Dan sjećanja na žrtvu Vukovara

...a doktor Zujović naša je knjižnicu obogatio jednom vrijednom knjigom - monografijom o vukovarskoj bolnici. Od srca hvala!

SJEĆANJA DOKTORA EDINA ZUJOVIĆA

U Vukovar je ušao krajem rujna, poznatim kukuruznim putem, a već 5. listopada doživio nešto što rijetko koji liječnik u svom životu doživi – pad 250 kg teške avionske bombe.

Ona je probila četiri etaže i pala ravno u krilo Peri Vukašinu, ranjenom srpskom civilu. I nije eksplodirala! U toj tami vukovarske svakodnevice, Bog se ipak odlučio nasmiješiti!

Doktor nam je pričao kako su se snalazili za vodu i hranu – nismo ni znali da se s jednom litrom vode svašta moglo (i moralo) napraviti! I utažiti žeđ, i otuširati se, i oprati rublje! Uza sve nedaće, bolnica se suočavala i s nedostatkom medicinskog materijala: nije bilo anestezije, anestetika, analgetika....

Kukuruzni put - put koji je život značio

17. studenog 2023. kod zavjetne kapelice na „Kukuruznom putu“, putu spasa između Vukovara i Bogdanovaca koji je tijekom opsade Vukovara 1991. bio jedini izlaz iz grada i ulaz u grad, polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća odana je počast za sve žrtve koje su poginule putem do slobode. Učenici Osnovne škole Nikole Andrića sudjelovali su na ovom događaju i za tu prigodu pripremili kratak i dirljiv program kojim su se na svoj način prisjetili svih žrtava i odali im počast.&nbsp; Ana Maslov

Ispričao nam je i priču o djevojčici koja je bila ranjena i koja je imala nekoliko operacija. U spašavanju njezina života sudjelovali su i djelatnici bolnice koji su davali krv. Operacije su bile teške i zahtjevne, toliko neizvjesne da se doktor našalio rekavši kako su joj skoro svu krv izmijenili! Djevojčica je preživjela i danas živi i radi u Vukovaru.

Za one koji su empatičniji, bilo je nevjerojatno zamisliti boravak u tim prostorijama. Maleni i zagušljivi prostor, nedostatak svjetla, mukli udari projektila koji se čuju izvana, bolovi, jauk, neizvjesnost i gledanje smrti u oči. Kako se nositi s konstantnom prisutnošću smrti? Doktor Zujović odgovara: ljudski. Suzama. Kada bi se sva silina emocija sručila u jedan trenutak, u jednom kutku ispod stubišta, doktor bi svaki dan zaplakao. A onda bi se sabrao i dao sve od sebe da svi oni ranjeni koji su mu povjereni, budu i spašeni. Jer upravo je medicinsko osoblje moralo sačuvati prisebnost u tim teškim trenucima.

Snagu je davala i misao na obitelj koju je ostavio za sobom u Zagrebu. Tako je jednoga dana, u prenatrpanom podrumu vukovarske bolnice, na radiju čuo i pismo koje je njegova tada desetogodišnja kći napisala djeci Vukovara. Misao na susret sa svojim najmilijima hrabrila ga je i davala mu vjeru.

Samo tijekom listopada bolnica je primila oko tisuću ranjenika, od kojih je svaki treći trebao krv. 25. listopada, na Svjetski dan darivatelja krvi, doktor Zujović je krenuo do skloništa Borovo commerca i prikupio 74 doze krvi. Možemo samo zamisliti koliko je opasno bilo u onom trenutku kretati se gradom koji je bio pod kišom projektila! Rat u ljudima budi najniže strasti, ni ovaj nije bio iznimka, ali pokazuje i ljudskost koju samo neki imaju u teškim trenucima. Prišao je tako doktoru jedan ranjenik koji je htio dati krv, ali je bio odbijen jer ni sam nije bio najbolje. Zaplakao je na to jer jedino što je mogao dati u tom trenutku bila je upravo ta dragocjena tekućina.

Upravo u vukovarskoj bolnici posljednji su put viđena dva heroja. Bili su to novinar Siniša Glavašević i francuski dragovoljac Jean Michel Nicolier. Mnoge je sate junak naše priče proveo u razgovoru s pokojnim novinarom. Nažalost, Sine će, kako je doktor Edin zvao legendarnog vukovarskog novinara, iz vukovarske bolnice biti izveden među prvima i svoj će život okončati u hangarima Ovčare. Njegovi krvnici još uvijek nisu pronađeni.

Sjećanja dr. Edina Zujovića: Vukovarska bolnica - terenska nastava

Kao nastavak zanimljivog predavanja održanog u našoj školi, u srijedu, 22. studenoga, uputili smo se u Nacionalnu memorijalnu bolnicu dr. Juraj Njavro, gdje nas je dočekao naš gost i predavač, liječnik vukovarske ratne bolnice, doktor Edin Zujović.

Objasnio nam je značenje spomenika Ruža Hrvatska koji stoji na samom ulazu u bolnički kompleks. On je, naime, posvećen Ružici Markobašić, ženi koju su u šestom mjesecu trudnoće četničke snage odvele iz bolnice i pogubile na Ovčari, kao i svim trudnicama i njihovoj djeci stradalima u ratovima na hrvatskim područjima. Prije odlaska u muzej, dr. Zujović nam je u samom dvorištu bolnice pokušao približiti prostor u koji ćemo uskoro zaći, odnosno prikazati nam otprilike lokaciju podrumskih prostorija i atomskog skloništa u odnosu na vidljivi dio bolnice.

U subotu, 18.studenoga, na Dan sjećanja na žrtve Vukovara, učenici 7. i 8. razreda naše škole sudjelovali su u programu Put sjećanja i svjetlosti. Tom su prigodom palili svijeće od središta grada do Trga Slavija.

Čak i kad su ranjenici izvučeni iz bolnice i kada se konvojem krenulo u slobodnu Hrvatsku (doduše, put se oduljio jer se do Lijepe naše, iživljavanja radi, išlo preko Srbije i Bosne i Hercegovine), jedina misao liječnika u pratnji bila je da ranjenici dobiju potrebnu njegu. Upravo je to lajtmotiv cijele priče o vukovarskoj bolnici. U tom paklu, jedina osoba na koju se čovjek mogao osloniti bio je upravo njegov bližnji, Čovjek. Čovjek je Čovjeku (bio) Čovjek, mnogo je puta naglasio junak naše priče.

Doktore, hvala Vam na inspirativnom predavanju i, ponajviše, na nesebičnoj pomoći našemu Gradu onda kada je to bilo najpotrebnije!

Stanislava Mutapčić, učiteljica povijesti

Učenici 3.a razreda u pratnji učiteljice posjetili su Spomen dom na Trpinjskoj cesti. Tamo ih je dočekao stručni vodič Mario koji im je ispričao ponešto o mjestu gdje se nalaze, slavnom Groblju tenkova. Proveo ih je kroz Spomen dom u kojem im je kroz priču Davida i Golijata, na lako shvatljiv način, približio kakvi su omjeri snaga bili prije 32 godine.

Molitvom i paljenjem svijeća kod biste general bojnika Blage Zadre odali smo počast svim našim braniteljima, koji su časno branili naš Grad i našu Domovinu. Zbog svih njih mi danas imamo ovako sretna jutra, dane i večeri.&nbsp; učiteljica Marija Zadro

Učenici 2. a Dan sjećanja na žrtvu Vukovara obilježili su odlaskom do Vodotornja. Nakon kratkog predavanja saznali su detalje o simbolu hrvatskog zajedništva, a potom su se uputili na vrh ove impozantne građevine. Pogled na naš Vukovar s 50 m visine izazvao je oduševljenje! Ponosni na svoj grad zapalili smo svijeće za sve žrtve stradale u Domovinskom ratu.... učiteljica Marina Ošust

Dva sata druženja začas su prošla. Uživali smo u doktorovom predavanju. Našem smo se gostu zahvalili prigodnim darom, slikom koju su izradili članovi naše Zadruge...

Učenici produženog boravka, 17. studenoga obilježili su Dan sjećanja na žrtve Domovinskog rata. Učenici su crtežima Vodotornja priredili mini-izložbu naziva "Iz krvi i bola niknut' će cvijeće". Učenici su s učiteljem razgovarali o značenju kolone, simbolu Vodotornja i značenju obilježavanja ovoga dana.&nbsp; učitelj Luka Suman

Unatoč tome što je na njezinom krovu bila izvješena zastava crvenog križa, tijekom rata na bolnicu je padalo na tisuće projektila. 5. listopada je datum koji su zapamtili svi ranjenici i djelatnici bolnice. Tog je dana, naime, na bolnicu pala krmača, avionska bomba teška 250 kg. Probila je četiri kata i, ironijom sudbine, završila u krilu Petra Vukašina, ranjenog srpskog civila. Bomba nije eksplodirala, a ranjenik je prošao bez većih ozljeda. I junak naše priče bio je nedaleko od mjesta gdje je bomba pala, a iako pod dojmom, taj je trenutak ovjekovječio – slikao se pored avionske bombe koja bi, da je Providnost htjela drugačije, zapečatila sudbinu svih prisutnih. Ta je fotografija nestala u ratnom vihoru. Prošli smo uskim hodnicima bolnice, ušli u sumorne prostorije u koje su bili smješteni najteži ranjenici, a doktor Zujović nam je pokazao i jedan jedini inkubator koji je služio za prijevremeno rođene bebe. Nažalost, uslijed granatiranja jedan je generator bio teško oštećen, došlo je do nestanka struje i jedna je palčica preminula.

DAN SJEĆANJA NA ŽRTVU VUKOVARA 10.11. - 22. 11. 2023.

Bez obzira na to što je bilo jasno tko je agresor, a tko žrtva, medicinsko osoblje ni u jednom trenutku nije zanemarilo postulate Hipokratove zakletve i tretiralo je sve ranjenike jednako. U bolnici su liječeni pacijenti svih nacionalnosti, pa tako i srpske.

S obzirom na uvjete koji su vladali, bilo je realno očekivati da bolnicom zavlada kakva infekcija. Međutim, to se nije dogodilo zahvaljujući požrtvovnosti medicinskog osoblja. Svi su djelovali kao savršeno uhodani stroj i zato je doktoru jako krivo kada se zaboravi spomenuti uloga medicinskih sestara, tehničara i pomoćnog osoblja. Za svoj doprinos u Domovinskom ratu, doktor Edin Zujović nagrađen je Medaljom časti, najvišim odličjem Hrvatske liječničke komore. Vukovarska bolnica bila je mjesto smrti, ali i mjesto rođenja. U toj se bolnici ponovno rodio i junak naše priče :-).

U sklopu obilježavanja Dana sjećanja na žrtvu Vukovara, 10. studenoga učenici 4. a razreda posjetili su Memorijalni centar Domovinskog rata.&nbsp; Uz stručno vodstvo brigadira Petra Ćavara, učenici su obišli&nbsp;prostor Vojarne i saznali pojedinosti vezane uz događaje koji su obilježili obranu grada Vukovara 1991. godine. učiteljica Martina Prpić Kukuljica

Sjećanja doktora Edina Zujovića: U paklu vukovarske bolnice

U predvečerje obilježavanja Dana sjećanja na žrtvu Vukovara, 17. studenoga, u našoj je školi predavanje održao jedan od onih tihih junaka vukovarske bitke. Ugostili smo, naime, liječnika vukovarske ratne bolnice, dr. Edina Zujovića koji nam je, na zadivljujuće smiren i ponekad humorističan način, opisao svoja tri mjeseca u gradu na Dunavu.

Ne mogavši ignorirati molbu ravnateljice vukovarske bolnice, dr. Vesne Bosanac, doktor Zujović je kao mladi transfuziolog ostavio toplu i ugodnu svakodnevicu Zagreba i uputio se u Vukovar kojim su carevali strah, neizvjesnost i smrt. Kao i liječnici koji su se izmjenjivali prije njega, trebao je ostati dva tjedna, a ostao je do kraja.

U ponedjeljak, 13.11.2023., učenici prvog razreda otišli su do Bijelog križa na ušću Vuke. Saznali su kako se zove kipar koji je križ napravio, koliko je križ visok, težak, što na njemu piše i zašto.&nbsp;

Zaključili smo da rat nikada nije dobar jer iza sebe ostavlja suze, tugu i bol. Nakon što smo zapalili svijeću za sve one koji su branili naš grad, svatko je u tišini izrekao svoju molitvu, misao ili ono što je toga trenutka na srcu nosio.&nbsp; učiteljica Marijana Kršić Mandić

Name

Safari may block some audio or video from playing automatically and ‘read to me’ will skip these. You can configure this in Safari’s preferences.