine. Privlačili su me novi izazovi i nova škola, no tada više nisam bila najmlađa ravnateljica. Osnovnu školu Alojzija Stepinca čine dvije zgrade. Jedna je u Palinovečkoj ulici, a druga u Kuzminečkoj ulici. Je li Vam bilo teško raditi na dvije adrese kao ravnateljici? Dvije lokacije! Što reći o tome? Čim je škola u Palinovečkoj završena, odmah smo znali da će uskoro postati pretijesna za sve učenike i profesore i zato sam uz podršku roditelja inzistirala na novom prostoru. Grad je ponudio Kuzminečku u fazi gradilišta. Na Palinovečkoj sam otklanjala propuste u gradnji uz pomoć roditelja, a u Kuzminečkoj sam sudjelovala kako u izgradnji, tako i u opremanju škole. Dosadila mi je građevina pa sam se opet poželjela vratiti u razred. Ne mogu se žaliti da mi je bilo teško jer sam htjela dvije lokacije, budući da je to bilo najbolje za učenike i za cijelo naselje. Što sam htjela, to sam i dobila. Po čemu neke učenike pamtite više nego druge? Pamtim učenike. Neke poimence kao razrednica i rado ih susrećem i veselim se njihovom uspjehu u životu. Neki moji bivši učenici sada su i moji kolege u zbornici. Kao ravnateljica pamtim učenike koji su svojim uspjesima zadužili školu, ali i one druge koji su zbog nekih nestašluka dolazili k meni na razgovore. Danas ravnateljima na razgovor, na svoj zahtjev, češće dolaze roditelji, a puno rjeđe učenici. Koja Vam je knjiga najdraža i zašto? Odlično pitanje. Sto godina samoće Gabriela Garcíe Márquez, jednog kolumbijskog književnika. To je djelo kojem se vraćam i vratit ću se sigurno još nekoliko puta pa sam po tome zaključila da mi je vjerojatno najdraže, mada mnogo knjiga čitam više puta. Jeste li voljeli ići u školu? Zašto? Da, voljela sam ići u školu iz istog razloga kao i vi. Zbog druženja, različitih školskih aktivnosti, a onda su se, naravno, tu našli i profesori koji su uz moju majku učiteljicu bili nadahnuće da jednoga dana i ja odaberem ovo zvanje.

Prva ste profesionalna&nbsp; vatrogaskinja&nbsp;od osamostaljenja Hrvatske i prva žena&nbsp;vatrogaskinja&nbsp;u više od 100 godina postojanja JVP Grada Zagreba.&nbsp;Devet godina trudili ste se da to postignete. Što Vas je sve te godine motiviralo? Odakle Vam snaga da ne odustanete?&nbsp; Osnovna motivacija bila je istinska želja biti vatrogaskinja. Kada nešto želiš, od toga ne odustaješ, nikada. Kada padneš, ponovno ustaneš, tražiš novi, bolji, drugačiji put do ostvarenja želje. Na svome puta nekoliko puta sam pala i htjela odustati, imala sam osjećaj da se borim s vjetrenjačama. Uz pomoć prijatelja nastavljala bih svaki put dalje. Oni su mi uvelike pomogli da ne odustanem. Kako ste se osjećali i kako ste proslavili&nbsp;taj Vaš uspjeh?&nbsp; Osjećaj je bio nevjerojatan, nisam vjerovala da sam uspjela. Nekoliko mjeseci trebalo mi je da shvatim. Tek mi je s vremenom sve sjelo na svoje mjesto. Bila sam presretna. Još sam uvijek sretna jer sam ostvarila to što jesam i k tome još sretnija jer nisam odustala. Ne sjećam se da sam posebno proslavila taj trenutak, nisam imala potrebu za time, bila sam sretna i bez dodatnog slavlja. Moja proslava bio je osmijeh na licu.

"Kada padneš, ponovno ustaneš, tražiš novi, bolji, drugačiji put do ostvarenja želje."

Snaga vršnjačke dobrote

Uz kreativne uratke svaki učenik pripremio je slatkiše, školski pribor i igračke za poklon pa smo s puno ljubavi pakirali božićne poklone za djecu bez odgovarajuće roditeljske skrbi u Caritasovoj Kući sv. Franje u Vugrovcu. Prije Božića smo dostavili poklone na željenu adresu. Nadamo se da smo ih uspjeli razveseliti i pružiti im radosne trenutke.

SNAŽNE ŽENE Ines Gazibara Jelavić

Nekad učenica, a sad - profesorica!&nbsp;

„Uživajte! Osnovna škola je jedno od najljepših razdoblja u vašem životu.“

Ines Gazibara Jelavić trenutno je marljiva profesorica engleskoga jezika, a nekada učenica Osnovne škole Alojzija Stepinca. Zanimalo nas je tko joj je tada predavao, je li voljela školu, je li varala u školi, tko je bio jako strog...ukratko, sve!

Školski život Humanitarne akcije

Svjedoci smo jakih potresa koji su krajem prosinca pogodili Petrinju, okolna sela i gradove. Brojne obitelji ostale su bez domova, djeca bez škola i vrtića, ali ne i bez osmijeha na licu. Učenici 1. d razreda pokazali su svoje veliko srce. Povezali smo se s učenicima 2. c razreda Područne škole Češko Selo iz Petrinje. Iako smo tek naučili pisati, svatko od nas napisao je kratko pismo ohrabrenja, a zajedno smo izradili mobil sa šarenim leptirima na kojima smo napisali snažne i ohrabrujuće riječi. Učenici su svoje nove prijatelje razveselili i slatkim paketom. Iako mali, pokazali smo koliko smo veliki i snažni!

Valentinovo Valentinovo je dan kad se ljubav slavi, tada je sreća svima u glavi. Na Valentinovo se odrasli ljube, a isto to rade i bube. Dječaci kupuju bombonjere, samo se trebaju poštivati epidemiološke mjere. Neki si daruju cvijeće, a neki jedu večeru uz romantične svijeće. Leda Klisurić, 3.c

Valentinovo Valentinovo je vrijeme kad u zraku ljubav leti. Dok ptice lete, ljubav se stvara. Kad ljubavi nemaš,&nbsp; tužna ti je glava. Ljubav je svugdje. Ako je hoćeš, zgrabi je tada. Ante Glavaš, 3.d

Bariša Lozančić, 1.d

Čitalo se svašta, uzbudljivi romani, slikovnice, enciklopedije, stručna literatura, publicistika, stripovi, časopisi za djecu. Čitalo se svugdje;&nbsp;u učionici, na porti, u knjižnici, u kuhinji, na igralištu, ispred škole, kući, na radnom mjestu. Svi zajedno poslali smo poruku koliko je čitanje važno.&nbsp;

Dobar dan! Dobar dan, dragi Lojzekovci! Napravili ste velike promjene u životu – od promjene karijere do preseljenja iz velikoga grada. Odakle Vam snaga? Jeste li se bojali neuspjeha? Čini mi se da za velike životne promjene nije potrebna snaga, nego samo malo odvažnosti. Nisam se bojala neuspjeha zato što mislim da je daleko veći neuspjeh biti nezadovoljan u takozvanoj sigurnosti i ostati u životnim okolnostima koje nam se ne sviđaju. Vjerujem da je strah od promjene ono što mnoge ljude koči u napredovanju i u postizanju vlastitog maksimuma. Dvadeset i pet godina proveli ste radeći u našoj školi. Zašto ste se odlučili za promjenu u karijeri? Voljela sam raditi u školi, ali u jednom trenutku sam osjetila da moram dalje, da mi se otvaraju nove perspektive i mogućnosti koje ne želim propustiti. Dugo je trajalo to odvajanje, jedno sam vrijeme doslovno živjela u dva svijeta – jednom nogom u školi, drugom u svijetu književnosti i izdavaštva. Bila sam poprilično rastrgana u to vrijeme i pokušavala uskladiti jedno i drugo, a onda sam shvatila da se moram odlučiti. Malo sam se osjećala kao da se nisam ja „odlučila na novu karijeru“, nego se nova karijera odlučila za mene.

ČINI MI SE DA ZA VELIKE ŽIVOTNE PROMJENE NIJE POTREBNA SNAGA, NEGO SAMO MALO ODVAŽNOSTI.

„ Mislila sam da će čitateljima moj roman biti dosadan i htjela sam se sakriti u neku mišju rupu.“

Školski život 500. godišnjica Judite Marka Marulića

U godini rođendana kada obilježavamo 500.-tu obljetnicu Marulićeve Judite i trideseti rođendan naše škole učenici 8. b razreda Iva Lovrić, Lana Humić, Tia Schwarz, Ema Barišić, Klara Brkić, Klaudia Drenški i Ivan Golek s vjeroučiteljicom Dragicom Lovrić upustili su se u pothvat izrade vlastite slikovnice ilustracijama i tekstom. Tako je nastala ova kreativna i nadahnuta slikovnica čije će vas stranice oduševiti. Ovaj uradak simbol je snage hrvatske žene, ali i tradicije i snage hrvatske knjige od oca hrvatske književnosti do danas.

<a href="https://read.bookcreator.com/81q2tRrGojV37jFz6svnhgSnmzw2/R4N9riOKQCW_ZpJ-ejMR5A">https://read.bookcreator.com/81q2tRrGojV37jFz6svnhgSnmzw2/R4N9riOKQCW_ZpJ-ejMR5A</a>.

Je li češće, prema Vašem mišljenju, psihičko ili fizičko nasilje? Psihičko. I ne samo češće, nego i opasnije. Na modricu nečijeg lica svi reagiramo, ali modrice našeg duha se ne vide tako lako, pa nam lakše i promaknu. I sami kad na sebi vidimo da nam krvari prst, znamo da trebamo potražiti pomoć, ali smo prvo vidjeli krv. Često se ne pitamo kako smo, zbog čega se ponašamo kako se ponašamo i tako nam promakne ranjen duh. Nijedan oblik nasilja nije „manje opasan“, svaki je strašan, ali su, prema mom mišljenju, uvijek opasniji oni oblici koji se teško uočavaju jer mogu ostaviti puno veće posljedice od tjelesnog ožiljka. Opišite proces odrastanja u tri riječi. korak (rano djetinjstvo i hodanje kao da je svijet naš) čučanj (pubertet/adolsecencija i samoprocjenjivanje vlastitih koraka) skok (odrasla dob i „uskakanje“ na put kojeg smo birali). Poruka mladima? Svoju ću poruku temeljiti na prethodnom pitanju – sada, dok ste u „čučnju“ i razmišljate tko ste, što volite, čemu težite, kad vas živcira sve što se ne uklapa u vašu sliku svijeta, kada donosite prve odluke koje vam polako, ali sigurno formiraju vaše životne korake, zapamtite da je normalno biti zbunjen i nesiguran. Niste zbog toga „drugačiji“, svi su vaši prijatelji u nečemu nesigurni. Bitno je razgovarati, bitno je tražiti zdravo, poticajno i iskreno društvo unutar kojeg možete otvoreno razgovarati i u kojem vi možete biti vi, a ne netko drugi. U duhu napisanoga, „odjavljujem“ se s pjesmom i hvala vam na ovim prekrasnim pitanjima!

Dan žena Međunarodni dan žena svaku se godinu obilježava 8. ožujka. Toga su dana, 1857. godine radnice jedne tvornice tekstila u New Yorku stupile u štrajk i tražile bolje uvjete rada. Demonstracije su bile nasilno ugušene, međutim, kod žena se otad počinje javljati sve veći bunt protiv socijalne, ekonomske i političke neravnopravnosti u usporedbi s muškarcima. Tek nakon 51 godine od ovog događaja zbila se kulminacija borbe za ravnopravnost žena. Tada je isti dan ispred iste tvornice došlo do ponovnog protesta i izbijanja velikog požara u kojem je 129 žena izgubilo život. Važan datum u povijesti ženskih prava zauzima i 8. ožujka 1908. godine, 15.000 žena marširalo ulicama New Yorka s parolama u kojima su se zalagale za kraće radno vrijeme, bolje plaće i pravo glasa. U sjećanje na te događaje, danas se diljem svijeta 8. ožujka slavi kao Dan žena.

Snaga vršnjačke dobrote projekt je proveden u našoj školi tijekom prosinca 2020. i ožujka 2021. U prosincu su učenici drugog, trećeg i četvrtog razreda na satima Vjeronauka, na božićnim radionicama izrađivali borove i označivače za knjige od papira te božićne čestitke. Učenici kreativno-karitativne grupe sudjelovali su u osmišljavanju i ostvarivanju navedenih aktivnosti.

Ljubavni Božić Ovo sam ja, sob Branko. Živim u Božićgradu. Volim se klizati, a najbitnije od svega je da sam zaljubljen u sobicu Milu. Ona je jako pametna, lijepa i nikad ne kasni. Samo, problem je što ona mene uopće ne primjećuje. Prijatelji smo, ali ona nije zaljubljena u mene. Jednom me, pošto sam joj pomogao oko jednog zadatka, poljubila u obraz. Lice mi je bilo crveno od ruža sa njenih usana. Cijelu noć sam ga pokušavao&nbsp;polako skinuti s obraza da ga uramim i stavim u sobu kao podsjetnik na nju.&nbsp; Jutro je. Došao sam u školu. Prvi sat nam je bila matematika. Mili baš nije dobro išla matematika pa bi mi stalno šaptala da joj pomognem.&nbsp;Naravno da sam joj pomogao dok učiteljica nije gledala.&nbsp; Završila je nastava. Išao sam kući kao i svaki dan, ali odjednom, Mila me zaustavi. Pitala me hoću li ići s njom na klizanje. Unaprijed znate moj odgovor. Naravno da sam pristao! Sigurno me pozvala zato što sam joj danas pomagao s matematikom. Spremio sam se i krenuo.&nbsp;Laknulo mi je kad smo stigli jer vožnja je bila duga, a od duge vožnje mi se povraća. Zajedno smo klizali i odjednom, našli smo se ispod imele. Mila me tada poljubila i nasmijala se. Ja sam se zaledio, skoro sam puknuo od sreće. Tako smo moja simpatija, odnosno moja današnja supruga i ja, započeli zajednički život.

Leda Klisurić, 3.c

Dvorište naše škole krasit će i bor zvani Stribor donacija susretljivog stanovnika Vrbana III. U njegovoj sadnji sudjelovali su učenici 3. b razreda, učiteljica Ivanka Grbeša i domar. Oni su se na posban način zbližili sa Striborom. Odlučili smo posjetiti Franku, Lotu, Ivu i Šimu i saznati neke zanimljive pojedinosti o tom događaju.

Šime nam je ispričao nešto o sadnji bora. „Bili smo jako sretni kad smo saznali da će se posaditi bor ispred naše škole -Učiteljica nam je rekla za Stribora tek prije nego što smo ga išli posaditi.“ Šime Donkov, 3.b Iva je kratko i jasno objasnila kako je bor dobio ime Stribor i tko je dao ideju o imenu. „Nazvali smo ga po bajci Ivane Brlić – Mažuranić, Šuma Striborova. Učiteljica je dala ideju i svi smo se složili zato što volimo tu priču.“ Iva Klarić, 3.b

POBJEDNICE NATJEČAJA ZA LOGO ŠKOLE I ZADRUGE

Učenicama Vanji Vuksan (6.c) i Jeni Čokić (8.c) dodijeljene su nagrade za izradu slovolika (loga) Škole i Učeničke zadruge Lojzeki. U natječaju su sudjelovali učenici od 1. do 8. razreda, a stručno povjerenstvo za izbor slovolika (loga) činile su: Sanja Buljeta, Melita Hladnik, Marija Ćavar Sopta, Andrea Jurković, Ljubica Subašić Pavelić, Ivana Džalto, Stanka Lončarec i Marija Jaman. Novinari i reporteri naše škole razgovarali su s pobjednicama natječaja. U razgovoru s njima, otkrili smo kako se one osjećaju nakon pobjede, gdje su našle inspiraciju i hoće li se škola isticati zbog njihovih radova.&nbsp;

Moja škola Moja je škola mlada, samo trideset godina ima, I nije baš poznata svima. Ona se zove Osnovna škola Alojzije Stepinac, I nije on bio neki poznati pisac. Zagrebački nadbiskup i kardinal, velikan, E on je svima u Hrvatskoj znan. A škola moja, malo je crna izvana, Ali zato unutra nije tako tamna. Sve zidove razni crteži krase, Nađe se tu i koji školski rad 1. klase. Ima nas puno, baš ne znam točni broj, Ali kada krene odmor, Teško bi se izračunao taj zbroj. Učitelja, profesora i drugih djelatnika ima, Uvijek su tu da pomognu svima. Ali nekada nema pomoći, Treba učiti i pisati da možemo u srednju otići. U školi ima puno svega, od djelatnika, djece, znanja, smjeha i problema. Ali ne bi to ništa išlo, da nemamo jednu paziteljicu, Profesoricu Darku, ravnateljicu. I ja bih samo na kraju rekao, U ovoj školi već sam znanje ispekao. Ali, ima još puno toga za učit, Nema veze, bar se neću poslije toliko mučit. Luka Babačić, 5.c

Marta Dropulić, 3.d

SNAŽNE ŽENE Karmen Lukinac Petrinec

U jednoj pauzi između nastavnih sati porazgovarali smo s bivšom ravnateljicom, a profesoricom hrvatskoga jezika i književnosti, Karmen Lukinac Petrinec o osvrtu na njezina dva ravnateljska mandata, povratku u nastavu, usporedbi učenika nekada i sada, omiljenoj knjizi i još mnogo toga. Iskustvo s virtualnom nastavom za nju je bilo i više nego pozitivno jer ni sama nije očekivala da će ga preživjeti, ali je ispalo － i više nego dobro! Recite nam nešto o sebi. Kada ste rođeni i gdje? Rođena sam u Zagrebu prilično davno u vrijeme kad nije bilo interneta, ali postojali su televizija i film u boji. Djetinjstvo sam provela na Dinamovom stadionu, Maksimiru i na Borongaju, a osnovnu i srednju školu sam pohađala u Kušlanovoj ulici poput Smogovaca. Zatim dolazi Filozofski fakultet.

„Učenici se nekada bili samostalniji i nisu bili opterećeni uspjehom.”

„U ovom grobu počiva glasovita Helena, koja je bila žena kralja Mihajla i majka kralja Stjepana. Vladala je kraljevstvom. Osmoga dana prije oktobarskih ida ovdje je u miru pokopana, 976. godine od utjelovljenja Gospodinova, indikcije četvrte, petoga mjesečevoga kruga, sedamnaeste epakte, petoga sunčevoga kruga koji se poklapa sa šestim. Ona, koja je za života bila kraljica, postade i majkom siročadi i zaštitnicom udovica. Čovječe, koji gledaš, reci: Bože, smiluj se njenoj duši.“

Jelena Lijepa bila je žena kralja Zvonimira, kćerka ugarskog kralja Bele I. Bila je iznimne ljepote. Ostala je udovica nakon Zvonimirovog ubojstva. Njen brat, ugarski kralj Ladislav Arpadović, kao prvi muški srodnik, zahtijevao je hrvatsko prijestolje. Prvim hrvatsko – ugarskim kraljem postat će njen rođak Koloman Arpadović 1102. godine.

Prijateljstvo Prijateljstvo je nešto najljepše na svijetu, ali prijateljstvo je nešto što ne možeš naći na običnom cvijetu. Moji prijatelji ne mogu biti bolji, mi se uvijek družimo po svojoj volji. Nitko naše prijateljstvo srušiti neće Jer je najveći izvor naše sreće. Moja najbolja prijateljica je Kim, mi se zabavljamo baš sa svim. Svakoga dana naša snaga se uveća. Složne smo kao buket cvijeća. Kada prijatelju pomogneš, jedno zauvijek zapamti Oko srca samo dobrota ti plamti. Nažalost, ove pjesme je kraj Ali imati prijatelja Najbolje je znaj! Frida Sremić, 3.c

Koja Vam je omiljena hrana? Budući da sam rođena na moru, obožavam morske delicije od riba do ježinaca. Ježinci su jestivi zbog ikre koja se nalazi u njima. Prava poslastica! Je li neka knjiga ostavila poseban utisak na Vas? Koja? Pamtim dvije knjige koje su ostavile veliki utisak na mene jer sam u njima prepoznala snagu žene koju osjećam i prepoznajem u sebi. To su Žene koje trče s vukovima i Kraljica Viktorija. U tim sam knjigama uspjela sebi objasniti što je izdržljivost, upornost, dosljednost i kroz život su mi upravo te osobine pomogle da prebrodim neke krize. Obožavam te dvije knjige. Je li koronavirus i novi način života utjecao na Vaš život? Kako? Koronavirus je utjecao na sve ljude pa tako i na mene, ali ne toliko jako jer, stjecajem okolnosti, živim u prirodi na moru i u kući koja ima svoje dvorište i okućnicu i osjećam se kao dio jedne prirodne samoizolacije u kojoj sam zdrava. Opišite svoje iskustvo ravnateljice? Što je najvrijednije što ste naučili iz tog posla? O tome bih vam mogla pričati jako puno. Osnovni posao ravnateljice je da balansira između profesora i roditelja. Jako je bitno surađivanje i koordinacija svih elemenata, bilo da se radi o nastavnim programima, odgoju, moralu ili financijama. Ravnatelj je spona u svim tim komunikacijskim kanalima. Poticala sam znanje i učenje jer ne uče samo učenici, već i profesori, ravnateljica, roditelji, tehničko osoblje. Učenje ne prestaje. Bitna je suradnja na svim razinama. Jako je bitan human pristup, međusobno uvažavanje, poštovanje, razumijevanje i razgovor. Nismo svi savršeni. Možemo razgovarati, surađivati i savjetovati se. Najvrjednije što sam naučila je pronalaziti put u rješavanju problema tako da i danas moja obitelj, prijatelji, djeca i unuci znaju reći da se i u privatnom životu ponašam kao ravnateljica.

Ljubav na prvi pogled Kad sam te prvi put vidio odmah sam se postidio. Srce se sledilo i skrenulo pa sam razne riječi predvidio. Oči su joj plave bile haljine snježne zime. Voljela je najviše zimu u kojoj se roditelji jako brinu. Voljela je pjesme razne, ali da nisu rime prazne. Volio sam nju – tu malu bubicu. Rekla mi je jednu stvar Da ni u čemu neće biti kvar.

Rita Vojvodić, 1.d

Pridružili su nam se i roditelji, bake, kolegice na porodiljnom, učenici koji nisu bili u školi, mlađa braća i sestre....&nbsp;

Predivno je bilo trčati humanitarnu utrku na drugoj strani svijeta, u vatrogasnoj uniformi gdje su me svi bodrili i bili oduševljeni što sam došla iz jedne male države u malo mjesto Yarnell u Arizoni trčati za 19 poginulih vatrogasaca.

Koji dio ispita za vatrogasce Vam je bio fizički najteži i&nbsp;najiscrpljujući?&nbsp; Vježbalište. Na sebi sam imala punu opremu te izolacijski aparat na leđima. Ukupno je to nekih 20-ak kg opreme. Najteži dio bile su beskonačne ljestve po kojima se morate popeti 40 metara. One se samo vrte, imaju svoju brzinu, a vi samo hodate. Možda zvuči jednostavno, ali možemo lako izračunati da je to ukupno penjanje na 12. kat. I nije čak ni teško popeti se na 12. kat stepenicama, ali to nisu stepenice već ljestve s prečnicima po kojima je puno teže hodati i zadan vam je tempo koji morate održavati. Bilo je jako teško. Kako provodite vrijeme tijekom noćnih smjena?&nbsp; Noćna smjena traje od 19 do 7 sati. Od 19 do 20 sati traje pregled vozila i opreme, a od 20 do 22 sata su teorijska i praktična nastava. Po rasporedu od 22 do 6 sati noćni je odmor. Nekada legnem, a nekada odem u teretanu. Često volim prošetati dvorištem u krug. Ponekad pogledamo neki film. No, sve to prestaje ukoliko se oglasi alarm. I za kraj možete li poručiti nešto djevojčicama koje su tako hrabre i odvažne poput Vas.&nbsp; Ako nešto želite, ne odustajte od svojih snova. Svatko od nas ima samo jedan život, a on se zbiva sada i tu. Ne sutra i ne jučer. Vjerujte u sebe i težite da budete sretne i nemojte dozvoliti da vam tuđe riječi i djela probude sumnju u vas same. Roko Martinović i Šimun Udovičić, 8.a

Kako se nosite s predrasudama da se bavite muškim poslom, je li bilo situacija u kojima ste htjeli odustati zbog toga?&nbsp; Nije lako. Teško je uopće shvatiti da u 21. st. razgovaramo o muškim i ženskim poslovima. Dok sam bila mlađa, teško su mi padale riječi predrasuda, no danas, s godinama postala sam uglavnom indiferentna prema tome. Još dok sam bila dobrovoljna vatrogaskinja, znala sam dobiti komentare poput: „Bravo mala, postala si muško“, kao i „Žena je za kuhinju, odi skuhaj kavu“ i sl. Tada sam se teško nosila s time, no nikada zbog toga nisam htjela odustati, već mi je to bio vjetar u leđa da im još jednom dokažem da mogu koliko i oni, čak i više od nekih muških. Vaša majka je radila na naftnoj platformi, vozila reli, bavila se mačevanjem i streličarstvom. Je li Vam ona bila uzor te Vas usmjerila k takvim zanimanjima?&nbsp; Mama je uvijek govorila da sam tri puta ona i bila je u pravu. Bila je osoba koju su sva djeca u susjedstvu voljela. Živjela je punim plućima, puno se smijala, čak je s 50 godina navukla role i štitnike i učila rolati. Da, mama mi je i dan danas veliki uzor. Kada ne znam kako bih postupila, uvijek se zapitam kako bi to ona napravila da je na mome mjestu ili što bi ona htjela da ja napravim. Svakodnevno riskirate život pomažući drugima, stavljate tuđi život ispred svoga. Jeste li ikada pomislili da više nema „izlaza“, da nećete izvući „živu glavu“?&nbsp; Jesam. Dogodila se situacija u kojoj sam pomislila: "To je to, ovo je moj zadnji trenutak!" Trenutak kada smo vršili unutarnju navalu, pri čemu je sav prostor bio u gustom dimu, doslovno se ništa nije vidjelo, nisam vidjela kolegu koji je bio ispred mene dvadesetak centimetara. Sve je bilo u redu do trenutka dok on nije rekao da čuje zvuk kao da pušta plin, a u istom trenutku je iznad mene preletio plamen. Trenutak bespomoćnosti, ali srećom izašli smo živi i čitavi van. Jeste li oduvijek bili tako hrabri i spremni žrtvovati se za nekog koga i ne poznajete?&nbsp; Mislim da jesam. To su temelji koje su mi roditelji ugradili, da brinemo jedni za druge. Odnosno, da činim drugima ono što želim da drugi čine meni.

SNAŽNE ŽENE Vlatka Vuković

Vlatka Vuković, dugogodišnja je učiteljica razredne nastave. Zanimala nas je usporedba prijašnje i sadašnje lokacije škole, povratak u prošlost i osvrt na sadašnjost.

Možete li nam reći glavne razlike između prošle i današnje škole? Ako govorimo o staroj školi gdje smo bili, na Jarunu, prvo moram reći da je ogromna razlika u brojnosti učenika u razredu. Ja sam u onoj školi imala razred od 42 učenika, a sad imam 28 i to se čini kao jako puno. Smanjenje broja učenika znatno olakšava rad učiteljima, a i učenicima zato što nam omogućava puno kvalitetniju komunikaciju. Što se tiče rada u staroj školi, razlika je i u broju razreda. Ja sam bila 1. i. Također, prije smo radili u tri smjene, a sada radimo samo u jednoj. Tada je to stvaralo velik problem u organizaciji dopunske i dodatne nastave.&nbsp;Kad smo došli u novu školu, dobili smo i novu pedagoginju i to je također znatno olakšalo komunikaciju s njom.&nbsp; Imate li najdražu uspomenu? Nemam najdražu uspomenu, ali mi je jako drago kad mi se javljaju učenici koji su bili u mom razredu, a sad su već završili fakultet, zaposlili se i stvorili svoju obitelj. Što se promijenilo s premještajem na novu lokaciju? Kod premještaja na novu lokaciju dobili smo kolegice iz stare škole pa smo se morali privikavati na rad s novim kolegicama. Rad s učenicima i stručnom službom se znatno olakšao. Kada ste Vi počeli raditi kao učiteljica? Počela sam raditi 1980.&nbsp; &nbsp; Što ste htjeli biti kao dijete? Mama mi je bila učiteljica pa sam ja oduvijek htjela biti učiteljica. Kada ste počeli raditi u Meštroviću? U Meštroviću sam bila od 1983., a naša Škola je počela tamo biti od 1991. godine.

Na početku svoga djelovanja, dijelila je školsku zgradu s Osnovnom školom Ivana Meštrovića. Osamostalila se tek dvadeset i dvije godine kasnije,  kada seli na novu adresu,  u naselje Vrbani III. Zbog velikog broja djece, pet godina kasnije, otvorena je još jedna školska zgrada u obližnjoj Kuzminečkoj ulici u koju je premještena razredna nastava.

U zrcalu prijatelja Prijatelju, dobro pazi koga u svoj život primaš. Kad si s njim na istoj stazi, njegov korak i ti imaš. Brata, sestru, roditelja dobivaš bez riječi, ali svoga prijatelja izborom ćeš steći. Privuć' će te osobina koju sebi želiš ili ona, iz dubina, koju s njim već dijeliš. Zato onaj, s kojim bivaš, otkriva tko si pa i kad svoje lice skrivaš, u zrcalu te nosi.

„Vaši su osmijesi moja motivacija!“

„Svaki dio posla koji uključuje dobrobit djeteta radim sa srcem, pa posao u takvim situacijama ni ne doživljavam kao posao.“

Paola Matea Miletić i Petra Kusulja, 8.c

Izjave djelatnika povodom 30 godina postojanja Škole. Njihova razmišljanja o školi i školskim danima...

„Kada bi me kao malu pitali za školu, uvijek bi mi na pamet pali moji prijatelji, moj razred. Uvijek sam na to gledala kao na malu zajednicu s kojom rastemo, učimo i provodimo puno dana. Naravno, knjiga i učenje me također podsjećaju na školu. Mislim da je škola jako važna jer nam omogućuje puno znanja i pomaže da u budućnosti postanemo netko i radimo ono što volimo. Također, znam da je škola i boravak u njoj nešto što pamtimo i nosimo sa sobom do kraja života.“ Tijana Deak, kuharica

„U školi puno znanja ima, simpatija i igara. Profesori nam prenose svoje znanje da sutra lakše krenemo dalje.“ Mirjana Međaković, spremačica

Zara Iveković, 1.d

Vukovar je najčvršći grad jer je obranio sve gradove Hrvatske. Bariša Lozančić, 1.d

Učenici 4.a razreda

U našoj je školi višegodišnja praksa da se organiziraju humanitarne akcije tijekom listopada, a koje su povezane s Danima kruha. Ove školske godine kontaktirali smo socijalnu službu Caritasa Zagrebačke nadbiskupije. Uputili su nas da im je najveća potreba prehrambenih namirnica i higijenskih potrepština u Caritasovoj samoposluzi u Gajnicama. Cilj akcije je pomoć osobama slabijeg socijalnog statusa te onima kojima su stradale kuće i stanovi u potresu na području grada Zagreba. U akciji koja je trajala tijekom listopada, sudjelovali su učenici s obiteljima&nbsp;i djelatnici&nbsp;naše škole.&nbsp; Krajem listopada u našu školu su došli predstavnici Caritasa te sakupljene namirnice i higijenske potrepštine preuzeli i odvezli u Gajnice.

Koliko se promijenio profesorski kadar? Podmladio nam se kadar. Mlađi kadar ima više strpljenja i volje za radom. Je li neka Vaša kolegica bila Vaša učenica? Profesorica Ines Gazibara Jelavić bila je moja učenica. Petra Kusulja, 8.c

Učiteljica nekada...

Dragi naši Lojzekovci, opet stojimo pred vama u digitalnom obliku, ali po prvi put u digitalnom alatu. Tema ovoga broja je Snaga, a naša škola slavi 30 godina postojanja. Nećemo previše naglašavati koliko je u ovim okolnostima bilo zahtjevno raditi na školskom listu. Smatramo da nikome nije bilo lako. Vrlo rado ćemo prihvatiti sve prijedloge za poboljšanje lista kako bi sljedeće godine bio još i bolji. Imajte na umu da je u list uloženo puno ljubavi, vremena i volje kako biste svi zajedno s nama uživali u stranicama lista i plodovima rada vaše djece. SRETAN 30. ROĐENDAN OSNOVNA ŠKOLO ALOJZIJA STEPINCA!!! Uredništvo

Lojzek Školski list učenika Osnovne škole Alojzija Stepinca BROJ 4 Svibanj 2021. Uredništvo/mentori: Ana Župan, prof., Andrijana Milak, prof. Nakladnik: Osnovna škola Alojzija Stepinca, Zagreb Urednici/novinari: Daniel Pušec (5.c), Paola Radovančević (5.c), Naja Beganović (8.a), Roko Martinović (8.a), Karla Mustapić (8.a), Klara Thür (8.a), Šimun Udovičić (8.a), Petra Kusulja (8.c), Paola Matea Miletić (8.c), Leona Rogan (8.c) Reporteri: Petra Borovac (5.c), Gabrijela Kovač (5.c), Bruna Kožul (5.c), Ana Petric (5.c), Daniel Pušec (5.c), Tia Starčević (5.c), Lota Špoljarec (5.c) Grafički urednici/mentori: Ivona Samardžić, učitelj, Martina Čukić, učitelj E-mail: knjiznica.stepinac@gmail.com

Jeste li na poslu često u opasnim situacijama? Možete li možda navesti neki primjer? Posao zaštitara sam po sebi je dosta opasan jer bi zaštitar trebao biti onaj prvi koji napadaču pruža otpor. Iako na objektu radimo s oružjem, na poslu nisam baš često izložena opasnim situacijama. Kada do neželjenih situacija i dođe, najprije sve pokušamo riješiti mirnim putem, odnosno razgovorom. Ponekad stranke dođu vidno uzrujane, a ponekad spremne čak i na fizički napad, kako do toga ne bi došlo razgovorom i smirivanjem situacije pokušavam spriječiti probleme. Kako Vaša okolina reagira na Vaš odabir posla? Je li im neobično što radite „muški“ posao? Smatram da su se vremena promijenila i da se na veliki broj poslova na koje se prije gledalo kao isključivo na muške ili ženske više ne gleda tako te je ljudima potpuno normalno vidjeti policajku, vizažista, kozmetičara pa tako i zaštitarku. Kako to da ste se odlučili raditi posao zaštitarke? Za posao zaštitara sam se odlučila zbog toga što sam oduvijek željela sudjelovati u zaštiti osoba i predmeta. Još jedan od razloga bio je i taj što mi se sviđa tempo i dinamičnost ovoga posla, situacije se odvijaju jedna za drugom i uvijek treba biti spreman na rješavanje tekućih problema. Tia Starčević, 5.c

„Smatram da su se vremena promijenila i da se na veliki broj poslova na koje se prije gledalo kao isključivo na muške ili ženske više ne gleda tako te je ljudima potpuno normalno vidjeti policajku, vizažista, kozmetičara patako i zaštitarku.“

Ove godine uspjesi se nastavljaju. Ispred vas je poprilično velika tablica s imenima učenika i mentora koji su ostvarili uspjehe na školskim, općinskim, županijskim i državnim natjecanjima iz svih predmeta. Podaci u tablici govore puno više od naših riječi. Velike čestitke svima na zasluženim mjestima na natjecanjima! Uredništvo

Tablica učenika državno 2019 - 2020.-.pdf

Kako koronavirus i trenutna situacija utječe na Vas osobno i na vaš posao?

Koronavirus je obilježio moj mandat. Kada sam stupila na dužnost, prvi smo se put suočili s nastavom na daljinu i radom prema epidemiološkim mjerama. Škola nikada prije nije morala biti organizirana na takav način, a nastava na daljinu nije imala presedana. Zahvalna sam svim učiteljima koji su mi svojim znanjem i kompetencijama bili na raspolaganju i koji su brojne sate utrošili na to da djeci pružimo najbolji mogući vid nastave. Naravno da nismo uvijek bili zadovoljni, ali uvijek smo davali sve od sebe da djeci omogućimo barem privid normalnosti. Trebalo je voditi računa i o samoizolacijama i izolacijama učenika i djelatnika. Puno sam puta vikende i noćne sate provodila u razgovorima s Nastavnim zavodom za javno zdravstvo „Dr. Andrija Štampar“, čijim djelatnicima i ovim putem zahvaljujem na pomoći koju su nam pružili. Ne moram ni naglašavati koliko nestrpljivo očekujem kraj ove pandemije kako bismo konačno mogli bezbrižno raditi svoj posao i djeci omogućiti sve ono što osnovna škola podrazumijeva, a to su brojne kulturne manifestacije, sport i druženja. Nedostaju li Vam učenici i rad u razredu? Strašno, ništa učitelja ne može tako ispuniti kao neposredan rad s učenicima. No tomu sam doskočila tako što često ulazim u razrede, inzistiram na direktnom kontaktu s djecom, a ne odbijam odraditi i zamjenu za nekog učitelja. Sve se može kad se hoće! Kako biste sebe opisali u tri riječi? Odgovorna, marljiva i vedra. Koje osobine ljudi najviše cijenite? Koje najmanje? Cijenim odgovornost i marljivost, cijenim ljude koji nude rješenja i ne odustaju kada naiđu na prepreke. Dakle, zaključak je da najmanje cijenim sve ono što je suprotno navedenim osobinama. Što za Vas znači biti uspješan/na? Leći navečer u krevet i biti miran sa sobom, svojim odlukama i postupanjima. Tada si sigurno nešto dobro učinio!

Opišite u nekoliko rečenica svoj posao. Posao zaštitara odnosi se na zaštitu određenih objekata za koje je procijenjeno da im je potreban takav oblik zaštite. Zaštitar je dužan kontrolirati ulaske i izlaske nepoznatih osoba u i iz prostora koji štitimo, pregledavati unos predmeta te održavati red i mir na tom prostoru, a obaveza mu je i pratiti aktivaciju raznih sigurnih sustava u zgradi poput alarma za požar i sl. Na objektu Ministarstva hrvatskih branitelja, na kojem trenutno radim, kod ulaska osoba u zgradu provjeravamo njihov identitet uvidom u osobne iskaznice, upisujemo ih u sustav, vršimo pregled osoba kako bi spriječili unos opasnih predmeta te ih najavljujemo djelatnicima Ministarstva ili pokušavamo pronaći nekoga tko im može pomoći. Osobu pratimo kroz zgradu za cijelo vrijeme njezina boravka u objektu kojeg štitimo. Koliko dugo radite kao zaštitarka? Kao zaštitarka radim pet godina.

Ivana Borovac zadnjih pet godina radi kao zaštitarka u Ministarstvu hrvatskih branitelja. Posao zaštitarke je dosta opasan jer bi zaštitar trebao biti onaj prvi koji napadaču pruža otpor, ali se razgovorom uspijeva riješiti većina situacija. Ivana jako voli svoj posao, a mišljenje da je to samo „muški“ posao smatra dijelom prošlosti.

„Kako bih se što bolje nosila sa zahtjevima posla, pridonosim dobroj atmosferi na radnom mjestu.“

POSEBNI RAZREDNI ODJEL RAZREDNE NASTAVE Briga o pticama zimi: PRO osigurao kućicu i hranu

PRO ili Posebni razredni odjel razredne nastave izradio je kućice za ptice, a također moramo naglasiti da je hrana baš za ptice jer kruh i slične namirnice loše utječu na njihovu probavu, a i u krajnjem slučaju, na cjelokupan organizam. Za izradu koristili su upečatljive i šarene boje. Kako bismo više saznali o tome, odlučili smo porazgovarati s njima.

Je li ti bilo lijepo izrađivati kućicu? Je. Koje ste boje koristili? Crvenu i zelenu. Gdje ste radili i za koga? Na drvetu i za ptice. Koja ti je najdraža životinja? Ptica. Bi li htio tako nešto ponoviti? Da. Ivano Doljan, 3.f

Osvojili ste nagradu za Ženu godine. Što Vam predstavlja ta nagrada?&nbsp; Meni je ona kao neka pismena potvrda za ono što sam postigla, pisani trag. Nisam ni znala da je moguće osvojiti tu titulu. Kada su me iz Elle magazina nazvali i pitali slažem li se da primim tu titulu, u najmanju ruku bila sam iznenađena. Moje je pitanje bilo: „Kako vi znate tko sam ja i što sam radila ove godine?“ Njihov odgovor je bio da oni prate moj rad i zajednički su donijeli odluku te smatraju da ja to zaslužujem. Tada sam shvatila da je moje postignuće puno više od dosanjanog sna. Shvatila sam da moji koraci imaju velik, pozitivan utjecaj na moju okolinu. Titula me podsjeća da trebam biti ponosna na svoj uspjeh i samu sebe. Kako tumačite da su žene prisutne u vojsci i policiji već dugi niz godina, a uprofesionalnom vatrogastvu su tek&nbsp;od&nbsp;nedavno?&nbsp; Obzirom da sam puno putovala, mogu vam prije svega reći da to nije tako samo kod nas, već mi samo kasnimo za većim dijelom svijeta. U Americi se to promijenilo nakon što su se srušili Tornjevi, kada je poginulo puno vatrogasaca. Tada je čak i uveden termin Firefighter umjesto Fireman. Mislim da je u vojsci veći postotak žena zbog toga što smo članica NATO-a, pa se „bolje“ pridržavamo ravnopravnosti, mislim da nas se tu „bolje“ provjerava vršimo li diskriminaciju ili ne?! Mislim da je u policiji više žena iz sličnih razloga kao i u vojsci. Vojska i policija su državne snage, dok je vatrogastvo na razini lokalne i mjesne samouprave, vjerojatno je i to jedan od razloga zašto se u Hrvatskoj žene nisu uspjele prije izboriti u vatrogastvu.

Teško je uopće shvatiti da u 21.st. razgovaramo o muškim i ženskim poslovima.

Shvatila sam da moji koraci imaju veliki, pozitivni utjecaj na moju okolinu.

Imate li neku posebnu poruku ili misao koju želite podijeliti s budućim književnicima i Vašim čitateljima? Budućim književnicima u Stepincu želim poručiti nešto vrlo važno: čitajte. Puno čitajte. Nema dobrog pisanja bez čitanja. Čak i ako se jednom predomislite oko toga želite li postati pisci, čitanje će vas u svakom slučaju oplemeniti i učiniti boljim ljudima. Zahvaljujemo! Hvala vama! Naja Beganović i Klara Thür, 8.a

Čak i ako se jednom predomislite oko toga želite li postati pisci, čitanje će vas u svakom slučaju oplemeniti i učiniti boljim ljudima.

Što Vam nikada neće izaći iz sjećanja, imate li nešto najdraže i najposebnije što pamtite? Pamtim puno toga, imam jako lijepa sjećanja kao na primjer prijateljstva koja su se održala do danas, profesori. Koliko se škola sastavom profesora promijenila? Promijenilo se puno toga, ali neki profesori su ostali isti. Hrvatski jezik predavala mi je profesorica Karmen Lukinec Petrinec, profesorica Čirko Geografiju, profesorica Pešec Tjelesnu i zdravstvenu kulturu, profesorica Bilić Subašić Biologiju, a Tehničku kulturu profesor Šašić. Profesorica Bilić Subašić bila je jako mlada kada nam je predavala (tada je tek bila došla s fakulteta). Jesu li Vaše kolege utjecali na vaše zanimanje? Jesu. Jeste li posebno motivirani kada dođete u školu, na svoje radno mjesto? Jesam, jako volim svoj posao. Obično ljudi žele što prije završiti školu i ne vratiti joj se, zašto ste baš Vi izabrali posao profesorice? Oduvijek sam to željela, jezici su mi uvijek išli. Kako rješavate nered na satu? Nekad više, nekad manje. Mislite li da se baš Vi razlikujete po svome radu sa učenicima? Bolje pitanje za učenike. Jeste li varali svoje profesore? Branit ću se šutnjom. :) Da se možete vratiti u to doba, što biste promijenili? Ništa ne bih promijenila, ali bih se zasigurno vratila.

„Svatko treba proći prava prijateljstva, prve ljubavi i prve jedinice.“

„Treba birati zanimanje prema onome što vas zanima, ali budite marljivi i uporni i sigurno ćete uspjeti.“

Naša škola Što li se to u školi našoj skriva? Možda par stotina kila ili ipak malo mira. Što li se to u školi našoj skriva? Sedamstotinjak učenika mala ili nekoliko malih mrava. U našoj školi puno nasmijanih učitelja i učiteljica ima, ali mi ne pada na pamet sada više nikakva rima. Svoju školu volim do neba i stalno mi je se gleda. Vila Zoraja, 2.c

Veronika Cviljak, 3.d

30 godina ŠSD-a.pdf

Kakva su bila njihova prava te kakav im je bio svakodnevni život? Žene su u starom Egiptu mogle raspolagati i upravljati imovinom, zaključivati sve vrste ugovora, usvajati djecu, oslobađati robove, itd. U starom Egiptu razvod je bio dozvoljen, a žena je imala pravo na imovinu koju je unijela u brak, kao i na imovinu koja je „predbračnim” ugovorom dogovorena da će pripasti ženi u slučaju razvoda. Egipćanke su mogle biti faraoni, komandanti vojske, veziri, pisari ili vrhovne svećenice. Također, žene su imale nezamjenjivu ulogu u duhovnoj sferi i povezanosti države s božanskom energijom.&nbsp; KAKVU SU ULOGU IMALE U SREDNJEM VIJEKU? Žene su u srednjem vijeku imale različite društvene uloge. Žena je tijekom srednjeg vijeka, koji je u Europi trajao od 5. do 15. stoljeća, bila supruga, majka, seljanka, obrtnica i opatica, a neke su žene zauzimale i više društvene položaje, kao npr. opatice i kraljice.

Sunce Sunce je najveći radijator na svijetu, toplinu nam šalje, neumorno žari. Danju je kod nas, noću tamo negdje, stalno nas grije, nikad se ne kvari. Sunce je najveća lampa na svijetu, zorom se pali, u suton zgasne. Al ono nikad prekidač ne stisne Zemlja se okreće, te su stvari jasne. I u tvojoj kući jedno sunce ima, uz njega se lijepi, sretni dani broje, kada majka nježno lice ti pomazi, i tiho šapće: "O, sunašce moje!"

Leon Dunović, 4. c

Nedostaje li Vam škola i zanimanje učiteljice i knjižničarke? Ne mogu reći da mi nedostaje u smislu da bih opet voljela raditi u školi, ali doista sam sretna da sam u životu imala i to iskustvo, da sam imala priliku raditi s djecom. Divno je kad sretnem svoje bivše učenike koji mi na neki način daju do znanja da sam na njih utjecala, da sam ostavila neki trag u njihovom odrastanju i obrazovanju. To je plemenito zanimanje koje je i mene oplemenilo. Ponekad mi nedostaje i onaj šušur u zbornici, razgovori s kolegicama i kolegama kad smo smišljali kako da nekoga od vas natjeramo da uči ili kako da vas razveselimo nekom aktivnošću u školi. Jeste li se od malih nogu zanimali za pisanje, o čemu ste maštali kad ste bili djevojčica? Kad sam bila djevojčica, puno sam čitala i maštala o tome da ću jednom i ja napisati knjigu. To zanimanje za književnost počelo je čim sam naučila čitati. Imala sam i jedno razdoblje u djetinjstvu kad sam vjerovala da želim biti liječnica, ali književnost je ipak prevagnula.

Kad sam bila djevojčica, puno sam čitala i maštala o tome da ću jednom i ja napisati knjigu.

Kako provodite umirovljeničke dane? Ne osjećam se umirovljeno jer sam vrlo aktivna. Sada nalazim vremena za sve one sadržaje koji su me zanimali, a nisam im se stizala posvetiti dok sam radila. Kad ste u mirovini, imate puno vremena i ako ste dobro organizirani, sve stignete. Zainteresirana sam za kuhinju, recepte, kazalište, tjelovježbu, kozmetiku i sve ono što čini dio moje svakodnevice. Sve me veseli. Volim cvijeće, a imam i veliko dvorište i vrt. Čime se bavite u slobodno vrijeme? Imate li hobije? Imam puno hobija. U slobodno vrijeme trudim se baviti aktivnostima koje me vesele. Tako sam se uključila u fotogrupu gdje nalazim sebe odlazeći u prirodu. Slikam vrlo specifične sadržaje iz prirode. Uključena sam u likovnu radionicu koja sadrži aktivnosti poput decoupage, crtanje na staklu, rad s glinom, a odlazim i na kolonije slikanja koje su organizirane unutar našeg druženja što me također veseli. Idem na izlete. Kako je za mene čitanje važan dio života, usko sam povezana s knjižnicom gdje sam volonterka i pomažem djeci koja imaju potrebu za instrukcijama iz kemije. Moj omiljeni hobiji je boćanje. U klubu sam žena za boćanje u sklopu Udruge umirovljenika u Šibeniku. To mi je vrlo zanimljiv hobi i time se želim baviti još od djetinjstva. U Dalmaciji je običaj da muškarci boćaju, ali mi je uvijek bilo smiješno to što žene nemaju interesa za boćanje. Kad sam došla živjeti u Šibenik, otkrila sam klub žena pa sam se učlanila. Tome se jako veselim svake subote jer se družim, učim, natječem, a organiziramo i razne turnire. Inače, boćanje je u Dalmaciji igranje balota. Tko Vam je omiljeni pjevač ili pjevačica? Volim glazbu, rado je slušam i imam puno omiljenih pjevača i pjevačica, ali bih izdvojila Whitney Houston. Njezine pjesme u meni bude jake emocije, pogotovo pjesmu I will always love you. Kao Šibenčanka ne mogu ne spomenuti šibenske glazbenike poput Miše Kovača i Arsena Dedića, a tu su i Oliver Dragojević, Gibonni koje također rado slušam. Od domaćih pjevačica jako cijenim Josipu Lisac zbog njezine dubine glasa, decentnosti te toga što se osjeti da pjeva iz duše.

Osnovna škola Alojzija Stepinca poznata je po uspjesima svojih učenika na različitim natjecanjima: školskim, općinskim, županijskim i državnim. Svake godine veliki broj učenika osvaja visoka mjesta iz različitih predmeta. Osvrnut ćemo se na prošlogodišnje uspjehe učenika i mentora na državnim natjecanjima. Svim učenicima i njihovim mentorima čestitamo na osvojenim mjestima. Znamo da se iza njih krije mnogo rada i učenja! Bravo Lojzeki!

Školski život Važni datumi

Učiteljica Ivanka se zove moja učiteljica. Ivanka je meni željela htjeti pomoći kao prava prijateljica. Ivanka će meni u srcu zauvijek učiteljica biti! Ivanka je moja kreativa. Šarene šalove i marame nosi, odijeva se u razna pletiva. Ivanka se time uvijek ponosi. Ivanka je zaražena hihozom. Čak i zimu svojim smjehom probudi, svoje učenike namiriše mimozom. Ivanka ih sve po redu poljubi. Ivanka se zove moja učiteljica. Ivanka je meni željela htjeti, pomoći kao prava prijateljica. Ivanka će meni u srcu zauvijek učiteljica biti! Luka Kovač, 7.f

I ove godine obilježili smo Noć knjige, 23. travnja, desetu jubilarnu. Čitali smo u školskom dvorištu priče, iščitavali stihove i ilustrirali ih te se fotografirali sa svojim omiljenim knjigama, onima koje volimo čitati, koje na nas djeluju iscjeljujuće jer tema ovogodišnje Noći knjige bila njihova ljekovita moć. Poznato je da čitanje smanjuje stres, a evo koje knjige djeluju ljekovito na nas u OŠ Alojzija Stepinca. Zahvaljujemo svima koji su se pridružili našoj akciji i promicali čitanje u Godini čitanja u Hrvatskoj.

Kakav je osjećaj dobiti ovu nagradu? Osjećaj je odličan i jako sam ponosna na sebe. Što misliš po čemu je tvoj rad drugačiji od ostalih? Ne znam, ali mislim da zato što sam upotrijebila specifičan oblik i boje naše škole. Jesi li imala inspiraciju za svoj rad, ako da, koju? Nisam imala neku posebnu inspiraciju. Vodila sam se oblikom i bojama škole. Kako si reagirala kad si saznala da si pobijedila? Bila sam sretna, uzbuđena i ponosna na sebe. Kako ti se svidjelo natjecanje? Bilo je lijepo i smatram da bi trebalo biti više ovakvih natjecanja. Misliš li da će škole biti upečatljiva zbog tvog loga? Mislim da će biti upečatljiva.

Kako ste se snašli u ovoj „COVID“ godini? Nedostaju li Vam nastupi ? Stanje je zahtjevno i teško. Ne samo za nas, koji se bavimo plesom, već i za našu publiku, naše polaznike. U vrijeme lockdowna i nakon potresa svi su bili u šoku. Trebalo je to sve probaviti. Sada mi se čini da su se svi zaželjeli povratka u normalno stanje. Ljudi se žele dobro osjećati, veseliti se i ne brinuti se, a to mogu dok plešu ili dok gledaju neku predstavu. Naša struka se jako dobro snašla. Mi smo dio nezavisne scene. Osmislili smo nove modele i načine kako da nastavimo s radom. To je sve jako daleko od normalnog, ali kao i u drugim djelatnostima. Živi se. Ples nikada nije bio luksuz. Kroz umjetnost se ne možeš obogatiti novčano, ali možeš obogatiti dušu i srce. To ljudi prepoznaju. Naravno, nastupi nedostaju, ali uskoro će i to zaživjeti i svi ćemo se zajedno tome veseliti i puno više to cijeniti. Vaša plesna škola „Tala“ je proslavila 20. rođendan. Odgojili ste mnoge generacije odličnih plesača. Osjećate li ikad zasićenje ili ? Da, kad pomislim 20 godina, kažem waaaaw. Dug je to period, dvije dekade. Čovjek svašta stigne napraviti. Bilo je tu svakakvih trenutaka. Čas si gore, čas dolje, baca te u svim smjerovima. Situacije ti se otvaraju, nude, potrebno je donositi prave odluke, pokretati stvari u pravo vrijeme. Sanjaš, radiš vrlo entuzijastično, s ljubavlju, otvorenim srcem, vjerom, predano… i uspiješ nemoguće stvari. Jako sam zahvalna na svemu što smo doživjeli. Na ljudima koji su prošli kroz naš plesni centar. Uvijek smo radili s djecom i mladima. Oni su naš najveći motor i smisao. Ne mogu se zasititi toga rada jer kada vidiš nečije oči u dvorani koje ti vjeruju, kad vidiš nečiji uspjeh, osmijeh, ljubav, pa i suze... to te puni, ne možeš odustati. Vidiš da radiš ispravnu stvar, da te ta djeca trebaju. A i ti trebaš njih, jer učiš svaki dan od njih. To su neraskidive veze. Što biste poručili mladima? Da uživaju u svakom danu i da hodaju kroz život s osmijehom na licu. On ruši sve probleme! Uz to, da posjete kazalište, odu na plesnu predstavu ili isprobaju plesni trening. Karla Mustapić, 8.a

Naša učiteljica Moja učiteljica čupavu kosu ima, na matematici samo u 3. b sve štima. Svaki učenik nju voli, najviše pomaže kada nešto boli. Nagrade treba osvojiti razne, a ne neke učionice prazne i zato svi volimo učiteljicu našu čak i kada prolije čašu. Šime Donkov, 3. b

Frane Cigić, 1.a