Loading...
Istaknute žene na vodećim pozicijama u našem mjestuLoading...
Loading...
Loading...
Srednjoškolci proveli veliki intervjupovodom Dana žena
Pozdrav svima!
Mi smo učenici Srednje škole Vela Luka. Sudjelujemo u projektu Škola ambasador Europskog parlamenta, a kao jedan od projektnih zadataka odabrali smo upravo ovaj. Naime, povodom Dana žena, a uz pomoć i podršku naše dvije senior ambasadorice -nastavnice Sande i Tine, napravili smo intervjue sa ženama koje su na vodećim pozicijama ustanova ili udruga u našem malom mjestu. Sedam žena, direktorica, ravnateljica ili predsjednica udruga, stalo je pred naše male "mikrofone". Pročitajte što su odgovorile. Nadam se da će Vam biti zanimljivo, a njima se ovim putem srdačno zahvaljujemo! :)
Uživajte!
08
Istaknute žene na vodećim pozicijama
u našem mjestu
u našem mjestu
18
34
43
Intervjuirali smo:
Ofelija Dragojević
Ravnateljica "SŠ Vela Luka"
Nikolina Žuvela
ravnateljica Doma za starije osobe, Vela Luka
Joanna Rose Mikulandra
predsjednica Narodne glazbe Vela Luka
Katarina Gugić
načelnica Općine Vela Luka
Anita Kosović
ravnateljica Narodne knjižnice "Šime Vučetić"
Ivana Šegon
direktorica marine Korkyra
Miranda Oreb
ravnateljica "DV Radost"
Q&A
Ofelija Dragojević,
ravnateljica Srednje škole Vela Luka
ravnateljica Srednje škole Vela Luka
1. Možete li nam ukratko opisati kako je tekao vaš put do mjesta ravnatelja ove institucije?
Evo ja sam kao što ste i vi sad bila učenica ove škole, doduše ne u ovoj zgradi nego u zgradi na Badu, staroj zgradi koja je bila, zatim sam nastavila dalje svoje školovanje, prvo srednju školu dalje u Dubrovniku onda fakultet i vratila sam se dakle nakon završenog studija ovdje u srednju školu kao nastavnica tjelesne i zdravstvene kulture. Radila sam malo tu, malo po ostalim školama na otoku i s vremenom sam se uključivala u razne aktivnosti, bila sam dugo vremena kao recimo pomoćnik prošlog ravnatelja koji je bio tu i upoznala sam se dosta s poslovima i organizacijskim radom ovdje u srednjoj školi. Moram napomenuti da je moj poziv bio profesor tjelesne i zdravstvene kulture i meni je bila velika dilema da li se ostaviti mojeg zanimanja jer je ovo skroz nešto drugo, ono što radim i ono što sam završila, tako da sam se tu dosta dvoumila, ali evo nekako prevagnulo je to da sam valjda imala možda nekako dobre organizacijske sposobnosti te sam prihvatila ovaj poziv. Prošla sam već jedan mandat, sad sam u trećoj godini drugog mandata tako da sam nekako prihvatila sve to i izazove ovog posla tako da sam došla do tog perioda kad mi je još uvijek drag moj poziv, tjelesna i zdravstvena kultura ali sam jednostavno zaokupljena s ovim sad ostalim poslovima tako da ne mogu i jedno i drugo i eto sad sam još uvijek ravnateljica ove škole.
2.Jeste li se kao žena susreli s nekim poteškoćama u poslu
(predrasudama, stereotipima) samo zbog činjenice da ste žena? Ukoliko jeste dajte nam primjer.
Ma mislim sad da bih rekla da me netko radi toga maltretirao, ne mogu to reći jer to nije bilo tako, ali da se treba puno više isticat, da treba puno se više iskazivat, to je sigurno bilo. Iz mog primjera vidite da sam ja došla do pozicije ravnateljice svojim radom i trudom, ali da nije bilo toga da puno više se trebam iskazivat nego muški, to je bilo sigurno, pogotovo i u svom predmetu kad sam tek započela s radom. Uvijek vas malo drugačije gledaju, uvijek su muški bez obzira da li imaju manje iskustva važniji nego jedna žena koja se treba puno više dokazivati u svom poslu, ali ne samo za to već za sve sam dosta uporna pa mi to nije baš puno smetalo nego se borim i idem dalje.
3. Što biste poručili mladima, posebice curama i ženama koje tek čeka tržište rada i zaposlenje?
Pa ne samo curama nego i dečkima i svima znači ono što sam rekla sada dakle upornost, rad i ne stati na prvoj prepreci jer prepreka će biti sigurno, ali ako imaš ispred sebe zacrtan cilj ne trebaš odustajat kao prvo, a kao drugo ako voliš svoje zanimanje to ti stvarno ne bi trebala biti prepreka i trebaš ići dalje da dostigneš, ako imaš cilj. Najprije bi mladima predložila da imaju neke svoje ciljeve ispred sebe ne samo da idu „a vidit ću što će bit, kako će bit“ , znači treba sebi postavit neki cilj i postavit neki put naprijed i onda polako ići korak po korak, ne može se naglo učinit veliki korak jer onda možeš propast, nego polako korak po korak i studiozno naprijed i onda mislim da neće bit problema.
Evo ja sam kao što ste i vi sad bila učenica ove škole, doduše ne u ovoj zgradi nego u zgradi na Badu, staroj zgradi koja je bila, zatim sam nastavila dalje svoje školovanje, prvo srednju školu dalje u Dubrovniku onda fakultet i vratila sam se dakle nakon završenog studija ovdje u srednju školu kao nastavnica tjelesne i zdravstvene kulture. Radila sam malo tu, malo po ostalim školama na otoku i s vremenom sam se uključivala u razne aktivnosti, bila sam dugo vremena kao recimo pomoćnik prošlog ravnatelja koji je bio tu i upoznala sam se dosta s poslovima i organizacijskim radom ovdje u srednjoj školi. Moram napomenuti da je moj poziv bio profesor tjelesne i zdravstvene kulture i meni je bila velika dilema da li se ostaviti mojeg zanimanja jer je ovo skroz nešto drugo, ono što radim i ono što sam završila, tako da sam se tu dosta dvoumila, ali evo nekako prevagnulo je to da sam valjda imala možda nekako dobre organizacijske sposobnosti te sam prihvatila ovaj poziv. Prošla sam već jedan mandat, sad sam u trećoj godini drugog mandata tako da sam nekako prihvatila sve to i izazove ovog posla tako da sam došla do tog perioda kad mi je još uvijek drag moj poziv, tjelesna i zdravstvena kultura ali sam jednostavno zaokupljena s ovim sad ostalim poslovima tako da ne mogu i jedno i drugo i eto sad sam još uvijek ravnateljica ove škole.
2.Jeste li se kao žena susreli s nekim poteškoćama u poslu
(predrasudama, stereotipima) samo zbog činjenice da ste žena? Ukoliko jeste dajte nam primjer.
Ma mislim sad da bih rekla da me netko radi toga maltretirao, ne mogu to reći jer to nije bilo tako, ali da se treba puno više isticat, da treba puno se više iskazivat, to je sigurno bilo. Iz mog primjera vidite da sam ja došla do pozicije ravnateljice svojim radom i trudom, ali da nije bilo toga da puno više se trebam iskazivat nego muški, to je bilo sigurno, pogotovo i u svom predmetu kad sam tek započela s radom. Uvijek vas malo drugačije gledaju, uvijek su muški bez obzira da li imaju manje iskustva važniji nego jedna žena koja se treba puno više dokazivati u svom poslu, ali ne samo za to već za sve sam dosta uporna pa mi to nije baš puno smetalo nego se borim i idem dalje.
3. Što biste poručili mladima, posebice curama i ženama koje tek čeka tržište rada i zaposlenje?
Pa ne samo curama nego i dečkima i svima znači ono što sam rekla sada dakle upornost, rad i ne stati na prvoj prepreci jer prepreka će biti sigurno, ali ako imaš ispred sebe zacrtan cilj ne trebaš odustajat kao prvo, a kao drugo ako voliš svoje zanimanje to ti stvarno ne bi trebala biti prepreka i trebaš ići dalje da dostigneš, ako imaš cilj. Najprije bi mladima predložila da imaju neke svoje ciljeve ispred sebe ne samo da idu „a vidit ću što će bit, kako će bit“ , znači treba sebi postavit neki cilj i postavit neki put naprijed i onda polako ići korak po korak, ne može se naglo učinit veliki korak jer onda možeš propast, nego polako korak po korak i studiozno naprijed i onda mislim da neće bit problema.
Ofelija Dragojević,
ravnateljica Srednje škole Vela Luka
ravnateljica Srednje škole Vela Luka
1. Možete li nam ukratko opisati kako je tekao vaš put do mjesta ravnatelja ove institucije?
Evo ja sam kao što ste i vi sad bila učenica ove škole, doduše ne u ovoj zgradi nego u zgradi na Badu, staroj zgradi koja je bila, zatim sam nastavila dalje svoje školovanje, prvo srednju školu dalje u Dubrovniku onda fakultet i vratila sam se dakle nakon završenog studija ovdje u srednju školu kao nastavnica tjelesne i zdravstvene kulture. Radila sam malo tu, malo po ostalim školama na otoku i s vremenom sam se uključivala u razne aktivnosti, bila sam dugo vremena kao recimo pomoćnik prošlog ravnatelja koji je bio tu i upoznala sam se dosta s poslovima i organizacijskim radom ovdje u srednjoj školi. Moram napomenuti da je moj poziv bio profesor tjelesne i zdravstvene kulture i meni je bila velika dilema da li se ostaviti mojeg zanimanja jer je ovo skroz nešto drugo, ono što radim i ono što sam završila, tako da sam se tu dosta dvoumila, ali evo nekako prevagnulo je to da sam valjda imala možda nekako dobre organizacijske sposobnosti te sam prihvatila ovaj poziv. Prošla sam već jedan mandat, sad sam u trećoj godini drugog mandata tako da sam nekako prihvatila sve to i izazove ovog posla tako da sam došla do tog perioda kad mi je još uvijek drag moj poziv, tjelesna i zdravstvena kultura ali sam jednostavno zaokupljena s ovim sad ostalim poslovima tako da ne mogu i jedno i drugo i eto sad sam još uvijek ravnateljica ove škole.
2.Jeste li se kao žena susreli s nekim poteškoćama u poslu
(predrasudama, stereotipima) samo zbog činjenice da ste žena? Ukoliko jeste dajte nam primjer.
Ma mislim sad da bih rekla da me netko radi toga maltretirao, ne mogu to reći jer to nije bilo tako, ali da se treba puno više isticat, da treba puno se više iskazivat, to je sigurno bilo. Iz mog primjera vidite da sam ja došla do pozicije ravnateljice svojim radom i trudom, ali da nije bilo toga da puno više se trebam iskazivat nego muški, to je bilo sigurno, pogotovo i u svom predmetu kad sam tek započela s radom. Uvijek vas malo drugačije gledaju, uvijek su muški bez obzira da li imaju manje iskustva važniji nego jedna žena koja se treba puno više dokazivati u svom poslu, ali ne samo za to već za sve sam dosta uporna pa mi to nije baš puno smetalo nego se borim i idem dalje.
3. Što biste poručili mladima, posebice curama i ženama koje tek čeka tržište rada i zaposlenje?
Pa ne samo curama nego i dečkima i svima znači ono što sam rekla sada dakle upornost, rad i ne stati na prvoj prepreci jer prepreka će biti sigurno, ali ako imaš ispred sebe zacrtan cilj ne trebaš odustajat kao prvo, a kao drugo ako voliš svoje zanimanje to ti stvarno ne bi trebala biti prepreka i trebaš ići dalje da dostigneš, ako imaš cilj. Najprije bi mladima predložila da imaju neke svoje ciljeve ispred sebe ne samo da idu „a vidit ću što će bit, kako će bit“ , znači treba sebi postavit neki cilj i postavit neki put naprijed i onda polako ići korak po korak, ne može se naglo učinit veliki korak jer onda možeš propast, nego polako korak po korak i studiozno naprijed i onda mislim da neće bit problema.
Evo ja sam kao što ste i vi sad bila učenica ove škole, doduše ne u ovoj zgradi nego u zgradi na Badu, staroj zgradi koja je bila, zatim sam nastavila dalje svoje školovanje, prvo srednju školu dalje u Dubrovniku onda fakultet i vratila sam se dakle nakon završenog studija ovdje u srednju školu kao nastavnica tjelesne i zdravstvene kulture. Radila sam malo tu, malo po ostalim školama na otoku i s vremenom sam se uključivala u razne aktivnosti, bila sam dugo vremena kao recimo pomoćnik prošlog ravnatelja koji je bio tu i upoznala sam se dosta s poslovima i organizacijskim radom ovdje u srednjoj školi. Moram napomenuti da je moj poziv bio profesor tjelesne i zdravstvene kulture i meni je bila velika dilema da li se ostaviti mojeg zanimanja jer je ovo skroz nešto drugo, ono što radim i ono što sam završila, tako da sam se tu dosta dvoumila, ali evo nekako prevagnulo je to da sam valjda imala možda nekako dobre organizacijske sposobnosti te sam prihvatila ovaj poziv. Prošla sam već jedan mandat, sad sam u trećoj godini drugog mandata tako da sam nekako prihvatila sve to i izazove ovog posla tako da sam došla do tog perioda kad mi je još uvijek drag moj poziv, tjelesna i zdravstvena kultura ali sam jednostavno zaokupljena s ovim sad ostalim poslovima tako da ne mogu i jedno i drugo i eto sad sam još uvijek ravnateljica ove škole.
2.Jeste li se kao žena susreli s nekim poteškoćama u poslu
(predrasudama, stereotipima) samo zbog činjenice da ste žena? Ukoliko jeste dajte nam primjer.
Ma mislim sad da bih rekla da me netko radi toga maltretirao, ne mogu to reći jer to nije bilo tako, ali da se treba puno više isticat, da treba puno se više iskazivat, to je sigurno bilo. Iz mog primjera vidite da sam ja došla do pozicije ravnateljice svojim radom i trudom, ali da nije bilo toga da puno više se trebam iskazivat nego muški, to je bilo sigurno, pogotovo i u svom predmetu kad sam tek započela s radom. Uvijek vas malo drugačije gledaju, uvijek su muški bez obzira da li imaju manje iskustva važniji nego jedna žena koja se treba puno više dokazivati u svom poslu, ali ne samo za to već za sve sam dosta uporna pa mi to nije baš puno smetalo nego se borim i idem dalje.
3. Što biste poručili mladima, posebice curama i ženama koje tek čeka tržište rada i zaposlenje?
Pa ne samo curama nego i dečkima i svima znači ono što sam rekla sada dakle upornost, rad i ne stati na prvoj prepreci jer prepreka će biti sigurno, ali ako imaš ispred sebe zacrtan cilj ne trebaš odustajat kao prvo, a kao drugo ako voliš svoje zanimanje to ti stvarno ne bi trebala biti prepreka i trebaš ići dalje da dostigneš, ako imaš cilj. Najprije bi mladima predložila da imaju neke svoje ciljeve ispred sebe ne samo da idu „a vidit ću što će bit, kako će bit“ , znači treba sebi postavit neki cilj i postavit neki put naprijed i onda polako ići korak po korak, ne može se naglo učinit veliki korak jer onda možeš propast, nego polako korak po korak i studiozno naprijed i onda mislim da neće bit problema.
4.Slažete li se ili ne s tvrdnjom da i žene mogu itekako dobro odrađivati posao na rukovodećim pozicijama u određenim zanimanjima, profesijama?
Svakako da se slažem. Tu smo nekad možda čak i staloženije, smirenije i racionalnije nego dečki, muški. Muški to možda nekakav drugi način rješavaju, a žene mislim da su tu smirenije i inače u životu jer naravno ima svakakvih primjera drugih ali naravno da se slažem sa tim jer ne bi bila tu da ne mislim tako.
5.Biste li sve ponovili u svojoj poslovnoj karijeri ili biste pak nešto promijenili da imate priliku za to?
Možda i ne bi jer ja ubiti sam zadovoljna s tim gdje se nalazim. Najviše mi je drago što sam se vratila u svoje mjesto i voljela bi da i vi mladi razmišljate tako bez obzira što ima punu prilika na drugim mjestima, u drugim gradovima. Ja volim, stvarno volim ovo svije mjesto i rado sam se vratila tu i nisam odmah imala velike poslove, nisam se ni kada sam došla odmah mogla zaposliti, ali stvarno s nekim vremenskim odmakom sebi postigneš neko put i ja sam zadovoljna u svome mjestu tako da možda ne bi to mijenjala puno jer išla sam onim putem koji sam zacrtala sebi.
6.Što biste voljeli poručiti mlađoj sebi?
Pa stara je uzrečica „Da mi je ova pamet kad sam bila mlađa“ ,a ja to ne bi, ne bi jer sve u svoje vrijeme. Mislim da u tome periodu sam bila u toj fazi, sad sam u ovoj fazi, normalno da sam sada iskusnija i razmišljam na drugi način nego prije, ali ne znam, ništa ne bi poručila.
7.Gdje se vidite za deset godina?
Vidim se tu u svojoj školi, nadam se da će napredovat ova škola i stalno se trudim da napreduje i da ide u korak s vremenom bez obzira na to što smo u maloj sredini. Ja se nadam da to i vi kao učenici vidite jer to mi je najveća borba da se ne misli da mi u malim sredinama svoju djecu ne školujemo tako kvalitetno. Ja mislim da je to obrnuto jer kao što i sami vidite vas u razredu nema puno i svi su nastavnici vama podređeni i ja svakoga učenika poznajem što mislim da u velikim školama ravnatelj ne poznaje svakog učenika sigurno tako da je to velika prednost jer mi o vama svima razmišljamo kao da smo jedna malo veća obitelj tako da želim napredak svojoj školi, želim da pratimo korak i trendove koji se odvijaju ne samo u našoj zemlji nego i vani.
Svakako da se slažem. Tu smo nekad možda čak i staloženije, smirenije i racionalnije nego dečki, muški. Muški to možda nekakav drugi način rješavaju, a žene mislim da su tu smirenije i inače u životu jer naravno ima svakakvih primjera drugih ali naravno da se slažem sa tim jer ne bi bila tu da ne mislim tako.
5.Biste li sve ponovili u svojoj poslovnoj karijeri ili biste pak nešto promijenili da imate priliku za to?
Možda i ne bi jer ja ubiti sam zadovoljna s tim gdje se nalazim. Najviše mi je drago što sam se vratila u svoje mjesto i voljela bi da i vi mladi razmišljate tako bez obzira što ima punu prilika na drugim mjestima, u drugim gradovima. Ja volim, stvarno volim ovo svije mjesto i rado sam se vratila tu i nisam odmah imala velike poslove, nisam se ni kada sam došla odmah mogla zaposliti, ali stvarno s nekim vremenskim odmakom sebi postigneš neko put i ja sam zadovoljna u svome mjestu tako da možda ne bi to mijenjala puno jer išla sam onim putem koji sam zacrtala sebi.
6.Što biste voljeli poručiti mlađoj sebi?
Pa stara je uzrečica „Da mi je ova pamet kad sam bila mlađa“ ,a ja to ne bi, ne bi jer sve u svoje vrijeme. Mislim da u tome periodu sam bila u toj fazi, sad sam u ovoj fazi, normalno da sam sada iskusnija i razmišljam na drugi način nego prije, ali ne znam, ništa ne bi poručila.
7.Gdje se vidite za deset godina?
Vidim se tu u svojoj školi, nadam se da će napredovat ova škola i stalno se trudim da napreduje i da ide u korak s vremenom bez obzira na to što smo u maloj sredini. Ja se nadam da to i vi kao učenici vidite jer to mi je najveća borba da se ne misli da mi u malim sredinama svoju djecu ne školujemo tako kvalitetno. Ja mislim da je to obrnuto jer kao što i sami vidite vas u razredu nema puno i svi su nastavnici vama podređeni i ja svakoga učenika poznajem što mislim da u velikim školama ravnatelj ne poznaje svakog učenika sigurno tako da je to velika prednost jer mi o vama svima razmišljamo kao da smo jedna malo veća obitelj tako da želim napredak svojoj školi, želim da pratimo korak i trendove koji se odvijaju ne samo u našoj zemlji nego i vani.
Intervju vodili:
Marija i Roko
Marija i Roko