Loading...
KAKO RODITELJI TREBAJU RAZGOVORATI S DJECOM O TRAGIČNIM DOGAĐAJIMA ?
Loading...
Valerija Baran,
stručni suradnik pedagog mentor
Loading...
„RAZGOVARAJTE S DJECOM.“
Rečenica je to koja se posljednjih dana često čuje...
No, često se roditelji i učitelji pitaju kako razgovarati s djecom o teškim temama i osjećajima.
Mnogi misle ako pokrenu temu o nekim tragedijama i teškim situacijama da će tako pokrenuti lavinu osjećaja te da je bolje ne poticati razgovor dok ga djeca sama ne pokrenu.
Koliko god da ih nastojimo zaštititi od loših vijesti, one se šire brzinom svjetlosti i neminovno je da će do djece doći – putem medija, vijesti, društvenih mreža, poznanika, vršnjaka.
Stoga je s djecom potrebno iskreno, smireno i otvoreno razgovarati i prema tom razgovoru procijeniti daljnje postupanje.
No, često se roditelji i učitelji pitaju kako razgovarati s djecom o teškim temama i osjećajima.
Mnogi misle ako pokrenu temu o nekim tragedijama i teškim situacijama da će tako pokrenuti lavinu osjećaja te da je bolje ne poticati razgovor dok ga djeca sama ne pokrenu.
Koliko god da ih nastojimo zaštititi od loših vijesti, one se šire brzinom svjetlosti i neminovno je da će do djece doći – putem medija, vijesti, društvenih mreža, poznanika, vršnjaka.
Stoga je s djecom potrebno iskreno, smireno i otvoreno razgovarati i prema tom razgovoru procijeniti daljnje postupanje.
KAKO DA RODITELJ POKRENE RAZGOVOR?
Ne treba od tog razgovora raditi veliku paniku, organizirati neko posebno vrijeme razgovora...
Naprotiv, to treba biti trenutak koji je uobičajen za vaš razgovor… onaj u kojem i vi i djeca imate vremena i volje za razgovorom.
Na primjer, možete razgovarati za vrijeme vožnje kući ili tijekom i nakon obiteljskog ručka – u opuštenoj atmosferi.
Pitajte ih što točno znaju i što su čuli.
„Dogodilo se nešto strašno u Beogradu. Što si ti čuo/čula o tome? Ispričaj mi što ti znaš ? Kako se zbog toga osjećaš? "
Pustite dijete da priča i samo slušajte. Pokažite im da vas zanima njihovo mišljenje i da ste ga spremni čuti. Na neka pitanja možete odgovoriti ako znate ili reći da ne znate neke odgovore.
Naprotiv, to treba biti trenutak koji je uobičajen za vaš razgovor… onaj u kojem i vi i djeca imate vremena i volje za razgovorom.
Na primjer, možete razgovarati za vrijeme vožnje kući ili tijekom i nakon obiteljskog ručka – u opuštenoj atmosferi.
Pitajte ih što točno znaju i što su čuli.
„Dogodilo se nešto strašno u Beogradu. Što si ti čuo/čula o tome? Ispričaj mi što ti znaš ? Kako se zbog toga osjećaš? "
Pustite dijete da priča i samo slušajte. Pokažite im da vas zanima njihovo mišljenje i da ste ga spremni čuti. Na neka pitanja možete odgovoriti ako znate ili reći da ne znate neke odgovore.
ISTAKNITE DA ODRASLI VODE BRIGU O NJIHOVOJ SIGURNOSTI
Kod neke djece osjećaj sigurnosti može biti narušen, može se pojaviti briga za vlastitu sigurnost i sigurnost vršnjaka, mogu se pitati hoće li se nešto takvo dogoditi u njihovoj blizini?
Uvažite njihovu brigu, no recite im kako su ovakvi događaji vrlo rijetki i da ćete učiniti sve da ih zadržite sigurnima.
U svom domu roditelji će poduzeti sve da se osjećaju sigurni, a škola će se također pobrinuti da učenici budu sigurni za vrijeme nastave.
Neka budu svjesni da se odrasli za njih brinu i da će učiniti sve da ostanu sigurni.
Ne treba u tom razgovoru dizati paniku, ali otvoreno razgovarati s djecom, vidjeti plaši li ih nešto"
Pedagoginja škole je pripremila trijažni upitnik koji će učenici ispuniti na SR i tako će identificirati učenike koji se osjećaju loše te će im stručna služba pružiti odgovarajuću podršku:
https://forms.gle/n3ic4TR2pdsAGLLt7
Uvažite njihovu brigu, no recite im kako su ovakvi događaji vrlo rijetki i da ćete učiniti sve da ih zadržite sigurnima.
U svom domu roditelji će poduzeti sve da se osjećaju sigurni, a škola će se također pobrinuti da učenici budu sigurni za vrijeme nastave.
Neka budu svjesni da se odrasli za njih brinu i da će učiniti sve da ostanu sigurni.
Ne treba u tom razgovoru dizati paniku, ali otvoreno razgovarati s djecom, vidjeti plaši li ih nešto"
Pedagoginja škole je pripremila trijažni upitnik koji će učenici ispuniti na SR i tako će identificirati učenike koji se osjećaju loše te će im stručna služba pružiti odgovarajuću podršku:
https://forms.gle/n3ic4TR2pdsAGLLt7
SVAKO DIJETE SE S EMOCIJAMA NOSI DRUGAČIJE
Nemojte pretpostavljati, već ih pitajte ih kako se osjećaju povodom navedenih događaja.
Nemojte ih prekidati dok govore!
Podijelite s njima i vlastite osjećaje te se na taj način povežite.
Ako ste tužni, recite im to. Ako ste uplašeni, izrazite svoj strah. Priznajte da je ovo i vas pogodilo i tako im pokažite da se u redu tako osjećati.
Na taj način pružit ćete im ono što im je trenutno najpotrebnije – model koji se u situaciji krize s njom nosi najbolje što zna i može!
POKUŠAJTE SMANJITI IZLOŽENOST VIJESTIMA
Nastojte ih zaštititi od fotografija i snimaka vezanih uz događaj. Nemojte ih previše izlagati vijestima i medijima koji svakodnevno prenose informacije o tragičnim događajima.
Nastojte im uvijek ukazivati na neke pozitivne reakcije i osobe koje su pomogle, usmjerite se na junake događaja, odnosno osobe koje su spremno uskočile pomoći.