Book Creator

Maša i selo

by Renata Kos

Pages 2 and 3 of 18

selo
Sanja Pilić
MAŠA I SELO
prilagodila Renata Kos
Loading...
Loading...
Maša sjedi za stolom i doručkuje.
- Mislim da sam zaboravila kako izgleda krava - reče Maša.
- Molim? - upita je mama.
- Ima li krava rogove? Ili brkove? Ima li rep?
- Mašo, ne glupiraj se.
- Išla bih na selo. Pozvala me Tatjanina mama.
- Šališ se?
- Ne. Tamo bih i spavala. Imaju zidanu i drvenu kuću. Tatjana i ja bile bi u drvenoj kući. Malo bi pomagale.
Loading...
1
Ellipse;
Loading...
- Što bi pomagale?
- Oko berbe grožđa. Branja kukuruza. Nemam pojima. Mogu li ići s Tatjanom?
- Hm?
- Mogu li? Uvijek ponavljaš da je priroda baš super. A baka ima i svinje i kravu i kokice i zečeve.
- Možeš!
Loading...
Loading...
Krajem rujna Maša i Tatjana otputovale su na selo. Dočekala ih je baka Božica. Na stolu su ih dočekale kobasice.
Djed Štef polako im prilazi. Rukuje se s Mašom.
- Eto me iz vinograda. Uskoro će berba.
Loading...
2
Ellipse;
- Mogu li i ja brati grožđe? - pita Maša.
- Hm, sumnjam. Berba će biti sljedeći tjedan. Sad možete sakupljati kestene. Ili otići u berbu jabuka kod susjeda Jože.
- Bilo bi to divno - veseli se Maša.
- Ne pada mi na pamet - upada joj u riječ Tatjana. - Lijepo ćemo se prošetati selom i to je sve. Možemo svratiti do bake Nuške. Ona zna svakakve priče.
- Prvo ćeš Mašo vidjeti kućicu u kojoj ćete spavati - reče baka Božica. - U njoj je sve kao nekada.
U drvenoj kući Maša je vidjela puno starih predmeta: peglu, preslicu, lampaš.
3
Ellipse;
Maša i Tatjana odlaze vidjeti kravu Šarku. Šarka maše repom.
- Znaš li musti kravu? - pita Maša.
- Jednom sam probala - smije se Tatjana. - I mlijeko mi je štrcnulo u oko. A drugi put sam prevrnula kantu s mlijekom. Znam plijeviti vrt ili hraniti kokoši.
- Ha, ha! Šarka ima lijepe oči. Misliš li da me razumije?
- Smiješna si. Ne razumije te. A ovdje se nalaze svinje. Malo smrdi. Moraš se naviknuti.
- Pa to je miris sela!
4
Ellipse;
- A kako se zovu ove svinje? - zanima Mašu.
- Nemaju imena.
- Šteta. Dobro je ime Debeljkica.
- Joj, hajdemo dalje. A ovdje se nalaze zečevi.
- Kako su stisnuti u kut. Zbilja su plašljivi.
- Kako i ne bi. Mi smo za njih divovi.
5
Ellipse;
- Evo, došle smo i do kokoši. Inače se šeću po dvorištu. Ali sad su u svojoj kućici.
- Nije im loš život - nasmiješi se Maša.
- Da. Dvorište puno znači.
- Znaš kaj? - povjerljivo upita Maša.
- Kaj?
- Sram me je priznati. Već sam gladna. Ja bih malo špeka.
- Nema problema - odgovori Tatjana. - I ja sam već gladna. Baka će biti sretna.
6
Ellipse;
Nakon ručka Maša i Tajana otišle su prileći u drvenu kućicu. Kreveti su prekriveni prekrivačem s narodnim vezom. Sve je puno starih predmeta.
- Kao da sam u nekoj slikovnici - kaže Maša. - Baš je divno! Čak imam i starog medvedića.
- Da, to je bio mamin kad je bila mala - smije se Tajana. - A u škrinji je još uvijek i velika lutka. Mama ju je dobila iz Italije. Lutka otvara oči i govori mama kad je nagneš.
- Pokaži mi.
- Evo samo da otvorim škrinju.
7
Ellipse;
PrevNext