Dječje igre naših starih

Dječje igre nekad i danas

Loading...

DJEČJE IGRE NEKAD I DANAS
Možete li zamisliti odrastanje bez igre? Djetinjstvo bez trčanja, vožnje biciklom, igre kukala? Naravno da ne. Igra je djetetu potrebna poput hrane. Kroz igru se razvija, sazrijeva, uči, napreduje. No, jesu li se djeca uvijek igrala na isti način? Je li se išta promijenilo od vremena naših roditelja, baka i djedova? Jesu li se nekada djeca bolje zabavljala nego danas? Kako su provodila vrijeme bez mobitela, play stationa, laptopa?
Sve su to istražili naši petaši razgovarajući s najstarijim članom svoje obitelji, što je bio poticaj za daljnje aktivnosti u okviru projekta "Dječje igre nekad i danas". Prvi zadatak odradili su još u rujnu kada su sakupljali podatke o tome koje su se igre igrale nekad. Saznali su da su neke igre i danas popularne poput nogometa, kukala, vatala, čovječe ne ljuti se. No neke su pomalo ili potpuno zaboravljene kao npr. trule kobile, karet, franje, praćke...

Loading...

Dok smo u razredu pričali o tim zaboravljenim igrama, učenici su se osobito zainteresirali za karet, inačicu današnjeg skejta ili romobila. Điđi i Ivor su se toliko zainteresirali da su u kućnoj radinosti izradili, svaki za sebe, po jedan. Uz asistenciju roditelja, naravno. A na radost svih ostalih koji su se u školskom dvorištu provozali njima. I naravno da je bilo krvavih koljena i modrica. Al, Bože moj, što je dijete bez razbijenog koljena?

Loading...

Dok smo u razredu pričali o tim zaboravljenim igrama, učenici su se osobito zainteresirali za karet, inačicu današnjeg skejta ili romobila. Điđi i Ivor su se toliko zainteresirali da su u kućnoj radinosti izradili, svaki za sebe, po jedan. Uz asistenciju roditelja, naravno. A na radost svih ostalih koji su se u školskom dvorištu provozali njima. I naravno da je bilo krvavih koljena i modrica. Al, Bože moj, što je dijete bez razbijenog koljena?

Loading...

Okušali su se učenici i u nekim drugim igrama, koje sve rjeđe viđamo po našim ulicama, poput vrtnje hula-hopom, utrke u vrećama, potezanje konopa, igre laštikom.

Pričajući o karetu, prisjetili smo se i starih dalmatinskih riječi te natjecali u pogađanju njihovog značenja.
https://learningapps.org/display?v=p484cb1ta22
Već su bili prilično inspirirani i motivirani, kada su dobili još jedan zadatak, napisati pjesmu ili sastav na dalmatinskom dijalektu. I nadmašili su sva naša očekivanja. Nekima su možda stariji pomogli s kojim izrazom ili stihom. Al to je i bio cilj ovog projekta, razgovarati s roditeljima i bakama i djedovima i sačuvati od zaborava njihova sjećanja kao i njegovati našu lipu dalmatinsku rič.
Guštajte čitajući njihove versi.

Ivana Hrga

PRIDVEČER

Gajeta se ginga,
Jerbo vali zibju.
Maeštralić ladi,
Doklen doma idrin.

Bordižajen s miron,
Tebi Splite grade,
Doklen mriže mokre,
Moju muku nose.

U porat se vračan,
Kuntenat i trudan.
Jer me danas more,
Regalalo lipo.

Vjekoslav Kukoč, 5.a

FRANJE

Od kad san bija mali
volija san franje.
Uvik san stivava
velike i manje.

U vrtlu me je igrat
naučija ćaća.
Doma san se vraća
probivenih gaća.

Bija san sa franjama
u zemlji punoj mravi i buja,
a ćaća bi jedva kleknija
od velikog trbuja.
Puste bismo ure
klećali u dvoru.
Zbog franja bi digod
priskočija kupanje u moru.