Međuopćinska smotra LiDraNo 2022.
Loading...
Izložba literarnih i novinarskih radovaLoading...
Novinarski radoviLoading...
LEA 29407, 8. razred
DAVOR ŽERJAV, UČITELJ I AUTOR KNJIGA
MISLIO SAM DA MI PISANJE BAŠ NE IDE OD RUKE
DAVOR ŽERJAV, UČITELJ I AUTOR KNJIGA
MISLIO SAM DA MI PISANJE BAŠ NE IDE OD RUKE
Živimo u vremenu u kojem svakodnevno izlazi mnoštvo knjiga. Neke želimo, a neke moramo pročitati. Zanimanja za određene knjige i užitak u čitanju knjiga gotovo uvijek se bore s manjkom vremena ili jednostavno krivim navikama današnjih generacija. Učitelji hrvatskoga jezika slove kao prvi uzor kad je čitanje u pitanju, a nedavno smo doznali da učitelj naše škole čak i piše knjige, stoga smo odlučili razgovarati s Davorom Žerjavom, učiteljem hrvatskoga jezika i autorom knjiga.
Koje ste knjige voljeli čitati u djetinjstvu, koja je knjiga obilježila Vaše djetinjstvo?
Hm, komplicirano je… Teško mi je izdvojiti neku knjigu koja je posebno obilježila moje djetinjstvo jer su mi skoro sve bile drage, ali knjige poput Hitrecovih „Smogovaca“, Kušanove „Ljubavi ili smrti“ ili Krilićevog „Prvog sudara“ su mi nekako odskočile. Dakle, humoristični romani, romani u trapericama ili priče o suvremenome životu su me najviše privukle čitanju u višim razredima. Možda bi se Brlićkine „Priče iz davnine“ mogle nazvati knjigom koja je obilježila moje djetinjstvo, jer Ivana mi je kroz te bajke približila književnost kao umjetnost.
Koje ste knjige voljeli čitati u djetinjstvu, koja je knjiga obilježila Vaše djetinjstvo?
Hm, komplicirano je… Teško mi je izdvojiti neku knjigu koja je posebno obilježila moje djetinjstvo jer su mi skoro sve bile drage, ali knjige poput Hitrecovih „Smogovaca“, Kušanove „Ljubavi ili smrti“ ili Krilićevog „Prvog sudara“ su mi nekako odskočile. Dakle, humoristični romani, romani u trapericama ili priče o suvremenome životu su me najviše privukle čitanju u višim razredima. Možda bi se Brlićkine „Priče iz davnine“ mogle nazvati knjigom koja je obilježila moje djetinjstvo, jer Ivana mi je kroz te bajke približila književnost kao umjetnost.
Jeste li pročitali baš sve lektire, koja Vam je najdraža i zašto?
Mi smo općenito puno više čitali kad smo bili u osnovnoj i srednjoj školi nego što vi danas čitate jer su bila drukčija vremena. Imali smo manje televizijskih programa, a Internet još uvijek nije postojao. U osnovnoj školi sam pročitao kompletnu lektiru u svim razredima, to je nekako bilo potpuno normalno, u srednjoj školi sam pročitao veliku većinu (priznajem da sam od poneke teške knjige i odustao, ali rijetko). Najdraža knjiga mi je „Sofijin svijet“ norveškog pisca Josteina Gaardera. Najbolja mi je zbog toga što sam, u vrijeme kad sam ju čitao, već „zaglibio“ u filozofiju koju sam od svih znanosti najviše cijenio. Gaarder je „Sofijin svijet“ napisao kao roman o filozofiji koji je poput udžbenika, ali s odličnom uzbudljivom i neobičnom pričom. Pomoglo mu je to što je radio kao profesor filozofije u srednjoj školi.
ČITATELJSKE NAVIKE JEDNOG UČITELJA
Čitate li i danas knjige, koliko, kako birate naslove?
Naravno da čitam, pročitam u prosjeku jednu knjigu mjesečno. Naslove često biram prema preporukama prijatelja ili prema vlastitoj znatiželji.
Mi smo općenito puno više čitali kad smo bili u osnovnoj i srednjoj školi nego što vi danas čitate jer su bila drukčija vremena. Imali smo manje televizijskih programa, a Internet još uvijek nije postojao. U osnovnoj školi sam pročitao kompletnu lektiru u svim razredima, to je nekako bilo potpuno normalno, u srednjoj školi sam pročitao veliku većinu (priznajem da sam od poneke teške knjige i odustao, ali rijetko). Najdraža knjiga mi je „Sofijin svijet“ norveškog pisca Josteina Gaardera. Najbolja mi je zbog toga što sam, u vrijeme kad sam ju čitao, već „zaglibio“ u filozofiju koju sam od svih znanosti najviše cijenio. Gaarder je „Sofijin svijet“ napisao kao roman o filozofiji koji je poput udžbenika, ali s odličnom uzbudljivom i neobičnom pričom. Pomoglo mu je to što je radio kao profesor filozofije u srednjoj školi.
ČITATELJSKE NAVIKE JEDNOG UČITELJA
Čitate li i danas knjige, koliko, kako birate naslove?
Naravno da čitam, pročitam u prosjeku jednu knjigu mjesečno. Naslove često biram prema preporukama prijatelja ili prema vlastitoj znatiželji.
Koje žanrove čitate u slobodno vrijeme? Koja je knjiga na Vas ostavila najveći utjecaj?
U književnosti me najviše privlače filozofski i kriminalistički romani, međutim, vrlo često uopće ne čitam književnost, nego znanstvene ili popularnoznanstvene tekstove vezane uz umjetnost, povijest ili neku prirodnu znanost (najčešće fiziku). Knjiga koja je na mene kao na odraslu osobu ostavila najveći utjecaj jest knjiga Milana Fizija „Fotografija“, po mojem mišljenju najbolja knjiga o fotografiji koja je napisana na hrvatskome jeziku.
Jeste li kao dijete voljeli pisati, kakve ste ocjene dobivali iz pisanih radova?
Nisam pretjerano volio pisati i mislio sam da mi pisanje baš ne ide od ruke. Pisanje je ozbiljna stvar, rekao bih da je čak ozbiljnija od govorenja. Ono što zapišeš, to ostaje kao trag iza tebe. Zato sam uvijek pisanju pristupao oprezno, možda ponekad i sa strahom. Sjećam se da sam se u osnovnoj školi mučio s pisanjem tekstova. Kako početi? Što napisati da tekst bude zanimljiv i dobar? Koje riječi upotrijebiti? Uvijek sam mislio da imamo premalo vremena za pisanje tekstova, meni je uvijek trebalo više vremena za pripremu i pisanje od drugih. Možda sam komplicirao bez pravoga razloga.
U književnosti me najviše privlače filozofski i kriminalistički romani, međutim, vrlo često uopće ne čitam književnost, nego znanstvene ili popularnoznanstvene tekstove vezane uz umjetnost, povijest ili neku prirodnu znanost (najčešće fiziku). Knjiga koja je na mene kao na odraslu osobu ostavila najveći utjecaj jest knjiga Milana Fizija „Fotografija“, po mojem mišljenju najbolja knjiga o fotografiji koja je napisana na hrvatskome jeziku.
Jeste li kao dijete voljeli pisati, kakve ste ocjene dobivali iz pisanih radova?
Nisam pretjerano volio pisati i mislio sam da mi pisanje baš ne ide od ruke. Pisanje je ozbiljna stvar, rekao bih da je čak ozbiljnija od govorenja. Ono što zapišeš, to ostaje kao trag iza tebe. Zato sam uvijek pisanju pristupao oprezno, možda ponekad i sa strahom. Sjećam se da sam se u osnovnoj školi mučio s pisanjem tekstova. Kako početi? Što napisati da tekst bude zanimljiv i dobar? Koje riječi upotrijebiti? Uvijek sam mislio da imamo premalo vremena za pisanje tekstova, meni je uvijek trebalo više vremena za pripremu i pisanje od drugih. Možda sam komplicirao bez pravoga razloga.
FOTOGRAFIJA SLUŽI ZA KREATIVNO IZRAŽAVANJE
Kada ste zavoljeli fotografiju i zašto baš fotografija?
Fotografiju sam zavolio još kao klinac, u osnovnoj školi. Moj tata mi je objasnio osnove fotografije na starom fotoaparatu koji smo imali kod kuće. Upravo zbog tog predivnog mehaničkog aparata koji čarolijom kemije može zabilježiti sliku ispred objektiva, zbog zvukova koji je proizvodio, mirisa razvijenih fotografija i mogućnosti bilježenja sjećanja – mene je fotografija obuzela i nije me pustila do dana današnjega. Danas mi fotografija služi za kreativno izražavanje pa me zbog toga privlači. Obožavam fotografirati.
Postoji li poveznica između hrvatskoga jezika i fotografije?
Jezik i slika su zapravo dosta udaljeni jedno od drugoga. Fotografija govori više od tisuću riječi, s druge strane, ono što možeš izraziti riječima ponekad ne možeš izraziti fotografijom. Na jedan se način „čita“ površina slika, a na potpuno drugi način se čita tekst. Meni su se jezik i fotografija povezali zato što sam odlučio pisati tekstove o fotografiji. To nije jednostavno, ali baš zbog toga je zanimljivo.
Kada ste zavoljeli fotografiju i zašto baš fotografija?
Fotografiju sam zavolio još kao klinac, u osnovnoj školi. Moj tata mi je objasnio osnove fotografije na starom fotoaparatu koji smo imali kod kuće. Upravo zbog tog predivnog mehaničkog aparata koji čarolijom kemije može zabilježiti sliku ispred objektiva, zbog zvukova koji je proizvodio, mirisa razvijenih fotografija i mogućnosti bilježenja sjećanja – mene je fotografija obuzela i nije me pustila do dana današnjega. Danas mi fotografija služi za kreativno izražavanje pa me zbog toga privlači. Obožavam fotografirati.
Postoji li poveznica između hrvatskoga jezika i fotografije?
Jezik i slika su zapravo dosta udaljeni jedno od drugoga. Fotografija govori više od tisuću riječi, s druge strane, ono što možeš izraziti riječima ponekad ne možeš izraziti fotografijom. Na jedan se način „čita“ površina slika, a na potpuno drugi način se čita tekst. Meni su se jezik i fotografija povezali zato što sam odlučio pisati tekstove o fotografiji. To nije jednostavno, ali baš zbog toga je zanimljivo.
ZA PISANJE TREBA NAPROSTO PISATI
Kada ste odlučili napisati knjigu i zašto?
Prva motivacija za pisanje o fotografiji je došla od mojih učenika. U školi vodim fotogrupu i za nastavu o fotografiji tražio sam neke izvore, neke knjige za svoje učenike, međutim nisam ih pronašao. Zato sam odlučio napisati prvo jedan priručnik za svoju fotogrupu i to sam napravio na nekih pedesetak stranica. Kad sam taj priručnik pokazao u Fotoklubu Čakovec u kojem sam član, svi su me počeli nagovarati da to proširim i uobličim u neko veće izdanje. Tako sam 2011. godine nakon otprilike godine dana pisanja i pripreme napisao svoju prvu knjigu „Promišljati fotografski“ koju je izdao Fotoklub Čakovec i to u 1000 primjeraka. Knjiga o fotografiji je nedostajala u to doba u Hrvatskoj, jer o fotografiji praktički nitko nije pisao. Poslije sam još napisao dvije knjige o fotografiji „Kod fotografske slike“ i „Kreativna makrofotografija“. Prva knjiga se i rasprodala pa sam 2018. proširio i pripremio drugo izdanje knjige „Promišljati fotografski“.
Kada ste odlučili napisati knjigu i zašto?
Prva motivacija za pisanje o fotografiji je došla od mojih učenika. U školi vodim fotogrupu i za nastavu o fotografiji tražio sam neke izvore, neke knjige za svoje učenike, međutim nisam ih pronašao. Zato sam odlučio napisati prvo jedan priručnik za svoju fotogrupu i to sam napravio na nekih pedesetak stranica. Kad sam taj priručnik pokazao u Fotoklubu Čakovec u kojem sam član, svi su me počeli nagovarati da to proširim i uobličim u neko veće izdanje. Tako sam 2011. godine nakon otprilike godine dana pisanja i pripreme napisao svoju prvu knjigu „Promišljati fotografski“ koju je izdao Fotoklub Čakovec i to u 1000 primjeraka. Knjiga o fotografiji je nedostajala u to doba u Hrvatskoj, jer o fotografiji praktički nitko nije pisao. Poslije sam još napisao dvije knjige o fotografiji „Kod fotografske slike“ i „Kreativna makrofotografija“. Prva knjiga se i rasprodala pa sam 2018. proširio i pripremio drugo izdanje knjige „Promišljati fotografski“.