Dan škole 2020.

Prvi dani izolacije Zašto je došlo do izolacije? Koji je uzrok tomu? Što znamo o tom virusu? Zašto smo ostali kod kuće i što nam je promijenilo živote u tih nekoliko dana? Svi imamo mnogo pitanja o današnjoj svjetskoj situaciji. Bio je jedan običan dan. Naravno, normalan kao i svi drugi. Svi su već znali za tog napasnika koji je započeo svoj put u Kini. Došla sam u školu i čula neke informacije o nastavi na daljinu i ostajanju kod kuće u izolaciji. Nisam vjerovala, a zatim je došla ravnateljica i sve nam objasnila. Shvatila sam da se nešto događa. Kada sam došla iz škole kući, sve sam objasnila roditeljima što se dogodilo. Tako je došao i ponedjeljak, prvi dan izolacije. Probudila sam se u pola osam ujutro, upalila laptop i prijavila se na aplikaciju koja će nam pomoći pratiti nastavu, kao da smo u školi. Bila sam umorna i zbunjena jer je svega bilo previše za samo jedan dan, a mnogi su dani bili takvi. Jedino tko me je mogao utješiti moja je obitelj. Oni su mi uvijek podrška. Taj je ponedjeljak sporo prolazio. Došla je večer i dnevnik na HTV-u. Proglasili su izvanredno stanje i dva tjedna nastave na daljinu. Zabranili su nam izlaske iz kuća, a to je bilo dozvoljeno samo ako trebaš u trgovinu. Zabranili su nam da se viđamo s našim najbližima i sa susjedima, koji su nam preko ceste. Oni su nam kao obitelj. Sva je naša zabava nestala zbog nekih sebičnih i neobzirnih ljudi, koji su bili tramvaj tom virusu. Kada će doći kraj svemu tome? Nitko ne zna. Da se svi ljudi pridržavaju pravila, bilo bi manje zaraženih&nbsp;slučajeva. Zato se svi moramo ujediniti i pridržavati se savjeta liječnika, te gledati televizijske vijesti. Recimo STOP corona virusu! Manuela Cesar

Vjeronauk, vjeroučiteljica Josipa Češarek Mudrovčić

MOLITVA U VIRTUALNOJ NASTAVI (1).pdf

Bunting border

Moja divna škola &nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; Draga moja školo, nije lako biti tvoj učenik.&nbsp;Nije se lako snaći u tvojim učionicama, ali ću se valjda uspjeti snaći. &nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;Bilo mi je na početku teško doći iz male škole u veliku, ali snašao sam se nekako. Ove se godine nismo baš puno družili i to mi nedostaje. Jedva čekam trčati tvojim hodnicima i dvoranom. Volim tvoju veliku dvoranu i tvoje dvorište koje je isto tako lijepo i veliko. Veselim se što ćemo na jesen opet svi biti skupa i stvarati nove uspomene. Da nije tebe, školo, ne bi bilo još puno stvari. Ne bi bilo učenika, učitelja, torbi, možda čak ni knjiga. Teško je bilo sad u ovo ludo doba, nikako da se naviknem kada se u školu mora i kako (doduše, online). Jedva čekam tvoje zvono i novi početak. &nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;Samo još jedno ti za kraj želim reći: „Draga školo, sretan ti DAN ŠKOLE!“ &nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; &nbsp;Marko Pernar

Moja škola U školu sam svako jutro išla, ali jedno jutro počela je kiša. Nešto dobro nije, kad ono izolacija nam se smije. Preživjet ćemo svi, samo da u školu krenemo mi. U školu ne smijemo ići, ali i od kuće ćemo sve zaostatke stići. Fali mi društvo, fale mi svi. Proći će i to, pa se vidimo u školici na jesen mi. Tena Gašparović

MOJA&nbsp;ŠKOLA MOJA ŠKOLA LIJEPA JE I STARA, SVAKOGA DANA VRATA MI SVOJA OTVARA. LUKE PERKOVIĆA ŠKOLA DRUGI NAM JE DOM, TAMO NAS UČE SVAŠTA, PA I ABECEDOM. ŠKOLA IMA UČIONICA MNOGO, UČITELJA VIŠE, UČENIKA NAJVIŠE. SVI U ŠKOLU RADO IDEMO JER ZNAMO DA NAS ČEKA PUNO ZABAVE, UČENJA I VESELJA, A UZ NAŠE NASTAVNIKE SVE JE ZABAVNIJE. &nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; &nbsp;&nbsp;&nbsp;Anja Rajačić

Pod Likovnim se nešto crta i radi, od crteža do lasti, radimo i štikle. Ma svašta nešto, kreativno i smiješno. Leticija Mesić

Moja divna škola Prije otprilike šest godina krenuo sam u 1. razred osnovne škole. Moja je škola prema mjestu stanovanja trebala biti područna škola u Križ-Kamenici, ali zbog malo je učenika, nažalost, zatvorena, stoga je moja škola bila područna škola u Križpolju. To je mala škola u kojoj ima petnaestak učenika i dvije drage učiteljice. Oko škole smo imali dvorište gdje smo se igrali na odmoru i kad smo imali slobodan sat te kad smo čekali autobus. Tamo sam išao do 4. razreda, onda sam krenuo u Osnovnu školu Luke Perkovića u Brinju. Škola u Brinju je velika, s puno učionica. Imamo kuhinju, dvoranu, školsko igralište, ravnateljicu, školskog psihologa, domare, tete spremačice, kuharice i puno učitelja koji nas svaki dan nauče nešto novo. Upoznao sam puno prijatelja s kojima se uvijek družim – igramo igrice, vozimo se biciklima, učimo zajedno i baš nam je lijepo. Sad sam već 6. razred, imam puno predmeta, zadaća i obaveza te još više prijatelja i prijateljica. Škola je svima nama jako bitna u životu, dok smo bili mali, tj. prvi i drugi razred učili smo samo pisati, čitati, brojati, onda kad smo to naučili, stiglo je na red zbrajanje i oduzimanje, tablica množenja i dijeljenje. Radili smo satove od kartona kako bi naučili sate i minute. Sve&nbsp;je bilo ono osnovno i bez čega se „ne može živjeti“. Jednom sam čuo da je netko rekao kako su učitelji drugi roditelji, a škola druga kuća, kad malo bolje razmislim, stvarno i je tako, učitelji nas uče, čuvaju, odgovorni su za nas i sve ostalo, pa kako nam onda škola i ne bi bila druga kuća?! Tko ne ide u školu, nema baš prave prijatelje, ah, da, skoro sam zaboravio, ne zna ni pisati, čitati, ma iskreno da vam kažem, ne zna još puno toga. :) Stoga, čuvajmo našu školu i volimo je jer ona je stup života!

SVIJET KOJI ME OČEKUJE &nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;Svi smo mi dospjeli u ovozemaljski vrt koji se zove život. Staze kojima hodamo su različite,prepliću se i razilaze. Mi tečemo kao vrijeme,radujemo se,plačemo,smijemo se,volimo,a u stvari,živimo!&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; &nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;Pronaći sebe u tom svijetu kojeg trenutno vidim velika je hrabrost za svakog nevinog čovjeka koji se svakodnevno kreće prljavim ulicama. Svoju budućnost u svijetu zamišljam lijepom,zdravom i sretnom,naravno. Vidim se kao osobu koja će pomagati drugim ljudima,onima koji ne znaju postupati dobro jer su u životu okusili samo gorčinu. Želim doprinijeti boljoj budućnosti kako bi djeca, petsto godina kasnije, učila iz povijesti o meni, o takvim ljudima, dobrotvorima. Sjećala bi ih se po dobrim stvarima i sudjelovanju u stvaranju boljeg svijeta, mjesta za ljepši život. Sva ta ljepota i sjaj mnogo koštaju,zahtijevaju puno odricanja. Imamo samo jedan život,a on nam donosi razna iskušenja i postavlja nam zamke. Svi pokušavamo ostati zapamćeni u smislu da nas se voljeni sjećaju i govore lijepo o nama. To je jedino što nam ostaje, uspomene i sjećanja. Ako želimo svijet koji će nam blistati,treba se boriti svom snagom,ne gubiti nadu nijednog&nbsp;trenutka,a najprije vjerovati sebi i svojim snagama. Svijet koji želim jest svijet koji ću stvoriti sama,da budem krojač svoje sreće i ona će blistati kao najljepša sašivena haljina. Svijet u kojem želim da živim bit će skrojen od ljubavi,sreće i zdravlja.&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; &nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;Nikada se jednom preživljeni trenutak neće ponoviti,i zato treba uživati u svakom trenutku i očekivati samo najbolje od sebe i od ovog nesavršenog života!&nbsp;

U razredu nam svašta raste, kao da smo vrtlari iz mašte. Josip Draženović

Pano smo ukrasili mi, dođi da vidiš i ti. Mateo Sertić

Pjesma o Likovnom Volim Likovni jer nije smisleni. Crtati volim i nikad se ne umorim. Razred nam je šaren i nije nam malen. Učiteljica naša naučila nas je svašta. Lucija Klišanić

Moja škola Volim svoju školu. U njoj sam upoznao divne prijatelje, učiteljicu Nadu, a kasnije i&nbsp;sadašnju učiteljicu Anu. U školi mi je dobro i zanimljivo, ali ponekad se bojim ispita i ocjene. Mi prijatelji smo složni, učimo i igramo se svaki dan.&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; &nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; Jakov Brbot

Podaci o izdavanju: Osnovna škola Luke Perkovića Brinje Frankopanska 44 53260 Brinje školska godina: 2019./2020. Dan škole, 12. lipnja 2020. Izrada i uređivanje e-knjige: Kristina Maratović, učiteljica matematike i povijesti

Prijateljstvo Prijatelji? Tko su zapravo prijatelji? Postoji bezbroj odgovora na ovo jednostavno pitanje. Jedni tvrde da pravi prijatelji zapravo ne postoje i da će vam svatko kad-tad zabiti nož u leđa, a drugi opet vjeruju da postoji pravo prijateljstvo i ljudi koji su spremni da vam pomognu i u dobru i u zlu. Nije lako primijetiti tko ti je pravi prijatelj, a tko nije u gomili ljudi sa kojima se svakodnevno družiš. Možeš ih imati bezbroj, ali rijetki su oni pravi prijatelji koji su sa tobom kad plačeš i kad se smiješ. Pravi prijatelj te uvijek shvaća u bilo kojoj situaciji da se nalaziš, u bilo kojem trenutku uvijek je uz tebe i hrabri te, podržava te. Teško je naći pravog prijatelja koji je uvijek uz vas, čak i kada bi htio da bude negdje drugdje, onog koji vas pita kako ste i pričeka vaš odgovor, koji zna sve o vama, a i dalje vas voli... e, to je pravi prijatelj. Prijateljstvo je vrijedno velikih odricanja i žrtvi. U njemu ne treba samo uzimati već i davati i to u najvećoj mogućoj mjeri. Treba ga održavati, ne dati mu da se raspadne. Vjerujem da postoje pravi prijatelji koji su spremni da za vas učine sve, baš sve, koji vam daju snagu i podršku. Mnogi ljudi ulaze u vaš život i izlaze iz njega brzinom svjetlosti, neki ostave trag u vašim srcima, a neke zaboravite. Ljude koji su vam prijatelji ne možete tako lako zaboraviti, oni su tu sa vama čak i kad nisu tu, kad nisu fizički prisutni, oni su tu da vas podrže. Kad pomislim samo koliko bi nam bilo dosadno bez prijatelja oko nas. I zato se potpuno slažem sa nekim starim mudracem koji je rekao da je samo onaj čovjek koji ima prijatelje, zapravo bogat čovjek. Također vjerujem da postoje i neki okrutni ljudi koji će željeti da vas iskoriste i koji će se praviti da su vam prijatelji samo da bi dobili nešto od vas, točnije da bi vas iskoristili u svoje svrhe. Ali zato sam zadovoljna što imam nekoliko pravih prijatelja na koje mogu uvijek da se oslonim i u dobru i u zlu i koji moj život čine ljepšim i zanimljivijim, jer bez njih zaista ništa ne bi bilo isto.

Hrvatski jezik, učiteljica Vesna Kostelac

Život u karanteni Prije nekoliko mjeseci u svijetu se pojavio koronavirus&nbsp;COVID 19. Velikom brzinom se širio po svim kontinentima te je tako došao i do Hrvatske. Virus se sve brže širio našom državom, zbog čega smo u karanteni. Svi smo mislili da to nije loša stvar te da će kratko potrajati, no već mjesec dana nismo izašli iz kuće, nismo išli u školu već održavamo nastavu putem interneta. Na to smo se teško naviknuli i više bi htjeli da sad možemo biti s prijateljima, družiti se i svi zajedno učiti u učionicama slušajući naše nastavnike. Ovo je naša zadnja godina u osnovnoj školi, htjeli smo da se provedemo najbolje što možemo. Jako smo razočarani ali znamo da u našim domovima ostajemo za našu sigurnost i sigurnost stanovnika. Nadam se, isto kao i svi ljudi, da će ovo čim prije proći kako bismo mogli svi izaći van na svježi zrak koji nam je donijelo proljeće. Prošle godine, u ovo vrijeme, ulice su bile puni ljudi, a djeca su se igrala u parkovima. Kako bi to bilo moguće i ove godine, moramo ostati izolirani i pridržavati se ostalih mjera koje su izrečene. Broj zaraženih se svakim danom povećava, to znači kako se moramo više početi brinuti i paziti na svoje zdravlje. Za to se brinu i naši liječnici kojim smo najviše zahvalni za svu pomoć koju nam pružaju. Želim da korona virus čim prije nestane iz Hrvatske, naravno i ostalih država, jer svi želimo bezbrižno i slobodno izaći iz kuće i raditi ono što smo radili prije karantene. Još malo nam stiže ljeto što znači da stižu sve topliji i ljepši dani. Ne dopustimo da nam korona to upropasti.

MOJA ŠKOLA Moja škola je jako dobra. Treniramo mozak, gradimo znanje, uspjeha ima nekad više, nekad manje. Nepodopština ima često, a učiteljica nas gleda s blagim smiješkom. Iva Vranić

Moja škola Naša škola se zove Osnovna škola Luke Perkovića. Ona je ujedno i Eko škola. Nalazi se u Općini Brinje. Ima dosta učenika, učitelja, učiteljica i divnu ravnateljicu. Svake godine idemo na izlete, imamo predstave i slično. Mi učenici često nešto izrađujemo. Često se šetamo s učiteljicom do naše gradine Sokolac. Mateo Sertić

Čestitka školi Svako dijete željno čeka ostvarit svoj san, da krene u školu prvi dan. Piši,briši uči i radi, svakome škola brzo dosadi. Od zadaće puno zaboli me glava. Ponekad si školo glavobolja prava. U tebi ima suza i plača, ali ima veselja i malo trača.

Veseli žamor na hodnicima tvojim, uvijek su u mislima mojim. Bez obzira na sve veselo ti stižem da znanje svoje u nebo podižem. Volim te školo svaki dan, i zato ti želim sretan rođendan!! Marta Perković

application/vnd.openxmlformats-officedocument.presentationml.presentation

Dan škole Martina Lokmer,6..pptx

Pismo Školi Draga školo! Ja tebe jako volim jer mi dopuštaš da idem k tebi i da uvijek saznajem nešto novo... Jako će mi biti teško odvojiti se od tebe. No, ne brini, posjećivat ću te. Pretpostavljam da ti je ružno sada dok nas nema, a možda čak i nije jer sada napokon imaš svoj mir, nema onih koji te znaju šarati, bacati smeće po tvojim hodnicima i činiti te tako manje lijepom. Ja ti samo želim sretan rođendan, draga školo! Ovo je danas tvoj dan i mi ćemo ti ga lijepim riječima uljepšati! I moja je mama sjedila u tvojim školskim klupama i učila prve brojke i slova. Uvijek mi je pričala, također, sve najbolje o tebi. Isto se tako nadam da ti nisu zidovi prazni otkako nas nema, no, ne brini, doći ćemo ti, ukrašavat ćemo te i ispunjavati tvoje hodnike našim dječjim glasovima. Da si bar živa osoba, ja i ti bismo bile najbolje prijateljice, no ti nisi samo ustanova, ti si toplo srce i duša svih nas učenika i učitelja, moja draga i lijepa prijateljica. Mislit ću na tebe i preko ljeta. Do početka rujna još se odmaraj, a onda će tvoje hodnike i učionice ispuniti i naš dječji smijeh. Voli te tvoja Lana Holjevac iz 6. b razreda!

Bubamara mala, nek' ti donese sreću najveću! Mateo Sertić

Neka ti svaki dan bude sretan i radostan! Leticija Mesić

Ovaj kamenčić nek' ti reče koliko ti želim sreće! Lucija Klišanić

Nasilje ne volimo i za mir i ljubav molimo, 4. razred

Škola i korona Dođe Marija u školu poslije korone i pita je Škola: Škola: „Marija, kako ti je bilo kod kuće za vrijeme online nastave?“ Marija odgovori: „Bilo je lijepo, ali sam po cijeli dan rješavala zadatke. Kako je bilo tebi?“ Škola će Mariji: „Bilo mi je lijepo, bila sam u miru i tišini, nitko se nije svađao, derao, trčao… A sada će sve biti kao i prije korone, neće biti mira i tišine, biti će svađe, deranja, trčanja… Zato molim Boga da bude opet neki virus pa da bude online nastava, a ja ću odmarati.“ Luka je bio nemiran na satu hrvatskog jezika. Nastavnica će mu: „Perkoviću, u kut!“ Luka ustane i iziđe iz učionice. Više se nije vraćao. Sutradan ga pitaju u školi: „Gdje si ti jučer bio, Luka?“ „Pa otišao sam kući, nastavnica me poslala u Kut!“ (Mali Kut) Ana Rajković

OPRAŠTAMO SE Došao je kraj i našeg putovanja. Osam dugih godina, a čini se kao da smo još jučer bili nestašni prvašići koji tek upoznaju čari škole. Osam dugih godina, a svaki dan smo stvarali neka nova prijateljstva, razumjeli neke dotad nepoznate riječi, radili nove pogreške i na kraju iz njih i učili. Uz ovu školu, uz ove prijatelje, uz ove učitelje mi smo postajali veliki, ali opet mali ljudi. S ovom školom smo prolazili kroz vesele, ali i one malo manje dobre trenutke, kroz lako gradivo koje smo savladavali kao od šale, ali i one lekcije koje nikome nisu bile jasne. Na kraju smo se uvijek mogli obratiti našim učiteljima koji su spretno odgovarali i na naša najnelogičnija pitanja. A onda je došao i pubertet, počeli smo se svađati i miriti, ljutiti i veseliti, no i to smo uz malo dobre volje savladavali. Zajedno smo prošli sve i svašta pa smo tako došli i do oproštaja. Želim samo zahvaliti svim učiteljima što su nam pomogli proći cijeli ovaj put osnovne škole, našim ravnateljicama koje su svakodnevno slušale naše nestašluke i svim djelatnicima škole koji su uvijek bili tu kada smo ih trebali. A mojoj generaciji želim svu sreću i sretan put dalje. Nika Rajković, 8. a

Dan škole Škola je mjesto gdje provodimo većinu vremena svoga djetinjstva i to je period koji ćemo zauvijek najviše pamtiti. Škola nas uči puno stvari, u njoj doznajemo puno novih i korisnih informacija. Saznajemo kako je nastao svijet, kako su se ljudi tijekom povijesti razvijali, učimo pisati i čitati, učimo sve o našem divnom jeziku i još puno toga. U školi upoznajemo puno naših novih prijatelja, naše nastavnike i oni nam svi ostaju dugo u sjećanju i njih ćemo uvijek pamtit, iako nam nekad škola zna bit veoma dosadna i nekad ni ne želimo ići u nju, na kraju ipak shvatimo da je to najljepši dio našeg djetinjstva. Silvia Lukić

Škola Svako dijete zna Da je prvi školski dan Zamišljao odavna. Nakon mjesec, dva U školu ne želiš Zadaće ti je dosta, Domu se veseliš. Kasnije shvatiš Da je škola dobra. Učiti moraš da ti Budućnost bude što bolja. Lucija Klišanić

Ljeto Volim ljeto i vrućinu i popiti limunadu finu. Volim plivati, roniti i&nbsp; gledati tu ljepotu i&nbsp; morsku dubinu. More čisto, plavo – zelene boje. Valovito ili mirno&nbsp; ti si meni uvijek predivno. Jedva čekam da se bacim&nbsp; i zaronim snažno da me vidi&nbsp; mama, seka i braco to je meni jako važno. Brzo će doći i taj dan&nbsp; kad jurimo iz škole van, a to je poseban dan&nbsp; nema više škole&nbsp; a to djeca jako vole.&nbsp; Đačke muke traju još kratko, a onda slijedi uživanje slatko. Leona Ljubojević

Moja škola Moja škola je posebna jer u njoj sam upoznala prijatelje, učitelje i učiteljice. Također sam puno naučila, ali osim učenja naučila sam da je važno i nesebično dijeliti nešto s drugima. Leticija Mesić

ŠKOLA Svako jutro u isto vrijeme moja mama u školu vozi mene. U školi puno znanja ima učitelja punih sreće koji jedva čekaju da steknemo znanje veće. &nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;Ilenija Ana Mesić

MOJA ŠKOLA Svako jutro prije osam ja se budim s veseljem da u svoju školu krenem. Svoju školu jako volim u njoj dane ja provodim. Moja škola je najbolja u njoj ima puno boja. S njome se jako ponosim u srcu je svome&nbsp;uvijek nosim. Ivan Brbot

PŠ Križpolje, 1. - 4. razred

učiteljice Ljiljana Lončar i Nikolina Pleša

Moja škola Ponekad ujutro, a ponekad popodne, krenem u školu po putu svome. U školi mnogo Znanja ima, a izvan nje je samo zabavna igra. U školi nas čekaju profesori, puno sreće i čekaju da stignemo jer nam je znanje i srce tada veće. Mateo Kostelac

Pjesma školi Vrata naše škole sada tužno stoje. Nema&nbsp;đaka-veseljaka da ih otvore. Tužno šuti školsko zvono u učione nikoga ne šalje, zbog korone šuti i dalje. Dvorana naša zjapi prazna, nema košarkaša niti nogometaša. Ive, Mile više se ne čuje, samo pčele oko škole zuje. Ti ne plači, školo draga, nećeš dugo biti prazna. Đaci tvoji tebe vole, da se brzo vrate, Bogu se mole! Tomislava Perković

Dječji stihovi o školi Usred ličkog Brinja nalazi se&nbsp;&nbsp; zeleno-žuta zgrada.&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; Svi koji ju pohode,&nbsp;&nbsp;&nbsp; vole ju poput malog grada.&nbsp;&nbsp; Crven krov, bijeli prozor, cijeli svijet upoznaš kroz taj dalekozor. Učitelji i učiteljice slušaju naše snove, a mi smo u lovu na ocjene nove. Meni je škola centar svijeta&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; jer ću u njoj provesti još tri ljeta.&nbsp; Upoznala sam ju godine prošle,&nbsp;&nbsp; i odmah su mi ocjene lijepe došle.&nbsp;&nbsp;&nbsp; U toj školi jedno ime dijele osobe dvije, one su mom srcu najmilije. Vole me i poštuju jer su učiteljice, a i učiteljice mogu biti prave prijateljice. &nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;Maja Marija Borić

Name

Safari may block some audio or video from playing automatically and ‘read to me’ will skip these. You can configure this in Safari’s preferences.