DPHJ vam predstavlja: Profesori pišu kao 15. knjižicu u nizu,  za mjesec svibanj 2022., objavljuje Stihove članice DPHJ-a Marine Kuzmić Laszlo, prof. Glavna urednica: Sanja Miloloža, prof.

Marina Laszlo, Stihovi

Mrežna biblioteka DPHJ vam predstavlja: Profesori pišu 15. knjižica (za mjesec svibanj) Marina Kuzmić Laszlo, Stihovi Za nakladnika: Branimir Romac, predsjednik DPHJ-a Glavna urednica: Sanja Miloloža Fotografije: privatna zbirka M. K. Laszlo Arhiva DPHJ-a Logo DPHJ-a: Hrvoje Miloloža Grafičko oblikovanje, lektura, korektura i mrežna prilagodba: Sanja Miloloža Zagreb, 15. svibnja 2022.

Tvoja je moć začudna Iz kojeg si mi svijeta Ne zna nitko Ne poznaješ ni sam Ovog sebe Kojeg ja znam Pa ako sam te i možda Izmislila ili sanjala

Ako takve kao ja Oboje smatramo ludima Nije bitno Praktično vrijedi Zbog tebe sam dobra Prema ljudima

Pričaj mi Pričaj Što ima Sve me zanima &nbsp; Ipak, pazi Ipak, biraj&nbsp;

Ne želim znati sve Želim znati, ne znam, četvrtinu Eventualno pola Da mi kažeš sve Kako bih preživjela Od bola

Marina Kuzmić Laszlo. Rođena je u Zagrebu 1978. godine. Diplomirala je engleski i hrvatski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je i pohađala Klasičnu gimnaziju. Radi kao prevoditeljica i lektorica, specijalizacija plastični kirurg i psihoterapeut za sve vrste napaćenih tekstova.

Odbijam se od tebe I zabijam u sebe Kažem pardon gospođo teta mama

O, pa to si samo ti O, pa to sam samo ja Kako me ti vidiš Kako se ja vidim Tvojim strogim i blagim očima

Odlično se razumije s djecom i mačkama, nešto ambivalentnije s bradatim muškarcima. Piše cijeli život. Pjesme je dosad objavljivala po školskim i studentskim časopisima te odnedavno

na književnim portalima i Facebooku (<a href="https://www.facebook.com/marina.kuzmic.laszlo">https://www.facebook.com/marina.kuzmic.laszlo</a>). Opus joj je ocijenjen vrlo uspješnim i kvalitetnim (među prvih pet) na natječaju za književnu nagradu „Milivoj Cvetnić“ 2022.&nbsp;

Umorna sam do krajnjih beskraja. Mogu samo ovdje sjediti i smiješiti ti se. Mogu te gledati ovim očima i to je sve. &nbsp; Prije će mi ruka klonuti negoli te dotaknem. Kosa svenuti, a da te nije poškakljala. Ni dva koraka prije negoli se spotaknem.

Zato mi reci što sam uvijek htjela čuti. Uši mi slušaju i kad se oči premore. Tih par stvari izrekni, smiri mi nemire. &nbsp; Reci: Ti si meni baš super, baš jesi. Obećaj: Ja ću te naći i kad ne znaš gdje si. Lice mi takni: Znaš da bih s tobom sve ikad. A onda šapni: Oprosti što ništa i nikad. &nbsp;

Ti oštriš noževe i strpljenje. Obične noževe za kućanstvo. Obično strpljenje za život. Ja oštrim oko i oštrim um. (Jezik je bio preoštar. Njega više ne.) Čujem da neki tu nešto i bruse.

Pa onda brusim i ja. Zanat, dijamante, sebe. I brusim se na tebe. Ti voliš oštar vjetar. Ja mrzim oštre granice. Slika se izoštrava. Stihom sam se izgladila. Nemam oštrih rubova.

Kad te se možda nekom čarolijom ne bih sjetila Minutama, danima, eonima i tjednima Bila bih uludo ispraznija, nikako nimalo sretnija Pusti mi zato sve bure i vatre što lede i žare u njedrima Suptilne udare što ih još dobro osjećam pod rebrima Hrabrost u genima, vjetar u leđima, jer u ovim recima Takva je blaga propast meni neupitna svetinja Oseka nije za mene, moj modus je vječna plima Ovo što kvari ti san, to moja je laka čizma Ovo što ljulja ti dan, odjek je moga ritma

Iznad ovoga srca oblačići duginih boja Gubitnik i jurišnik bore se oko slave Zaštitnik i bestidnik viču moja je, moja A iznad ove glave, potomak sna i jave Upitnik upitnik upitnik

Name

Safari may block some audio or video from playing automatically and ‘read to me’ will skip these. You can configure this in Safari’s preferences.