Street art

STREET ART

To može i dijete napraviti

Kad netko reagira na modernistički ili avangardni umjetnički rad na način „pa to bi i dijete moglo napraviti“ on niti ne zna da pogađa u srž likovne pedagogije. Sasvim sigurno djeca ne umiju dosegnuti konceptualnu i izvedbenu razinu „klasičnih“ remek djela, no to i nije cilj likovnog odgoja i obrazovanja. Danas dijelimo vrijednu spoznaju da svako dijete, srednjoškolac, student, pa i starija osoba ima pravo i mogućnost iskusiti proces kreativnog likovnog izražavanja i slobodu stvaranja. Potrebno je samo pronaći adekvatni poticaj, motiv, a potom i sredstva i način realizacije. Modernisti su se trudili raditi kao primitivci i/ili kao djeca, a mi sad od njih uzimamo natrag ono što nam prirodno pripada. U našem postmodernom vremenu elitna likovnost više nije privilegij samo i jedino umjetnika profesionalaca.
Likovnim pedagozima znano je da su umjetnost dvadesetog stoljeća trasirali trojica diletanata: Cézanne, Gauguin i Van Gogh. Ti i takvi umjetnici odmetnuli su se od institucionalne, akademske umjetnosti i usmjerili buduće generacije prema izvoru - rudimentarnom likovnom izrazu po uzoru na primitivnu i na arhajsku umjetnost, te na čudo dječjeg likovnog izraza.

Klee, Dubuffet, Cy Twombly, pa naš Branko Ružić samo su neki od apologeta nepretencioznog stvaralaštva kakvo spontano izvire iz dječjeg svijeta.
U kontekstu promišljanja moderne i suvremene umjetnosti i likovne pedagogije, studenti pete godine na Odjelu za nastavničke studije u Gospiću Sveučilišta u Zadru na kolegiju Metodika likovne kulture s mentorom prof. Richterom ove godine su pronašli poticaj za istraživanje u poetici subkulture, u stvaralaštvu uličnih umjetnika. Osnovna ideja je bila da kreiramo nastavne jedinice koje bi se mogle izvesti izvan škole, nešto u smislu land arta ili street arta. Studenti su tražili adekvatne lokacije i većinom su se opredijelili za likovne intervencije na napuštenim ili oštećenim zgradama u Gospiću. Snimali su fotografije odabranih pročelja i zabata, a potom su na njima različitim materijalima i postupcima simulirali street-art intervencije.

Tijekom istraživanja studenti su iskušavali mogućnosti vizualnih intervencija u urbanističko tkivo grada. Osvještavali su kako i po čemu se slikanje na zidu/fasadi razlikuje od slikanja na papiru: autor nije limitiran bjelinom i zadanim formatom papira, nego se nastavlja na već postojeći, definirani (s)likovni sadržaj; likovna intervencija ne pokriva, nego afirmira postojeću podlogu i daje joj dodanu vrijednost; autor barata sadržajima arhitekture, urbanizma, socijalnog prostora tako da se crtežom, slikom, fotografijom nadovezuje na postojeće stanje, ali ga i mijenja.