DUH U MOČVARI (kraća verzija sa zvučnim zapisom)

Dok su plovili od Crne Grede prema otoku Poljane, stari Farkas opisivao je i objašnjavao zadivljenoj djeci kako funkcionira život u ovim predjelima tijekom zime. Neko vrijeme su promatrali gnijezda koja su pripadala drozdu trstenjaku.&nbsp;Farkas je nakupio mnogo znanja i iskustva&nbsp;godinama ribareći u tim prostorima, pa je sada bez problema prepoznavao razna gnijezda i umio objasniti ponašanja ptica koje su ta gnijezda nastanjivale.&nbsp;Naposljetku su uspjeli pronaći pravo mjesto koje će im poslužiti kao pristanište pa privežu čamac i potraže hranilišta kako bi ih napunili hranivom. Farkas im je pokazao gdje i kako ostavljati hranu za zečeve, jarebice i fazane, a gdje za krupniju divljač. Također im je napomenuo kako se svakako treba ukloniti zamrznuta hrana kako ne bi nanijela štetu životinjama. Mrak se polako počeo spuštati pa se zapute prema Kopačevu.

Sljedeći dan održana je sjednica u Domu. Pojavili su se svi članovi odbora, lovci, dva policajca i četiri dječaka. Vučević je održao govor o tome kako su životinje još uvijek ugrožene zbog zime i snijega. Izrazio je zahvalnost i ponos na sve mještane i posebno djecu koji danima raznose hranu po hranilištima unatoč niskim temperaturama. Također je naglasio kako je ključno da se akcija dalje nastavi.

Požurili su se s obvezama oko hranilišta kako bi im što više vremena ostalo za istraživanje zemunice. Očistili su hranilice od starog snijega, bacili zamrznutu hranu i popunili ih s kukuruzom i stočnom repom. Zatim su prazne vreće odnijeli u čamac i zaputili se prema brežuljku u središtu otoka.&nbsp;Snijeg je počeo padati još dok su krenuli, a kad su stigli do zemunice tama ih je počela obavijati.

Miron izvadi puce i pokaže ga prisutnima. Vučević upita starog Lončara je li on izradio to puce i za koga. Starac je bio uvjeren kako je to puce izrađeno za Levaya prije par godina, a potvrda su bili upisani inicijali L.L. Levay se pokušao braniti, ali Vučević je prozreo sva njegova opravdanja. Bio je siguran da je odglumio da je ranjen kako Miron i Eukaliptus ne bi ništa posumnjali onaj dan kad su ga pronašli na otoku. Kad je zatražio da vide ranu, Levay odbije i tako samo poveća sumnju. Vučević ostalo prepusti mjerodavnim vlastima i vrate se na sastanak dok se ljutiti Levay zaputi kući.

Dom je bio krcat ljudima, poglavito lovcima, ali bilo je i mještana Kopačeva. Vučević je sjedio s Levayem, dok su neki kartali, pričali i pili. Četiri dječaka su istog trena dobili svu pažnju predsjednika. Saslušao ih je pozorno, srećom u blizini su bila dva policajca pa su i oni odmah bili upućeni.&nbsp;Čim je Miron završio s prenošenjem događaja, policajci, Vučević i nekoliko lovaca je bilo na nogama spremno za akciju. Dopustili su četvorici dječaka da pođu s njima, mogu im pomoći u pronalasku zemunice. Dječaci su se sakrili iza obližnjih stabala dok su Vučević i družina opkolili zemunicu sa svih strana, no ubrzo se čuo Vučevićev ljutit povik. Lovokradice su uspjeli razvaliti vrata od zemunice i pobjeći.

Kad se Miron vratio doma sve je već bilo spremno za put. Dok su dječaci raznosili sijeno, Melita se malo udalji i naiđe na jato fazana. No, kad im se približila vidjela je da nešto nije u redu. Fazani se nisu uplašili i ponašali su se čudno, čak su joj se približili u jednom trenutku i počeli je gurkati. Na povratku Melita se sjeti kako bi mogli posjetiti Farkasa. Farkaseva žena poslužila je čaj i kolačiće dok su djeca prepričavala novosti. Kad mu je Melita ispričala o neobičnom ponašanju fazana, Farkas ih brzo pošalje kod predsjednika Vučevića. Naime, taj trik koriste lovokradice, natope kukuruz u alkoholu koji omami ptice pa ih oni na kraju samo pokupe.

Odlučili su ponijeti tijelo srne sa sobom, odnijeti ga u Dom i obavijestiti o svemu lovce kako bi noćas organizirali zasjedu u slučaju da se lovokradica vrati po svoj ulov. Kad su pomakli tijelo pronašli su puce. Odlučili su svu hranu ostaviti na Crnoj Gredi jer se noć brzo spuštala i više nisu imali vremena zaustavljati se na Poljani. Posljednja hranilica nalazila se duboko u središtu otoka. Kad su se vratili čamca više nije bilo.

Dok su lovci stigli do otoka, nije bilo traga lovokradicama niti fazanima. Dan ranije Miron je nakon šetnje po unutrašnjem dijelu otoka naišao na neobičnu hrpu granja koju je sad odlučio pobliže istražiti. Eukaliptus je smatrao kako Miron učitava tajanstvenost u običnu hrpu granja, ali ipak je pristao praviti društvo Meliti dok Miron izbiva. Melita je već sumnjala da nešto skrivaju od nje, ali nije im to dala do znanja.&nbsp;Granje se nalazilo na brežuljku u samoj unutrašnjosti otoka. Mirona je kopkalo što na toj hrpi nije bilo ni trunka snijega.

Dječaci su bili prestravljeni. Nalazili su se nekoliko metara pod zemljom, nisu puno toga mogli učiniti kako bi pobjegli. Ubrzo se čulo koračanje po snijegu. Nisu imali izbora nego opet se sakriti pod stolom i čekati povoljnu priliku za bijeg, ako ih prije toga ne pronađu.&nbsp;U zemunicu su ušla dva muškarca u bijelim kabanicama. Mironu je odmah bilo jasno da nije riječ o duhu. Na kolcu su nosili privezano mrtvo tijelo košute. Odložili su je u kut kod rogovlja. Dok je jedan od njih tražio šibice ujedno je i ugasio džepnu svjetiljku. To je bio trenutak koji su čekali, brzo skoče prema vratima. Eukaliptus je nastavio trčati, ali Mironu padne na pamet ideja. Okrene se, zalupi vratima te ih zaključa.

Melita se probudila u rano jutro i ugledala prve pahulje snijega. Bila je oduševljena i očarana novonastalim bijelim pokrovom. Melitin i Mironov otac, profesor Leopold odlučio je da će s obitelji Novu godinu dočekati na selu u kojemu se nalazila kuća za odmor. Profesor Leopold poprilično je zaposlen tijekom godine pa je odlučio ta četiri dana iskoristiti za odmor. Majka i Melita su okitile bor i pobrinule se za pripremu slastica, nakon čega Miron pozove sestru na partiju šaha. To, doduše, nije dugo potrajalo jer je Miron vrlo brzo pogriješio i osigurao Melitinu pobjedu.

Liptus je odmah u pismu ostavio upute prijateljima kako bi što lakše pronašli kuću kad stignu u Kopački rit. Kuća je bila prostrana i lijepo uređena. Imala je toliko prostorija da neke od njih još nisu stigli niti urediti. Dok Miron i Melita budu kod Eukaliptusa, boravit će u sobi koja ima izravan pogled na močvaru. Eukaliptus objasni prijateljima kako njegovi roditelji rade u “Kormoranu” pa svaki dan moraju putovati. Odmah su se uputili prema restoranu “Zlatne udice” gdje su trenutno njegovi roditelji radili kao ispomoć. Ondje Liptus inače objeduje kad se njegovi roditelji i po nekoliko dana ne mogu vratiti doma zbog snijegom zatrpanih cesta.

Na povratku kući sjetili su se kako se još uvijek nisu javili mami, a obećali su da će je nazvati čim stignu u Kopačevo. S obzirom na to da je u mjestu postojao samo jedan telefon morali su do mjesnog ureda. Zadatak je zapao Melitu, Miron i Eukaliptus su produžili do Ribarske ulice. Mama je već neko vrijeme iščekivala njihov poziv tako da je bila poprilično uzbuđena kad ju je nazvala. Melita gotovo da ni nije stigla doći do riječi. Mami se nije svidjela vijest da je sve zatrpano snijegom jer bi ona najviše voljela kad bi ih mogla posjetiti. Također nije željela da se sanjkaju i budu na hladnoći, najbolje bi bilo kad bi igrali šah i čitali priče. Kad bi samo znala istinu, Melita je zato ubrzala razgovor i ubrzo prekinula. Mirona i Eukaliptusa je našla u društvu Halasza Andrasa.

Iako nemaju posebne nagrade određene za tako posebne pothvate, Vučević je smatrao kako je ipak važno zahvaliti se dječacima pa im preda svakome po jednu srebrnu medalju koje daju svojim članovima za izvrsnost. Na medalji je s jedne strane bio jelen s razgranatim rogovljem, a na drugoj strani nalazilo se ime i prezime svakoga od njih. S obzirom na to da je i Melita bila dio ekipe Vučević je pripremio i jednu za nju.

Slanina je zapao u groznicu, neko vrijeme je buncao zatim utonuo u san. Upravo tad su stigli Miron, Melita i Eukaliptus. Bakalar je isprva bio ponosan kad su ga pohvalili za njegov uspjeh, ne shvativši kako je riječ o sarkazmu.&nbsp;Kad su mu ispričali kako su se stvari zapravo odvile taj dan, Bakalar nije bio posebno iznenađen, ali je bio vidno razočaran. I sam je posumnjao kako je sve ispalo suviše jednostavno, ali zamolio ih je da ništa ne govore Slanini, bar dok malo ne prizdravi.&nbsp;Kad su popili čaj pojavi se Bakalareva sestrična Aranka. Miron je bio očaran njenom dugom crnom kosom i krupnim očima, sve dok ga Melita ne šutne nogom kako bi ga navela da se sabere i prestane buljiti.

U kući Kovačevića, Bakalar i Slanina sjedili su s Arankom, a kad je ona otišla kod majke u kuhinju započela je priča o njihovom nedavnom junačkom pothvatu. Bakalar je prijatelju ispričao što se zapravo dogodilo, pa je Slanina nekako pokušavao objasniti i opravdati njihovu pogrešku. Slanina se vrlo brzo prebacio na kovanje novih planova za raskrinkavanje lovokradica, a u tome ga je prekinula Melita. Objasnila je Aranki kako je pronašla ranjenu srnu i sad se brine o njoj, pa je zamoli da joj se pridruži na što Aranka odmah pristane. Slanina i Bakalar su odbili ponudu jer su imali planove koje je još trebalo razraditi. Mironu je bilo teško otići jer se htio još malo družiti s Arankom, ali imali su važan posao za obaviti pa su se morali požuriti kako bi stigli raznijeti hranu i istražiti zemunicu.

Dok se Vučević bavio pojavom duha, u Ribarskoj ulici 121, dva dječaka su spavala dubokim snom dok je Melita ležala u svom krevetu i promatrala mjesec. Polako je prelazila u svijet snova kad začuje kucanje na prozoru. Brzo je skočila iz kreveta i probudila Mirona. Bio je to predsjednik Vučević. Zanimalo ga je da li je Levy imao svoju pušku sa sobom kad su ga pronašli ranjenog i jesu li vidjeli ljudske tragove osim njihovih. Dječaci pušku nisu vidjeli, a za tragove nisu bili sigurni. Vučević ih napusti kako bi završio svoj izvještaj, a djeca se vrate u tople krevete.

Miron brzo ugasi svjetiljku. Više nije bilo vremena za napuštanje zemunice pa su se sakrili ispod stola preko kojega je bila navučena jelenja koža. Miron nije mogao vjerovati vlastitim očima, u zemunicu je ušao bijeli duh. No, odmah je zamijetio kako ovaj bijeli duh ne lebdi već stoji na tlu kao i svaki drugi čovjek. Duh se kratko zadržao u zemunici i ubrzo izašao van. Miron i Eukaliptus odmah potrče prema vratima, ali nisu ih mogli otvoriti, bila su zaključana izvana.

Vrata su bila improvizirana, sastavljena od debelih dasaka. Bila su zatvorena, ali ne i zaključana. Vrata su bila stara i prostorom odjekne zvuk škripanja kad ih Miron pomakne. Eukaliptusu se nije ulazilo u mračnu zemunicu, a kad je zakoračio unutra glavom udari u nešto mekano. Miron iskopa baterijsku svjetiljku iz ruksaka i osvijetli prostor. Iznad njihovih glava je visio životinjski but obješen o strop. Kao što su i pretpostavili, ova zemunica služila je lovokradicama kao skrovište u kojemu su donosili ubijene životinje i prerađivali rogove i meso. Dječaci su još uvijek bili u zemunici kad začuju koračanje po snijegu.

Miron više nije mogao podnijeti hvalisanje Slanine, baš se spremao reći mu pravu istinu o njihovom junačkom pothvatu, ali Bakalar ga zaustavi. Kad je objavio da je vrijeme da pođe kući, Aranka odmah izmisli kako mora ići po grožđice za kolače i na izlazu uhvati Mirona za ruku.

Kad je stigao tamo ništa nije izgledalo posebno neobično. Moglo se vidjeti životinjske tragove i tragove čizama, ali tu su se kretali lovci i to nije bilo neuobičajena pojava. Kad je zakoračio prema hrpi noga mu propadne i shvati da je granje samo paravan za dvije limene cijevi.&nbsp;Mora da se ispod nalazi zemunica ili nekakva šupljina unutar koje se loži, a cijevi služe kao dimnjak. Miron se odluči vratiti kako se Eukaliptus i Melita ne bi zabrinuli. Kad je stigao oni su već završili posao, ali zaustavi ih dahtanje koje je stizalo iz obližnje šikare. Pod stablom hrasta ležala je srna. Bila je ranjena pa su je prebacili u praznu vreću u kojoj su donijeli hranu i odnijeli je do čamca.&nbsp;Smjestili su je u Eukaliptusov štagalj. Dok su dječaci otišli u potragu za Vučevićem, Melita je brinula o srni.

Sljedećeg dana, odmah nakon doručka, upute se prema Domu lovačkog društva gdje su zatekli Slaninu i Bakalara. Slanina je odmah iskoristio priliku kako bi im se pohvalio da i oni imaju čamac kojim će moći razvoziti hranu.&nbsp;Također ih upozori na lovokradice i objasni kako se on osobno planira obračunati s njima. Zatim spusti glas kako bi ga samo oni čuli i upozori ih na još jednu opasnost koja se krije u močvarama, bijeli duh.&nbsp;Miron je odmah odbacio tu izjavu kao budalastu, ali Eukaliptus nije izustio ni riječi. Iako Slanina sam, nije vidio duha, ravnao se prema izjavama drugih. Spomenuo je dječaka koji se nedavno izgubio u močvari. Kad su ga pronašli bio je u šoku, izgreban i nije prestajao govoriti o bijelom duhu. Nakon toga dječaci isplove u močvaru. Melitu su uvjerili da je ipak bolje da ona ostane kod kuće jer je vani bilo sve hladnije otkako je snijeg prestao padati.

Bilo je kasno kad su Miron i Eukaliptus stigli kući tog dana, no Aranka i Melita su ih čekale. Ispričali su im sve što se dogodilo. Djevojčice su bile u šoku, ali bilo im je drago što se napokon razriješila tajna oko duhova. Aranka se ustane kako bi krenula jer je bilo već poprilično kasno, a Melita predloži neka je netko otprati. Miron odmah zadovoljno poskoči. Dok su prolazili Ribarskom ulicom zadovoljno su se smješkali, a Miron je poželio da ova šetnja nikada ne završi.

Andras im je ispričao vijest o duhu kojega su vidjeli Horvat i Adamović kod jednog hranilišta. Miron mu nije povjerovao, ali Eukaliptusa je vijest uznemirila. Kad je Melita stigla razgovor je prekinut. Vani je bilo hladno, pa su Melitu odlučili opet ostaviti doma i zaposliti je kao domaćicu, a Miron i Eukaliptus su se uputili do hranilišta na Poljani. Ondje jučer nisu stigli ostaviti hrane tako da su životinje nestrpljivo čekale u blizini.

Dok su pregledavali čestitke koje su sa sobom ponijeli iz stana u Osijeku pažnju im privuče pismo zajedničkog prijatelja Eukaliptusa. Uglavnom je opisivao kuću koju su kupili njegovi roditelji u Kopačkom ritu te na kraju pozove Mirona i Melitu da ga posjete za vrijeme zimskih praznika. Najavio im je da toliko toga ima za istražiti: jedan dječak se nedavno izgubio, a nakon što su ga pronašli, nije prestao buncati o nekakvom bijelom duhu. Sve u svemu, čeka ih pustolovina, tako da Miron nije odugovlačio već se odmah pobrinuo da iz oca izmami odobrenje. Profesor Leopold je već bio omamljen zbog sirupa protiv gripe tako da Miron nije imao poteškoća u pregovorima.

Dark wood

Anto Gardaš DUH U MOČVARI

Odjednom pjesma utihne jer je za obližnjim stolom izbila svađa. Predsjednik lovačkog društva u Kopačevu, Vučević brzo je reagirao i prekinuo svađu tako da su se promatrači razišli i pjesma nastavila. Ispostavilo se da je svađa izbila jer je gospodin Levay zadirkivao debljeg dječaka zbog toga što je uzimao drugu porciju. Miron je dječaka odmah prepoznao, bio je to Slanina i njegov mršavi prijatelj Bakalar. Dječaci su išli s njim u razred. Bakalar je posjetio svog strica Kovačevića i sa sobom poveo najboljeg prijatelja, Slaninu.&nbsp;Miron, Melita i Eukaliptus ih pozdrave i pozovu na druženje.

Gospođa i gospodin Joszef su prije dvadeset godina doselili iz Mađarske. Oboje su bili dobrodušni, vječito nasmiješeni. Liptusova majka bila je vrhunska kuharica, u što su se Miron i Melita odmah i uvjerili tijekom večere. Probali su srneći but nadjeven slaninom.&nbsp;Restoran je bio pretežito lovački i ribolovački. Upravo je završio sastanak lovaca i preostali gosti su uživali u omamljenosti poslije ručka, uz pratnju harmonike.

Snijeg im je dosezao do koljena tako da je potrajalo dok su se dočepali čamca. Sad je već bio mrkli mrak i jedva su vidjeli u kojem smjeru idu. U jednom trenutku primijete dvije prilike koje ih prate, ali ubrzo shvate da su to Bakalar i Slanina.&nbsp;Naime, iz Kovačevićeve kuće jasno se vidi dio močvare i upravo su tu dva muškarca već nekoliko dana isplovljavala. Bakalaru i Slanini se to učini neobičnim pa ih odluče slijediti uvjereni da je riječ o lovokradicama. Naposljetku Bakalar uspije nagovoriti Slaninu da se vrate, ali nisu mogli naći svoj čamac i tad su naletjeli na Mirona i Eukaliptusa. Na povratku doma izmijenili su nova saznanja i odlučili o svemu obavijestiti Vučevića.

Bila je to Melita s predsjednikom Vučevićem. Odmah je ljutito poručila obojici kako je sedam puta morala podgrijati palačinke, ali u glasu joj se čulo kako je odahnula. Vučević im na putu doma ispriča ukratko kako ga je ranije posjetio Bakalar sav u panici i uzbuđenju s pričom kako su on i Slanina uhvatili lovokradicu nakon čega su mu ukrali čamac u kojemu je bilo tijelo srne. Nedugo zatim pojavila se Melita pa su sjeli u Farkasev čamac i uputili se prema dva otoka za koja su Liptus i Miron bili zaduženi. Morali su obećati Vučeviću da se neće svetiti Bakalaru i Slanini jer su ipak to učinili s dobrom namjerom. Sad im je ostalo još razriješiti tajnu čahure i mrtve srne.

U blizini hranilice je smještena koliba iz koje se vrlo lako može pogoditi životinja koja je došla po hranu, čak i ako si osrednji lovac. Dječaci odluče kako bi bilo uputno dodatno istražiti kolibu. Ubrzo su otkrili tri kapi krvi, ali bilo je neobično što taj isti trag odmah tu i nestaje pa su se dosjetili kako bi pomoću grana mogli raspršiti gornji sloj snijega.&nbsp;Otkrili su tragove krvi i čizama koje je netko pokušao prikriti. Trag ih je odveo do tijela srnjaka. Eukaliptus se htio vratiti u čamac, Vučević im je jasno dao do znanja da ništa ne poduzimaju sami, ali Mirona je zanimalo zašto je lovokradica ostavio tijelo životinje kad ju je već usmrtio. Možda ga je upravo njihov dolazak omeo u prvotnom naumu.

Zatim krenu prema Crnoj Gredi. Dok su prenosili hranu iz čamca odjednom prasne pucanj iz puške. Krenu prema grmlju jer se iz tog smjera čuo pucanj, kad pred njih izađe Levay. Ruka mu je bila krvava, a lice blijedo. Miron mu zavije ranu dok je Levay pričao što se dogodilo. Vidio je lice pucača, ali nije ga prepoznao. Vjerojatno je još uvijek bio na otoku, a s obzirom na to da se oni nisu imali čime braniti i uskoro će pasti mrak, krenu prema čamcu.&nbsp;Miron i Eukaliptus odluče o svemu obavijestiti predsjednika Vučevića. Zajedno su potražili Levaya, ali on je otišao do grada kako bi mu previli ranu.

Hrane koju su jučer ostavili gotovo da više nije bilo. Životinje su navikle na ta hranilišta tako da su znale gdje treba tražiti hranu. Kad su stigli zatekli su zeca kako jede djetelinu. Miron primijeti otisak čizme u snijegu kraj hranilice. Eukaliptus tome nije pridavao posebno značenje sve dok mu prijatelj ne usmjeri pažnju na praznu čahuru koju je ugledao na povratku do čamca.

Miron je putem Eukaliptusu ispričao o novootkrivenom dimnjaku. Eukaliptus se složio s tim da odu sutra istražiti dimnjak, ali ovaj put ići će bez Melite. Prvo su otišli do Doma, ali Vučević je upravo otišao kući. Tamo su ga zatekli za kuhinjskim stolom, upravo je večerao. Kad su mu ispričali o srni odmah se ustao, dohvatio pušku i krenuo s dječacima do štaglja. Sva trojica su morala nagovarati Melitu da ostane u kuhinji, ona je neko vrijeme bila uporna i pristala je tek kad je Vučević ostavio pušku kod nje.&nbsp;Kad su se vratili iz štaglja, znala je da nešto nije u redu. Sva trojica bili su potišteni. Vučević je zagrli i objasni kako ne mogu puno učiniti za srnu i najbolje će biti ako joj skrate muke.

Bez obzira na Vučevićeva objašnjenja, Melita je inzistirala na tome da se srni nekako pomogne. Govorila je kako je će je ona hraniti i tetošiti, pa i spavati u štaglju ako bude potrebno. Vučević naposljetku poklekne i pošalje Eukaliptusa po Farkasa koji je imao više iskustva u tome. Nogu su joj pokušali namjestiti pomoću dvije daščice zategnute zavojem, sad im je preostalo jedino čekanje.

Zatim krene na sljedeću točku, na pitanje lovokradica. Obavijestio je prisutne kako već danima lovokradice haraju otocima i ubijaju životinje. Također im ispripovijeda sinoćnje događaje. Dok je slušao govor, Miron se sjeti puceta koje su pronašli kad su pomakli usmrćenu srnu. Vučević dovrši govor i pozove članove odbora, dva policajca te Mirona i Eukaliptusa u posebnu prostoriju.

Kopačevo je prekrila tamna, zimska noć. Dok je vani sve utihnulo, Vučević sjedi nad svojom bilježnicom u koju upisuje važne događaje vezane uz lovačko društvo. Listao je bilježnicom i došao do zapisa koje je unio krajem prošle godine. Mjestom su ponovno počele kružiti glasine o bijelom duhu, ali nitko nije mogao reći ništa konkretno. Vučevića je to sve zabrinjavalo, iako sam nije vjerovao da je doista riječ o duhu.

Farkas Istvan je dao na raspolaganje Eukaliptusu i Mironu svoj čamac sve dok traje akcija spašavanja. On će ih odvesti do otoka Crne Grede i Poljane kako bi im pokazao njima dodijeljena hranilišta. Nažalost, više od toga neće moći napraviti jer je već poprilično star i muči ga bol u nogama.

Dječaci su neko vrijeme stajali u šoku. Strah ih je u potpunosti preplavio, ali uspjeli su se trgnuti. Eukaliptus predloži da se vrate do hranilice. Tamo mogu uzeti sijena i zapaliti vatru. Pronašli su nekoliko suhih grana, razgrnuli snijeg i zapalili vatru. Liptus je računao na Melitu. Dok su se grijali kraj vatre podsjeti Mirona kako ga je već jednom izvukla iz neprilike kad su ga dvojica dječaka napala ispod mosta. Melita se brzo snašla i otišla po Mirona. Međusobno su se ohrabrivali, ali Mirona nije napuštala tjeskoba. U slučaju da je Melita zaspala, nitko ih neće tražiti sve do jutra. Nije ih ohrabrivala ni mogućnost da je u blizini onaj lovokradica. U daljini se čulo zastrašujuće roktanje svinje, ali u isti tren ugledaju snopove svjetla koji su prodirali kroz grmlje.

U močvarama Kopačkog rita, tri vrste opasnosti su pogubne za tamošnje životinje. To su poplava, oštra zima s velikim nanosima snijega i lovokradice. Trenutno je opasnost prijetila od hladnoće i snijega. Tada su izvori hrane životinjama strašno ograničeni pa se u takvim prilikama angažiraju mještani. Pružanje pomoći životinjama u kriznim situacijama smatra se dužnošću i svi prionu na posao. Dan prije, u restoranu “Zlatne udice”, predsjednik lovačkog društva Vučević, zamolio je Liptusa za pomoć oko dijeljenja letaka kojima će pozivati mještane na akciju spašavanja životinja. Liptus, Miron i Melita ponosno su koračali prema Domu lovačkog društva gdje su ih dočekali Slanina, Bakalar i još nekoliko dječaka.

Nakon doručka Miron obavijesti ostatak družine kako ide posjetiti Slaninu kako bi vidio je li ozdravio. Melita je dobro poznavala svog brata i znala je da Slanina nije jedini razlog zašto ide kod Bakalara. Vidjela je kako gleda njegovu rođakinju.&nbsp;Za to vrijeme Eukaliptus će pripremiti hranu za životinje, a Melita će napraviti sendviče. Kad je Aranka otvorila vrata, Miron se zbuni, a obrazi mu poprime rumenu boju. Slanina se osjećao puno bolje, ponosno je objavio kako već sutra kreću u nove akcije.

Na povratku kući Bakalar ih podsjeti da preksutra počinje škola. Miron je u potpunosti zaboravio da nastava uskoro počinje pa se dogovori sa Slaninom i Bakalarom da će sutra skupa autobusom kući. Na rastanku zamoli Bakalara da pozdravi Aranku. Putem su sreli Farkasa pa se i s njim pozdrave. Miron mu se zahvali na pomoći i čamcu koji im je posudio. Zajedno su promatrali močvaru i Miron osjeti tugu jer mora napustiti ovo predivno mjesto. Odmah su se dogovorili kako će opet posjetiti Liptusa, možda čak već za proljetne praznike.

Bakalar je vodio bitku s bolesnim prijateljem kojemu se nikako nije dalo piti zelenkasti napitak koji je spravila njegova strina. Dok ga je njegovao ujedno mu je i pripovijedao kako je obavijestio Vučevića u domu o lovokradici kojega su njih dvojica uhvatili. Slanini je bilo najbitnije to da svi znaju kako je njegova ideja bila da ukradu čamac, ali nije mu bilo pravo to što sad svi znaju kako je ispao iz čamca.&nbsp;Posebno mu je teško palo to što se Bakalar nije sjetio Vučeviću reći njihova imena. Kad u novinama iskrsne priča o dva dječaka junaka koji su ulovili lovokradicu nitko im neće vjerovati da su to njih dvojica.

Kad su stigli doma, Liptusova majka ih dočeka s finim ručkom na stolu nakon čega u društvu Melite posjete srnu. Melita zamoli Liptusa da dobro brine o srni kako bi do kraja ozdravila. Znala je da će je u jednom trenutku morati vratiti u divljinu, ali nadala se da će je moći opet posjetiti. Pola sata prije polaska Miron je bio vidno nervozan, nije se stigao oprostiti s Arankom, ali se odmah smiri kad ugleda Bakalara, Slaninu i Aranku kako se približavaju autobusnom kolodvoru. Miron joj obeća kako će joj pisati čim stigne kući.. Dok su odlazili nije puštao pogled s njenog lica.

Srna nije pokazivala znakove ozdravljenja. Melita ju je posjetila pred jutro i vidjela da nije ni takla djetelinu koju joj je ostavila. To ju je rastužilo i zabrinulo, sjedila je kraj nje i dragala je, pri tom je moleći neka ozdravi. I dječaci su odmah nakon buđenja pohitali do srne.&nbsp;Oprezno su pitali Melitu hoće li ići s njima nositi hranivo, a posebno su istaknuli kako je jako važno da srna ne bude sama i da bi bilo najbolje da netko bude uz nju čitavo vrijeme.&nbsp;Melita se složila s njima, ali odluči da će zvati Aranku da joj pravi društvo. Kad je to čuo, Miron predloži neka je odmah pozove, dok oni još nisu otišli. Nadao se da će je moći vidjeti prije nego što odu.

Name

Safari may block some audio or video from playing automatically and ‘read to me’ will skip these. You can configure this in Safari’s preferences.