Ja imam a ti nemaš

Ela Peroci

JA IMAM A TI NEMAŠ

prilagodila: Renata Kos

Loading...

Je li netko od vas već bio u bolnici? Nije? Tim bolje.
Ali ipak se događa da netko od vas oboli. U tom slučaju treba ići u bolnicu. U bolnici imaju dječji odjel. To znači: sobe s dječjim krevetima.

Loading...

U takvom su odjelu bila djeca sa šarlahom. Više puta na dan mjerili su im temperaturu i davali injekcije.

Loading...

1

Loading...

Kad je najgore prošlo, liječnik im je obećao da će za nekoliko dana ići doma. Djeca su se tome veselila. Svakim danom su bila sve zdravija i glasnija. Navečer su pripovijedala priče.

Loading...

Djeca bi prije spavanja popričala sa svojom ptičicom. Svatko je iznad kreveta imao naslikanu ptičicu. Djeca vole ptičice. Ptičice navečer pjevaju uspavanke. Ujutro pjevaju budnice.

Loading...

2

Loading...

Djeca su se već toliko oporavila da su počela puno jesti. Zato su svakim danom bila sve jača. Činilo im se da bi mogla i brda valjati. No kako su morala ležati u krevetu, svoje snage nisu mogla pokazati.

Zato su se djeca hvalila riječima.
Vane je izvalio:
- Toliko sam jak da bih mogao tebe, Bobe, skupa s krevetom iznijeti na cestu.
- O, da! - uzvratio je Bob - to nije ništa. Možeš sjesti na stol. Ja ću s lijevom rukom dići i stol i tebe.
- Obojica ste jadni, da znate! - javio se Miro. - Meljete gluposti. Sigurno sam jači od vas obojice. Kod kuće vježbam svakog jutra utezima od po 100 kilograma.

3

Joško je još bio slab od bolesti. Nije se mogao pohvaliti snagom. Ipak ih je htio nadmašiti. Malo se podigao s jastuka pa doviknuo:
- Ja imam doma velikog psa vučjaka. A vi ga nemate. Svi ćete me se bojati kad ga budem vodio sa sobom!

4

Ja imam televizijski radio!

Oh, samo ga ti imaj! Ja imam vespu!

Ja imam dalekozor kojim s našeg prozora vidim cijelu Ljubljanu!

To je potaklo i djevojčice koje su do tad šutjele.
- Ja već imam plesnu haljinu, koju odjenem kada idem na koncert - javila se Mara.
- Tko od vas već ima svoju sobu s vlastitim krevetom i ormarom za knjige? Znala sam da nema nitko! - vikala je Daša.
Napuhavali su se kao žabe u bari.

Samo je Tinka u kutu sobe šutjela. Znala je da nije jaka i da se nema čime pohvaliti. Zar da im kaže kako kod kuće ima krpenu lutku? Da im kaže da ima lijepu bijelu mačku? Ne, to je premalo i sigurno nije zanimljivo.

5

Svi su se okrenuli prema njoj. Vidjeli su da nije spremna za bitku riječima.
- Tinka, zašto šutiš? - upitao ju je Bob.
- Jer previše vičete! Htjela bih spavati - odgovorila je.
- Šutiš zato što si sirota! - javio se Joško. Tinka nije ništa odgovorila na to.
- Dokaži da nisi sirota! - i dalje je izazivao.
- Što bi dokazivala! - nasmijale su se djevojčice.
- Pa ona nosi mamine cipele, hi, hi, hi! Vidjela sam je dok je na tržnici prodavala borovnice.
- Nema novaca, a ja ga imam koliko hoću - vikala je Mara.
Tinka je tiho okrenula lice u jastuk. I u suzama zaspala.
- Ostavimo je - rekla su djeca. - Ona se ne može mjeriti s nama!

6

Umorni od hvalisanja, mirno su zaspali.
Ujutro ih je probudila sestra da im izmjeri temperaturu.
Odmah zatim ušli su liječnici. Zastali su pred svakim krevetom. Pogledali na zid, zašutjeli i značajno se pogledali pa otišli.
I djeca su pogledala na zid iznad sebe. I gle! Sve su ptičice bile iznad Tinkina kreveta. Iznad njihovih kreveta bilo je kandžama napisano:

7