Book Creator

Iz velegradskog podzemlja

by Leona Reš

Pages 2 and 3 of 14

Iz velegradskog podzemlja
Vjenceslav Novak
Leona Reš, 7.c
Loading...
Bilješka o piscu
Loading...
Vjenceslav Novak rođen je 11. rujna 1859. godine u Senju. Osnovnu i srednju školu završio je u Senju i Gospiću. Bio je ugledan pisac hrvatskog realizma, a zvali su ga hrvatskim Balzacom. Napisao je sedam romana i oko 30 pripovijetki. Prvu knjigu napisao je 1888.g. u Zagrebu pod nazivom " Pavao Šegota." Bolovao je od tuberkuloze od koje je preminuo 20. rujna 1905. godine u Zagrebu.
Loading...
Loading...
Kako je pripovijetka dobila naziv
" Iz velegradskog podzemlja?"
Loading...
Pripovijetka " Iz velegradskog podzemlja" inspirirana je životnom tragedijom najnižih društvenih slojeva zagrebačke sredine. Utemeljena je na motivu obiteljske tragedije. U tom djelu pisac je pokazao karakterističnu problematiku koja će postati preokupacijom pisaca iz moderne književnosti. Želio je pokazati da mnogi ljudi ne žive sretnim i lagodnim životom te da zbog toga ponekad dolazi i do nekontroliranog nasilja i neslaganja u obiteljima.
Loading...
Tema, mjesto i vrijeme radnje
Tema: siromaštvo Mike i njegove obitelji
Vrijeme radnje: zima ("Istom su četiri sata poslijepodne, a zimske sjene hvataju se već zemlje i pokrivaju sve jače po trotoaru i nakvašenoj cesti bijele snježne krpe")
Mjesta radnje: gostionica, birtija ( "...pa što on nas uči da ne idemo u birtiju!"), Mikna kuća ( "I Mika se naslonio na kućna vrata i razmišljao kao kroz maglu o svem što se danas događalo,"), ulica ("...izašao je na ulicu i otputio se odmah prema jednom skladištu drva."), Ilički trg ("... da će on biti negdje nedaleko kod Iličkog trga.")
Vrsta pripovijetke
Iz velegradskog podzemlja je socijalna pripovijetka.Ona pripovijeda o velikom društvenom siromaštvu. Glavni lik (Mika) živio je siromašnim životom. Cijepao je drva kako bi zaradio nešto kruna za večeru ("... jučer su on i taj Jankić raspili i rascjepali gospodinu hvat drva i dobili za to pet kruna."). Djeca su nosila poderanu odjeću ("... djeci je poderana odjeća..."), bili su gladni ("Opijaš se do nesvijesti, a mene i djecu puštaš da gladujemo u kući..."), a živjeli su u vlažnom i hladnom stanu koji se nalazio u podrumu kuće, u koji nkad nije dopiralo svjetlo Sunca ("Osjećao je u sebi veću odvratnost nego ikada od vlažne i hladne sobe u podzemlju... Sunčani trak nije nikada dopro u tu sobu ni sred najžešćeg ljeta.")
Analiza likova
Glavni lik (Mika): ovisan o piću ("...moramo se mi okrijepiti čašom vina..."), brižan otac ("...tebe otac najvoli, pa kako bi te tukao..."), nepromišljen ("... i pili su, pili, a u tom toplom prostoru punom žamora i dima bilo je tako voljko...), vrijedan ("...juče su on i taj Jankić raspilili i rascjepali hvat drva i dobili za to pet kruna..."), nasilan pri nekontroliranoj uporabi pića ("...i Evica je htjela za braćom, a on... uhvatio ju je, i Bog zna što je uradio djetetu..."), osjećajan ("...polagano je ustao propištivši kroz plač što mu je sjedio na prsima..."), zabrinut ("...ona crvena pjena i onaj krvavi trak iz usta nije mogao da mu nestane ispred očiju."), niskog samopoštovanja ("... a sad mu mu se najednom učinilo da je posve prirodno što su se gornji stanari iz svjetla sa strahom i s odvratnošću bojali doći u doticaj bilo s čime iz njegova tamnoga, neveseloga i sveđ vlagom zaudarajućega stana.")
Lucija (Mikina žena): brižna majka ("...žena je doista kupila djeci za večeru kruha na dug..."), izravna i iskrena ("...opet si nam lijepo učinio...Kako te nije Boga srah i stid od ljudi..."), mila i draga ("...dođi, dječaci će se bojati u sobi ..."), osjećajna ("...žena je dotle kao ponešto razabrana govorila svojim rastuženim glasom..."), vjerna Bogu ("...o milostivi Bože, o sveta djevice Marijo - uzdisala je žena sklopivši opet ruke pod podbratkom...")

Jankić (Mikin prijatelj): svadljiv ("...a šta on miješa sebe s nama..."), nepromišljen ("...ja ću zvati još po litre, pa ćemo je ispiti u zdravlje onoga gospodina kad je on nas uputio da se štedi..."), vrijedan ("...juče su on i taj Jankić raspilili i rascjepali hvat drva i dobili za to pet kruna...")
Siromaštvo prije i danas
U prošlosti, mnogo je ljudi živjelo siromašnim i teškim životom. Cijepali bi drva samo da dobiju nekoliko novaca da prehrane svoju obitelj. Mnoga djeca su morala prosjačiti jer ih je netko od roditelja na to natjerao, kako bi im bilo lakše preživjeti (npr. Kraljević i prosjak). I dan danas ima prosjaka na ulicama koji mole za novac. Međutim, nije da samo prosjaci mole za novac. Tu su i poneki ulični svirači koji sviranjem ili pjevanjem zarade svoj novac na pošten način. Siromaštvo će biti prisutno i u budućnosti no, svatko tko je dobar i pošten, a ne živi baš lagodnim životom, ima svoju vrijednost.
PrevNext