Aorta neba

Iva Miloloža – Sanja Miloloža

Iva Miloloža – Sanja Miloloža
AORTA NEBA
likovno-književno-glazbena zbirka

URL: bit.ly/Aorta_neba
Vlastita naklada

Gost autor: Sven Adam Ewin

Urednica: Sanja Miloloža

Pogovori:
dr. sc. Daniel Miščin
Silvana Bampa-Listeš, prof.

Fotografije: Iva Miloloža i Sanja Miloloža

Ilustracije:
Iva Miloloža
Nikola Čizmešija
Sanja Miloloža

Skladatelj:
Marko Jašek

Vokali:
Ema Imper, Jelena Radan, Lana Pereža

Naslovnica:
Iva Miloloža, Svarožić

Lektura, korektura i mrežno oblikovanje:
Sanja Miloloža, prof.

JOSIPOVA JEZIČNA GALERIJA
Zagreb, 13. kolovoza 2021.

UVOD U AORTU NEBA

" I kroz san bih sišao s uma!" August Šenoa

Ej vrti se, krabuljo, veselo sad!
Po svijetu piruje đavo!
A sklopljenih ruku sinak mlad
U crnoj zemljici spavo.

Na poklade krvav obli me znoj,
Da, užasna bješe to gluma;
Ni u snu mi ne daj tog, Bože moj!
I kroz san bih sišao s uma.

(Vijenac, 1877.)

Ovu zbirku Aorta neba započinjem Šenoom. Idući će vam redci otkriti i zašto.
U svojoj učiteljskoj praksi nerijetko sam s učenicima u susretu s tekstovima Augusta Šenoe. Što god moderna javnost mislila o tom devetnaestostoljetnom naturaliziranom Zagrepčaninu i njegovu djelu, osobito o primjerenosti njegovih djela suvremenomu čitatelju, nitko ne može poreći da je to jedini književnik koji u povijesti hrvatske književnosti ima svoje doba (od 1865. do 1881.), kao što nitko ne može poreći Šenoinu ljubav prema Zagrebu, obitelji i, najvažnije, djeci.
Kad je moja kći pohađala 1. razred srednje škole, svađale smo se u vezi s čitanjem Šenoe. Počela je čitati Zlatarovo zlato, demonstrativno bacila knjigu u zid i dobila prvu jedinicu iz lektire jer je napisala da je Grga Čokolin pozitivac (pisala je, dakako, napamet jer knjigu nije pročitala). Ne brinite se, imala je ona peticu iz hrvatskog na kraju jer je voljela knjige i znala je s riječima, ali nismo se nikako uspjele složiti da pročita prvi pravi hrvatski povijesni roman. Međutim, Prijan Lovro sasvim je druga priča. Iznenadio je pozitivno Ivu Prijan Lovro zbog kojeg je stubokom promijenila svoje mišljenje o Šenoi.
Ja sam oduvijek voljela Šenou i nikad mi nije smetala njegova "zastarjelost", njegov "protorealizam" u kojemu je još uvijek previše romantičarskih crta, a sada, u Godini čitanja 2021., svakako nije nevažna ni činjenica da je Šenoa otac hrvatske književne publike. Velik je Šenoa, i dubok, a sa mnom i višestruko povezan. Zanimljivo, naime, u mladosti sam bila članicom Društva pisaca "August Šenoa" u čijem je zborniku objavljena moja prva proza Rečenica u suton, a svojedobno sam i radila u OŠ Augusta Šenoe u Zagrebu gdje sam upoznala svoju mentoricu i prijateljicu Ivku Bašić, prof., učiteljicu savjetnicu, veliku promotoricu Šenoe i dječjega stvaralaštva... Sad s rubnice pročitajte izdvojene stihove iz Šenoine pjesme Na poklade.

Pročitali ste? Zatvorit ću krug dvjema Šenoinim pjesmama koje me vežu uz Ivu. Pjesmu Budi svoj (kakva je Iva intuitivno uistinu bila cijelo svoje prekratko postojanje) moje je Djetešce programatski živjelo, a pjesmu Na poklade (u kojoj Šenoa završava slikom grozne more u kojoj mu je dijete umrlo) živi njezina majka, njezin otac i braća, neutješna baka i stric, šogorice, tete i ujaci, sestrična i bratići, sva bliža i daljnja rodbina. Tu bolnu pjesmu žive i njezini prijatelji i susjedi i sve koje je dotakla svojom dobrotom. Jednostavno, pregusta je praznina za Ivom.
Na kraju, reći ću i ovo: sve što se u ovoj spomen-knjizi nalazi, a da nije glazba ili intervju s Ivom, djelo je Ivino i moje, osim pjesme Svena Adama Ewina koju je taj iznimni anonimni pjesnik posvetio Ivi te nekoliko ilustracija Nikole Čizmešije na kartama Zbunilice koje je likovno i grafički oblikovao Vilim Plužarić. I Nikola i Vilim umjetnici su, svaki u svojoj struci, i voljeli su Ivu. Tko ju ne bi volio? Bila je voljiva, reći će vam to sigurno i Daniel Miščin, koji ju zna odmalena i koji je uvijek bio tu uz nju u ključnim trenutcima, Glas duha dolazi iz ruže, jedan od onih koje je smatrala pravim ljudima, koji joj je s Magdalenom i Anom organizirao 2. samostalnu izložbu, i njegova divna, skrbna Lukrecija sa skupocjenim ljekovitim medom (s njima je zadnji put u životu putovala u inozemstvo)... Ili njezine najbolje prijateljice.... Marija je tetovirala Ivina guštera na ruci, a Barbara ljubomorno čuva Ivine portrete EXO pjevača koje su zajedno slušale; njezina voljena Una; neponovljiva Doris, s kojom ju je vezalo istinsko prijateljstvo i zadnje more; kuma Sandra, Tomislav Orsag, Nakići, pa mala Ema i njezina majka Sanja... Katja Petrović za nju je čitala, Marko Jašek za nju je skladao, Ema Puček i Jelena Radan za nju su pjevale, Zoran Jašek aranžirao... Mnogi su Ivu iskreno voljeli: najdraži joj alfaljudi: Ivana Tolj i Ivan Herceg s kojima je, uz Vilima, surađivala u izdavačkoj kući Alfa, Anne-Marie, Bernardina, Ina; njezini prijatelji iz OŠ Jure Kaštelana i njezina druga obitelj iz voljenoga ŠPUD-a (gdje je provela četiri najljepše godine svojega života), osobito mentorica Vinka Mortigija Anušić i Damir Brčić koji je održao snažan govor na Ivinu sprovodu. Oni, ali i drugi za koje i ne znam. Bila je voljiva.
Iva Miloloža, to neobično toplo i kreativno biće, izvor dobre međuljudske energije, koje je iz neobjašnjivoga razloga napala iznimno rijetka neizlječiva bolest koju je kanda naslućivalo pišući stihove o aorti neba i malignitetu ispod fotografije u vizualnom dnevniku Nebo pod nogama, to moje dijete najljepši je Božji dar koji imam i zahvalna sam za sve vrijeme i sve zajedništvo koje nas je vezalo i koje nas veže u našim dimenzijama postojanja, bez obzira na moju prizemljenost i Ivinu prinebljenost.

Sanja Miloloža