Božićni običaji zlatarskoga kraja

Istražili i napisali učenici 4.a OŠ Ante Kovačića Zlatar i učiteljica Ankica Krajnik
Zlatar, prosinac 2020.

Učenici 4.a razreda Osnovne škole Ante Kovačića Zlatar s učiteljicom Ankicom Krajnik istražili su što su sve njihove bake i djedovi radili sa svojim roditeljima u predbožićno vrijeme i kako su se pripremali za veliki blagdan.

Živjelo se vrlo teško, u velikim obiteljima, ali su se s mnogo radosti i veselja pripremali za blagdane.

Sjećaju se redovitih odlazaka na misu zornicu u vrlo hladna zimska jutra iz udaljenih sela do crkve u Loboru. Velika radost bio je Badnjak kad se „hižom“ širio miris toploga kruha, gibanice i „prhkača“, kolačića napravljenih od brašna, šećera i domaćeg putra ili svinjske masti.

U duge zimske večeri izrađivali su nakit za „kinč“. Zamatali su orahe u „zlatni papir“ – foliju od čokolade koju su skupljali tijekom godine. Bojili su češere, radili cvjetiće od krep-papira, perja i slame. Pleli su lančiće od slame i papira, brali bršljan i kitili „hižu“. Sve je moralo biti čisto i svježe, pa su ribali podove i bojili ih žutom bojom. Presvlačila se posteljina, prali su se prozori i „firungi“ – zastori.

Na Badnjak su napravili „kinč“. Borove grane ispleli su u krug i objesili na gredu u kuhinji iznad stola jer su obitelji bile brojne, a mjesta je bilo vrlo malo. Okitili su ga napravljenim nakitom i malim crvenim jabukama.

Uz pjesmu “Narodi nam se kralj nebeski“ otac je unosio slamu u „hižu“, a djeca su ležala na toj slami kao nekada mali Isus.

Na stolu je kroz cijele blagdane bio stolnjak pod kojim je bilo pšenice, kukuruza, graha i novca da bi sljedeća godina bila plodna i bogata.

Navečer su svi odrasli iz sela išli na polnoćku. Posebno su se radovale djevojke kojima su dečki darovali jabuku kao znak prosidbe za udaju.

Djeca su dobila na dar bombon, jabuku ili orah i bila su jako sretna.