LUCIJINE AVANTURE

Lucijine avanture

Napisala i ilustrirala: Lina Kruševljanin, 4a razred
Lektorica: Ivana Žužić, učiteljica

Bila jednom jedna djevojčica, Mia. Bila je.... Pa... Nije imala mnogo prijatelja. Često je učiteljici upadala u riječ, derala se iz svega glasa, tako jako da bi joj cijeli vrat pocrvenio. Podsjećala me na Duricu, samo što se ona nije toliko durila koliko je urlikala. Puno puta sam pomišljala da bi joj ime Urlica dobro pristajalo. Na odmorima se uvijek glupirala dok bi ostali učenici stajali i pričali. Svakim danom je bila sve gora i gora te sve više urlala i upadala u riječ.
Jedan školski sat išli su na izlet u prirodu, pošli su u obližnju šumu. Kad su stigli, Mia se samo glupirala i stalno gurala drugu djecu. Na povratku se još više glupirala.

Kad je došla kući pohvalila se mami i tati kako je bila najbolja na izletu. Ali ona nije govorila istinu. Zbog sveg tog glupiranja je dobila zapis u e – dnevniku. Pohvalila se i svojim sestrama Leni i Viki kako je bila najbolja na izletu. One joj nisu vjerovale jer su znale kakva je Mia. Mia im je govorila da je stvarno bila najbolja na izletu. No one joj i dalje nisu vjerovale pa je tako izbila svađa. Svađale su se satima i satima. Kad je napokon završila svađa Mijina mama je odlučila pogledati u e – dnevnik i vidjela da je Mia dobila opomenu zbog glupiranja i guranja djece. Tad se mama jako naljutila i poslala Miu u kaznu. Taj dan nije mogla izaći iz sobe.
Bila je u sobi cijeli dan. Tog je dana samo učila i učila... Cijeli dan je samo učila.

Predvečer, kad je legla spavati, osjetila je da je nešto dira po ruci.
Bila je to čarobna vila.
Zvala se Lucija. Kad je Mia vidjela čarobnu vilu, mislila je da sanja.
Mia je upita:“ Tko si ti? Što tu radiš?“
„Ja sam čarobna vila.“ – reče Lucija
„Kad je nekom loš dan ja sam odmah tu. Mogu ti ispuniti samo tri želje. Zato dobro pazi što poželiš. Koja ti je prva želja?“
„Ne znam.“ – odgovori zbunjeno Mia. „Možda ću sutra ujutro znati bolje, kad malo odspavam i mozak odmorim, pa tad poželim prvu želju.“

Ujutro Mia i dalje razmišlja: „hmmmmm što bih mogla zaželjeti?“ Nakon par minuta Mia reče: „Znam što ću zaželjeti! Ja želim da me mama pusti iz kazne!“ – odlučno će Mia.
„Dobro“ reče vila Lucija i jednim zamahom štapića čarolija nastade. Puffff!
„Je li uspjelo?“ - Upita se Mia. Tad joj se mama pojavi na vratima i reče: „Mia, više nisi u kazni, sada možeš ići gdje god hoćeš.“
„ Dobro, mama.“ - reče Mia, nasmiješi se sama sebi i pomisli kako su joj ostale još dvije želje.
„Dobro idem u školu pa kad se vratim zaželjeti ću nešto novo.“ - reče Mia vili.

Kad je Mia taj dan došla u školu svi su je zezali.
Govorili su: „Mia baš si ružna! Vidi ovu Miu kako se samo glupira i radi probleme.“
Mia se na to uvrijedila. Bila je tužna i znala je da nema smisla tužiti ih učiteljici kad su donekle bili i u pravu. Znala je da se nedolično ponaša, sli svejedno nije joj se svidjelo što su joj govorili. Tad se sjetila svoje čarobne vile.
Kad je došla kući odmah otrči do svoje sobe i upita vilu: „Vilo moja draga, željela bih iskoristiti svoju drugu želju. Željela bih da me djeca iz razreda prestanu zezati, ne! Željela bih da djeca prestanu zezati drugu djecu!“